Privredni značaj duhana

Duhan se gaji radi lišća koje posle sušenja, sortiranja ¡i fermentacije služi kao osnovna sirovina za izradu cigareta, cigara i drugih sličnih sredstava za uživanje.

Duvan se uživa pretežno pušenjem (cigarete, cigare,duhan za lulu), a mnogo manje ušmrkavanjem ili žvakanjem(burmut ili duvan za žvakanje). Uživa se zbog specifičnog i kompleksnog fiziološkog dejstva nekih sastojaka lista na centralni nervni sistem čovjeka.Od hemijskih sastojaka lista najvažniji je nikotin (C10H 14N 2), izvanredno toksičan alkaloid, koji unijet pušenjem ili na drugi način u čovečji organizam, u umjerenoj količini, djeluje umirujuće ili razdražujuće,u zavisnosti od stanja nervnog sistema.

Uživanju duvana doprinose i drugi sastojci lista, kao što su etarska ulja, smole i dr. Duvan je danas najrasprostranjenije sredstvo za uživanje sa narkotičnim dejstvom, iako je štetan za zdravlje. Duvanski dim sadrži kancerogenu materiju benzopiren. Najviše ga ima u katranu, koji se stvara u plućima pušača. Osim raka pluća, izaziva infarkt srca, čir u stomaku, ironični bronhitis, rak usne duplje d grkljana.Lišće služi i kao sirovina za dobijanje drugih proizvoda. Iz lišća i otpadaka prerade duhana za pušenje dobija se čist nikotin, koji služi kao insekticid (»nikotinol«) i kao sirovina u farmaceutskoj industriji.

U lišću ima dosta organskih kiselina (limunska, jabučna) koje se mogu tehničkim postupcima izdvojiti. Upotrebljavaju se u prehrambenoj i drugim industrijama. Ovih kiselina ima mnogo u mahorki (N. rustica).Sjeme sadrži 36— 40% ulja iz koga se dobija cijenjeno tehničko ulje koje služi za proizvodnju boja, lakova, sapuna. Može se upotrijebiti i za ishranu (ukoliko se rafiniše). Cvjetovi služe kao sirovina u parfimeriji.Stabljike se mogu iskoristiti za izradu celuloze i hartije.Kao intenzivna okopavina duhan ima i agrotehnički značaj: smanjuje zakorovljenost i dobar je predusjev za strna žita.Duhan zauzima važno mjesto u svjetskoj privredi i to ne samo u poljoprivrednoj prozvodnji, već i preko razvijene trgovine i duhanske industrije.

Ponašanje životinja pri termoregulaciji

Životinje reaguju na spoljašnje i unutrašnje nadražaje i upravo ta adaptacija individue na njihovo djelovanje predstavlja ponašanje.

Na ponašanje utiču zajedno nasljedni faktori i činioci okoline. Čovjeka odgajivača interesuje koji su to stimulansi iz okoline i kako oni utiču na unutrašnje stanje organizma koje se manifestuje u karakteru ponašanja.Nauka koja izučava ponašanje životinja naziva se etologija. Ona koristi naučna dostignuća iz oblasti ekologije, evolucije, anatomije, fiziologije, genetike, biohemije,endokrinologije, ishrane, sociologije, psihologije, bioklimatologije i drugih.

Može se govoriti o ponašanju životinja pri termoregulaciji, ponašanju na paši, pri hranjenju, preživanju, napajanju, seksualnom ponašanju, materinskom, socijalnom i različitim interakcijama (grupne, životinja-okolina, čovek-životinja).

Termoregulacija u životinja ostvaruje se fiziološkom i fizičkom adaptacijom organizma. Sisari i ptice različitim aktivnostima i oblicima ponašanja nastoje da održe stalnu tjelesnu temperaturu.
Pri visokoj temperaturi životinje nastoje da se zaštite od nje tražeći hladovinu. Svaka vrsta domaćih životinja ispoljava različite oblike ponašanja u cilju regulacije tjelesne temperature. Ovce prestaju da se kreću i pasu, okreću glavu od sunca i drže je u sjenci. Neostrižene ovce teže podnose visoku temperaturu, letargične su (trome) i leže ispružene po strani. Svinje traže hladnije mesto i riju da bi na njega legle, vlaže mesto, valjaju se u blatu, vodi ili mestu sa izmetom i mokraćom. Okretanjem nastoje da vlažne površine izlože suncu. Na toplotni stres razljčito reaguju pojedine rase goveda. Tako na primjer, evropske rase se znoje, bale i piju velike količine vode. U tropskim predelima preživari konzumiraju manje hrane kako bi lakše podrjeli toplotno opterećenje. Na paši češće pasu noću. Bivoli su veoma osetljivi na visoku temperaturu i izražavaju jaku potrebu za vodom, trčeći prema njoj.

Pri ekstremno visokim temperaturama životinje konzumiraju manje hrane ili je. uopšte ne uzimaju, što u krajnjem slučaju može dovesti do uginuća bez obzira što im je. hrana na raspolaganju. Organizam se oslobađa viška toplote znojenjem odnosno odavanjem vode. S druge strane on ima potrebu da deficit nadoknadi unošenjem vode.

Životinje pri niskoj temperaturi okoline nastoje da očuvaju toplotu. Skupljaju tijelo, grupišu se, prave gnijezdo, traže mjesto sa višom temperaturom. Vrste sa krznom ili dlakom zauzimaju poseban položaj prema vjetru kako omotač toplog vazduha ne bi bio uklonjen. Pri niskim temperaturama životinje konzumiraju više hrane i promet materija je ubrzan.

Prirodni uvjeti uzgoja vinove loze

Klima je ograničavajući faktor uzgoja vinove loze. O klimi ovisi izbor sorata, agrotehničke i ampeltehničke mjere gospodarenja u vinogradu, a o tome ovisi kvaliteta grožđa i vina.

TOPLINA- Ona je neophodna za odvijanje životnih procesa vinove loze. Područja sa prosječnom godišnjom temperaturom od 10 do 20C pogodna su za uzgoj vinove loze. Količina topline nekog područja izražava se sumom temperatura, tj. zbrojem svih srednjih dnevnih temperatura iznad 10oC u vegetaciji (april – septembar). Za visoki prirod i kakvoću grožđa potrebne su temperature od 3200C do 4000C.Osim sume temperatura računaju se i sume efektivnih temperatura.Efektivne temperature dobijemo tako da od aktivnih temperatura odbijemo 10C. Za postizanje pune zrelosti grožđa i završetak cijelog vegetacijskog perioda potrebna je određena suma ovih temperatura, a to je ovisno o sorti koja se uzgaja. U periodu zimskog mirovanja većina sorata podnosi temperature do -20C, a u periodu kretanja vegetacije vinova loza je najosjetljivija na niske temperature. Mladice i lišće podnosi temperature do -2C, a cvat stradava već pri 0C. Visoke temperature mogu izazvati opekline na lišću, mladicama i bobicama, a pri temperaturama višim od 38C prestaje rast i razvoj vinove loze. Treba voditi računa o zahtjevima pojedinih sorti prema klimatskim uvjetima i izbjegavati čestu pojavu kasnih proljetnih mrazeva.

SVJETLOST- Neophodna je u procesu fotosinteze. Određeni broj sunčanih sati potreban je za uspješan uzgoj vinove loze i dozrijevanje, a kreće se od 1500 – 2000 sati sijanja Sunca ili 150 – 170 vedrih dana u našim uvijetima.

VLAGA – Obuhvaća sve vrste oborina. Ovisno o godišnjem ciklusu u kojem se vinova loza nalazi, ovisi i količina te raspored potrebnih oborina. Najpovoljnija količina oborina za uzgoj vinove loze je 600 – 800mm. Vinova loza najviše vlage treba u fazi intenzivnog rasta mladica i bobica. Velike količine oborina ometaju cvatnju i oplodnju dok nedostatak oborina za vrijeme dozrijevanja smanjuje prinos i kakvoću grožđa, kao i višak koji uzrokuje pucanje bobica.

VJETROVI – Ovisno o jačini vjetra, vremenu pojave i svojstvima vjetar može imati povoljne i nepovoljne utjecaje na rast i razvoj vinove loze. Umjereni i jaki vjetrovi povoljnisu pri oprašivanju i oplodnji (osim suhih i toplih vjetrova u vrijeme cvatnje), dok su snažni ili olujni vjetrovi nepovoljni jer lome mladice, sprečavaju oplodnju, isušuju tlo itd.

TLO- Vinovoj lozi odgovaraju lagana, prozračna i propusna tla sa dobrim vodo-zračnim odnosom, povoljnim za razvoj mikroorganizama i korijena. Teška glinena tla nisu pogodna zbog slabih vodo-zračnih odnosa, što uzrokuje zbijanje korijena, manji razvoj korijenovih dlačica te ta tla imaju nepovoljna toplinska svojstva i previše akumuliraju vlagu koja se može dugo zadržati. Veoma je važan kemijski sastav tla (količina biogenih elemenata) te količina humusa u tlu.

Ambijentalni uvijeti za prijem brojlera

U prvim danima života pilići nemaju razvijen termoregulacioni mehanizam, pa je neophodno obezbijediti dodatno grijanje. 

Temperatura koju treba obezbijediti prikazana je u narednoj tabeli:


Grijanje se može obezbijediti gasnim grijalicama, infracrvenim lampama, kaloriferima, termogenima ili nekim drugim vidom grijanja. Potrebno je voditi računa o troškovima, jer u uslovima veoma skupih energenata, potrebno je pažljivo izračunati koji vid grijanja se najviše isplati. U svakom slučaju, ušteda na troškovima grijanja ne sme se postići smanjenjem temperature, nego grupisanjem pilića i smanjenjem prostora koji se grije. Ukoliko se koristi lokalno grijanje, potrebno je piliće grupisati u krugove od lesonita ili plastike iznad kojih se postavljaju „veštačke kvočke“. Visina krugova treba da je oko 40 cm, a u zavisnosti od jačine grijalice formira se i veličina kruga i određuje se broj pilića koji će se naseliti.

Primjera radi, u krug prečnika 5 m može se naseliti 700 jednodnevnih pilića. U takav krug može se staviti 8-10 hranilica i dodatne tacne sa hranom, kao i 10-12 malih pojilica koje se pravilno raspoređuju tako da se uvijek između dvije hranilice nalazi jedna pojilica. Broj pojilica i hranilica zavisi isključivo od njihove veličine i potreba pilića za hranidbenim i pojidbenim prostorom. Na prostirku ispod hranilica i pojilica se postavlja rebrasti papir koji pokriva najmanje 25% površine kruga.Gustina naseljenosti u početku može biti i 40-50 pilića/m2.U ovakav krug mogu se staviti 1-2 grijača u zavisnosti od njihove jačine.

Ako se primjenjuje grijanje cijelog prostora, grije se samo jedna trećina objekta u koju se grupišu svi pilići, a zatim se sa porastom pilića, pregrada pomjera tako što se za nedelju dana pilići prošire na 2/3 objekta, a poslije 14 dana na cijeli objekat.

Ljeti grijanje treba uključiti najkasnije 24 sata, a zimi i 36 sati  preuseljenja pilića, kako bi se postigla optimalna temperatura od 32 stepena celzijusa u visini od 20cm od poda.
Za kontrolu temperature na visini od 20cm postavite termometre kako bi ste uvek imali pregled temperature u zoni pilića.

Ventilacija i kvalitet vazduha

Ventilacija utiče na kvalitet vazduha, temperaturu i relativnu vlagu. Jedino se pravilnom ventilacijom mogu odstraniti štetni gasovi iz objekta i regulisati optimalan odon temperature i vlažnosti vazduha. Sa lošom ventilacijom konverzija hrane, prirast tjelesne mase i zdravstveno stanje pilića će biti slabiji, a gubici će se povećati.

U početku je vazduh u objektu suh, pa treba voditi računa da relativna vlažnost vazduha ne padne ispod 50%. U tom slučaju vazduh će biti suh i prašnjav, a pilići mogu dehidrirati. Zbog toga još prvog dana moramo uključiti minimalnu ventilaciju. Jedna od najčešćih grešaka koje proizvođači čine je upravo zatvaranje svih otvora za ulaz vazduha kako bi se sačuvala visoka temperatura. Na taj način pilićima se uskraćuje dovod svežeg vazduha, nivo kiseonika se smanjuje, a zagušljiv i suv vazduh negativno utiču na respiratorni sistem pilića. Oni su tromi, ne kreću se dovoljno i slabije jedu. Visoka količina amonijaka u objektu može da smanji prirast pilića u prvoj nedelji i do 20%. Nivo amonijaka u objektu mora se držati spod 10 ppm.

Zbog odstranjivanja štetnih gasovai uvođenja svežeg vazduha potrebno je uključiti minimalnu ventilaciju koja podrazumeva otvaranje ulaznih otvora za vazduh i njihovo usmjeravanje ISKLJUČIVO prema gore – odnosno prema plafonu. Proračuni parametara za minimalnu ventilaciju nalaze se u svim priručnicima za odgoj pilića.
U svakom slučaju, u prvim danima brzina kretanja vazduha treba da je oko 0,1 m/s a ne smije biti veća od 0,3 m/s.

U kasnijim sedmicama tova, problem postaje upravo obrnut- a to je velika vlažnost vazduha u objektu. U međuvremenu su pilići postali stariji, krupniji, više vlage odaju disanjem, prostirka postaje vlažna od izmeta i mokraće, često i od prolivanja vode iz pojilica. Sve se to odražava na loše uslove ambijenta. Potrebno je znati da su temperatura i vlažnost vazduha dva ambijentalna parametra koji su veoma tijesno povezani.

Držanje teladi i smještaj rasplodnih junica

Pošto je tele posušeno, treba ga izolirati u kavez ili boks. Poželjno je tele držati u porodilištu prva 24 sata na temperaturi između 10 i 18°C. 

Na mliječnim farmama kod nas  prave se tipske kućice  za novorođenu telad u kojima se telad drži prvih 14 dana. Pri konstrukciji kaveza i njihovom smještaju bitno je onemogućiti neposredan kontakt tek rođenog teleta s drugom teladi. Kavezi (profilaktorij) su dimenzija 1.2-1.5 x 1m2.Treba ih smjestiti, po mogućnosti, u  zaseban prostor, ograđen sa  tri zida i krovom. Ukoliko je telad smještena u zatvorenim prostorima (topli uzgoj), onda valja održavati  temperaturu 15-18°C i relativnu vlagu od 60-80%. 

Pod kaveza je od letava, a svakog se dana nastire svježom slamom.

Nakon dvije sedmice telad se iz individualnih kaveza ili boksova premješta u prostore za grupno držanje. Tu se smješta oko 5 telića po boksu, s time da je potrebno osigurati 2m2/teletu. Pod mora biti  topao, elastičan i prikladan za dezinfekciju. Odbijena telad, u dobi od 2. do 6. mjeseca,  drži se u grupama od 6-12 grla. Po jednom teletu je potrebno osigurati 2.5-3 m2  površine u zatvorenom (natkrivenom) prostoru. Ako se telad drži u zatvorenim teličnjacima, valja po jednom grlu osigurati 7m3 zračnog prostora (pri prirodnoj ventilaciji).

Valja imati na umu da  ekstremne  vremenske prilike ne djeluju odveć nepovoljno na telad ukoliko se ona drži u prirodnim uvjetima. Potrebno je samo osigurati suh ležaj i spriječiti propuh.  Pri izgradnji  teličnjaka određenog tipa ne smijemo mijenjati sistem držanja, dakle, tele jednom stavljeno u hladni uzgoj ne smijemo premještati u topli uzgoj i obrnuto.Idealni teličnjak za veća stada treba imati ove odjele: profilaktorij, odjel za telad koje siše i odjel za odbijenu telad.

Smještaj rasplodnih junica

 Smještaj junica namijenjenih za rasplod treba biti jednostavan i jeftin. Dovoljna je nadstrešnica s stupnjem zaštite od atmosverilija koji odgovara klimi u kojoj se farma nalazi. Potrebno je osigurati 2m2 za ležaj šestomjesečne, a 4.5 m2 za ležaj dvogodišnje junice. Junice se drže na dubokoj stelji. Za jednogodišnje junice treba po grlu osigurati 4.5 m2natkrivenog i 6 do 9 m2 ukupnog prostora. Poželjno je u grupi držati do 20 grla jednake  dobi i uzrasta. Optimalan je boks s 10 životinja.

U stajama za rasplodnu  telad, junice i bikove optimalne su granice  mikroklime:

    -optimalna temperatura; 10 °C

    -optimalna vlaga zraka; 80%

granične vrijednosti su:

    -za temperaturu; 0-26 °C

    -za relativnu vlagu; 60-80%

Zimi, u uvjetima bez propuha, na dubokoj stelji, telad podnosi temperature i do 17°C ispod nule.

Održavanje vinograda preko zime

Obično se misli da radovi u vinogradu posle berbe jenjavaju.Naprotiv, u vinogradu u periodu novembar – februar ima niz poslova čiji je osnovni cilj zaštita čokota od niskih temperatura, jesenja duboka obrada zemljišta, jesenje đubrenje, zatim ispitivanje potencijalne rodnosti, rezidba.

Zaštita čokota od niskih temperatura

Zaštita od niskih zimskih temperatura je neophodna naročito u mladom vinogradu, a u područjima gdje niske temperature imaju vrijednost ispod – 15 stepeni Celzijusa i niže, obavlja se potpuno ili djelimično zagrtanje i starijih čokota.

Najprije se vizuelno može utvrditi stepen pripremljenosti loze za zimski odmor. Naime, lastari koji su umjerene bujnosti i čitavom svojom dužinom dobro sazreli sigurno su dobro pripremljeni za zimski odmor. Osjetljivost na niske temperature vezana je za sadržaj vode i organske materije, a prije svega skroba i šećera u organima. Veći sadržaj organske materije a prvenstveno šećera u tkivima i organima vezana je za veću otpornost na niske temperature. Kad su u pitanju niske temperature u ovom periodu, onda su od značaja niske zimske temperature. Zavisno od intenziteta i dužine trajanja one mogu izazvati povrede pojedinih organa. Na temperaturama nižim od -15 stepeni Celzijusa dolazi do djelimičnog ili potpunog izmrzavanja okaca pojednih sorti. Kod najotpornijih sorti okca izmrzavaju na -25 stepeni Celzijusa. Na temperaturama od – 30 stepeni Celzijusa dolazi do izmrzavanja svih nadzemnih organa. Korijen vinove loze izmrzava na -4 do -5 stepeni Celzijusa, ali on se pruža duboko pa je najčešće pošteđen izmrzavanja.

Većina sorti ima najslabiju otpornost krajem zime, bolju otpornost početkom zime, a najotpornije su sredinom zime.

Preventivne mjere

Sve mjere koje se u smislu zaštite od niskih temperatura sprovode, dijele se na sljedeće grupe: preventivne i terapeutske mjere.

Preventivne mjere su mjere usmjerene na pravilan izbor sorti i izbor položaja za podizanje vinograda, zagrtanje vinograda.

Kod izbora sorti osnovno je da se u područjima sa češćom pojavom niskih temperatura sade sorte koje spadaju u grupu otpornih i vrlo otpornih.

Da bi se izbjegle štetne posljedice koje nastaju pod uticajem konfiguracije terena treba se pridržavati sljedećeg:

Vinograd zasnivati na blago nagnutom terenu gdje se rijetko pojavljuju temperaturni ekscesi i gdje ne postoje depresije. Ako postoje manje depresije prije podizanja ih treba zatrpati. Ako se vinograd podiže na izlomljenom terenu obavezno prije podizanja ustanoviti tzv. mraznu liniju koja treba da pokaže na kom području ne treba podizati vinograd.

Zagrtanje vinograda obavlja se u jesen u toku redovne jesenje duboke obrade zemljišta. Zagrtanje prizemnih dijelova čokota je obavezno bez obzira na potencijalnu mogućnost izmrzavanja. Kod niskih oblika čokota zagrtanje treba obaviti tako da se pokriju najmanje 3 – 5 okaca na lastarima. Ako se na niskim oblicima čokota primjenjuje mješovita rezidba zagrtanjem se pokriju lastari koji se na proljeće koriste za rezidbu na lukove.

Kod čokota sa srednje visokim i visokim stablom zagrće se prizemni deo čokota sa kondirima za zamjenu u slučaju izmrzavanja.

Zagrtanje se može obaviti mehanizovano uz pomoć plugova zagrtača a nakon toga obavlja se i ručna korekcija. Sa zagrtanjem se započinje po završenoj berbi pa sve do pojave jačih jesenjih mrazeva.

Odgrtanje vinograda se obavlja kada se u proljeće zemljište ocijedi, slegne i prosuši. Odgrtanje treba obaviti po kretanju okaca. Odgrtanje se vrši plugom odgrtačem uz ručnu korekciju.

Terapeutske mjere

Terapeutske mjere se primenjuju nakon prolaska opasnosti od niskih temperatura, odnosno nakon pojave ekstremno niskih temperatura. Sastoje se u odgovarajućoj rezidbi, intenzivnijoj zaštiti i đubrenju, što treba da doprinese revitalizaciji vegatativnog i rodnog potencijala.

Berba i sakupljanje gljiva

Gljive su sporedni (nedrvni) šumski proizvodi koji se primjenjuju za hranu i liječenje.

Mogu se skupljati i iznositi iz šume prema uvjetima propisanim Programom za gospodarenje šumama šumoposjednika i u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima.Prema Pravilniku o zaštiti gljiva; sakupljanje gljiva je postupak u kojem se samonikle gljive sakupljaju za osobne potrebe ili u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa.

Pojedini komercijalni sakupljač smije dnevno sakupiti maksimalno 10 kilograma od svake nadzemne vrste gljiva i 0,5 kilograma od podzemnih vrsta. Iskaznicu komercijalnog sakupljača gljiva izdaje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja na vrijeme od 10 godina. Podnositelji predaju zahtjev do 1. aprila tekuće godine. Komercijalni sakupljači dužni su svake godine Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja podnijeti izvješće o sakupljenim gljivama za prethodnu godinu do 1. februara tekuće godine.
Prilikom sakupljanja nadzemnih vrsta gljiva obvezno je pridržavati se slijedećih mjera zaštite;

-Skuplja se samo plodište uz obaveznu uporabu noža,

-Prilikom branja ne smije se oštećivati micelij ili neposredno stanište,

-Zabranjeno je sakupljanje starih plodišta sa znakovima propadanja (truljenje, pljesnivost, crvljivost) kao i tek izniklih, vrlo mladih plodišta,

-Zabranjeno je odbacivanje već sakupljenih gljiva.

Za sakupljanje podzemnih vrsta gljiva, obvezne su slijedeće mjere zaštite

-Gljive se skupljaju samo od 15. septembra do 31. januara uz pomoć jednog registriranog psa sa veterinarskom iskaznicom,

-Prilikom kopanja obavezno je pridržavati se svih mjera propisanih Pravilnikom o zaštiti gljiva, a ako se sakupljanje obavlja po mraku koristi se svjetiljka sa halogenom sijalicom i akumulatorskim baterijama,

-Zabranjeno je odbacivanje već sakupljenih gljiva.

Izvor:www.savjetodavna.hr

Kakve štete mogu nastati od korova?

Korovi nanose poljoprivredi višestruke, ogromne štete. Nemamo tačnih podataka koliko ta šteta iznosi.

Prema nekim procjenama, štete od korova iznose 10— 15% od vrijednosti svjetske poljoprivredne proizvodnje, a to godišnje iznosi blizu 300 miliona tona hrane i drugih proizvoda. Tome treba dodati još i troškove borbe protiv korova, zatim otežanu žetvu, sušenje i uskladištenje ratarskih proizvoda, smanjen njihov kvalitet itd. Prema nekim mišljenjima,štete od korova su veće od štete od svih biljnih bolesti i štetočina uzetih zajedno.Korovi su stalno prisutni i stalno nanose štete. Međutim, javnost manje zna o njima, jer njih ne prati dramatičan publicitet kao prilikom pojave epidemija biljih bolesti i napada insekata.Prema jednoj analizi, od svih šteta u poljoprivredi SAD, 13% otpada na štete na zemljištu (erozija i si.), 26% na štete od biljnih bolesti, 10% na štetočine,17% na štete od bolesti domaćih životinja, a 34% na štete od korova.

1.Korovi zauzimaju nadzemni i podzemni prostor, zasjenjuju i guše kulturne biljke oduzimajući im svjetlo i životni prostor. Nije rijedak slučaj potpunog propadanja usjeva zbog zagušenosti korovom. Masovnom pojavom gorušice, npr., potpuno je propala pšenica na mnogim njivama u Sremu 1948.godine.

2. Troše veliku količinu hrane i vode iz tla. Osjak, npr., pri jačoj zakorovljenosti iznosi 138 kg N, 51 kg P i 167 kg K sa jednog hektara. Za obrazovanje1 kg suhe materije korovi utroše 250— 1.000 1 vode. Jedna biljka gorušice potroši 2— 4 puta više hrane i vode nego biljka zobi. Naročito mnogo hraniva i vode troše korovi velikog habitusa (štir, pepeljuga, divlji sirak itd.). Oni ujedno oduzimaju i najviše svjetla, životnog prostora i najviše guše usjeve.Korovi i samonikli usjevi (od osutog sjemena) jako smanjuju sadržaj nitratnog azota u tlu. U jednom ispitivanju sadržaj toga hraniva u parceli bez korova i samoniklih usjeva bio je 67— 137 kg/ha, a u parceli sa korovom i samoniklom pšenicom svega 11— 40 kg/ha.

3. Snizuju prinose kulturnih biljaka. To sniženje može biti veoma veliko.

4. Umanjuju kvalitet poljoprivrednih proizvoda, brašna, mlijeka, mesa i dr., zbog neprijatnog mirisa i okusa.

5. Neki korovi su otrovni za ljude, stoku, ribe ili divljač. Trovanje od korova (ploda, lista, stabljike itd.) može biti blaže prirode, ali može biti teško i smrtonosno. Neki korovi, naročito bodljikavi i otrovni, izazivaju oštećenja na koži čovjeka kada ih plijevi ili na stoci dok pase, a drugi uzrokuju alergije i druge zdravstvene smetnje.

6. Snizuju temperaturu tla i isušuju ga zbog pojačane transpiracije i zasjenjivanja.

7.Otežavaju, a u nekim slučajevima onemogućavaju, obradu zemljišta,naročito oni sa vrlo jakom rizomima. Takođe otežavaju žetvu i vršidbu, usjeva, kosidbu i sušenje krme, primjenu đubriva i sredstava za zaštitu bilja i uskladištenje ratarskih proizvoda.

8. Uzrokuju polijeganje usjeva, naročito oni koji se povijaju oko stabljike(Slak, vijušac, priljepača, grahorice itđ.). Žetva takvih usjeva je jako otežana.

9.Neki korovi svojim korijenskim izlučevinama ili proizvodima razlaganja loše djeluju na kulturne biljke (negativna alelopatija).

10. Neki su direktni paraziti ili poluparaziti kulturnih biljaka (viline košiće,volovod, zvečac itd.).

11.Drugi se spontano ukrštavaju sa srodnim kulturnim biljkama, pa tako smanjuju kvalitet i količinu prinosa.

12. Korovi su leglo i prenosioci mnogih biljnih bolesti i štetočina.

13. Korovi mogu biti leglo komaraca i drugih insekata štetnih ljudima i domaćim životinjama.

14; Skraćuju vijek korištenja nekih višegodišnjih kultura (lucerke, djeteline itd.).

15. Poskupljuju poljoprivrednu proizvodnju zbog troškova oko njihovog suzbijanja.

16. Uništavanjem korova nanose štete usjevima i zemljištu: mehaničkim i hemijskim uništavanjem korova mogu se oštetiti usjevi, a obrađivanjem tla zbog korova kvari se njegova struktura, gubi organska materija itd.

17.Zakorovljeno zemljište ima manju vrijednost, a izbor kultura na njemu je smanjen.

18.Korovi, naročito suhi, povećavaju opasnost od požara u ekonomskim dvorištima, uz privredne i stambene objekte, u šumama itd.

19. Korovi u vodi otežavaju njeno korištenje za navodnjavanje, plovidbu, ribolov i plivanje, a ometaju i rad hidrocentrala kada se nađu u akumulacionom slivu.

20. Na drugim, nepoljoprivređnim terenima korovi mogu takođe da predstavljaju smetnju: u dvorištima, oko industrijskih objekata, na željezničkim i putevima, linijama dalekovoda, parkovima, igralištima, grobljima.Zabilježeni su slučajevi da korovi rastu na nekim građevinama i istorijskim
spomenicima i oštećuju ih, da zaklanjaju saobraćajne znake kraj ceste, oštećuju plastične folije, tanak sloj asfalta ili betona itd.

21. Korovi kvare i estetski izgled ljudske okoline. Na njima i oko njih se zadržavaju otpaci i nečistoća, a vjetar nosi sjemenke i suhe dijelove korova u naselja, stanove itd.

Prirodni mrijest šarana

Prirodni mrijest šarana se obavlja u manjim specijalnim bazenima koji se nazivaju Dubiševi bazeni i gdje je temperatura vode iznad 15 C.

U tim bazenima vrši se prirodno definitivno sazrjevanje polnih produkata. Sazrijevanje tih produkata zavisi od ekoloških uslova sredine posebno od temperature vode (veće od 15 oC).Polno zrele jedinke nalaze se u matičnim bazenima ribnjaka. Iz tih bazena odabiru se polno zrele ženke i mužjaci (na osnovu polnog diformizma) i prenose se u Dubiševe bazene. To su obično jedinke starosti 4-5 godina. Jedinke kod kojih nije utvrđen pol najčešće radi nerazvijenosti gonada izdvajaju se iz mase koja se prenosi, vraćaju se u matični bazen i uopšte se ne koriste za prirodni mrijest.Obično postoji nekoliko matičnih bazena u kojima se odvojeno drže polno zrele ženke, polno zreli mužjaci i polno nedozrijele jedinke. Matične ribe se hrane, a količina dnevnog obroka zavisi od individualnih masa jedniki i temperature vode. Prilikom uzgoja ribe one se prehranjuju hranjivim česticama riblje hrane različite veličine.Sitnija riblja hrana je granulirana, a krupnija je peletirana.

Svim maticama koje imaju veću masu daje se krupnija peletirana hrana.

Takva hrana mora da sadrži visok procenat bjelančevina (proteina).Maticama prije mrijesta obično 7-8 dana potpuno prestaje prihranjivanje. Dubiševa mrijestilišta se obično realizuju u drugoj polovini aprila (umjereno-kontinentalna i kontinentalni klimat). Prije stavljanja u matične bazene odabrane polno zrele jedinke se dezinfikuju.U antibiotskom sredstvu (kupki) nalazi se farmaceutski preparat koji se upotrebljava prema uputstvu proizvođača.Sve dezifikacione mjere u osnovi predstavljaju preventivu u pogledu zaštite ribe jer se u daljnjem toku proizvodnje u uzgojilištu, mogu pojaviti neke virusne, prazitske, bakterijske, gljivične bolesti. Radi poznavanja nivoa proizvodnje potrebna je pozitivna plodnost ženki, a ona se izražava kao apsolutna plodnost i kao parcijalna plodnost.

Apsolutna plodnost šarana je 250000-280000 pojedinačnih jajnih ćelija, a to je plodnost koja se odnosi na jednu jedinku.

Parcijalna plodnost označava broj jajnih ćelija na 1 kg mase ženki. Kod šarana je oko 80000.Prirodni mrijest šarana obavlja se u relativno malim Dubiševim bazenima, upušta se voda. Ta voda mora da ima odgovarajuću temperaturu i da su ostali parametri u granicama potrebnim za uzgoj ciprinidnih vrsta riba.Dubiševi bazeni imaju dno koje je prekriveno travom ambijentalno u potpunosti odgovarajućoj prirodnim uslovima. Nakon punjenja vodom stavljaju se prethodno odabrane polno zrele jedinke. Količina vode koja se upušta mora da bude takva da prekrije dno do visine 30 cm, a u kanalima do 50 cm. 

Nivo vode mora da bude stalan u suprotnom šaran se neće mrijestiti.

Polno zrele jedinke grupišu se u tzv. garniture, jedna garnitura obično sadrži 2 mužjaka i 1 ženku. Ukoliko su svi preduslovi ispunjeni mrijest šarana dešava se već narednog jutra u prosjeku traje 4-9 sati.Nakon mrijesta, odabrani primjerci koji su se izmrijestili, vraćaju se u matične bazene ribnjaka.Nakon oplodnje u Dubiševim bazenima nastupa period embrionalnog razvića koji traje 4-5 dana, nakon čega se pojavljuju larve. Te larve šarana se najčešće učvrste za vegetaciju bazena. Nakon pojave larvi u vodi Dubiševih bazena razvija se plankton i drugi akvatični organizmi koji su prirodna hrana tim larvenim oblicima.Nakon perioda larvenog razvića, larve se najčešće izlovjavaju i prenose u naredni proizvodni objekt ribnjaka, a to su rastilišni bazeni.Nakon jednog ciklusa proizvodnje Dubiševi bazeni se potpuno prazne i pripremaju za naredni turnus proizvodnje.

Privredni značaj stočarstva

Stočarstvo je grana poljoprivredne proizvodnje koja se bavi gajenjem domaćih životinja radi ekonomske koristi odnosno dobijanja proizvoda koje čovjek koristi za ishranu ili kao sirovine u industriji, zanatstvu, narodnoj radinosti itd.

Domaće životinje imaju veliki značaj u životu čovjeka.Od životinja se dobiju proizvodi koje čovjek koristi za ishranu (meso, mlijeko, jaja, masnoća, med i dr.) kao i niz ostalih koji predstavljaju sirovine u zanatstvu i industriji (vuna, perje, dlaka, koža, krzno, svila itd.). Različiti ostaci (rogovi, papci, kopita, kosti, crijeva, krv) se koriste u industriji, domaćoj radinosti i za ishranu životinja (krv i kosti). Pored ostalih, stajnjak je sporedni proizvod koji se koristi radi poboljšanja plodnosti i strukture zemljišta. Razvoj pokreta za proizvodnju “organski” zdrave hrane, doprinosi ponovo sve većem značaju stajnjaka u biljnoj proizvodnji.Stoka se upotrebljava za obavljanje radova, naročito u brđsko-planinskim i slabije razvijenim područjima (nošenje tereta, vožnja, poljoprivredni radovi), uništavanje štetočina (mačka), čuvanje kuće i pomoć u lovu, vođenje slepih lica (pas),
specijalne zadatke i poslove (vojni i policijski psi, golub pismonoša) i razonodu (različite rase pasa, golubova, živine, paun).

Svi navedeni proizvodi stočarstva mogli bi se podijeliti u sljedeće grupe:

1. Životinje za priplod i dalje odgajivanje. U prometu se mogu naći oplođene jajne ćelije, priplodni podmladak za obnovu osnovnog stada ili jata, životinje za tov ili dotovljavanje (mlađe i starije), odrasle priplodne životinje koje će se gajiti za proizvodnju mlijeka, mesa, jaja, vune i dr,

2. Životinje namijenjene za klanje svih vrsta i kategorija. Pored trupova ili polutki zaklanih životinja ostaju i drugi dijelovi koji se mogu iskoristiti direktno ili indirektno kao sirovine za preradu.

3. Proizvodi sekrecije i ekskrecije životinja kao što su mlijeko, jaja, vuna itd.

4. Proizvodi koji su po količini (obimu) znatno manji od navedene tri osnovne grupe proizvoda, ali su veoma važni. To je sjeme muških priplodnih životinja koje ima veoma važnu ulogu u unapređenju populacija različitih vrsta stoke.

Proizvodi stoke mogu se svrstati u glavne i sporedne. Proizvodi koje čovjek dobija od domaćih životinja i upotrebljava za zadovoljenje svojih osnovnih potreba nazivaju se glavni (mlijeko, meso, jaja, masnoća, med). Sporedni proizvodi domaćih životinja su oni koje čovjek koristi kao sirovine u industriji, zanatstvu, domaćoj radinosti i dr. (vuna, perje, koža, krzno, dlaka, svila,, loj, vosak, kopita, papci, rogovi, kosti, crijeva, krv). U sporedne se ubraja i stajnjak koji se upotrebljava u drugim granama poljoprivredne proizvodnje.Značaj domaćih životinja je i u tome što one za ishranu koriste, uglavnom, raznovrsnu biljnu hranu različitog kvaliteta i sporedne proizvode industrija, pretvarajući ih u visokovredne animalne proizvode. Hranljive materije biljaka čovjek može samo djelimično iskoristiti za ishranu (oko 25% energije biljaka) a najveći deo (75% energije biljaka) preko proizvoda stoke. Prema tome, životinje u organizmu razgrađuju hranljive sastojke biljaka do prostih, resorbuju ih i upotrebljavaju za sintezu složenih organskih materija životinjskog porijekla.

Životinje mogu do određenog nivoa eliminisati toksične materije iz biljne hrane. One biraju biljke na paši koje nisu toksične. Ukoliko se nađu u pokošenoj masi, životinje ih djelimično izluče u toku varenja a preostale (neizlučene) deponuju u koži, dlaci i malo u kostima, koji se ne koriste kao hrana.
Ne samo što konzumiraju biljna hraniva koja čovjek ne može iskoristiti za ishranu, već neke od njih kao što su ovce,goveda, koze i bivoli, koriste zelenu masu sa teško pristupačnih, udaljenih i manje plodnih pašnjaka. Na ovaj način domaće životinje sakupljaju hranu.Gajenje domaćih životinja zahijeva angažovanje radne snage tokom cijele godine (zatvoreni ciklus proizvodnje) ili u pojedinim periodima van sezone radova u polju (otvoreni ciklus proizvodnje) i predstavlja značajan izvor dohotka stanovništva.

Proizvodnja povrća u BiH

Ekološki uslovi za proizvodnju povrća u BiH su povoljni,ali u njih se ulaže znatno manje nego što bi trebalo.

Postoje značajne klimatske razlike pojedinih regiona, te proizvodnja povrća može imati kontinuirani tok od najranije proizvodnje u uslovima juž. Hercegovine do kasne proizvodnje u kontinentalnim dijelovima Bosne i Hercegovine. U posljednjih desetak godina ukupne površine pod povrćem i krompirom bile su u prosjeku oko 107 000 ha,što znači 12,3°/# ukupnih zasijanih površina u BiH. Oko polovina pomenutih površina je zasađeno krompirom a polovina je pod ostalim povrtarskim vrstama.

Većina površine pod povrćem je na individualnim gazdinstvima,koja su glavni snabdjevači tržišta povrćem.

Mali broj radnih organizacija ima vlastitu proizvodnju povrća, uglavnom se radi o proizvodnji u kooperaciji, koja se sve više širi i u koju se uključuje veći broj individualnih proizvođača i osnovnih organizacija kooperanata.U proizvodnji povrća u BiH možemo izdvojiti tri karakteristična područja koja se razlikuju po klimatskim i zemljišnim uslovima, vremenu dospijeća i načinu proizvodnje. To su područja južne Hercegovine — mediteransko, nizijsko područje i brdsko-planinsko područje.Južna Hercegovina ima izmijenjenu mediteransku klimu, te je poznato kao proizvođač ranog povrća. Neke vrste povrća u ovom području (dolina rijeke Neretve) mogu se uzgajati tokom cijele godine (kupus, salata, luk).Srednja godišnja temperatura nižih područja južne Hercegovine je iznad 14°C, uz dug bezmrazni period. Zime su blage sa rijetkim pojavama snježnog pokrivača, dok su ljeta vrlo topla i suha.Padavine su neravnomjerno raspoređene i najviše ih ima u toku jeseni, zime i ranog proljeća. Značajan faktor klime ovog područja je broj sunčanih sati.

Na području Mostara godišnji broj sati sijanja sunca iznosi 2 290 časova.

Ovaj podatak je značajan za proijzvodnju povrća u zaštićenom prostoru, koja zahtijeva manji utrošak dodatne energije za zagrijavanje tog prostora.Veći proizvodni centri ovoga područja su Mostar, Čapljina,Ljubuški i Stolac, gdje je skoncentrisano, 4/5 proizvodnje ranog povrća.Glavne povrtarske vrste su: mladi krompir, kupus, luk, paradajz,paprika, salata i dr. Zahvaljujući povoljnim klimatskim prilikama,povrće iz ovog područja prispijeva veoma rano, proizvodnja organizovana tokom cijele godine, pa se postižu dvije, a negdje i tri, žetve.

Nizak profit kod upravljanja farmom

Nizak profit dolazi od niskih izlaza ili visokih troškova ili kombinacije oba.

Poređenje sa sličnim tipom farmi na bazi zemljišne jedinice,radne snage ili kapitala će pokazati gdje leži problem . Niski ukupni izlazi mogu nastati zbog:

• Niske efikasnosti pojedinih proizvodnji
• Niske cijene izlaza
• Niskog intenziteta proizvodnje

Niska efikasnost nastaje zbog niskih prinosa, bolesti usjeva ili visokog mortaliteta kod životinja. Ona nastaje i zbog loše iskorištenosti repromaterijala (neadekvatno đubrivo će znatno smanjiti prinos).
Niske cijene nastaju zbog loše tržišne procjene ili lošeg kvaliteta proizvoda. Nizak intenzitet proizvodnje dovodi do slabog povrata na kraju godine.

Problem i visokog nivoa varijabilnih troškova se najčešće javljaju zbog bespotrebne potrošnje đubriva ili hrane.

U suštini je jednostavno riješiti probleme varijabilnih troškova kada su jednom određeni, jer oni obično uključuju neke nepotrebne materijalne troškove.Visok nivo fiksnih troškova je mnogo teže riješiti i potrebna je kompletna reorganizacija poslovanja na farmi da bi se oni smanjili.Visoka kamatna stopa, zbog kredita, ili rastući troškovi mehanizacije,zbog prevelikog obim a mašina u odnosu na obim poslovanja su uobičajni problem i fiksnih troškova.Pozajmice, koje postaju više nego obim poslovanja zbog plaćanja kamate, je uobičajan problem poslovanja na farmi koja se brzo širi.Ako se profit ne može povećati kroz povećanje efikasnosti, onda to postaje ozbiljan problem . Smanjenje troškova pozajmica kroz prodaju imovine je uobičajna metoda rješavanja ovakvih problem a,jer problem treba riješiti bez smanjenja efikasnosti farme u ostvarenju profita. 

Prodavanjem suvišne mehanizacije ili smanjenjem zemljišta koje se koristi za domaaćinstvo, obično su dobre mjere koje vode manjim pozajmicam a i opterećenju poslovanja.Kod prodaje mašina može se pojaviti problem da je dobijena cijena mnogo manja od one prvobitno plaćene čak i pored obračunate amortizacije. Možda će se kasnije morati po ugovoru iznajmljivati mašina za poslove koje je ranije obavljala prodana mašina. Tako da će se možda morati napraviti parcijalni budžet da se vidi da li vrijedi prodavati mašinu. U suštini, možda je potrebno napraviti seriju parcijalnih budžeta da bi se vidjelo koji je najbolji način da se riješi problem visokih fiksnih troškova.

Suzbijanje korova u zasadima jabuka

U zasadu jabuke korovi se mogu suzbijati redovnom obradom (agrotehničke mjere) i hemijski, sa herbicidima, ili kombinovano.

Za male i mlade zasade do četiri godine najbolji i najsigurniji način suzbijanja korova postiže se redovnom obradom, kultiviranjem i okopavanjem.U većim voćnjacima i u nedostatku radne snage može se vršiti kombinovanje agrotehničkih mjera i primjene herbicida. Odnosno, redovna obrada ili košenje između redova voćaka i prskanje sa odgovarajućim selektivnim herbicidima u redu voćaka, površine koja se zbog bočnih grana ne može obraditi kultivatorom. Bilo da se površina između redova obrađuje ili vrši košnja to se izvodi što češće prije nego što korovi odrastu i prouzrokuju moguće štete.Suzbijanje korova u zasadima jabuka može se vršiti samo upotrebom dozvoljenih herbicida. 

U cilju upoznavanja mogućnosti primjene herbicida u ovoj publikaciji se daje popis svih registrovanih herbicida za suzbijanje korova u zasadima jabuka. 

Obzirom sa višegodišnji korovi (pirika, zubaca, divlji sirak, slak, kupina i drugi) predstavljaju najveći problem, osnovno pravilo je da ove korove treba uništiti prije podizanja zasada. Za tu namjenu registrovani su herbicidi na bazi glifosata: Roundup, Cidokor, Glifogan, Herkules, Boomeffect, kao i na bazi sulfosata: Touch down. Svi nabrojani herbicidi se koriste, zavisno od vrste korova u količini 4-8 l/ha. Prskanje se izvodi u fazi najintenzivnijeg porasta korova na kraju vegetacije kada je intenzivno kretanje sokova u biljci kako bi se herbicid mogao prenijeti do korijenovog sistema korova i na taj način ga uništiti. To se najčeće izvodi nakon žetve pšenice ili drugih žitarica odnosno prije razoravanja površine za sadnju voća. Nakon prskanja obrada se može obaviti čim korovi počnu da se suše bez opasnosti po posađenje voćke.Za suzbijanje korova u mladim zasadima registro van je mali broj herbicida koji se moraju stručno primijeniti zbog plitkog korijena vegetativnih podloga jabuke, to su: Devrinol 7-10 kg/ha, Racer 1-3 l/ha, kerb 3-4 kg/ha,Goal 3-4 l/ha. Ovi herbicidi suzbijaju jednogodišnje šitokolisne korove, a neznatno uskolisne-travne korove. 

Primjenjuju se prskanjem na dobro pripremljeno zemljište u fazi mirovanja voćaka od decembra do marta mjeseca. 

U slučaju veće zakorovljenosti sa travnim korovima mogu se primijeniti,u fazi vegetacije korova, slijedeći herbicidi: Fusilade super i Fokus ultra u količini 1-1,5 l/ha za jednogodišnje travne korove u fazi 2-3 lista korova ili 3-4 l/ha za višegodišnje travne korove (pirika, divlji sirak) kada su korovi visine 20-40 cm. Mogu se takođe, uz upotrebu odgovarajućih štitnika,primijeniti i totalni herbicidi: Regleone ili Basta u količini 3-4 l/ha. Sa ovim herbicidima prskanje se izvodi češće, 2-3 puta u toku vegetacije, zbog brze regeneracije korova.U voćnjacima starijim od 4 godine registra van je veći broj herbicida koji se moraju stručno primijeniti. Sa velikim uspjehom se koristi preparat Ustinex special u količini do 10 kg/ha. To je kombinovani herbicid koji se sastoji od 3 aktivne materije, te djeluje preko lista i korijena tako da suzbija korove koji su iznikli i one koji naknadno djeluje preko lista i korijena tako da suzbija korove koji su iznikli i one koji naknadno niču. Dobro djeluje na jednogodišnje i višegodišnje korove. Upotrebljava se kada su korovi u bujnom porastu, poslije formiranja plodova jabuke. 

Pri radu treba paziti da preparat ne dođe na zelene dijelove voćaka. 

Djeluje u toku cijele vegetacije.Od herbicida koji se primjenjuju u fazi mirovanja voćaka na dobro
pripremljeno zemljište registra vani su: Kasoron G u količini 80-120 kg/ha, djeluje na sve vrste korova u toku cijele vegatacije voćaka, Devrinol 7-10 kg/ha, Goal 3-6 l/ha i Reiser 2-4 l/ha.
U toku vegetacije korova mogu se primjeniti folijani herbicidi na bazi glifosata i sulfosata koji su ranije navedeni. Protiv slaka može se koristiti preparat Roustar 8-12 l/ha u fazi intenzivnog porasta slaka, kao i Starane 1,5-21/ha protiv kupine.Za uskolisne-travne korove kako jednogodišnje tako i višegodišnje može se koristiti: Fusilade super, Fokus ultra, Targa super u količini 1-4 l/ha, za jednogodišnje korove 1-1,5 l/ha u fazi 2-3 lista a za višegodišnje 3-4 l/ha u fazi intenzivnog porasta korova (20-40 cm visine).Suzbijanje korova u starijim voćnjacima jabuke može se koristiti i sa
kontaktnim-totalnim herbicidima: Reglone 4-6 l/ha ili Basta 5-7 l/ha. Ovi herbicidi djeluju kontaktom pa ne smiju doći na zelene dijelove voćaka.Djeluju kratko te se u toku vegetacije sa njima vrše 2-3 prskanja.

Berba i čuvanje plodova jabuke

Berba plodova jabuke je završna operacija, koja se izvodi u određenom periodu vegetacije, tačnije kada su ljetne ili zimske sorte dosegle stadij tehnološke ili fiziološke zrelosti, kada imaju povoljnu obojenost i krupnoću ploda.

Ova operacija je vrlo bitna, jer od vremena i kvaliteta njenog izvođenja zavisi kakva će biti sposobnost plodova za transport, čuvanje i krajnji fmansijski efekt. Pripreme za ovaj posao moraju biti blagovremene i kvalitetne jer se berba na velikim plantažama, još uvijek izvodi ručno, a danas je sve teže naći dovoljan broj radne snage koja će obaviti berbu u optimalnim rokovima.Za sam čin izvođenja berbe neophodno je imati ljestve, platforme,transportna sredstva, palete, holandeze (drvene ili plastične), razne torbe za berbu itd. Na većim objektima berba se izvodi tako da se pune veće palete kojima se plodovi tranportuju do skladišta ili hladnjače.

Za prevoz i manipulaciju sa paletama u voćnjacima se koriste traktorski viljuškari.

Nakon berbe plodovi se u određenim prostorima (skladišta) ili pod nadstrešnicama ručno ili kalibratorom, klasiraju prema boji i krupnoći u ekstra, I i II klasu.Plodovi se pakuju u novu drvenu ili plastičnu ambalažu sa ili bez papirnih uložaka za svaki pojedinačni plod, važu se, umaču u sredstvo za dezinfekciSlikaju, sortiraju po sortama i pohranjuju na čuvanje u obična skladišta ili u hladnjače sa kontrolisanom atmosferom gdje se čuvaju za period 8-9 mjeseci.Tamo gdje je skladište jabuke treba izbjegavati držanje krompira, repe i ostalog povrća jer jabuke poprimaju strane mirise i tako gube na kvalitetu.

Prostorije gdje stoje plodovi treba češće provjetravati i u njih postaviti mamce protiv miševa. 

Pored navedenog plodove u običnom skladištu je potrebno bar jednom u 45 dana prebirati jer određeni broj počne da trune, pa ih treba baciti kako bi se proces usporio. Potrebno je za svaku sortu ustanoviti optimalno vrijeme i način čuvanja i sačiniti plan realizacije u odnosu na potražnju i potrebe tržišta. Plodove II i III klase treba prevesti u prostore (skladišta) gdje će čekati dalji proces u preradi (sokovi, koncentrati,kompoti, pulpe, voćna vina, alkohol, sirce i drugo).

Higijenski uslovi u kozarniku

Higijenski uvjeti smještaja koza imaju nezanemariv utjecaj na zdravlje životinja.

Stoga se u cilju očuvanja zdravlja, uspješnog razvoja grla u uzgoju i njihove proizvodnosti, velika važnost treba posvetiti mjerama čišćenja i održavanja povoljnih higijenskih prilika. Cilj čišćenja jest otklanjanje uvjeta za razvoj štetnik mikroorganizama, prvenstveno patogenih koji u životinja uzrokuju zarazne bolesti i razne infekcije, pad proizvodnje, a u krajnjem slučaju mogu dovesti i do uginuća grla. Za osiguravanje potrebnih higijenskih uvjeta potrebno je provoditi redovno temeljito čišćenje i dezinfekciju u kozarnicima, i to bar dva puta godišnje.

Sama dezinfekcija treba započinje mehaničkim čišćenjem, pri čemu se izbacuje i potom spaljuje ili kompostira postojeća stelja i hrana iz kozarnika. Zatim se površina i oprema u kozarniku dobro oriba i ispere hladnom vodom. Nakon što se staja i oprema osuše slijedi njihova dezinfekcija tj. temeljito prskanje u više navrata otopinom odgovarajućeg dezinficijensa. Nakon što se objekt potpuno osuši, životinje se mogu ponovno useliti u staju.Dezinfekcija zemljišnih podova obavlja se na način da se prvo otkloni površinski sloj zemlje u debljini oko 10 cm. Zatim se treba nasuti pod novim, nezaraženim slojem zemlje s drugog mjesta koji se potom poprska dezinficijensom (klorno vapno, formalin, ili neki dr.).

Na većim farmama poželjno je na ulazu postaviti dezbarijere. To su obično betonska udubljenja u tlu preko kojih se mora preći, a ispunjeni su agresivnijim dezinficijensima. Na taj način se sprečava unošenje mikroorganizama u staju.

Priprema objekta za useljenje pilića

Piliće u svakom proizvodnom ciklusu treba naseljavati u detaljno oprane i dezinfikovane objekte, „odmorene“  i pravilno pripremljene, što  podrazumijeva čitav niz postupaka koje treba izvesti između dva turnusa.

Prvo je potrebno farmu očistiti od prethodnog turnusa, što podrazumijeva:

–          Demontiranje mobilne opreme

Na kraju svakog turnusa, po završetku isporuke pilića, pristupa se temeljnom čišćenju mobilne opreme. Ona se može izvršiti iznošenjem opreme iz objekata ili podizanjem linija za hranjenje i napajanje

–          Uklanjanje stajnjaka

Preporuka je odmah nakon iseljavanja prskanje svih površina nekim insekticidom. Prskanjem plafona i zidova možete se „osloboditi“ prašine, a nečistoću treba ukloniti i sa ventilacionih otvora, greda i drugih predmeta. Zatim iz objekta treba ukloniti prostirku i propisno je udaljiti.

–          Čišćenje objekta i kruga farme (prvo grubo, a zatim i fino),pranje objekta i opreme

Nakon iznošenja prostirke treba pristupiti kvašenju poda, svih površina i opreme, vodom i deterdžentom. Princip je da se pranje počne od gore i nastavi ka dole. Objekat treba da je nakvašen nekoliko sati. Opremu za hranjenje i napajanje takođe treba dobro oprati. Linije pojenja treba isprazniti i napuniti dezificijensom. Rezervoare za vodu i cijevi treba da se operu i po mogućnosti napune dezificijensom (koji treba isprati čistom vodom posle 24 časa).

–          Dezinfekcija objekata i opreme

Po završenom pranju treba da se obavi prva dezinfekcija i objekat se zatvori i ostavi da se odmori 14 dana.Vrlo je važno da se očisti dezinfikuje i širi prostor oko objekta u kojem će se gajiti pilići, a takođe i putna mreža. Pranje se obično vrši aparatima pod pritiskom, a deterdženti za pranje i dezificijensi treba da se koriste prema uputstvima proizvođača.

–          Unošenje prostirke

Prostirka je veoma bitna za održavanje optimalnih ambijentalnih uslova u objektima i za pravilan razvoj pilića. Za prostirku se najčešće koristi pšenična slama, iako je hoblovina mnogo bolji materijal ali ona često nije dostupna. U svakom slučaju prostirka treba da bude suva, rastresita, bez plesni i čista, a ako se kosristi slama mnogo je bolje da ona bude sjeckana, jer se na taj način povećava njena higroskopnost.

Prostirka mora da bude ravnomerno raspoređena po objektu u sloju od 7,5-10 cm. Računa se da je dovoljno  2-5kg/m2. Potrebno je na farmi imati rezerve prostirke, jer se ona u toku tova uvijek može dodavati, a ako su nepovoljni ambijentalni uslovi ili dođe do curenja vode iz pojilica, dio prostirke potrebno je nekad i zamijeniti.

Prostirka mora biti PORAVNATA, jer neravna prostirka dovodi i do neravnomijernog rasporeda pilića, ometa pristup hranilicama i pojilicama i dovodi do različite visine linija za hranjenje i pojenje.

Berba,klasiranje i pakovanje plodova jagode

Berba plodova jagode u zavisnosti je prvenstveno od momenta i dužine sazrijevanja plodova, kao i od načina transporta i upotrebe plodova.

Početak i dužina sazrijevanja plodova jagode u zavisnosti su od sorte i ekoloških uslova uzgoja. Tako rane sorte počinju sazrijevati i do 25 dana ranije u odnosu na kasne, trajanje perioda sazrijevanja plodova pojedinih sorti može biti 15 - 3o dana, a raspon sezone berbe plodova grupe sorata u jagodnjaku, od vrlo ranih do kasnih može trajati i do 2 mjeseca.

Sorte jagode koje se odlikuju čvrstim mezokarpom beru se u momentu potpune zrelosti, a one sa mekšim mezokarpom, nešto prije.Plodovi namjenjeni za preradu beru se u momentu potpune
zrelosti, i to bez peteljke i čašičnih listića, a plodovi za stonu potrošnju sa čašicom i peteljkom dužine I cm.Plodove jagode natreba brati po vrućinama, niti pri većoj vlažnosti vazduha (rosa,kišni period), budući da su isti u oba slučaja podložni bržem kvarenju. Najprikladniji termini obavljanja ove radne operacije u toku dana su, rano ujutro, po opadanju rose, do II sati prije podne i u popodnevnim
satima, poslije 16 sati. Ukoliko je vrijeme oblačno tokom dana berba se nemora prekidati, a istu je u periodu sazrijevanja plodova obično potrebno obavljati svaki drugidan.

Obrane plodove jagode najbolje je sortirati još prilikom obavljanja berbe.

Prema propisima evropskog standarda plodovi jagode se svrstavaju u dvije kvalitetne kategorije: ekstra kvalitet i kvalitet I.Berba i pakovanje plodova jagode vrši se u posubnu ambalažu, koja mora biti manje zapremine, pogodna za manipulisanje i što jeftinija. Ambalažu za berbu i pakovanje plodova jagode čine sudovi-korpice, izrađeni od perforirane plastične mase, perforiranog kartona ili Ijuštenog drveta, zapremine 0,5 - 1 kg. Obzirom daje masa plodova koja staje u ovakvu ambalažu mala, ista se u cilju povećanja efikasnosti berbe, stavlja u veće gajbice-holandeze, slične ambalaži za berbu plodova breskve ili grožđa. U jedan holandez staje 15 korpica, i to po pet u tri reda. Plodovi jagode transportuju se do tržišta u ovakvim holandezima, koji se u sredstvo prevoza slažu jedan iznad drugog i dobro obezbjeđuju, u cilju izbjegavanja oštećenja kako ambalaže, tako i plodova koji se distribuiraju.

Na ambalaži u kojoj se vrši što je moguće brža distribucija plodova jagode, mora postojati označena identifikacija (ime isporučioca), priroda i porijeklo proizvoda (naziv i proizvodno područje), kao i trgovinske karakteristike distribuirane robe (sorta i kvalitetna kategorija). Uz definisana obilježja koja se moraju obezbjediti pri distribuciji obranih plodova jagode, obavezno je posjedovanje i zvaničnog znaka kontrole, koji predstavlja garant nadzorne proizvodnje ove vrste voćaka.

Važni savjeti za sve farmere

Iz nekog razloga, mnogi farmeri smatraju da je evidentiranje podataka sa farme neprijatan i dosadan zadatak koji bi oni radije da izbjegnu.

Ipak, to je prva i najvažnija sp ona u lancu iz koje nastaju finansijski računi koji su pouzdani i koji predstavljaju stvarno stanje poslovanja. Dnevnik farme u koji se mogu unositi finansijske transakcije i fizički rezultati onako kao se javljaju, vrlo je korisna pomoć u ovom poslu. Detaljna evidencija u formalnu finansijsku knjigu ili čak unošenje u kompjuterizovani finansijski sistem , ako se takav koristi trebao bi se praktikovati najmanje jednom mjesečno.Evidentiranje događanja onako kako se oni javljaju ne znači samo da će evidencije biti precizne, nego i potpune. Na početku finansijske godine, farmer mora da unosi u finansijsku knjigu početni inventar stoke kao i požnjevene usjeve, đubriva i mehanizaciju. Na kraju finansijske godine ovaj inventar treba ponovo uraditi.U osnovi, imamo dva sistema finansijskih evidencija na farmi. 

Prvi je da se farma tretira kao jedinica, a šira slika o troškovim a i izlaznoj strukturi može se dobiti iz ukupnog proračuna sa farme. Izlazi različitih proizvodnji se evidentiraju odvojeno, ali se troškovi ne dijele između proizvodnji. Umjesto toga troškovi se kategorizuju u grupe, na primjer đubriva, stočna hrana, transport, popravke mehanizacije i troškovi osiguranja. Na kraju finansijskog perioda, ove evidencije se analiziraju i faktori efikasnosti obračunavaju. Ovo omogućava farmeru da odredi slabosti i prednosti svoje organizacije. Faktori efikasnosti obračunati za jednu farmu su ograničene koristi za farmera, ali kada se ti faktori uporede sa onim a obračunatim za slične farme, mogu biti dobar pokazatelj njegove upravljačke uspješnosti.Bitno je da se rezultati sa jedne farme porede sa rezultatima farmi slične veličine koje imaju isti tip zemljišta i isti sistem poslovanja.Sa malo više napora, troškovi se mogu raspodjeljivati za različite proizvodnje na farmi, a izlaz svake proizvodnje se može evidentirati odvojeno.

Drugi detaljniji finansijski sistem pokazuje farmeru bolju sliku poslovanja na farmi nego prvi. Osim što obezbjeđuje uvid u sve faktore efikasnosti na farmi, takođe pokazuje farmeru kakav je doprinos svake pojedinačne proizvodnje na farmi. Kao rezultat svega, ovaj drugi finansijski sistem je mnogo korisniji u određivanju jakih i slabih elemenata unutar organizacije na farmi, a takođe i u procjenjivanju mogućih promjena u planu farme.Vođenje evidencije o fizičkim podacim a na farmi, jednako je bitno kao i evidentiranje finansijskih podataka. Treba bilježiti količinu kupljene stočne hrane i đubriva, kao i podatke o količini prodatih proizvoda iz svake proizvodnje, te podatke o količini proizvoda jedne proizvodnje prebačenih u neku drugu proizvodnju na farmi. Podatke o broju i količini proizvoda na farmi, na početku i na kraju određenog perioda finansijskog praćenja, takođe treba evidentirati, isto kao i promjene broja stoke(mortalitet, telenje) koje se javljaju tokom godine.

Detalje oko veličine farme i površina pod usjevima također treba uključiti. 

Većina knjiga o proračunu finansija farme su napravljene tako da obezbjede farmera sa potrebnim fizičkim i finansijskim podacima za svaku vrstu proizvodnje. Farmer treba da konsultuje svog lokalnog savjetnika prije nego što usvoji određeni računovodstveni sistem farme, jer je najhitniji dio procjenjivanja farme preko njenih računa, zbog mogućnosti poređenje tih rezultata sa rezultatima većeg broja sličnih farmi. Ovo poređenje je mnogo korisnije i lakše ostvarljivo ako farmer izabere isti sistem računovodstva koji imaju drugi susjedni farmeri. Savjetnik bi trebao biti u mogućnosti da pomogne farmeru da ovaj uspostavi odgovarajuće sisteme evidentiranja fizičkih podataka.

Prije nego što završimo sa ovom temom , treba upozoriti na još jednu stvar vezano za provjeru evidencija. Vrlo je lako napraviti grešku prilikom prikupljanja podataka sa farme, i zbog toga je najvažnije sistematski provjeriti sve ulaze, prije nego što se pripreme krajnji proračuni. Također je korisno imati što je više moguće unesenih ulaza u računovodstvene knjige, da bi se uočile greške čim se pojave.Najkorisnije su kontrolne tabele za stoku - one su najbolji pokazatelji dobrog računovodstvenog sistem a na farmi.

Poboljšanje kvaliteta goveda u našim uslovima

Na poboljšanje kvaliteta goveda kod nas uticali su: uvoz priplodnih grla plemenitih rasa, osemenjavanje goveda, formiranje centara za vještačko osemenjavanje, odgajivanje i iskorištavanje bikova, razvoj stručnih službi za rad u matičnoj evidenciji, kontrola proizvodnosti, selekcija i reprodukcija, izrada pograma oplemenjivanja po rasama i ostalo.

U selekcijsko-odgajivačkim programima značajnu ulogu imaju smotre i izložbe priplodnih goveda. Smotre se obavljaju svake godine na farmama i organizacijama koje okupljaju individualne proizvođače. Za plate u cjelini i priplodna grla ocjenjuje stručna komisija.Izložbe najboljih priplodnih goveda mogu biti opštinske, regionalne, republičke, savezne i međunarodne (Novosadski sajam). One se mogu organizovati svake ili svake druge godine.

Više je podataka o mliječnosti krava domaće šarene i simentalske rase na društvenim farmama. Mliječnost je relativno dobra na individualnim gazdinstvima ali nezadovoljavajuća na društvenim bez obzira na bolje uslove odgajivanja.Unapređenje proizvodnje mlijeka od 4000 do 5000 kg / kravi / godišnje može se ostvariti ukrštanjem sa bikovima crvenog holštajna uz dobre uslove ishrane, njege i držanja.Oplemenjivanje domaćeg šarenog govečeta se obavlja selekcijom u čistoj rasi i ukrštanjem sa crvenim holštajnom. Oplemenjivanje u čistoj rasi planirano je upotrebom testiranih bikova iz centara za vještačko osjemenjavanje. Kvalitet bikova domaće šarene rase potiče od očeva koji su odabrani od najboljih priplodnjaka iz Njemačke i Švicarske.

Značajno je bilo korišćenje bikova koji su čekali (“čekajući” bikovi) završetak progenog testa. Oni su bili privremeno uvezeni u Stočarsko-veterinarski centar u Velikoj Plani. Vodili su porijeklo od najboljih roditelja u Njemačkoj i Švicarskoj. U periodu dok su čekali završetak progenog testa uzimano je sjeme, iako da su stvorene značajne zalihe.

Predloženo je unapređenje proizvodnje goveđeg mesa ukrštanjem krava niže mliječnosti (manje od 3000 kg) sa bikovima tovnih rasa (šarole, limuzin). Podmladak je namjenjen za tov odnosno proizvodnju mesa. Riječ je industrijskom ukrštanju. Međutim, može se odabrati ženski podmladak za dalje odgajivanje. U tom slučaju junice meleza F-i generacije se mogu ukrštati sa terminalnom rasom.

Važnost vode u uzgoju stoke

Količina vode u organizmu životinja zavisi od vrste, rase, starosti, fiziološkog stanja, ishrane, ekoloških faktora itd. Sa starošću smanjuje se učešće vode u organizmu. U organizmu mladunčeta ima 70-80% a odraslih grla.50-60% vode od tjelesne mase. Voda nije ravnomerno raspoređena u organima i tkivima. Najmanje je ima u masnom tkivu, kostima, više u mišićnom tkivu i jetri a najviše u limfi, krvi, vezivnom tkivu itd.

Uloga vode u organizmu je višestruka:

-Učestvuje u lučenju sekreta digestivnog trakta,

-Omogućava varenje i resorpciju hranljivih materija,

-Učestvuje u transportnu hranljivih materija kao sastojak krvi, limfe i produkata metabolizma,

-Rastvarač je organskih i neorganskih jedinjenja,

-Omogućava odvijanje hemijskih reakcija u organizmu,

-Učestvuje u regulaciji tjelesne temperature i dr.

Metabolizam vode se karakteriše odnosom količine vode koja se unosi u organizam i izlučuje iz njega.Potrebe u vodi se podmiruju napajanjem, iz hraniva i metaboličkom vodom. Ma prva dva načina podmiri se oko 85% a poslednjim 15% potreba u vodi. Metabolička voda je količina vode koja nastaje pri potpunoj oksidaciji organskih materija. Tako se od 100 grama proteina, ugljenih hidrata ili masti oslobodi 41-107 ml vode. Voda se resorbuje u predželudcima i tankim crijevima. izlučuje se iz. organizma u obliku znoja (preko kože), vodene pare (pluća), urina, fecesa, proizvoda (npr. mlijeka) i dr.Potrebe u vodi zavise od količine i kvaliteta hrane, nivoa proizvodnje, fizičke aktivnosti životinje, temperature i vlažnosti vazduha, temperature vode, učestalosti napajanja i ostalog.Životinjama treba obezbijediti vodu za napajanje.U njoj ne smije da bude mikroorganizama i hemijskih elemenata (naročito toksičnih) iznad dozvoljene količine. Upotrebljivost vode se određuje prema količini ukupno rastvorljivih soli.

Nedostatak vode dovodi do smanjenja: svarljivosti hranljivih materija, resorpcije, transporta hranljivih sastojaka, telesne mase, porasta, razvitka, proizvodnje i ostalog. Smanjenje tjelesne mase životinja usled nedostatka vode, za 4-5% izaziva uznemirenost, a 15-20% smrt. Sve životinje nisu podjednako osetljive na nedostatak vode. Ovce, npr. mogu da izdrže duže bez vode jer su zaštićene vunom, formiraju čvrst feces i koncentrovanu mokraću, što znači da su gubici iz organizma manji. Ovce isto tako mogu popiti znatne količine vode (do 1/4 telesne mase). Sisari su osetljiviji na nedostatak vode od ptica.

Gajenje biljaka bez zemlje

Metod gajenja biljaka u vodenim rastvorima ili internim supstratima naziva se hidroponika, za razliku od geoponike gajenje na zemljištu.

Gajenje biljaka na zemljištu je jednostavnije, ali iziskuje veliki utrošak rada i sredstava na stvaranju i održavanju njegove plodnosti i sanitarnog stanja. Preimućstvo hidroponike je u tome što se mogu automatski davati svi elementi ishrane u količini i odnosu koji su optimalni za rastenje i brzo formiranje produktivnih organa biljke. To omogućuje da se dobiju visoki prinosi i da se smanje troškovi rada na njezi biljaka,jer otpadaju radovi vezani za pripemu i održavanje zemljišta,unošenja đubriva i dr.

Hidroponika je naročito perspektivna tamo gdje nema kulturnog zemljišta i gde je otežano obnavljanje njegovih proizvodnih osobina.Treba naglasiti da gajenje biljaka bez zemlje iziskuje više troškova za specijalnu opremu i automatiku. Sem toga neophodni su kvalifikovani kadrovi, koji poznaju biologiju biljaka i koji su u stanju da kontrolišu rad automata, pripremanje,davanje i izbacivanje hranljivog rastvora. Radi onemogućavanja masovnog zaražavanja supstrata korjenovim infekcijama supstrat treba povremeno ispirati, sterilisati, udaljavati korjenove ostatke i nataložene soli. Biljke gajene na hidroponski način imaju potrebu za vještačkim uvođenjem CO2, čiji utrošak dostiže 20 g na 1 m3 zapremine staklenika.

Rentabilnost hidroponike može biti jednaka sa zemljišnom kulturom samo ako je prinos veći bar za 6 — 10% i ako se koriste jeftini plastični bazeni ili korita. Kao supstrat za hidroponsko gajenje biljaka koriste se razni organski i mineralni materijali: pijesak, granitni šljunak i tucanik, mineralna vuna i granule, perlit, sunđeraste gumene i polimerne plastične mase (biolaston, granulisani polietilen), porozni minerali (keramzit i vermikulit) i dr.Supstrat treba da služi kao podloga za korjen, da lako propušta vazduh i rastvor, da se dobro kvasi i da bude hemijski inertan. Često se koristi šljunak s prečnikom čestica 3 — 12 mm; njegova zapreminska težina je 1,6 a sposobnost zadržavanja vode 9% od zapremine. Nasipa se u sloju 25 cm. Ukoliko su čestice krupnije, sposobnost zadržavanja vode mu je manja. U šljunkovito-peščanom supstratu vodni režim je znatno stabilniji nego u krupnom šljunku ili tucaniku. Rok iskorištavanja praktično je neograničen.Keramzit i vermikulit imaju manju zapreminsku težinu,a veću sposobnost zadržavanja vode od šljunka, što omogućuje davanje hranljivog rastvora 2 — 3 puta rjeđe. Rok iskorištavanja 6 — 10 godina i više.Minerali supstrata služe mnogo puta bez smanjenja prinosa,ali prije sadnje svakog usjeva treba da se dezinfikuju potapanjem u 0,5 — l°/o-ni rastvor karbationa ili 5%-ni rastvor formalina.

Poslije 2 — 3 dana sprovodi se 4 — 5 kratkih ispiranja toplom vodom.Za ishranu biljaka spravljaju se specijalni hranijivi rastvori u kojima su neprekidno potopljeni korjeni biljaka ili se njima inertni supstrat stalno ili povremeno natapa. Postoje mnogobrojne recepture za spravljanje rastvora, ali nijedan nema izrazita preimućstva. Za razliku od zemljišta, inertni supstrati nemaju buferni sistem te je potrebna neprekidna kontrola i korekcija rastvora kako ne bi došlo do gladovanja ili trovanja biljaka. U novije vrijeme za kontrolu fizičkih osobina i hemijskog sastava rastvora uvode se kompjuteri.Sada se u svijetu koriste raznoliki sistemi hidroponske kulture povrća. Neki od njih već pripadaju historiji, a drugi su tek sada u razvoju.

Kultura na šljunku. Dosta jednostavan sistem koji se prije 20 godina počeo da širi u mnogim zemljama. Osim eksperimentalnih izgrađeni su i mnogi proizvodni objekti naročito u SAD i SSSR-u. Ovi objekti, sa supstratom od riječnog šljunka, koriste se i danas.Biljke se gaje u bazenima ispunjenim šljunkom ili drugim naprijed pomenutim hemijski inertnim materijalima.

Aklimatizacija domaćih životinja

Jedna od opštih bioloških osobina rasa i sojeva je sposobnost prilagođavanja ili aklimatizacije na nove spoljne uslove kao što su klima, zemljište, ishrana, njega, način iskorišćavanja i drugo.

Ova osobina životinja je veoma važna jer omogućava čovjeku da proširi, prenese pojedine vrste, rase, sojeve u druga područja i koristi ih za različitu namjenu. On i na taj način unapređuje stočarstvo zemlje jer uvozi plemenite rase. Uspjeh može biti različit, manji ili veći.Aklimatizacija je sposobnost životinja da se trajno prilagode novim uslovima okoline, što znači da zadrže dobro zdravlje, otpornost, konstituciju i proizvodne osobine koje su imale u području prethodnog gajenja. Sposobnost aklimatizacije životinje su naslijedile od predaka.U zootehnici se upotrebljava i pojam akomodacija pod kojom se podrazumijeva navikavanje životinja na nove uslove koji se bitno ne razlikuju od onih u kojima su prije toga gajene. To se dešava i pri premiještanju životinja sa jedne na drugu farmu, iz jednog u drugi objekat itd.Prilikom premiještanja životinja u novu okolinu narušava se biološka ravnoteža (životinja - okolina). 

Životinje se nastoje prilagoditi novim uslovima kako bi se ponovo uspostavila ravnoteža.

Pri tome dolazi do promijena čije posledice mogu biti različite. Narušena ravnoteža kod životinja izražava se u slabljenju zdravstvenog stanja, otpornosti prema bolestima, neredovnom razmnožavanju, smanjenju reproduktivnih sposobnosti oba pola životinja, smanjenju plodnosti, mliječnosti, tovnosti, slabljenju tjelesne razvijenosti itd. Promjene mogu .biti prolazne (povratne) i trajne (nepovratne) i poslije prestanka uzroka koji ih izaziva. Ravnoteža će se ponovo uspostaviti kada se životinje aklimatizuju.Sposobnost prilagođavanja zavisi od rase, individualnih sposobnosti, uzrasta grla, bremenitosti, klimatskih i razlika u terenu kao i uslova koji vladaju u novoj okolini (ishrana, njega, smještaj, prisustvo uzročnika pojedinih bolesti i dr.).

Gotovo sve vrste relativno dobro se prilagođavaju na nove u slove mada se međusobno razlikuju.

Ova njihova sposobnost omogućila je široku rasprostranjenost vrsta.Unutar pojedinih vrsta stvorene su različite rase prilagođene uslovima klime, ishrane i njege područja u kome su nastale. Plemenite rase stvorene selekcijom u pravcu postizanja što veće proizvodnje, osetljivije su na promjene uslova okoline i teže se prilagođavaju novim, bitno različitim od mjesta nastanka. Čak i kada se radi o rasama koje imaju slabiju sposobnost prilagođavanja, pojedine individue se uspešno aklimatizuju. Neke rase se lako, brzo i dobro aklimatizuju a neke teško, sporo ili nikako.Na uspjeh i brzinu aklimatizacije utiče i uzrast grla. Lakše, se prilagođavaju mlade životinje koje su završile 1/2 ali ne i više 4/5 punog porasta.Bremenita grla ali u prvoj polovini bremenitosti mogu se premjestiti u novu okolinu.

Uspjeh je veći kada se premiještaju životinje iz toplijih i suhih u hladnije i vlažne krajeve nego suprotno.

Rase stvorene u ravničarskim krajevima treba premiještati prije svega u ravničarske ali ne u planinske.Ishrana i njega u novim uslovima moraju biti kao u postojbini a u početku i bolji, kako bi se životinje lakše prilagodile na njih.Gajenje životinja u intenzivnim uslovima podrazumijeva optimalne uslove smeštaj a (u staji), mikroklime, ishrane i nege što obezbjeđuje lakše prilagođavanje uvezenih grla u neko područje.Dobro aklimatizovana grla ili trajno prilagođena novim uslovima životne okoline su ona kod kojih nije došlo do slabljenja zdravstvenog stanja, otpornosti, konstitucije, kondicije, temperamenta, redovnog razmnožavanja (nije došlo do poremećaja polnog nagona, estrusnog ciklusa, spermatogeneze itd.), smanjenja plodnosti i proizvodnih osobina (mliječnosti, tovnosti i dr.).

Razlikuju su aklimatizacija rase (ili soja) i pojedinih individua. Pri procjeni aklimatizacije rase posmatra se dovoljan broj grla u nekoliko generacija (3-4 generacije). U tom periodu može se ponovo uspostaviti biološka ravnoteža u novoj životnoj okolini.Primjena novih tehnologija omogućava uvoz sjemena priplodnjaka i njegovu upotrebu za ukrštanje sa postojećim rasama, zatim embriona, manipulaciju na nivou gena i drugih postupaka što može obezbijediti unapređenje stočarstva u nekoj zemlji ili genotipova koji se teže aklimatizuju. Intenzivni uslovi gajenja obezbjeđuju stvaranje optimalnih uslova što olakšava aklimatizaciju.

Važnost ishrane teladi

Tele poslije rođenja je sposobno da siše ili pije kolostrum.Njegov želudac je složen ali su predželuci slabije razvijeni i ne sadrže mikroorganizme neophodne za varenje sirove celuloze kabastih hraniva.

Na razvoj buraga i mikroorganizama u njemu, utiču vrsta i sastav obroka koji se daje teletu. Intenzivniji razvoj buraga počinje kada se teletu pored mlijeka daje sijeno i koncentrat. Oni utiču na brz razvoj mikroflore u buragu. U prva tri do četiri mjeseca uzrasta razvije se populacija mikroorganizama u buragu koja je karakteristična za odrasla goveda.Potrebe podmlatka u hranljivim materijama zavise od tjelesne mase, uzrasta, dnevnog prirasta i sastava obroka.Sa uzrastom teladi mijenja se sastav obroka i način ishrane, što je uslovljeno razvojem i funkcijom organa za varenje. U prvim danima života varenje se obavlja u sirištu a kasnije u predželucima. Odmah poslije rođenja započinje ishrana teladi kolostrumom.

Teletu se daju manje količine (0,5-1,0 kg) kolostruma više puta (5-6 puta) u toku 24 časa. Kolostrum se razlikuje po svom sastavu od punomasnog mlijeka i veoma je važan u ishrani teladi. On je izvor energije, proteina, mineralnih materija i vitamina. Kolostrum majke daje se teletu u prvih 7 dana a poslije toga se postepeno u toku 3-4 dana prelazi na obrano mlijeko ili zamjenu za mlijeko. Prelazak sa punomasnog na obrano mlijeko mora biti postepen kao i za svaku drugu promjenu hrane. Postoje različite šeme za napajanje teladi punomasnim, obranim mlijekom i zamjenama za mlijeko. 

Veće količine mlijeka u toku dana koje popiju telad utiču na povećanje dnevnog prirasta. 

Telad mogu popiti do 12 kg mlijeka na dan. Količina mlijeka koja će se utrošiti za ishranu teladi zavisi od niza činilaca kao što su: intenzitet ishrane, kvalitet dopunske ishrane, cijena mlijeka, intenzitet rasta i ostalog.U ženske priplodne teladi nije cilj da dnevni prirast bude suviše velik i zato dnevne količine mlijeka ne prelaze 6 kilograma.Muškoj priplodnoj teladi daje se veća količina mlijeka nego ženskoj. 

U drugoj nedjelji povećana je dnevna količina mlijeka na 7 kg a u trećoj na 8-9 kg. Ishrana mlijekom može trajati do 16. nedelje uzrasta.Hranjenje teladi mlijekom može se obaviti sisanjem ili napajanje. U ekstenzivnim uslovima odgajivanja i kod tovnih rasa, telad sišu majčino mlijeko. Tamo gde ima više krava postoji mogućnost da jedna plotkinja (krava hraniteljka) odhrani nekoliko teladi. Koliko teladi će od hraniti jedna krava zavisi od njene mliječnosti, trajanja perioda mliječne ishrane i dnevne količine mlijeka po teletu. Period mliječne ishrane može trajati 8-12 ali i kraće (5 nedelja) ili duže (16 nedelja).

Drugi način hranjenja teladi je napajanje mlijekom (punomasnim, obranim ili zamjenama). Za napajanje obranim mlijekom ili zamjenama koriste se uređaji sa različitim stepenom automatizacije.
U ishrani teladi može se koristiti automatsko napajanje mlijekom. Njegov cilj je individualna ishrana pri grupnom držanju teladi. Prednosti su i u napajanju teladi više puta manjim količinama mlijeka što povoljno utiče na varenje i zdravstveno stanje.U sistemu za automatsko napajanje je i kompjuter. On služi za: programiranje količine mlijeka pri različitom uzrastu te leta, izračunavanje ukupne količine konzumiranog mlijeka po teletu, evidentiranje grla koja nisu konzumirale predviđeni obrok i drugo.

Berba,klasiranje i pakovanje plodova maline

Obzirom da plodovi maline ne sazrijevaju jednovremeno, to se i njihova berba odvija u kontinuitetu,
trajući vrlo često i do mjesec dana.

Obezbjeđenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih ekonomskih efekata, nije samo važan preduslov koji proizilazi iz dugog vremenskog perioda berbe plodova maline, već i zbog izražene nepostojanosti plodova ove vrste koji iziskuju plasman na tržište u što kraćem roku.Berba maline započinje kada plodovi poprime boju pokožice karakterističnu za tretiranu sortu i kada se isti lako odvajaju od cvjetne lože. Prilikom berbe plodovi se ne smiju gnječiti, a beru se bez cvjetne lože i bez peteljke.

Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih uslova, ista se obavlja svaki drugi dan ili svaki dan, a sama tehnika berbe podrazumjeva kidanje ploda, bez gnječenja,korištenjem palca, kažiprsta i velikog prsta.Rani jutarnji i kasni popodnevni sati vremenski su termini berbe plodova maline u toku dana. Plodovi ubrani pri većim temperaturama vazduha ili po kiši, usljed nepoželjnih hemijskih procesa brzo se kvare i gube svoju upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji su ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvršiti isti dan, a plodova koji su ubrani u kasnim popodnevnim satima, naredni dan.Plodovi maline stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedećih kvalitetnih kategorija:

- Ekstra kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju imati oblik, razvijenost i boju karakteristične za tretiranu sortu.Takođe, isti moraju biti ujednačeni po veličini, obliku,zrelosti, boji pokožice i bez čašice.),

- I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti pravilno razvijeni, ujednačeni po veličini i stepenu zrelosti, i sa izraženom bojom pokožice karakterističnim za klasiranu sortu. Takođe, među plodovima ove kategorije njih do 5% mogu posjedovati čašicu.)

- II kvaliteta (Plodovi ove kategorije nemoraju biti ujednačeni po zrelosti, a njih I do lo% mogu posjedovati čašicu).

Malina se pri samoj berbi pakuje u posebnu ambalažu koja nesmije biti teška, skupa i koja mora bitipodesna za rukovanje. Vrsta ambalaže prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova.
Ukoliko se plodovi beru za potrošnju u svježem stanju isti se pakuju u kutije, (0,5 - 1 kg), od Ijuštenog drveta, parafinskog kartona, ili perforiranih plastičnih supstanci.Dimenzije kutija tako su podešene da je njih lo - 15 moguće smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45 x
24 x 7,5 cm., podesne za transport ubranih plodova.

Plodovi maline za smrzavanje pakuju se u drvene ili plastične holandeze, i to obično u dva sloja kako bi njihovo smrzavanje bilo što lakše. Plodovi za preradu, takođe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalažu, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u pulpašku burad, uz korištenje sumporaste kiseline kao konzervansa.

Navodnjavanje gustih zasada jabuke

Voda ima važnu ulogu u odvijanju fizioloških procesa biljke (fotosinteza,transport mineralnih i organskih materija).

Ako obezbijedimo tokom cijele vegetacije povoljan vodni režim postoji mogućnost da će biljka maksimalno iskoristiti svoje biološke mogu-ćnosti i rodni potencijal. Navodnjavanjem ostvarujemo uslove da utičemo na prinos i kvalitet plodova, redo-vnost rađanja, kao i na vegetativni rast voćaka. Kod voćaka koje se navodnjavaju plodovi imaju veću krupnoću, lišće je sa većom plojkom,intenzivno zelene boje a cvjetni pupoljci se formiraju normalno. U voćnjacima gdje se primjenjuje gusta sadnja na slabo bujnim vegetativnim podlogama gotovo da je obavezno navodnjavanje, ne samo u kritičnim sušnim godinama već kao mjera za postizanje sigurnosti u proizvodnji i visokih prinosa.

Navodnjavanje treba uskladiti sa rasprostranjenosti korijenovog sistema po širini i dubini. Ako gusti zasad nema dovoljno vode stabla zaostaju u porastu i ne formiraju odgovarajući oblik i veličinu krošnje. Propusna sposobnost, mehanički sastav, snabdjevenost humusom, način obrade, struktura zemljišta znatno utiču na iskorištenje vode prilikom navodnjavanja.Stalnim dodavanjem organske mase (stajnjak, treset, glistenjak ili kompost) se na poboljšanje vodno-vazdušnih odnosa a samim tim i na bolje rezultate prilikom korištenja navodnjavanja. Tako se potreba za navodnjavanjem u raznim područjima gajenja jabuke vezuje za temperature. Ako je prosječna temperatura vazduha 16 OC potrebno je obezbijediti oko 700 mm padavina godišnje, a kod temperature 21 OC treba oko 1100 mm vodenog taloga. Za naše proizvodne uslove preporučuje se navodnjavanje kada se pojave kritični periodi u toku vegetacije a posebno:

> Desetak dana poslije precvjetavanja (kraj aprila do 10 maja),
> Period najvećeg vegetativnoga porasta, početak obrazovanja ploda i cvjetnih pupoljaka za naredni rod (20 jun do 15. jul),
> 10-15 dana pred berbu plodova pojedine sorte,
> Dvadesetak dana prije završetka vegetacije.

Prilikom navodnjavanja mora se voditi računa o kvalitetu, čistoći i temperaturi vode. Danas je u primjeni više načina navodnjavanja ali ovom prilikom spomenut ćemo samo nekoliko najvažnijih koji su danas u primjeni:navodnjavanje površinskim brazdama, subirigacija, vještačko kišenje,
podzemno navodnjavanje i sistem kap po kap.Za voćnjake u kojima je primijenjen sistem guste sadnje na M9 podlozi i pri uzgojnim oblicima vretenasti žbun i vitko vreteno najviše je u
primjeni sistem navodnjavanja kap po kap. Ovaj sistem se zasniva na upotrebi niza podzemnih i nadzemnih plastičnih cijevi sa kapaljkama koji rade na vrlo niskom pritisku do 1,0 bara. Prednosti
ovog sistema su:uštede u vodi, relativno mali troškovi po-stavljanja i eksploatacije,kvašenje je površinsko i kontinuirano u zoni korijena.

Loše strane ovog sistema su često začep-ljavanje kapaljki koje može biti mehaničke,hemijske i biološke prirode.Pored svega navedenog mora se istaći da je primjena navodnjavanja u gustim zasadima neophodna,jer ako se želi primijeniti sva najsavremenija agropomotehnika i zaštita u intenzivnim zasadima i postići visok prinos od 3,5-4 vagona plodova po hektaru to ne bi bilo moguće bez primjene navodnjavanja.