Ukratko o bijelom luku(češnjaku)

Bijeli luk je odavno poznato povrće,porijeklom iz srednje Azije.U BiH gaji se na površini
od oko 2 500 ha.

Bijeli luk ima specifičan ukus i miris, koji potiče od eteričnih ulja, te se uglavnom
koristi kao dodatak jelima. Eterična ulja u bijelom luku imaju baktericidno djelovanje,pa se koristi i kao lijek. Bijeli luk ima visok sadržaj suvr materije 35—40%. Kod nas se proizvodi isključivo vegetativnim putem, tj. sadnjom češnjeva.Bijeli luk je otporan na niske temperature. Mlade biljke izdrže temperaturu i do —30°, te posađen u jesen dobro prezimi. Niče na 3°C. U odnosu na vlagu, bijeli luk ima velike zahtjeve naročito u vrijeme najjačeg porasta.

Pri sadnji u jesen, ako je proljeće suho, mora se navodnjavati.

Zemljište za gajenje bijelog luka treba da je plodno i da dobro drži vlagu. Uspješna proizvodnja na lakim zemljištima je samo uz primjenu navodnjavanja.Đubrenje bijelog luka vrši se mineralnim đubrivima, a na zemljištima siromašnim humusom mora se dodati zgorjeli staj njak. Mineralna đubriva se dodaju pred sadnju, i to 400—500 kg/ha NPK 10 : 30 : 20. Nakon nicanja, usjev se prihranjuje sa 100—150 kg KAN-a.Sorte ,Kod nas se gaje dva ekotipa bijelog luka: proljetnjak i jesenjak.Proljetnjak se obično sadi u proljeće (može i u jesen),duže se čuva, a glavice i česna su mu sitniji. Jesenjak ima krupniju glavicu i česna, a lošije se čuva ,od proljetnjaka.