Opšte činjenice o lavandi

Lavanda se gaji radi etarskog ulja, koje se dobija destilacijom iz cvjetova (Lavandula flos).

Ulje se koristi u parfimeriji,kozmetici i medicini.Lavanda je veoma dobra medonosna biljka, a služi i za vezivanje zemljišta podložnih eroziji. Cvjetovi i ulje djeluju repelentno na insekte, pa se upotrebljava kao zaštita od moljaca, komaraca i stjenica.Cvjetovi sadrže 0,6— 1,4% eterskog ulja i oko 10% tanina.

Etersko ulje dobija se destilacijom pomoću vodene pare,bezbojna je ili žućkasta tekućina prijatnog mirisa i gorkog ukusa.U medicini cvjet lavande služi kao dodatak kupkama,njeguje kožu.Ulje izaziva slabu lokalnu anesteziju.Služi kao korigens mirisa mnogim lijekovima.Višegodišnja je biljka. Plantaže lavande koriste se 15 i više godina. 

Ima drvenast i razgranat korjen.Stablo je žbunasto, razgranato.Cvjetna stabla su visine oko 60 cm. Lišće je izduženo.Cjela biljka u mladom stanju ima sivozelenu boju,a sa starošću dobija zelenu boju. Cvjetovi su skupljeni u klasolike cvasti,ljubičastoplave boje. Cvjeta u junu i julu.Uspijeva u toplim i sunčanim predjelima, sa dosta svjetlosti. 

Najbolje na nadmorskoj visini 500 m (na Krimu), a dobre rezultate daje i na 300 m (u Dalmaciji). Prema zemljištu ima skromne zahtjeve.

Uopšteno o riži

Riža je jedna od najznačajnijih kultura u svetu, jer se koristi u ishrani stotina miliona ljudi u Aziji, Africi i dijelu Amerike.

Jedna trećina stanovništva svijeta hrani se isključivo rižom.Svrha proizvodnje riže je zrno, koje služi u ishrani ljudi. Ono je bogato ugljenim hidratima (75— 85%) i bjelančevinama (5— 10%). Naročito se proizvodi u tropskim krajevima gdje predstavlja osnovnu hranu.Osim bogatstva u bjelančevinama riža je lako probavljiv i ne pričinjava tegobe u želucu. Koeficijenat iskorištavanja je visok, 95,9% i daje 14975 džula.

Riža se još koristi za proizvodnju škroba, griza, vitaminiziranog pirmča, raznih pudera, polugotovih ili gotovih jela, poslastičarskih prerađevina, a može se koristiti kao dodatak brašnu za proizvodnju pšeničnog hljeba. 

Fermentacijom iz rižnog brašna može se dobiti glikoza, šećer, etilalkohol, aceton, butilalkohol i dr.Iz rižnih mekinja može se dobiti ulje za proizvodnju margarina,glicerina, kozmetičkih preparata, sapuna i dr. Tehničke boje dobijene iz riže mnogo su bolja zaštitna sredstva od drugih boja za zaštitu metala od korozije i zaštitu drveta.

Pčelinje saće

Pčele prave saće od voska za potrebe izvođenja mladih pčela, skladištenja meda i polena.

Za potrebe mladih pčela se prave idealne šestougaone ćelije, koje se prije nego matica u njih položi jaja poliraju propolisom. Poslije izlaska mlade pčele iz ćelije na saću, za njom ostaje košuljica.

Vremenom saće postaje sve tamnije, jer iza svakog izlijeganja pčela ostaje po jedna košuljica. Takvo saće se mijenja poslije 2-3 godine pošto se njegova unutarnja zapremina smanjila i iz njih više ne mogu izlaziti u potpunosti funkcionalne pčele.

Ćelije u kojima se othranjuju i legu trutovi ne moraju biti idealne, ali svakako moraju biti veće.Da bi se olakšao pčelama rad na izgradnji saća dodaju se sa novim ramovima u košnicu i satne osnove. To su u osnovi tanki listovi voska na kojima su izgrađene osnove ćelija. Nakon dodavanja satne osnove, pčele na tim osnovama nastavljaju izgradnju zidova ćelija saća.

Ćelije za pčelinje leglo su pravilnog oblika za razliku od onih koje su namjenjene da se koriste za trutove ili za odlaganje meda.

Proizvodnja ovčijeg mlijeka

U mnogim mediteranskim zemljama ovce se još uvijek ručno muzu, zbog čega je loš higijenski kvalitet mlijeka i visok broj somatskih ćelija.

U zemljama gdje se ovce muzu mašinski,mlijeko ima bolje mikrobiološke osobine.Interval i broj mužnji znatno utiču na količinu mlijeka. U mliječnihovaca, smanjenje broja mužnji dovodi do smanjenja proizvodnje mlijeka i obrnuto.

Za razliku od kravljeg, ovčje mlijeko se manje koristi u direktnoj potrošnji,ali je odlična sirovina za proizvodnju sireva (Paški, Rokfor, Gorgonzola,Kačkavalj, Fetta, Skuta). Zbog visokog sadržaja suhe tvari, randman ovčjeg mlijeka je gotovo dva puta veći nego kravljeg.

Vrlo je važna i pravilna muža, te ispravan postupak s mlijekom nakon završene muže. Količina i kvalitet proizvedenog sira ovisi o koagulacionim osobinama mlijeka. Ovčje mlijeko ima bolje koagulacione osobine od kravljeg mlijeka, zbog veće količine kazeina.

Važnost naslijeđa junica

Naslijeđe junica određeno je kvalitetom i tačnošću procjene priplodnih vrijednosti njihovih roditelja.

Da bi se dobila grla s boljom nasljednom osnovom, potrebno je da se u sistemu parenja koriste visoko kvalitetni bikovi i krave, koje su u proizvodnim osobinama na koje se vrši selekcija iznad prosjeka populacije.

Kada je rječ o očevoj komponenti, mogućnosti su značajne, jer je uglavnom moguće da se obezbjedi sjeme takvih bikova. Međutim,broj krava koji će biti obuhvaćen izborom za proizvodnju junica je određen uslovima na farmi. U prvom redu to su procenat oteljenih krava unutar jedne godine i gubici ženskog podmlatka od rođenja do uvođenja u kategoriju krava.

Zbog toga je često neophodno da se sva odgojena ženska telad zadrže za priplod, nezavisno od kvaliteta njihovih majki, čime je limitiran izbor i smanjen intenzitet selekcije, odnosno, genetski napredak po toj liniji selekcije. Izbor najboljih ili više dobrih bikova za osjemenjavanje svih plotkinja u stadu tada je alternativa za bolje naslijeđe junica.

Upotreba voska u industriji

Vosak je pčelinji proizvod koji one koriste za izgradnju saća u košnici. Proizvode ga mlade pčele radilice stare između 12 i 18 dana iz 8 pari žlijezda na stomaku.Boja pčelinjeg voska je žuta,s tim da može dobiti tamniju nijansu ukoliko se duže koriti u košnici. Kada se pretopi ima intenzivan miris na med i propolis,a taj miris se vremenom izgubi.

Kod nas se ne pristupa proizvodnji voska kao nečemu što je cilj,već je on više sporedni proizvod. Saće se u košnicama zamjenjuje svake druge ili treće godine,potom se pretapa i tako dobija čisti vosak. 

Najveći dio voska vraća se u košnice kao satna osnova, ali treba znati i da vosak ima upotrebu u 76 industrijskih grana. Svakako su najznačajnije kozmetika i medicina. Takođe se veoma često koristi za impregniranje materijala kao što su papir, drvo ili tkanina da bi se zaštitili od vlage. Najpoznatija primjena voska je za svijeće, mada su ga polako iz te oblasti potisnuli drugi materijali.

Za potrebe industrijske proizvodnje se vosak razvrstava na žuti vosak (Cera flava) i na bjeli vosak (Cera alba). Bjeli vosak je svjetle boje i on se vadi odmah nakon što pčele od njega naprave saće. Uglavnom se koristi za potrebe kozmetike i medicine. Žuti vosak ipak predstavlja većinu proizvedenog voska i on se koristi za sve potrebe.

Uopšteno o junicama

Poboljšanje proizvodnje na govedarskoj farmi bazira se u dobroj mjeri, na kvalitet priplodnog podmlatka koji će biti korišten za zamjenu krava.

Zato je primarni zadatak u gajenju grla za remont da se dobiju junice koje će u proizvodnim sposobnostima biti superiornije od prosjeka krava obuhvaćenih izlučenjem. Da bi se odgojila dobra junica,potrebno je voditi računa o njenom naslijeđu, ishrani i menadžmentu. Genetika obezbjeđuje potencijal svake individue, ali druga dva faktora određuju stepen njegove realizacije.

Kad uzmemo navedene pretpostavke, tehnološki proces u gajenju junica ima izuzetno veliki značaj,ali se njima na pojedinim farmama, nažalost, ne poklanja odgovarajuća pažnja. Prisutna je, naime, praksa da se proizvodnja vezana za ovu kategoriju goveda tretira kao drugorazredna, pri čemu se,često,prave značajne greške u držanju i smještaju, a naročito u ishrani.

Posljedice koje obično nastaju zbog tih grešaka, posebno onih učinjenih u ranom uzrastu, u prvoj godini života, često su takve da ih ni znatno poboljšani uslovi u kasnijem periodu ne mogu otkloniti ili ublažiti. Konačan rezultat je dobijanje manje kvalitetnih priplodnih grla koja nisu u stanju da realizuju očekivano povećanje proizvodnje predviđeno odgajivačko-selekcijskim programom.

Prema tome, kada je u pitanju gajenje junica, može se reći da je ono jednostavnije od procesa u proizvodnji mlijeka ili teladi, ali i veoma značajno u tehnološkom lancu na farmi. Osnovni cilj je da se proizvede priplodna junica koja će se kao krava dugo koristiti u proizvodnji, pokazivati dobru plodnost i imati visok proizvodni potencijal.

Tovno june

Da  tov junadi ima svoju isplativost,važno je ispuniti većinu preporučenih uslova za uzgoj. 

U objektima ( štalama) gde se gaji telad i junad, najvažniji su higijena i pravila koja se odnose na uslove u prostoru.Objekti za uzgoj junadi treba da imaju temperaturu u rasponu od 12 do 20°C, a vlažnost vazduha od 60 do 75%, uz njegovo strujanje od 0,1-0,5 m/s.

Ako uslovi o hemijskom sastava vazduha, sadržaja CO2, NH3 i H2S nisu ispunjeni, moguće su pojave bolesti organa za disanje, kože i organa za varenje.Zimi je potrebno obezbjediti temperaturu ne nižu od deset stepeni. Upravo zbog toga najboje je da objekti za držanje stoke imaju dobru gradjevinsku izolaciju.

Ventilacija treba da obezbjeđuje cirkulaciju vazduha,a to se moze učiniti i korištenjem prirodne ili vještačke ventilacije.Osim adekvatnih objekata za držanje i uzgoj stoke, potrebni su i prateći objekti: za manipulaciju sa stajnjakom , prostorije za smještaj koncentrovane hrane, nadstrešnice za sjeno, objekti za silažu i stočna vaga kojom će se pratiti prirast i učinkovitost obroka.

Što se rasa za uzgoj tiče na našim prostorima za uzgoj se preporučuje simentalska rasa i domaće šareno goveče tipa simentalac.One su najpogodnije za tov od 400 do 450 kg.Intezivan tov u zatvorenom sistemu podrazumjeva po 10 junadi u boksu, rešetkasti pod, i izđubravanje tečnim stajnjakom. U odnosu na težinu junadi, turnus traje od 8 do 9 mjeseci.

Junad se hrani koncentrovanim obrocima do težine od 400-450 kg , a dnevni prirast je oko 1 200 grama, što daje meso visokog kvaliteta koje je pogodno za izvoz na evropsko tržište.Bazu ishrane treba da čine: sjeno, kukuruzna silaža, silaža sirovog klipa kukuruza i koncentrat. Kada je rječ o koncentratu, sadržaj proteina treba da bude: za težinu do 250 kg 13-14% ukupnih proteina, a za više od 250 kg – 12% ukupnih proteina).

Faze tovljenja:

Prva faza :otkup teladi mase od 140 do 160 kg, ( pripremna faza u trajanju od 15 do 20 dana).

Druga faza ( predtov) koja traje dok se ne postigne težina od 250 kg.

Treća faza (završni tov) traje do postizanja tjelesne težine u prosjeku od 420 kg.

Konoplja(Cannabis sativa)

Konoplja spada u veoma važne kulture iz čije ,se stabljike dobija srednje grubo i čvrsto vlakno, koje se još odlikuje i sposobnošću da sporo truli pri dugom stajanju u vodi, i ima višestruku namjenu u tekstilnoj i kožarskoj industriji.

Bez obzira na brzi razvitak hemijske industrije koja proizvodi vještačka i sintetička vlakna, vrijednost konopljinog vlakna kao prirodnog vlakna se ne umanjuje.Dugačko vlakno konoplje iskorišćava se za proizvodnju užarskih proizvoda, kao užadi,ribarskih mreža, brodskih konopaca, cerada, konjske opreme, vojničke opreme, ili raznih vrsta kanapa; kratko vlakno — za dobijanje kanapa za vezivanje snopova i za pakovanje, pređe za pakovanje, jezgra za čeličnu užad, kabovsku pređu i dr.

Od vlakna se izrađuju različite tkanine, šatorska krila i dr.Glavni potrošači proizvoda od konopljinog vlakna su ribarska industrija (50%), morska i rječna flota, građevinarstvo, brodogradnja,naftna industrija.

Opšte činjenice o lanu

Lan se gaji za dobijanje vlakna i sjemena iz kojeg se dobija laneno ulje.

U kulturi se gaji u tri svrhe: samo za vlakno (lan doglunec), samo za sjeme (uljani lan) i kombinovano — za vlakno i sjeme.Pri kulturi lana samo za vlakno, žetva se vrši u ranoj žutoj zrelosti ili još ranije u zelenoj zrelosti. Iz stabla nedozrelog lana dobija se najcjenjenije vlakno koje se koristi za izradu čipki i drugih tankih proizvoda.

Pri kulturi za sjeme, niskokvalitetno vlakno iz kratkih stabala upotrebljava se za proizvodnju grubih tkanina i visokokvalitetne hartije. Pri žetvi lana u fazi rane žute zrelosti iz stabla se dobija vlakno visokog kvaliteta a iz sjemena se dobija ulje.Laneno vlakno se koristi za izradu rublja,posteljine,peškira,presvlaka za namještaj, cerada, šatora, vreća i drugih tkanina.

Laneno sjeme je veoma bogato uljem, čiji se sadržaj kreće u granicama 22— 47%, u zavisnosti od tipa, sorte i uslova gajenja (ekološkihi i agrotehničkih). Sjeme uljanog lana ima veći sadržaj ulja od sjemena predivog lana. Laneno ulje spada u grupu lakosušivih ulja.Laneno ulje se koristi preventivno za tehničke svrhe, ali se upotrebljava i u ishrani. 

Primjenjuje se u industriji sapuna, boja, firnajza,i drugim granama industrije. Laneno ulje se smatra najboljim za uljni firnajz, lakove, tipografske boje, za izradu nepromočivih tkanina,visokokvalitetne kože, različitih lijekova i dr.

Uzgoj paradajza u staklenicima

Među povrtnim kulturama koje se uzgajaju u staklenicima paradajz ima najvažnije mjesto. U našoj zemlji ova kultura zauzima približno polovinu ukupnih stakleničkih površina.

Proizvodni i finansijski rezultat u stakleničkoj proizvodnji paradajza bitno zavise od rokova sjetve i prispjevanja produkcije.

Vrijeme proizvodnje podešava se u odnosu na uticaj sljedećih faktora:

• klimatski uslovi regije
• potražnja paradajza na unutrašnjem i vanjskom tržištu
• sezonske cjene paradajza
• troškovi grijanja staklenika

Primorski i južni krajevi izdvajaju se kao područja sa izuzetno pogodnim klimatskim uslovima za ranu zimsku i zimsko-proljetnu proizvodnju.

Svjetlost kao vegetacioni faktor pri gajenju paradajza u staklenicima u toku zime jedino u našim primorskim oblastima nije ograničavajući faktor, mada u periodu novembar— decembar i na ovom području nema dovoljno svjetlosti za normalne vegetacione procese osjetljivih kultura kao što je
paradajz.

Važnost krompira u industriji

U ljudskoj ishrani se upotrebljava kuhan i pečen dok je sirov blago otrovan.

Industrijskim postupkom od krompira se dobija škrob, a sječenjem krompira na tanke listiće, zatim odstranjivanjem škroba i pečenjem u vrelom ulju dobija se čips. U industriji se krompir često prerađuje u granule, ljuspice ili brašno, pri čemu se oslobađa od vode.

To se dalje može iskoristiti kao stočna hrana, ali i u ljudskoj ishrani za zgušnjavanje sosova ili omekšavanje poslastica. Škrob, glavni sastojak krompira se hidrolizom može razložiti na glukozu, koja se opet alkoholnim vrenjem može prevesti u alkohol. Na taj način nastaju votka i akvavit, rakija popularna u Skandinaviji.

Oko dve trećine roda krompira se koristi u ishrani, ali krtola se koristi i u druge svrhe. Skrob iz krompira se koristi za ukrućivanje tkanina i tapeta (štirak), kao dodatak bojama da bi se zgusnule, a upotrebljava se i pri štampanju na pamuku i lanu. Krompir se koristi i za dobijanje važnih kiselina: limunske i fumarne, ali i etanola, koji služi kao gorivo i za dobijanje bioplastike.

Sadnja luka

Proizvodnja luka može biti iz sjemena i iz lučice.

Proizvodnja je rentabilnija iz sjemena jer je prinos viši, a proces proizvodnje u cijelosti je mehaniziran. Potrebna količina sjemena je 6-7 kg/ha ili 1 688 000 sjemenki/ha, a količina sjemena ovisi o razmaku redova i razmaku u redu.

Za proizvodnju krupnog luka potrebno je 27-30 biljaka u dužnom metru, a za sitnije glavice 30-35 biljaka. Razmak gredice od gredice je 50 cm (sije se najčešće u 5 redova razmaka 25 cm), a dubina sjetve je 1,5-2 cm.

Proizvodnja luka iz lučice traži visoku razinu agrotehničkih mjera, mogućnost zalijevanja, a priprema tla i gnojidba ista je kao i kod proizvodnje luka iz sjemena. Sadnja je nešto ranije, čim to omoguće vanjski vremenski uvjeti, i obavlja se mehanizirano - sadilicom.

Lučice ne smiju biti proklijale, dubina sadnje 2 cm, a količina lučica po ha 600-800 kg (ovisno o krupnoći).

11 činjenica koje niste znali o krompiru

U današnje vrijeme, kada je krompir na lošem glasu kao nezdrava namirnica i bezvrijedno povrće, koje ne sadrži vitamine, ali to nije istina. 

Ni jedno povrće nije toliko mnogostrano, kao skroman krompir. Jednako fin u kuhanom, pečenom ili prženom obliku, krompir rijetko dobija pohvale koje zaslužuje. Zaboravljamo da je ova skromna namirnica igrala važnu ulogu u historiji čovječanstva. Mnogo puta spašavala je ljude od gladi tokom rata ili u područjima loših klimatskih uslova.

1. Krompir je ekološki čista namirnica. Uzgajati krompir je lako i jeftino. Za njegov uzgoj  nije potrebno vještačko đubrivo ni pesticidi (iako ih mnogi poljoprivrednici svejedno koriste).

2. Krompir je dobar za zdravlje pod uslovom da ga ne konzumirate u prženom obliku.

3. Krompir je savršena kultura za uzgoj u  siromašnim zemljama. Ova jeftina i hranjiva namirnica raste čak i u lošim klimatskim uslovima.

4. Krompir je prva namirnica koja je uspješno uzgojena u svemiru.

5. Po količini fenolnih veza, krompir se može takmičiti sa brokulom, špinatom i kelj pupčarom. Flavonoidi koje sadrži krompir, štite od bolesti srca i krvnih sudova, bolesti disajnih puteva i raka.

6. Engleski naučnici su  u krompiru  pronašli poseban sastojak – kukoamin – koji štiti od visokog pritiska.

7. 2008 godina je proglašena godinom krompira. UN smatra da je krompir namirnica budućnosti, koja bi mogla suzbiti glad u svijetu.

8. Postoji preko 1000 vrsta krompira u svetu. Krompir je četvrta najviše uzgajana kultura u svetu. Ova namirnica se danas koristi u svakom dijelu svijeta.

9. Evropljani konzumiraju duplo više krompira nego Amerikanci.

10. Tokom zlatne groznice u Klondajku, krompir se koristio kao valuta. Krompir je bio toliko cijenjen zbog visokog sadržaja vitamina C da su ga mijenjali za zlato.

11. Čips od krompira je najprodavanija grickalica u svetu.

Savjet za sadnju mrkve

Mrkva se može sijati od ranog proljeća tj. početkom marta, pa sve do polovice juna što ovisi o dužini vegetacije sorte i klimatskim uvjetima.

 Sjetva se vrši sijačicama u redove ili dvostruke trake, a razmak između redova je od 35-40 cm i dubine 1-1,5 cm, a razmaci unutar redova su 5-8 cm. Pri sjetvi u dvostruke trake razmak izmedu traka je 75 cm, a u traci 5-7 cm. Ranija sjetva utiče pozitivno na prinos korijena te na sadržaj karotina i šećera u njemu.

Njega usjeva se sastoji u plitkom kultiviranju nasada u svrhu rahlenja tla. Prorijeđivanje se vrši kada biljke imaju dva prava lista. Zalijevanjem se povećava prinos korijena, no mora se paziti do koje tehnološke mjere se to izvodi iz razloga što višak vode smanjuje sadržaj šećera u korijenu.

Sadnja cvekle

Zemljište treba pripremiti kao za sve korjenaste kulture, uz obavezno duboko jesenje oranje.

S proljeća se vrši predsjetvena priprema zemljišta kako bi se obezbjedio dubok i rastresit sjetveni sloj za formiranje korjena, a u isto vrijeme se obezbjeđuje usitnjena i poravnata površina. U vrijeme osnovne i predsjetvene pripreme zemljišta izvodi se đubrenje mineralnim đubrivima i to 200-300 kg/ha azota, 400-600 kg/ha fosfora i 100-200 kg/ha kalijuma,đubriva se unose dijelom u osnovnoj obradi zemljišta, a dijelom u predsetvenoj pripremi i za prihranjivanje usijeva. 

Cvekla se sije širokoredo na razmak 20-40 X 10-15 cm, na dubinu od 2-3 cm. Količina sjemena za setvu se kreće od 6 do 10 kg za jedan hektar i zavisi od krupnoće sjemena. 
Cvekla se može gajiti uz predhodnu proizvodnju rasada, ali je ovaj način nepraktičan i poskupljuje proizvodnju. 

Njega useva je standardna i sastoji se od proređivanja, okopavanja, prihranjivanja i eventualnog navodnjavanja. Zaštita je mjera koja se koristi u zavisnosti od potreba. 

Tovljenje teladi

Nakon petodnevnog perioda dobivanja kolostruma, tele dobiva na raspolaganje 6 do 8 litara mlijeka za telad i dodatno startera za telad.

U ovoj fazi uzgoja teladi, u prvom planu stoji zdravlje životinja. Moraju se spriječiti proljevi i druge po život opasne bolesti i gubitke teladi svesti na minimum. Pored toga se u ovoj fazi treba poticati uzimanje koncentrata, da bi potakli razvoj buraga i smanjili troškove hrane.  Kada telad prihvaća 1,5kg startera, onda se može odlučiti. Zato se mlijeku za telad i starteru za telad daje posebna važnost.

Razlozi oboljenja:

Do proljeva kod mlade teladi dolazi zbog više faktora. Pored faktora menadžmenta i faktora koji su rezultat vanjskih utjecaja (uslovi držanja, mikroklima, stres, nezadovaljavajuća klima i ishrana) igraju i biološki faktori značajnu ulogu kod nastanka proljeva

 Ovdje se računaju i izazivači bolesti kao bakterije (E. Coli, salmonela), virusi (Rota- Corona) i paraziti. Kod čestog nastajanja proljeva skoro uvijek sudjeluje više gore navedenih faktora. Jedan lijek „protiv proljeva“ ne postoji.

Proizvodni ciljevi:

• spriječiti gubitak teladi
• visoki dnevni prirasti
• brzi prelazak na čvrstu hranu
• kratka faza sisanja
• brza, ciljana izgradnja buraga
• mali troškovi uzgoja

Ishrana priplodnih junica

Jedan od ključnih perioda u odgajanju priplodnih junica je period razvoja mliječne žlezde, a to je između trećeg i devetog mjeseca starosti.

U toku ovog perioda mliječno tkivo raste 3,5 puta brže od tjelesnog. Ishrana junica u ovom periodu obrocima sa visokim udjelom energije dovodi do utovljenosti grla, nagomilavanja masnog tkiva u vimenu, što ima za posljedicu inhibitorni efekat na razvoj mliječnog sekretornog tkiva i/ili promjene u endokrinoj stimulaciji porasta mliječne žljezde.

Krajnji rezultat grešaka u ishrani junica u ovom periodu je manja proizvodnja mlijeka u prvoj, ali i u narednim laktacijama. Pored ovog utovljenost junica dovodi i do pojave tovnog steriliteta (u periodu prvog osjemenjavanja jajnici su mali, nedovoljno razvijeni, afunkcionalni-izostanak ili tiho gojenje).

U odgoju junica znatno češći problem predstavlja nedovoljna ili neadekvatna ishrana, te se posljedice ovih grešaka provlače kroz cijeli proizvodni ciklus krave (manja proizvodnja, kraći proizvodni vijek grla,  reproduktivni problemi, metabolički poremećaji i dr.).

Neki nedostaci u obradi tla

Pored svojih brojnih neospornih koristi,zbog čega se i prmjenjuje obrada  tla ima i neke svoje nedostatke. 

To su:

1) Pojačana erozija. Obrađeno tlo je više izloženo eroziji vodom i vjetrom nego neobrađeno. Štete nastale nestručnom obradom mogu biti velike, pa i katastrofalne.

2)Brži gubitak humusa. Obradom se stimulira brži gubitak humusa, kojim i inače većina našeg tla oskudijeva. Što je veća i češća obrada, to je taj gubitak veći.

3)Kvarenje strukture.Dugotrajna obrada u većini slučajeva dovodi do kvarenja strukture tla. To se naročito događa kada se obrađuje mokro tlo(što se nekada ne može izbjeći), kada se mnogo gazi itd.

4)Gubitak vremena. Obrada zahtijeva mnogo vremena, kojeg nekada nema dovoljno, pa zbog toga upadamo u vremenske krize, naročito u sezoni velikih jesenjih i proljetnih radova u polju.

5)Povećanje troškova. Obrada zahtijeva utrošak velike količine energije. Utrošak energije i vremena, kao i nabavka i popravka mašina znatno povećavaju troškove proizvodnje.

Duhan

Duhan se gaji radi lišća koje poslije sušenja,sortiranja i fermentacije služi kao osnovna sirovina za izradu cigareta, cigara i drugih sličnih sredstava za uživanje.

Duhan se uživa pretežno pušenjem(cigarete, cigare,duhan za lulu), a mnogo manje ušmrkavanjem ili žvakanjem (burmut ili duhan za žvakanje).Uživa se zbog specifičnog i kompleksnog fiziološkog dejstva nekih sastojaka lista na centralni nervni sistem čovjeka.Od hemijskih sastojaka lista najvažniji je nikotin (C10H 14N2),izvanredno toksičan alkaloid, koji unesen pušenjem ili na drugi način u čovječiji organizam, u umjerenoj količini, djeluje umirujuće ili razdražujuće,u zavisnosti od stanja nervnog sistema. 

Uživanju duhana doprinose i drugi sastojci lista, kao što su eterična ulja, smole i drugi.Duhan je danas najrasprostranjenije sredstvo za uživanje sa narkotičnim dejstvom, iako je štetan za zdravlje.

Duhanski dim sadrži kancerogenu materiju benzopiren.Najviše ga ima u katranu, koji se stvara u plućima pušača. Osim raka pluća, izaziva infarkt srca, čir u stomaku,hrronični bronhitis, rak
usne duplje i grkljana.

Sjeme sadrži 36— 40% ulja iz koga se dobija cjenjeno tehničko ulje koje služi za proizvodnju boja, lakova, sapuna. Cvjetovi služe kao sirovina u parfimeriji.Stabljike se mogu iskoristiti za izradu celuloze i hartije.

Šećerna repa

Šećerna repa i šećerna trska predstavljaju osnovne sirovine iz kojih se danas u svjetu dobija šećer.

Dok se šećerna trska gaji u uslovima tropske i supropske klime, šećerna repa zauzima široko geografsko područje kontinentalnog podneblja, gdje predstavlja osnovnu sirovinu za proizvodnju šećera.

Pored glavnog proizvoda, šećera,u proizvodnji šećerne repe veliki značaj imaju sporedni proizvodi: lišće sa glavama, repni rezanci, melasa i saturacioni mulj. Pri prinosu od 40 t/ha korjena, prinos lišća sa glavama iznosi oko 25 t/ha, 35 t, svježih odnosno 2 t suhi rezanaca,1,8 t melase i 2 t saturacionog mulja. 

Od dobijene melase može se proizvesti 1.300 kg kvasca ili 500 kg alkohola.

Razlozi i ciljevi obrade tla

Ima više razloga za obrađivanje tla.Neki od razloga važe za sve prilike,dok se neki odnose na specifične uslove. 

Osnovni ciljevi obrade mogu biti i privođenje zemljišta kulturi (antropogenizacija, stvaranje oranice ili kulturnog tla) i redovno iskorištavanje kulturnog tla. 

Razlozi i ciljevi obrađivanja tla su sljedeći:

1) Priprema tla za unošenje sjemena. Velika većina vrsta sjemena se prilikom sjetve unosi u tlo da bi na određenoj dubini našla za klijanje povoljne uslove vlage,temperature i svjetlosti.Da bi se sjeme moglo unijeti na željenu dubinu,zemljište treba da bude za to pripremljeno, odnosno obrađeno.

2) Lakše prodiranje korijena u dubinu.Nije dovoljno da sjeme klija i biljka nikne.Potrebno je da se njen korijen što bolje razvija i što lakše prodire u dublje slojeve tla. Razvijen korijen, sa žilama u dubljim slojevima, nalazi više vode i hrane, a biljka je čvšće vezana za zemlju. Takve biljke su otpornije prema suši, njihov korijen lakše dolazi do hraniva, a jače ukorijenjene biljke su otpornije prema polijeganju, čupanju i sličnim mehaničkim povredama (manjije i rizik od oštećenja korijena oruđima prilikom obrade tla i si.). Prema tome, obradom se stvara povoljan ne samo sjetveni nego ikorijenski sloj zemljišta.

3) Stvaranje i obnavljanje povoljne strukture tla.

4) Podsticanje biološke aktivnosti zemljišta i stvaranje pristupačnih biljnih hraniva iz nepristupačnih (iz organskih i mineralnih materija u tlu).

5)Brža i veća infiltracija i zadržavanje vode u tlu.Obrađeno tlo može da primi više vode nego neobrađeno i da tako stvori zalihu vlage koja' će biti vrlo značajna u periodima suše.

6) Veća infiltracija zraka i njegova veća razmjena između zemljišta i atmosfere.

7) Uništavanje korova.Obradom se korovske biljke direktno uništavaju, a korovsko sjeme unosi u dublje slojeve gdje nema uslova za klijanje i nicanje.

8) Unošenje đubriva. Đubriva imaju mnogo veći efekat ako se unose u tlo,U zonu korijenovog sistema biljke, nego ako ostanu na površini.

9)Unošenje biljnih ostataka.Na ovaj način zemljište dobija izvjesnu količinu organske materije.

10) Suzbijanje biljnih bolesti i insekata. Mnogi uzročnici biljnih bolesti i insekti prezimljuju u biljnim ostacima.Oranjem se ovi biljni ostaci unose duboko u zemlju, čime se prekida životni ciklus
navedenih organizama, što uzrokuje njihovo uginuće. 

11) Dreniranje i brže sušenje mokrih tala i smanjenje evaporacije na suhim.

Obradom mokrog zemljišta povećava mu se površina,a time i evaporacija. U suhom tlu, odgovarajućim mjerama obrade,prekida se kapilaritet i zatvaraju pukotine u zemljištu kroz koje se gubi vlaga, te se tako ovaj gubitak smanjuje.

Potočna pastrmka

Potočna pastrmka naseljava hladne vode i to obično gornje tokove rijeka umjereno kontinentalnog klimata, mada se može naći i u ravničarskim rijekama, kao i u jezerima sa čistom i hladnom vodom. 

Polni dimorfizam je izražen u doba mrijesta: ženke imaju zaobljen trbuh i crven nabubren polni otvor,dok su mužjaci uskog trbuha i nemaju nabubren polni otvor,ali se odlikuju veoma razvijenom donjom vilicom u obliku kuke.Mrijesti se krajem jeseni i početkom zime - od novembra do januara.

Ženke iznose do 2000 jaja na kg tjelesne težine.Ikra se odlaže na kamenitom dnu sa brzim tokom vode.Prečnik jaja je veliki i iznosi 4.5 do 5 mm.Inkubacioni period traje, zavisno od temperature vode, od 60 do 90 dana.Larve izvaljene u januaru ili februaru imaju veliku žumančanu kesicu, koja im omogućuje ishranu, ali otežava kretanje. 

Aktivan život larvi,odnosno njihov izlazak iz skrovišta, nastaje sa trošenjem i smanjivanjem žumančane kesice na 1/3 njene veličine. U prirodnim plodištima mlađ ostaje do početka jeseni, kada naraste do 10 cm dužine.Ona se kasnije nizvodno seli u dublje i mirnije vode u potrazi za hranom. Polnu zrelost dostižu u 2 - 3 godini.U prvoj godini jedinke narastu 10 do 14 cm.

Osnovni uslovi za uzgoj pastrmke

Mali ribnjaci za uzgoj pastrmke zatvoreni su bazeni sa hidrouređajima u kojima količinu vode u dotoku i otoku,kao i dubinu vode,možemo regulisati.

Pri uređenju ribnjaka osnovnu ulogu igra voda kako po količini,tako i po njenom kvalitetu. Voda je od presudne važnosti za uspješno gajenje ribe.

Osnovno pri uzgoju kalifornijske pastrmke je što ova vrsta ribe za svoje proizvodne procese zahtijeva hladnu,čistu i bistru vodu,koja nije izložena bilo kakvim zagađenjima.Kvalitet vode zavisi od niza faktora, od kojih hemijskom sastavu treba obratiti posebnu pažnju i dati mu određenu prednost.

Stoga je prije konačne odluke o lokaciji neophodno izvršiti potrebne hemijske analize vode. Ove analize treba da upozore na prisustvo ili mogući nedostatak niza važnih i neophodnih parametara.
Jedan od osnovnih jeste sadržaj rastvorenog kiseonika, koji treba da se kreće od 8 do 11 m3/l vode.

Prisustvo ugljendioksida (COi) nije poželjan u vodi, čak ni u manjim količinama. pH treba da ima neutralnu (pH 7) ili slabo alkalnu reakciju (pH 7-8). I ostali hemijski faktori imaju uticaja prilikom
uzgoja, što se da utvrditi detaljnim hemijskim istraživanjima vode.

Fizičke karakteristike vode imaju vidnog uticaja na uzgoj.Najpovoljnija temperatura vode treba da se kreće od 8 do 16°C. Voda mora biti čista, bistra i nezagađena.Kvantitet vode određuje uspjeh proizvodnje.Što je priliv veći, proizvodnja je uspješnija.

Uopšteno o salmonidima

To su ribe male veličine sa adipoznim perajem. Žive u obalnim zonama odakle mnoge ulaze u rijeke gjde se mrijeste.U nekim djelovima areala dostižu veliku brojnost,tako da su i ekonomski važne ribe.

Jedna od osnovnih zajedničkih karakteristika svih vrsta riba iz familije Salmonidae je postojanje masnog ili adipoznog peraja, koje se nalazi između leđnog i repnog peraja. Cijelo tijelo riba iz ove familije je, izuzev glave, prekriveno sitnim krljuštima.Bočna linija je jasno uočljiva. Leđno peraje je kratko. 

Leđa i bokovi salmonidnih vrsta su prekriveni crnim ili crvenim pjegama, a kod nekih vrsta i raznim tipovima pruga i šara.Sve salmonidne vrste žive isključivo u hladnim, bistrim i nezagađenim
potocima ili rijekama brzog toka, koje su bogate rastvorenim kiseonikom (O2) ili u planinskim jezerima čije se temperature vode kreću oko 10 stepeni C i koje, ni u najtoplije doba godine, ne prelaze 18 stepeni C (maksimalno 20 stepeni C). 

To su sve tzv. reofilne vrste riba,vretenastog oblika tijela, prilagođene životu u brzim rječnim tokovima.

Rezidba rodnog vinograda

REZIDBA RODNOG VINOGRADA


Nije dovoljno poznavati samo tehniku rezidbe već treba dobro poznavati agrobiološke i tehnološke osobine pojedinih sorti, zatim klimatske uslove i osobine zemljišta te podloge s obzirom na bujnost i podnošljivost naspram fiziološki aktivnom vapnu. 

Bilo bi besmisleno negirati potrebu redovne rezidbe, jer ako bismo izostavili rezidbu to bi se sigurno odrazilo na kvalitetu (sadržaj šećera u grožđu odnosno moštu). 

      
Kako se loza obrezuje:

-pospješi (ubrza) raniji dolazak čokota u rod.

-regulira količina prinosa u odnosu na bujnost čokota s obzirom na ekološke uslove (klima - tlo).

-čokotu daje određeni oblik koji olakšava obradu tla i zaštitu od bolesti i štetnika,

-uklonimo bolesnu rozgvu (oštar rez kad je u pitanju fomopsis - crna pjegavost (eskorioza),

-uklonimo osušene i smrznute dijelove čokota,

-rezidbom se reguliše harmonija u razvoju korijenovog sistema naprema lisnoj površini.

Uzgoj ribe u ribnjacima

Gajenje riba u ribnjacima je posao koji ima veliku budućnost i značajno ekonomsko opravdanje jer je riječ o proizvodnji visokokvalitetnog ribljeg mesa sa visokom stopom rentabiliteta.

Među mnogim ribama koje se danas uspješno uzgajaju u ribnjacima na prvom mjestu je kalifornijska pastrmka.Ova vrsta pastrmke putem dugogodišnje selekcije sa uspjehomje domesticirana i daje veoma visoke prinose po jedinici površine(oko 50 kg na m,! vodene površine).

 U odnosu na ostale "divlje" vrste pastrmki, njen je uzgoj jednostavan i veoma uspješan. Posebno tehnološki uzgoj mlađi veličine od 7 do 10 cm i težine od 7-8 g do konzumne veličine obavlja se bez naročitih teškoća i nekog većeg stručnog znanja. 

Ono što je bitno, kada se ulazi u proizvodnju sa nasadom ove veličine, za relativno kratko vrijeme (6 do 8 mjeseci) dobijaju se konzumni primjerci od 250 do 300 g težine sa veoma visokim prinosima ovog visokokvalitetnog ribljeg mesa.

Ističemo sa sigurnošću da ni jedna poljoprivredna grana djelatnosti neće sa manje iskorištene površine postići veći prinos i rentabilitet od uzgoja kalifonijske pastrmke u ribnjacima.

Neke činjenice o pastrmci koje možda niste znali

Potočna pastrmka je riba bistrih voda, brzih rijeka i jezera, a smatra se jednom od najukusnijih evropskih slatkovodnih riba.

 Peraje su joj široke, zaobljene i čvrste, što joj omogućava brzo kretanje kroz jaku maticu. Srebrnaste je boje, a na stranama ima crvene ili crne tačkice. Crvenih tačaka obično ima manje i mogu biti u nijansama od jarkocrvene do svijetlocrvene boje. Boja im dosta varira od okruženja u kojem žive. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji, koja im se ustaljuje tek poslije druge godine.

 Meso pastrmke je lako svarljivo i nema mnogo kostiju, te se može kuhati, pržiti i peći.
Veličina pastrmke je najčešće skromna, a najbolji ukus ima kad nije teža od 250-300 grama.

Pastrmka se mrijesti od oktobra do kraja februara, u zavisnosti od uvjeta. Mrijeste se u parovima, kada mužjak i ženka nalaze odgovarajuće mjesto na šljunkovitom dnu. Repom i glavom iskopaju jamu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500-3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje i dosta su krupna, veličine oko 5 mm. Period inkubacije traje oko mjesec , nakon čega se izlegu mladunci. Ženka postaje spolno zrela u svojoj 2-3 godini, mužjaci godinu kasnije.

 Bogata je gvožđem i vitaminom B-12.


Nutritivne vrednosti za 100 g:
Kalorija: 86 kcal
Proteina: 14.7 g
UH: 0 g
Masti: 3 g

Zašto je morsko ribarstvo u regiji u krizi?

Morsko ribarstvo je složena grana privrede, koja nije samo podložna utjecaju različitih bioloških i abioloških faktora koji uvjetuju njegovo odvijanje i usmjeravaju njegov razvoj, već je za pravilno gospodarenje i zaštitu obnovljivih bogatstava mora potrebno voditi računa i o biotehnološkim, tehničkim, ekonomskim, pravnim i svim drugim aspektima, koji utječu na njegov razvoj.

 Ribe i drugi morski organizmi su, kao objekti ulova i sakupljanja, predmet interesa morskog ribarstva. To su obnovljiva bogatstva mora, koja se nerazumnim i neodgovornim iskorištavanjem, prije svega prekomjernim ulovom i ulovom nedoraslih primjeraka, mogu brzo osiromašiti i uništiti.

Kako je razvoj ribolova uvjetovan veličinom biomase namijenjene ulovu i dopuštenom mjerom njezina iskorištavanja, tako je razvoj ribarstva uvjetovan, prije svega, pogodnošću područja za uzgoj ribe i drugih morskih organizama.

Stoga je za pravilno i odgovorno gospodarenje i zaštitu obnovljivih bogatstava mora te za razvoj i odvijanje poslova ulova, uzgoja, očuvanja, prerade i prometa ribe i drugih morskih organizama nužno obrazovati kadrove koji su potrebni za uspješno odvijanje djelatnosti morskog ribarstva.

Imate neiskorišteno dvorište?Uzgoj grožđa je savršen izbor!

U dvorištu se, kada je u pitanju uzgoj vinove loze , često rastura zemlja koja se obično kopa iz temelja i podruma. To su najčešće teške ilovače, nepovoljnih vodno-fizičkih i hemijskih osobina za normalno uspijevanje loze.

 Zbog toga se ovo zemljište priprema na godinu dana prije sađenja loze. Najprije se na dobro osunčanoj strani kuće odabere pogodno mjesto za sađenje loze. Ako vinova loza nije obasjana direktnom sunčevom svjetlošću najmanje 2/3 dana, onda je ne treba ni saditi u dvorištu.Na odabranom mestu se kopaju duboke rupe.

Za svaki čokot iskopa se rupa, dubine oko 1 m i dimenzija spoljnih otvora najmanje 1 x 1 m. Tako iskopana zemlja se pomiješa sa 1/3 stajnjaka i 1/3 krupnog pijeska i šljunka, kako bi se osobine zemljišta što više poboljšale. Onda se ova smješa vraća u rupu i ovlaš ugazi.

Po potrebi se na dno rupe može postaviti sloj sitnog kamena ili šljunka za drenažu, odnosno odvođenje suvišnih podzemnih voda. Sađenje loze se obavlja u proleće, najbolje u aprilu mjesecu, kada se zemljište zagrije na oko 15 do 20 oC.

 U seoskim dvorištima posađeni kalemovi se zaštićuju pomoću mreža da ih ne bi oštetila živina, mačke i druge domaće životinje.

Pamuk

Pamuk

Pamuk zauzima prvo mjesto među kulturama za proizvodnju vlakna.

On je predstavnik grupe biljaka koje formiraju vlakno na sjemenu. Od 100 kg sirovog pamuka (vlakno i sjeme zajedno) dobija se oko 32 kg vlakna, 1 kg lintera (kratko vlakno) i 67 kg sjemena.
Vlakno je najvažniji proizvod ove biljke. 

Od njega se pravi predivo za razne tkanine i konac. Pamučno vlakno ima bolja tehnološka svojstva za mašinsko predenje i tkanje. Pamučne izrađevine se vrlo dobro peru, a pri pranju i sušenju mogu izdržati visoke temperature kao nijedno drugo vlakno. 

Pamučna vlakna imaju veliku absorbtivnu sposobnost koje se veoma mnogo cjeni, kako za odjeću tako i za razne specijalne tehničke tkanine koje se koriste u elektrotehničkoj, automobilskoj i u
industriji aviona i vještačkih guma.

Kratko vlakno ili linter, koristi se za izradu medicinske vate, luksuzne hartije za pisanje, vještačkog vlakna (rajon), fitilja, filmske trake,bezdimnog baruta, vještačke kože i svile, plastičnih materija. Koristi se i za punjenje dušeka, jastuka i dr.

Sezam

Sezam

Sezam je jedna od prvih uljanih biljaka koju je čovjek gajio. 

Sezamovo sjeme odlikuje se skoro najvećim sadržajem ulja među uljanim biljkama.U zavisnosti od sorte i uslova gajenja, ono sadrži 52—63% ulja.Pored ulja, sjeme sadrži i oko 19—23% sirovih bjelančevina i 15—18% rastvorljivih ugljenih hidrata. 

Ulje koje se dobija hladnim presovanjem,u količini od 35% smatra se jednim od najboljih ulja u ishrani, koje se po kvalitetu izjednačuje sa maslinovim. U prehrambenoj industriji koristi se za izradu margarina i konzervi. Ono je prozračno i ima svjetložutu boju i prijatan ukus.Njegova najvažnija odlika je stabilnost,odnosno sposobnost da se dugo održava bez opasnosti da užegne. 

Ova otpornost protiv užegnuća dolazi od njegovog sastojka sezamina, koji, hidrolizujući se, proizvodi sezamol,jedan od jakih antioksidanata.Ulje koje se ekstrahuje toplim presovanjem, od ostataka dobivenog hladnim presovanjem, ima slabiji kvalitet i služi za tehničke svrhe: za podmazivanje, za proizvodnju sapuna, indigo hartije,lente, a takođe i u fabrici parfema kao fiksator mirisa iz cvjetova.

Sezamovo sjeme kod nas ima najvažniju i takoreći jedinu primjenu za dobijanje takozvanog tahanivog ulja, od koga se spravlja orijentalna poslastica — tahan alva. Ovo ulje se dobija od oljuštenog i dobro samljevenog jezgra sjemena. Kvalitet i količina tahanovog ulja zavisi od veličine, boje i porjekla sjemena.

Sezamovo sjeme se dosta koristi i u direktnoj ljudskoj ishrani za pripravljanje specijalnih poslastica (susamice)i posipanje kifli,hljebčića i dževreka da bi dobili bolji ukus i miris.

Ricinus

Ricinus

Privredni značaj ricinusa proističe iz činjenice da njegovo sjeme sadrži u prosjeku preko 55% ulja.

Sadržaj ulja u jezgra iznosi preko 70%.Inače on varira u zavisnosti od uslova uspijevanja i od sorte.Širina variranja sadržaja ulja u zavisnosti od sorte iznosi oko 12%. U sastavu ricinusovog ulja apsolutno preovlađuje riconolna masna kiselina (80—90%),pošto na sve ostale (stearinska, dioksistearinska, oleinska i linoln otpada samo 10—20 %.

Ricinusovo ulje (alizarinsko ulje) nije sušivo.Veoma je viskozno, minimalno mijenja svoje osobine pri promjeni temperature, ne mrzne, pa otuda predstavlja veoma dobro motorno ulje. Osim toga ono ima značajnu primjenu u kožarskoj i tekstilnoj industriji, a koristilo se i za proizvodnju traka za pisaće mašne.

Ricnusovo ulje je značajna sirovina za proizvodnju plastičnih masa,sintetičkog kaučuka, vještačke kože, a zatim za proizvodnju sauna i kozmetičkih preparata. Dobijeno hladnim cjeđenjem ono se koristi i kao medicinsko ulje.

Mak

Mak

Mak nije samo uljana već i vrlo važna ljekovita biljka zbog čega je cijenjena industrijska biljka 

Koristi se i za proizvodnju sjemena,odnosno ulja, i za dobijanje morfijuma i drugih alkaloida potrebnih za izradu raznih lijekova.Sjeme maka sadrži 50—60% ulja.

 Dvije trećine ulja koje se dobija hladnim presovanjem sjemena koristi se za jelo. Ono je blijedožuto, sa vrlo prijatnim ukusom. Drugi dio ulja, koji se od semena izvlači toplim presovanjem,koristi se kao tehničko ulje za izradu lakova, boja,sapuna i dr. Makove uljane pogače su odlična hrana za mliječnu i tovnu stoku. 

One sadrže do 36% lako rastvorljivih bjelančevina, 10—12% ulja a 20—22% ugljenih hidrata.Makovo sjeme je vrlo skupo za proizvodnju ulja. Zbog toga se koriti uglavnom, u poslastičarstvu i domaćinstvu za pripremanje kolača,Naročito se cjeni sjeme tamnoplave boje.

Drugi važan proizvod koji se dobija od ove biljke su suhe čahure koje služe kao sirovina od koje se ekstrahuju poznati alkoloidi: morfijum, kodein, papaverin i dr. koji se upotrebljavaju u farmaceutskoj industriji za izradu raznih lijekova. 

Morfijum je najvažniji alkaloid. Ima najširu primjenu u ljekarstvu za ublažavanje bolova, smirenje nerava,savlađivanje nesanice i dr.

Uljana repica

Uljana repica

Repica je za oko 30 zemalja svijeta najvažnija uljana kultura.Uzgaja se radi sjemena koje sadrži 40—49% ulja i 18—25% bjelančevina.

Ulje spada u grupu polusušivih ulja a upotrebljava se za ishranu rafinirano, i u tehničke svrhe — u industriji sapuna, boja, tekstila, kože, u štamparstvu i kao dodatak mazivima.Do pronalaska mineralnih ulja i električne struje ovo ulje je korišteno za osvjetljenje i kao mazivo.

Nove sorte omogućile su brže širenje proizvodnje repice,a ona sve više zamjenjuje suncokret i soju u hladnijim i vlažnijim područjima.

Suncokret

Suncokret

Suncokret im a veliki privredni značaj, prije svega zbog visokog sadržaja ulja u sjemenu, koji se kreće od 25 do 53% u apsolutno suhom sjemenu 29 do 57%).

 U starih sorti on iznosi 30—35% a u savremenih sorti i hibrida 35—53%.U jezgru,sadržaj ulja dostiže i preko 60%.Suncokretovo ulje je veoma kvalitetno. Ono je svjetložute boje,veoma prijatnog ukusa i mirisa, a ima visoku energetsku i hranljivu vrijednost.u njegovom sastavu preovladavaju nezasićene masne kiseline(80—90%),linolna (do 60%) i oleinska.

 Po sadržaju linolne masne kiseline,suncokretovo ulje je ispred ulja ostalih uljanih biljaka. Pored ovoga, značajno je da suncokretovo ulje sadrži vitamine:A,D,E i K.Zahvaljujći sadržaju vitamina E (tokoferol) ulje je veoma stabilno.

U njemu je važan i sadržaj fosfatida. Suncokretovo ulje je izvanredno dobro jestivo ulje. Ono ima široku primjenu u ishrani ljudi.Koristi se ili direktno u pravljenju jela ili preko raznih proizvoda prehrambene industrije. 

U prehrambenoj industriji od njega se proizvodi i margarin i biljni mrs.  Suncokretovo ulje je veoma dobra sirovina za proizvodnju sapuna, stearina, glicerina i dr. Pošto je polusušivo, uz dodatak sikativa, koristi se kao sirovina za proizvodnju firnajza, boja, lakova, linoleuma i slično.

Uljarice

Uljarice

Uljarice imaju veliki privredni značaj,koji proističe iz privrednog značaja biljnih ulja u cjelini.

Biljna ulja imaju prije svega,značaj u ishrani čovjeka.Ona predstavljaju visokoenergetsku hranu,znatno veće energetske vrjednosti od škroba i bjelančevina.Tako je njegova energetska vrijednost 2,37 puta veća od energetske vrijednosti škroba.

U ishrani čovjeka energetska vrijednost ulja je 2,2 puta veća od šećera,4 puta veća od hljeba i preko 8 puta veća od vrijednosti krompira.U ishrani ljudi biljna ulja se koriste ili direktno za pravljenje raznih jela i poslastica,ili preko raznih proizvoda prehrambene industrije.

Tako se od biljnih ulja proizvodi biljna mast i margarin. Pored ovoga,ona su važna sirovina u industriji konzervirane hrane, gotovih jela u izradi poslastičarskih proizvoda i dr.

Biljna ulja se koriste i u drugim granama industrije. Veoma su važna kao sirovina za proizvodnju sapuna, glicerina, firnajza, uljanih boja, lakova, elektroizolacionih materijala, linoleuma, plastičnih masa, smola, štamparskih boja... Neka od njih imaju primjenu u proizvodnji kozmetičkih preparata i u farmaceutskoj industriji.

Ulja nekih biljaka (uljane repice, ricinus) služe kao odlična maziva,koja su bila veoma značajna u razvoju mašinogradnje sve dok ih nisu potisla mineralna ulja.

Uzgoj kelja

Uzgoj kelja

Kelj je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica.Izdržljiviji je od kupusa te bolje podnosi visoke temperature i sušu, baš kao niske temperature i mraz. Zbog toga je idealan za uzgoj u našem priobalju gdje bez problema prezimljuje.

Kelj u se kontinentalnom području uzgaja u proljetnom, ljetnom i jesenskom uzgoju. Najčešće se uzgaja iz presadnica. Za proljetni uzgoj upotrebljavamo presadnice iz zaštićenog prostora, a sadimo ih na početku aprila na razmak od 50 x 50 cm.

Za berbu dospijevaju od početka juna do polovine jula. Za ljetnu proizvodnju prikladni su samo kupus i kelj, ali ih moramo obilno zalijevati. Siju se na gredice na početku aprila, presađuju u polovini maja, a dospijevaju u julu i augustu.

Za jesenski uzgoj siju se i na gredice, ali na početku maja. Presađuje se na koncu junu, a za potrošnju stižu u oktobru i novembru.

Savjeti za uzgoj muznih krava

Muzne krave

Za svaku proizvodnju u stočarstvu važno je na vrijeme osigurati dovoljne količine kvalitetne stočne hrane
prema planom predviđenim dnevnim obrocima. Posebno je to važno u proizvodnji mlijeka.
Za uspješnu proizvodnju mlijeka na obiteljskim gospodarstvima osnovne su stvari sljedeće:

- veće stado krava (20 i više krava);
- osigurati kvalitetnu i jeftinu krmu koja se može jednostavno pripremiti i davati stoci, a istovremeno
osigurava optimalnu proizvodnju.
- obiteljska gospodarstva, posebno ona koja se bave proizvodnjom mlijeka treba specijalizovati

Pri tome je potrebno znati:

- koliko će se životinja pojedinih kategorija držati na farmi;
- prosječne količine krmiva koje će životinje dobivati dnevno prema proizvodnji;
- trajanje zimskog i ljetnog razdoblja hranidbe.

Hranidbu mliječnih krava i rasplodnih junica treba planirati najmanje godinu dana unaprijed zato što moramo osigurati potrebne zemljišne površine na kojima će se proizvesti planirana stočna hrana, a također i potrebnu količinu hrane koja se treba nabaviti izvan gospodarstva, ako se ne proizvodi na njemu.

Oslić

Oslić

Oslić je bijela morska riba iz porodice Merlucciidae. Diljem naše obale ima razne nazive kao što su oslić, tovar, ugota.Ima izduženo tijelo, s velikom glavom i velikim ustima. Mužjaci su nešto tanji i izduženiji od ženki. Unutar usta ima veliki broj oštrih, igličastih, zakrivljenih zuba.

Nakon izlegnuća,jaja oslića plutaju na površinu gdje se larva razvija.Nakon nekog vremena,beba oslić se seli na dno mora,preferirajući dubine manje od 200 metara.

Glavna metoda hvatanja oslića je izvlačenje ribe iz dubine mora,mada se ne izuzima mogućnost hvatanja najlonom u plićim vodama.Oslić se uglavnom nastanjuje u jugozapadnom Atlantiku jugoistočnom Pacifiku, jugoistočnom Atlantiku, jugozapadnom Pacifiku,Mediteranu i Crnom moru.

Uzgoj blitve

Uzgoj blitve

Blitva je dvogodišnja biljka. U prvoj godini razvije dubok i razgranat korijen, koji je u gornjem dijelu zadebljan, skraćenu stabljiku i rozetu lišća.

U drugoj godini razvije se razganata cvjetna stabljika visine do 1,2 m. Blitva se uzgaja radi lišća, a koristi se i plojka i peteljka.Podnosi slane vjetrove (korisno za primorske bašte) i djelimično zasjenjivanje.

Dobar je zimski usjev u hladnom stakleniku ili plasteniku.Dodajte poboljšivač zemljišta niske hranjivosti ako je zemljište prehranjivano kompostom za predhodni usjev. U suprotnom, dodajte poboljšivač srednje hranjivosti ili poboljšivač niske hranjivosti s đubrivom bogatim azotom. Idealna pH vrijednost je od 6,5 - 7,5.

Posadite sjeme u ćelije u martu i aprilu. Sjeme je poligermno i nekoliko ponika niče iz jednog sjemena. Proredite ostavljajući najjače klijance ili posadite cijeli bokor ako želite da berete mlade izdanke. Prije presađivanja prekalite biljke. Da biste imali zimsku berbu, posadite sjeme u zaštićenom prostoru u augustu. Minimalna temperatura za klijanje u zaštićenom prostoru je 8 °C.

Na otvorenom za berbu na ljeto i jesen sadite po nekoliko sjemenki u jednu rupu u martu i aprilu. Za berbu preko zime i narednog proljeća sadite sjeme u julu i augustu. Rastojanje u redovima je 23x45 cm.

Uzgoj malina

Uzgoj malina

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža.Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m.

Malina  preferira propusna tla, bogata organskom tvari i lagano kisele reakcije. U slučaju da je tlo glineno potrebno je pomiješati ga s tresetom i grubim pijeskom. Preporučuje se izbjegavati sadnju malina na položajima gdje je bio malinjak.

Malina se može saditi od umjerenih do kontinentalnih klima, na 400 do 800 m nadmorske visine.

Kontejnirane biljke maline se mogu saditi tokom cijele godine.Idealno vrijeme sadnje je novembar-decembar u područjima s blagim zimama, odnosno april-maj u hladnijim područjima.

Maline se sade na razmak od 60 cm unutar reda dok međuredni razmak treba biti oko 2,50 m. Često se uzgaja i kao živica. Ukoliko se želi uzgajati u posudama, preporučaju se one od 10 l, koristeći lake tresete.

Pripremiti 30 cm visoke gredice unošenjem u tlo treseta ili zrelog stajnjaka. Izvaditi biljku iz posude i posaditi u razini s tlom te površinu oko biljke pokriti s cca 2 cm visine humusnog tla. Biljka maline može dati plodove već nakon 3 mjeseca, a preporučuje se obilno navodnjavanje.

Heljda

Heljda

Heljda se gaji zbog plodova oraščića  koji se oljušteni u obliku kaše

Kaša se pravi kao nadjev u ćurkama, punjenoj paprici ili sarmi umjesto riže, prekrupljeni ili mljeveni kao brašno (sa 75% pšenice za hljeb,palentu, torte i druge kolače) upotrebljavaju za ljudsku hranu,a prekrupljeni otpaci ulaze u koncentrate za tov živine i svinja.

Najpoznatiji su rezanci i heljdini špageti od čistog brašna. Tečno, jako mjehurasto tijesto napravljeno iz ovog brašna je nezamjenljivo za pripremu kuhanog tjesta, dakle, kada jelo treba da upije veliku količinu masnoće.

 Najviše se troši tamno brašno zbog dijelova ljuske,koji nisu uklonjeni.Osim pšeničnog može se dodavati 60— 75% brašna drugih žita(ovas, pirinač, kukuruz za pahuljice) ili soje u proizvodnji čokolade.Najvrijedniji sastojak heljdinog brašna su proteini, (kojih ima 11— 15%.).

Varijaciona širina hemijskog sastava zrna je sljedeća: voda 10— 13%, bezazotne ekstraktivne materije 61,4—66,9% mast 1,9— 3,2%, celuloza (sirovo vlakno) 9,7— 19,9%, pepeo 1.6— 2,9%, proteini 11,0— 15,4%. 

Zbog odsutnosti glutena heljda je interesantna za dijetalna jela za bolesnike i u ishrani djece. Stalna i velika količina heljdinog brašna u ishrani prouzrokuje upalu kože (kod osoba koje su alergične na heljdin protein).

Sirak

Sirak

Privredni značaj sirka proizlazi iz njegove višestrane upotrebe.

Zrno služi za ishranu krupne stoke i živine (u razvijenim područjima svijeta) i kao glavna ljudska hrana u najvećem dijelu Afrike i dijelovima Indije i Kine. Zelena masa se koristi za ishranu stoke u svježem stanju i kao silaža, a pri blagovremenom košenju koristi se kao sjeno.Silaža od sirka je nešto manje hranjive vrijednosti od kukuruzne silaže. 

Od zrna sirka se preradom dobija škrob, glukoza, sirup, ulje,gluten, alkohol i dr.Od stabla podvrste Šećernog sirka dobija se šećerni sirup. Sok sirka šećerca sadrži 13— 17% šećera, od čega 10— 14% saharoze.Zrno sirka je po hemijskom sastavu slično zrnu kukuruza:72—76% škroba, 8— 12% proteina, 3,2% masti, 1,5% sirove celuloze i 1,6% mineralnih materija.

Metlice tehničkog sirka služe za izradu metli i četaka.Sirak se odlikuje visokim potencijalom rodnosti. Sadašnje hibridne-forme sirka, po rodnosti se približavaju kukuruzu.

Sirak bolje od kukuruza podnosi nepovoljne uslove gajenja. On posjeduje veću otpornost od kukuruza na sušu, ima manje zahtjeve prema zemljištu i može uspijevati i na zaslanjenim zemljištima.

Proso

Proso

Proso je zrnasto-škrobna biljka koja se upotrebljava u ljudskoj i stočnoj ishrani.

Oljušteno zrno se upotrebljava kao kaša za ljudsku hranu i ima veliku hranljivu i svarljivu vrijednost.U oljuštenom zrnu se nalazi: bjelančevina 15% , škroba 72%, šećera 0,5%, masti 3,9%, celuloze 0,5% i mineralnih materija 1,2%.  Neoljušteno zrno sadrži manje bjelančevina (13,5%), manje škroba (7%), više celuloze (13%) i više mineralnih materija (3,5%).

Od brašna prosa pravi se posebno pecivo.Brašnu pšenice i raži dodaje se oko 15% brašna prosa i dobija se hljeb dobrog kvaliteta.

Zrno prosa se može upotrebiti u industriji piva i alkohola. Neoljušteno služi kao odlična stočna hrana, naročito za ishranu svinja i živine.

Slama prosa ima dobru hranljivu vrijednost.Zbog kratke vegetacije proso se može gajiti kao postrna kultura,a u slučaju elementarnih nepogoda može se koristiti za naknadnu sjetvu na mjesto izmrzlih ozimih usjeva, ili poplavljenih i gradom uništenih usjeva.

Proso se može gajiti i koristiti kao zelena stočna hrana i kao sjeno.S obzirom na visoku otpornost prema suši i na kratku vegetaciju proso se može gajiti u suhim rejonima.

Kukuruz

Kukuruz

Osnovni privredni značaj kukuruza proizlazi iz osobina same biljke,raznovrsnosti upotrebe i obima proizvodnje.Pored toga treba još istaći i agrotehnički značaj kukuruza, kao biljke koja zahtijeva intenzivne uvjete gajenja.

Kada se radi o osobinama same biljke treba, u prvom redu, istaći visoki potencijal za rodnost, odnosno genetski potencijal rodnosti biljke kukuruza. Kukuruz se među svim žitima ističe najvećim potencijalom rodnosti. Po količini organske tvari koju može dati po hektaru dolazi u red njivskih biljaka sa najvećom količinom korisne organske tvari.

Gotovo svi dijelovi biljke kukuruza mogu poslužiti za industrijsku preradu, pa upravo to daje kukuruzu poseban ekonomski značaj. Danas se proizvodi više od 500 različitih industrijskih prerađevina od kukuruza.

Kod prerade kukuruznog zrna na pojedine osnovne sastojke ne gubi se gotovo ništa, jer se težinski dobiva gotovo jednaka količina proizvoda.Industrija danas proizvodi veliki broj grupa proizvoda od kukuruza odnosno u kojima sudjeluje kukuruz. Navest ćemo samo neke proizvodne grupe:

a) prehrambeni proizvodi: hrana za dojenčad, kukuruzne flekice,
sredstva za zgušnjavanje hrane, za popravljanje kvalitete hljeba, za
specijalni hljeb, supe, paštete, začini, guma za žvakanje, škrob, šećeri;
b) ljekarski proizvodi: sirup i ostalo;
c)farmaceutska i kozmetička sredstva;
d) razni napici: alkohol, kiseline (mliječna,limunska) i ostalo;
ej tekstilni proizvodi: umjetno vlakno i si.;
f) hemijski proizvodi: boje politure, azbest, nitroceluloza, furfuroli,
sirovina za industriju papira i plastičnih masa te ostalo.

Ovas

Ovas

Privredni značaj ovsa se sastoji u kvalitetu njegovog zrna i malim zahtjevima prema uslovima gajenja,te može da uspijeva i u rejonima gdje druga žita daju veoma male prinose.

Ovas se uglavnom upotrebljava za ishranu svih vrsta, domaćih životinja— naročito konja,kao koncetrovana hrana.

Nekada je ovas upotrebljavan za pripremanje hljeba, dok se danas za tu svrhu više ne koristi. Zrno ovsa ima sljedeći hemijski sastav: vode — 11,48%, sirovih proteina — 11,79%, bezazotnih ekstraktivnih materija —57,67%, sirovih masti 5,0%, celuloze — 10,32% i mineralnih materija 3,74.

Prema tome, u zrnu ovsa se nalazi manje ugljenih hidrata,1—3 puta više masti, a bjelančevina približno jednako,u odnosu na druga prava žita. Zbog toga, a naročito zbog kvaliteta bjelančevina,od ovsenog zrna se u prehrambenoj industriji spravlja niz lako svarljivih proizvoda velike hranljive vrijednosti: ovsene pahuljice, ovsene flekice griz,. ovseno brašno itd.

Ječam

Ječam

Značaj ječma proizlazi iz njegove raznovrsne upotrebe.Ječam služi kao ljudska hrana na Severu i u planinskim rejonima.

Hljeb od ječma je lošeg kvaliteta — sladuljavog okusa,lošeg mirisa,brzo se suši,ne narasta,puca,nema šupljina,teško je svarljiv,nadima. Stoga se rijetko upotrebljava za pravljenje hljeba,ali se dosta troši u oljuštenom obliku — kao kaša i geršlo.

Ima veliki značaj u industriji piva i slada.Slad se upotrebljava u industriji piva, a sladni sirup u pekarstvu,poslastičarstvu (bombone),tekstilnoj i farmaceutskoj (laksativno dejstvo) industriji,u proizvodnji sladnog mlijeka,alkohola, sirćetne kiseline,kvasca, i dr. Suhi ili vlažni pivski trop služi za ishranu stoke.

Od oljuštenog zrna ječma pravi  se griz, pahuljice i surogat kafe. Pri preradi zrna ječma dobija se oko 56% geršle, a ostatak (sitna zrna,brašno, mekinje) se upotrebljava za ishranu stoke.

Raž

Raž

Raž predstavlja važno hljebno žito, naročito u rejonima sjeverne Evrope.Hljeb od raži je ukusan,hranljiv i svarljiv i dugo ostaje svjež. Raženi hljeb se naročito preporučuje za dijabetičare. Sadrži dovoljnu količinu bjelančevina i vitamina A, B, E.

U nepovoljnim klimatskim uslovima za pšenicu, raž i pšenica se gaje u smjesi radi sigurnijih prinosa.Raž je odlična stočna hrana u vidu mekinja, brašna i zrna. Može se koristiti kao zelena stočna hrana, bilo kao čist usjev ili u smjesama sa grahoricom, graškom, uljanom repicom i dr. kulturama. Ražena slama je gruba za ishranu stoke, ali zato služi kao prostirka.

Zatim se koristi za pokrivanje krovova, za izradu šešira, korpica.U industriji, slama se koristi za dobijanje sirćetne kiseline, celuloze, lignina forfurola i hartije dobrog kvaliteta. Zrno raži se iskorištava u industriji alkohola,škroba,sirćeta. Klice raži sadrže bjelančevina, šećera, vitamina i mineralnih materija pa se koriste u farmaceutskoj industriji.

Pšenica

Pšenica

Naziv žito je odomaćen u onim krajevima gdje se pšenica dugo koristila kao isključivo hljebno žito,što je slučaj i sa ostalim žitima (raži i kukuruzom) u predjelima gdje su se koristili ili se koriste kao glavna hljebna žita.

Najvažniji pokazatelj kvaliteta pšenice predstavlja količina i kvalitet bjelančevina u zrnu.Kao međunarodni standard pšenice uzima se sadržaj bjelančevina u zrnu 13,5%. Međutim,sadržaj bjelančevina se znatno mjenja u zavisnosti od rejona gajenja (klima,zemljište)i đubrenja.Pšenica koja se gaji na istoku i jugu ima veći sadržaj bjelančevina od one na zapadnim i sjevernim rejonima.

Kvalitet bjelančevina pšeničnog hljeba je veoma visok,a pri ocjeni hljebopekarskih osobina pšeničnog brašna veliki značaj imaju količina i kvalitet ljepila.Pod ljepilom se podrazumjeva bjelančevinasta masa,koja se izdvaja pri ispiranju tjesta vodom.U sastav ljepila ulaze uglavnom bjelančevinaste materije — glijadin i glutenin.

Pšenica se,prije svega,koristi kao hljebna biljka.Pšeničnim hljebom hrani se danas oko 70% stanovništva Zemlje.To nije slučajno.Pšenični hljeb prevazilazi raženi po svojoj hranljivoj vrijednosti. Kaloričniji je od raženog;kalorična vrijednost raženog hljeba je 7500 džula,pšeničnog je 8350— 9400 džula,u zavisnosti od tipa brašna. Pšenični hljeb se odlikuje visokim sadržajem bjelančevina (16— 17%), ugljenih hidrata (77— 78%),masti 1,2— 1,5%) i dobrom svarljivošću.

Uzgoj šparoga

Uzgoj šparoga

Šparoga je sezonsko povrće i sadi se u priobalnom području u aprilu i maju, a u kontinentalnom području u maju i junu.

Većina radova, pa i berba se obavlja ručno.Berba šparoge traje dva mjeseca, potom se kosi, a korijen ostaje u zemlji. Potrebna su oko tri mjeseca da se obnovi proces fotosinteze i dogodine se šparoge mogu opet brati.

Šparogi najviše odgovaraju topla sunčana i zaklonjena mjesta te propusna lagana, pjeskovita zemljišta s visokim sadržajem hranjivih tvari. Korijenje joj je duboko četiri metra,i na taj način ona preživi i duga sušna razdoblja. 

Postoji bijela i zelena šparoga, a kod uzgoja postoji razlika. Bijelu šparogu prije berbe nagrnete zemljom oko 50 cm visine i prekrijte je specijalnom folijom. Kod berbe zelene posebnim nožem odsijecate izdanke ispod površine zemlje, i to najkasnije pet dana po izbijanju. Kod bijelih morate foliju odmaknuti i izdanke prerezati duboko unutar nagrnute gredice, a potom vratiti foliju. Nasad rodi dvanaest do petnaest godina, a nakon toga trebate pustiti zemlju da se odmara osam godina.

Uzgoj crvenog luka

Uzgoj crvenog luka

Luk pripada porodici lukova  i biljka je s dvogodišnjim razvojem. Ima razgranat korijenov sistem s vrlo malo korijenovih dlačica, pa je moć usisavanja vrlo slaba.

Može se uzgajati na više načina, ali za kućni vrt najprikladniji je uzgoj iz lučice.Sadi se što ranije u proljeće, na razmak od 20 x 10-15 cm. Vaditi ga treba čim stabljike polegnu, i ostaviti da se dobro osuši prije spremanja na tavan ili drugo spremište.

Za proljetnu potrošnju najbolji je ipak srebrenac. Uzgaja se od presadnica. Sije se u polovini augusta na dobro priređenu gredicu. Kako luk sporo niče, treba ga često zalijevati. Do početka oktobra presadnice postignu debljinu olovke. Sade se na gredice, malo dublje nego što su bile, da ih mraz preko zime ne izvuče iz zemlje.

Razmaci su isti kao i za crveni luk. Luk srebrenac dobro prezimljuje, pa ga možemo trošiti kao mladi luk na proljeće ili već formirane glavice preko svibnja i lipnja. Srebrenac se ne ostavlja da dozori jer se zreo slabo čuva.

Uzgoj graška

Uzgoj graška

Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodica Lepirnjača. Sadrži bjelančevine, šećer, škrob i dr.

Sa sijanjem graška trebalo bi započeti kada tlo malo zatopli. Nikako ga nemojte sijati u hladna tla, temperatura bi trebala biti bar 10 stepeni. Sredinom proljeća pa sve do sredine ljeta možete sijati rani grašak. Sjetvu obavljajte u nizu i to svaka dva tjedna. Pripazite da vrijeme ne bude pretoplo jer bi to moglo smetati klijanju. Zavisno o vremenskim uvjetima najranije sorte graška mogle bi sazriti već nakon 3 mjeseca, a kasnije još 2 sedmice nakon tog perioda.

Tri mjeseca prije pojave prvih mrazeva, negdje u sredini ljeta, možete sijati ranu sortu koju ćete moći brati već na jesen. Ako se nalazite u predjelima blage klime, rane sorte sijte sredinom jeseni. One će moći prezimiti na otvorenom iako će im možda biti potreba zaštita.

Grašak sijte u redove oblika slova V, na dubinu u tlo od 3 cm-a. Udaljenost od biljaka neka bude bar 5 cm-a. Urodi će biti veći i bolji ako grašku postavite oslonce štapovima.

Grašak spada u povrće koje najbolje rodi u hladnoj sezoni. Temperature pogodne za rast su mu od 13 do 18 stepeni tako da će bolje roditi za vrijeme svježijih ljetnih mjeseci. Pripazite da tlo ne bude nikada previše suho, ali niti previše poplavljeno. Osigurajte mu vlagu i dobru drenažu tla. Ako ćete saditi usjeve za vrijeme jeseni ili zime, dodajte tlu organskih tvari. Ručno plijevite okopavanjem. Biljke nije potrebno posebno zalijevati do pojave prvih cvjetova kada je grašak potrebno zalijevati svake sedmice do kraja berbe.

U zaštićenim prostorima možete posaditi proljetna i kasna jesenska sjemena. Ovo će vam pružiti idealnu zaštitu pošto niti mahune niti cvjetovi ne podnose mrazeve. Što se tiče uzgoja u loncima, možete grašak saditi tijekom cijele sezone. Bitno je da se radi o patuljastim sortama i da kompost bude na bazi ilovače.

Grašak će imati ugodno okruženje ako mu u blizini posadite krumpir, bundeve, kukuruz te ostale mahunarke.

Uzgoj jagoda

Uzgoj jagoda

Jagoda je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice ruža. U plodu se nalazi oko 60 % vode, može biti i do 12 % šećera te vitamina C od 24 - 97 mg%. Cvjeta više puta u godini i služi kao biljka indikator za ispitivanje virusa.

Pri odabiru klimatskih prilika za izbor staništa za uzgoj jagode najvažnije je voditi računa o minimalnim temperaturama i o rasporedu padavina tijekom vegetacije. Temperature od -15 do -18 ºC mogu izazvati promrzline na jagodama.

U našim uvjetima jagode rijetko promrznu od niskih zimskih temperatura, ali češće promrznu od kasnih proljetnih mrazeva u doba cvjetanja, ili nakon zametanja plodova. U vrijeme cvatnje otvoreni cvjetovi promrznu na -2 ºC, a zametnuti plodovi već na -1 ºC.

Tlo za uzgoj jagode treba biti slabo kisele do neutralne reakcije. Za dobre prirode treba osigurati plodna humusna tla, pjeskovito-ilovaste strukture. Jagoda ne podnosi jako glinena tla, jer dolazi do stanja prekomjerne vlažnosti, kao ni karbonatna i alkalična tla, na kojima obolijevaju od žutice.
Kod odabira reljefa prednost treba dati južnim položajima, jer jagoda ranije počinje vegetaciju, a samim time i ranije dozrijeva.

Paradajz

Paradajz

Paradajz je jedna od najrasprostranjenijih povrtlarskih kultura kod nas

i zauzima značajno mjesto u ishrani.

Zastupljena je vrlo rana proizvodnja(plastenici i staklenici),rana,

srednje rana proizvodnja i kasna.Berba počinje početkom maja i traje do

decembra.Paradajz se proizvodi za tržište i za preradu. 

Proizvodnja za preradu razvijena je tamo gdje postoje

uslovi za to.

Paradajz je loza puzavica,koja naraste oko 1,5 m ili više, ako pronađe oslonac.Stabljika paradajza je pokrivena sičušnim dlačicama koje potpomažu proces puzanja.

Minimalna temperatura za klijanje sjemena je 10°C a klijanje

traje 8—23 dana, zavisno od sorte. Optimalna temperatura za

klijanje je 25—30°C, a za rast i razvoj — između 22 i 25°C tokom

dana i 15—16°C tokom noći. Do vremena plodonošenja razlika

između dnevnih i noćnih temperatura treba da je oko 7°C.

Nakon zametanja plodova i u toku zrenja potrebna temperatura

iznosi 18—24°C. Polen je osjetljiv na promjenu temperature, i ne

klija ako je temperatura iznad 30°C i ispod 13°C, i ako je uz to

i visoka relativna vlažnost vazduha.Najpovoljnija relativna vlažnost je između 55—65°%.