Obični bijeli luk, koji ne formira cvjetonosno stablo, dijeli se na dva tipa: jesenjak i proljetnjak.
Jesenjak ima veoma krupne glavice i čenove, a sadi se u jesen (polovinom oktobra). Do zime nikne i razvije biljku sa 3-4 lista. Veoma je otporan na mraz, ako je dobro ukorenjen, izdrži i golomrazice od- 25˚ C. Stiže rano u proljeće i može se trošiti kao mlad luk.
Lažno stablo je debelo i krto, listovi krupni i sočni. Botaničku zrelost dostiže u julu i augustu, kada se vadi iz zemlje, prosušuje na suncu 2-3 dana, plete u veze i čuva na suhom i prozračnom mjestu. Jedna glavica je teška od 30-50 grama. Tokom zime brzo gubi vlagu i suši se tako da jesenjak nije dobar za kasnu potrošnju preko zime i proljeća.
Proljetnjak obrazuje sitniju i žilaviju biljku. Glavica i čenovi su mnogo sitniji nego kod jesenjaka, ali se dobro čuvaju preko zime. Sadi se u proljeće, čim može da se izađe u njivu obično početkom marta. Ako se sadi kasno (u maju npr.) često obrazuje “jedince”- glavicu od samo jednog čena. Ovakve glavice, sađene iduće godine na vrijeme (rano) daju normalne biljke, s više čenova.
Nema komentara:
Objavi komentar