Prihranjivanje jagnjadi počinje poslije druge sedmice po jagnjenju.
Jagnjad poslije ovog perioda ne mogu da podmire svoje potrebe majčinim mlijekom a pogotovo blizanci, tako da im se mora omogućiti dodatna hrana. Prihranjivanje se vrši sijenom i koncentratom. Za ishranu jagnjadi najbolje je sjeno lucerke, djeteline i otava, a od koncentrata najbolja je prekrupa zobi i smjese žitarica sa dodatkom uljanih sačmi, odnosno gotova koncentratna smjesa za jagnjad.
Koncentrat se daje po volji. Jagnjad u početku prihranjivanja troše 10-20 grama dnevno, a kasnije količina koncentrata se sve više povećava i to postepeno, tako da do kraja drugog mjeseca dostiže 200-300 grama po grlu.Poslje ovoga, količina koncentrata se više ne povećava, već se potrebe jagnjadi podmiruju konzumiranjem većih količina sjena i paše.Mjesec i po dana po rođenju jagnjad odlaze na pašu zajedno sa svojim majkama ukoliko je vrijeme lijepo, suho i toplo.Zelena trava i kretanje na čistom vazduhu, jako povoljno utiče na rast i razvoj jagnjadi.Ukoliko nema mogućnosti za napasanje jagnjadi, onda im se sa 2,5 mjeseca daje kvalitetna silaža kao sočna hrana.
Količina mlijeka ovaca osjetno se smanjuje od trećeg mjeseca laktacije,tako da se mora voditi računa o količini i kvalitetu koncentrata, sjena i paše, jer nedostatak bjelančevinastih materija, mineralnih sastojaka (kalcijuma, fosfora, natrijuma, hlora i magnezijuma) i vitamina (A i D), treba da se podmiri iz dodatnih hraniva. Usljed nedostatka kalcijuma i ostalih mineralnih materija jagnjad često ližu zid, jedu zemlju, čupaju vunu, što izaziva poremećaje u organima za varenje pa čak i uginuće.
Nema komentara:
Objavi komentar