Selekcija je odigrala značajnu ulogu u ovčarskoj proizvodnji naročito u formiranju mesnatih rasa ovaca kao što su virtenberg, il' de frans, teksel itd.
Ove rase zbog sposobnosti da u visokom stepenu ispoljavaju osobine značajne za visoku proizvodnju mesa upotrebljene su kao melioratori za popravljanje mesnatosti naših domaćih populacija ovaca. Pri tome se vodilo računa da se moraju obezbijediti adekvatni uslovi ishrane, smještaja i njege. Kao osnova odgajivačko-selekcijskog programa uzimaju su sljedeći parametri:
-ranostasnost
-konstitucija
-eksterijer
-masa tijela
-konverzija hrane
-prinos i kvalitet mesa
Za ranostasnost je bitno da jagnjići daju visoko kvalitetno meso u ranom uzrastu. Pri tome je naročito važna visina dnevnog prirasta jagnjadi,kao i sastav njihovog mesa u pogledu tkiva, ali i sadržaja važnijih hemijskih komponenti.Konstitucija ima jak uticaj na proizvidnju mesa. Ovce čvrste
konstitucije imaju slabije izraženu muskulaturu a masno tkivo uglavnom se deponuje na unutrašnjim organima. Sa druge strane, ovce limfatične konstitucije imaju jače ispoljeno mišićno tkivo koje je prožeto mašću(marmorizovano) i time je i kvalitetnije.U pogledu eksterijera ovce koje se selekcionišu za proizvodnju mesa treba da imaju dugačak, širok i dubok trup, kraće ekstremitete, laku i malenu glavu i kraći vrat, dugačka, ravna i široka leđa, široke i duboke grudi; široke butove sa dobro izraženom muskulaturom i dugačka, ravna i široka krsta.
Masa tijela je jedan od najvažnijih kriterijuma pri utvrđivanju vrijednosti ovaca za proizvodnju mesa.
Ona je u pozitivnoj korelaciji sa količinom mesa koja se dobija po zaklanom grlu, ali i sa dnevnim prirastom.Rentabilnost proizvodnje mesa uslovljena je konverzijom hrane, pa se naročita pažnja u selekciji ovaca posvećuje tom parametru.Prinos i kvalitet mesa predstavlja jedan od najvažnijih parametara u odgajivačko-selekcijskom radu. Zbog velikog interesa za selekciju ovaca na meso primjenjene su nove tehnike mjerenja i utvrđivanja parametara mesnatosti i kvaliteta mesa, kao što je metod ultrašaliranja. Njime se na živim jagnjadima utvrđuju karakteristike koje su neophodne za definitivnu odluku o sudbini svakog grla, odnosno da li ostaje za priplod ili se škartira.
Nema komentara:
Objavi komentar