U prostoru gdje se uzgaja mora biti optimalna temperatura i stalna visoka vlažnost zraka.
Takvi se prostori moraju moći lako prozračavati, makar i pomoću ventilatora, a moraju biti i osvijetljeni potrebnom količinom svjetla. Prostor se uređuje uz stručno savjetovanje naručitelja.
Ipak, bukovače se mogu uzgajati u gotovo svakom zatvorenom prostoru, bez obzira na uređenost prostora, njegovu lokaciju, pa to omogućava da se ukoliko se ne raspolaže sa vlastitim prostorom, iznajmi jeftin posovni prostor, za razliku od iznajmljivanja poslovnih prostora za ugostiteljstvo, trgovinu i slično koji su izuzetno skupi.
Pogodan je svaki prostor u kojemu možete osigurati stalnu temperaturu od 18 °C, te je potrebno da je dostupna struja i voda. Tehnologija uzgoja gljiva bukovača je izuzetno jednostavna, te za to nije potrebna posebna prethodna stručnost uzgajivača kooperanta, a sve potrebne informacije i stručnu pomoć daje naručitelj uzgoja.
Početni kapital se odnosi na pokriće samo stvarnih troškova, kao što su uređenje grijanja i ventilacije i prostora, rasvjetu, kupovinu repromaterijala za pripremu supstrata, prijevoz materijala i sl. Ulaganje u opremanje prostora je jednokratno, dok se kasnije samo ponovo nabavlja novi hranjivi supstrat i micelij.
subota, 26. ožujka 2016.
Ekološki preduslovi za uzgoj Šitaki gljiva
Optimalna temperatura za vrijeme inkubacije, odnosno prorastanja micelija kroz hranljivi supstrat, iznosi oko 250 stepeni C.
Svježe gljive sadrže visok procenat vode (85-94%) koja je nužna i za gradnju, ali i razne biohemijske procese i termoregulaciju. Svjetlost nije toliko bitna u periodu inkubacije, ali je izuzetno važna u vrijeme plodonošenja.
U drugom dijelu inkubacije, a naročito u periodu plodonošenja, dolazi do uvećavanja koncentracije ugljen dioksida, te su potrebna kraća ili duža provjetravanja inkubacione prostorije.
Svježe gljive sadrže visok procenat vode (85-94%) koja je nužna i za gradnju, ali i razne biohemijske procese i termoregulaciju. Svjetlost nije toliko bitna u periodu inkubacije, ali je izuzetno važna u vrijeme plodonošenja.
U drugom dijelu inkubacije, a naročito u periodu plodonošenja, dolazi do uvećavanja koncentracije ugljen dioksida, te su potrebna kraća ili duža provjetravanja inkubacione prostorije.
U našim klimatskim uslovima najbolje je proizvodnju organizovati u nekorišćenim objektima od čvrstog materijala (štale, magacini) ili plastenicima. Osnovno je da svaki gljivarnik ima dva odjeljenja: jedno za inkubaciju, a drugo za plodonošenje.
Uzgoj šampinjona
Za uzgoj plemenite pečurke - šampinjona mogu poslužiti podrumi, staje, napušteni tuneli i svi drugi prostori debelih zidova u kojima se može održavati temperatura i vlažnost potrebna za uzgoj ovih gljiva.
Da biste to uradili u prvoj fazi uzgoja šampinjona, fazi u kojoj micelij gljive prorašta kompost, potrebno je postići temperaturu od 22 – 25 C i ta temperatura ne smije da varira.Također je u toj fazi potrebno je održavati visoku relativnu vlagu zraka oko 90 – 95 %.
U drugoj fazi – fazi plodonošenja odnosno rasta plodnih tijela gljive, temperaturu treba spustiti na 17 – 18 C, a i vlaga zraka bi trebala biti nešto niža od 95 %, a održava se prskanjem ili zalijevanjem nasada mlakom vodom.
Da bi uzgoj šampinjona uspio, mora biti zadovoljen čitav niz uvjeta.Prije svega za osnivanje uzgajališta potrebno je imati prikladan prostor koji je moguće grijati, prozračivati i u njemu održavati besprijekornu čistoću.
Treba zatim imati dobar kompost te odgovarajuću pokrovnu zemlju kao supstrat iz kojeg će gljiva crpsti hranjive supstance za svoj razvoj. Treba osigurati redovito vlaženje, zaštitu od bolesti i štetnika te pravilnu berbu i čuvanje gljiva.
Da biste to uradili u prvoj fazi uzgoja šampinjona, fazi u kojoj micelij gljive prorašta kompost, potrebno je postići temperaturu od 22 – 25 C i ta temperatura ne smije da varira.Također je u toj fazi potrebno je održavati visoku relativnu vlagu zraka oko 90 – 95 %.
U drugoj fazi – fazi plodonošenja odnosno rasta plodnih tijela gljive, temperaturu treba spustiti na 17 – 18 C, a i vlaga zraka bi trebala biti nešto niža od 95 %, a održava se prskanjem ili zalijevanjem nasada mlakom vodom.
Da bi uzgoj šampinjona uspio, mora biti zadovoljen čitav niz uvjeta.Prije svega za osnivanje uzgajališta potrebno je imati prikladan prostor koji je moguće grijati, prozračivati i u njemu održavati besprijekornu čistoću.
Treba zatim imati dobar kompost te odgovarajuću pokrovnu zemlju kao supstrat iz kojeg će gljiva crpsti hranjive supstance za svoj razvoj. Treba osigurati redovito vlaženje, zaštitu od bolesti i štetnika te pravilnu berbu i čuvanje gljiva.
Poriluk(zaštita,upotreba)
Poriluk možete prekriti zaštitnom folijom. Na taj način biljka brže dozrijeva i zaštićena je od štetnika.
Poriluk možete i zaštititi mrežom koja ga štiti od mušica.Štetnik je isto tako i lisna mušica na biljci. Na biljci se stvaraju žute pruge, a takve napadnute biljke treba odmah ukloniti.
Na samom početku biljke se mogu iskoristiti za hranu.Dakle, poriluk, da bi dobio bijelu stabljiku, trebamo dobro posaditi, duboko, i paziti da nije labavo, te ga zaliti s puno vode. Stabiljku poriluka, kad dosegne odgovarajuću visinu, poklopite plastičnom cijevi, visine 20 cm. Pazite kad stabiljka zadeblja, tad usku cijev zamijenite širom.
Samo na taj način stabiljka će biti zaštićena od sunca i neće pozelenjeti. Ako želite zimi imati poriluk, a da vam ne smrzne, jednostavno ga zakopajte cijelog u zemlju i sigurno će prezimiti.
Zalijevati ga morate redovito, naročito za vrijeme suha i topla vremena.
Poriluk možete i zaštititi mrežom koja ga štiti od mušica.Štetnik je isto tako i lisna mušica na biljci. Na biljci se stvaraju žute pruge, a takve napadnute biljke treba odmah ukloniti.
Na samom početku biljke se mogu iskoristiti za hranu.Dakle, poriluk, da bi dobio bijelu stabljiku, trebamo dobro posaditi, duboko, i paziti da nije labavo, te ga zaliti s puno vode. Stabiljku poriluka, kad dosegne odgovarajuću visinu, poklopite plastičnom cijevi, visine 20 cm. Pazite kad stabiljka zadeblja, tad usku cijev zamijenite širom.
Samo na taj način stabiljka će biti zaštićena od sunca i neće pozelenjeti. Ako želite zimi imati poriluk, a da vam ne smrzne, jednostavno ga zakopajte cijelog u zemlju i sigurno će prezimiti.
Zalijevati ga morate redovito, naročito za vrijeme suha i topla vremena.
Bijeli luk(sadnja,sorte)
Obični bijeli luk, koji ne formira cvjetonosno stablo, dijeli se na dva tipa: jesenjak i proljetnjak.
Jesenjak ima veoma krupne glavice i čenove, a sadi se u jesen (polovinom oktobra). Do zime nikne i razvije biljku sa 3-4 lista. Veoma je otporan na mraz, ako je dobro ukorenjen, izdrži i golomrazice od- 25˚ C. Stiže rano u proljeće i može se trošiti kao mlad luk.
Lažno stablo je debelo i krto, listovi krupni i sočni. Botaničku zrelost dostiže u julu i augustu, kada se vadi iz zemlje, prosušuje na suncu 2-3 dana, plete u veze i čuva na suhom i prozračnom mjestu. Jedna glavica je teška od 30-50 grama. Tokom zime brzo gubi vlagu i suši se tako da jesenjak nije dobar za kasnu potrošnju preko zime i proljeća.
Proljetnjak obrazuje sitniju i žilaviju biljku. Glavica i čenovi su mnogo sitniji nego kod jesenjaka, ali se dobro čuvaju preko zime. Sadi se u proljeće, čim može da se izađe u njivu obično početkom marta. Ako se sadi kasno (u maju npr.) često obrazuje “jedince”- glavicu od samo jednog čena. Ovakve glavice, sađene iduće godine na vrijeme (rano) daju normalne biljke, s više čenova.
Jesenjak ima veoma krupne glavice i čenove, a sadi se u jesen (polovinom oktobra). Do zime nikne i razvije biljku sa 3-4 lista. Veoma je otporan na mraz, ako je dobro ukorenjen, izdrži i golomrazice od- 25˚ C. Stiže rano u proljeće i može se trošiti kao mlad luk.
Lažno stablo je debelo i krto, listovi krupni i sočni. Botaničku zrelost dostiže u julu i augustu, kada se vadi iz zemlje, prosušuje na suncu 2-3 dana, plete u veze i čuva na suhom i prozračnom mjestu. Jedna glavica je teška od 30-50 grama. Tokom zime brzo gubi vlagu i suši se tako da jesenjak nije dobar za kasnu potrošnju preko zime i proljeća.
Proljetnjak obrazuje sitniju i žilaviju biljku. Glavica i čenovi su mnogo sitniji nego kod jesenjaka, ali se dobro čuvaju preko zime. Sadi se u proljeće, čim može da se izađe u njivu obično početkom marta. Ako se sadi kasno (u maju npr.) često obrazuje “jedince”- glavicu od samo jednog čena. Ovakve glavice, sađene iduće godine na vrijeme (rano) daju normalne biljke, s više čenova.
Uzgoj i upotreba slanutka
Slanutak uzgajamo kao i svaku drugu mahunarku. Na proljeće u dreniranu zemlju sijemo sjeme koje prema potrebi zalijemo.
Nezgodno je jedino čišćenje nakon berbe zato što svaka mahuna sadrži tek po jedno sjeme, što može biti gnjavaža za čistiti.
Slanutak je odličan u kuhinji jer osim što je kao mahunarka vrlo nutritivan, zbog blagog okusa odlično sa slaže sa mnogo namirnica. Suhi slanutak potrebno je kuhati i 2 sata, dok je namočeni slanutak preko noći gotov za 45 minuta.
Najpoznatija upotreba u svjetskoj kuhinji je kao falafel, a radi se tako da se kuhani slanutak samelje i uz dodane razne začine, oblikuje u male kuglice i zapeče na ulju. Kuhani slanutak možemo koristiti i kao grickalicu dodajući samo neki začin (mljevene chili papričice, shoyu…). Slanutak možemo jesti sirov tako da ga stavimo klijati u malo vode. Mladi listovi također su jestivi kao kuhano povrće.
Nezgodno je jedino čišćenje nakon berbe zato što svaka mahuna sadrži tek po jedno sjeme, što može biti gnjavaža za čistiti.
Slanutak je odličan u kuhinji jer osim što je kao mahunarka vrlo nutritivan, zbog blagog okusa odlično sa slaže sa mnogo namirnica. Suhi slanutak potrebno je kuhati i 2 sata, dok je namočeni slanutak preko noći gotov za 45 minuta.
Najpoznatija upotreba u svjetskoj kuhinji je kao falafel, a radi se tako da se kuhani slanutak samelje i uz dodane razne začine, oblikuje u male kuglice i zapeče na ulju. Kuhani slanutak možemo koristiti i kao grickalicu dodajući samo neki začin (mljevene chili papričice, shoyu…). Slanutak možemo jesti sirov tako da ga stavimo klijati u malo vode. Mladi listovi također su jestivi kao kuhano povrće.
Uslovi za uzgoj soje
Soja uspijeva u svim proizvodnim područjima dobrim za uzgoj kukuruza.
Najkritičniji period glede potrebe vode je faza formiranja mahuna i nalijevanja zrna kada bi trebalo pasti min. 100 mm padavina. Odlično uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, neutralne reakcije s dobro uređenim vodno – zračnim režimom. Poučeni iskustvom zadnjih nekoliko sušnih godina sjetvu na laganim i propusnim tlima svakako treba izbjegavati.
Soja zahtjeva obradu i pripremu tla slično kao i šećerna repa. Osnovno oranje treba izvršiti na dubinu oko 30 cm, te kod težih tala, ako je potrebno, već u jesen izvršiti poravnavanje. U rano proljeće treba posvetiti pažnju prema čuvanju akumuliranih oborina tijekom zime te što ranije zatvoriti vlagu drljačom ili sjetvospremačem.
Sjetvena priprema treba biti što kvalitetnije mrvičaste strukture do dubine sjetve i površinski što ravnija. Treba imati na umu da su donje mahune vrlo nisko i blizu tla pa u suprotnom na neravnim plohama gubici su veći što je neravnina izraženija.
Najkritičniji period glede potrebe vode je faza formiranja mahuna i nalijevanja zrna kada bi trebalo pasti min. 100 mm padavina. Odlično uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim tlima, neutralne reakcije s dobro uređenim vodno – zračnim režimom. Poučeni iskustvom zadnjih nekoliko sušnih godina sjetvu na laganim i propusnim tlima svakako treba izbjegavati.
Soja zahtjeva obradu i pripremu tla slično kao i šećerna repa. Osnovno oranje treba izvršiti na dubinu oko 30 cm, te kod težih tala, ako je potrebno, već u jesen izvršiti poravnavanje. U rano proljeće treba posvetiti pažnju prema čuvanju akumuliranih oborina tijekom zime te što ranije zatvoriti vlagu drljačom ili sjetvospremačem.
Sjetvena priprema treba biti što kvalitetnije mrvičaste strukture do dubine sjetve i površinski što ravnija. Treba imati na umu da su donje mahune vrlo nisko i blizu tla pa u suprotnom na neravnim plohama gubici su veći što je neravnina izraženija.
Uzgoj leća
Sije se u proljeće kada je vrijeme toplo i to direktno u vrt.
Rupe moraju biti duboke do 3 cm-a, a sadnice na udaljenosti od 30 cm-a jedna od druge, do pola metra između redova. Uspijeva u raznim uvjetima, ali potrebno ju je zaštititi od mraza. Voli topla i sunčana područja. Pogodno tlo za leću je ocijeđeno, ali dovoljno vlažno.
Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu uz dodatak organskih tvari. Obvezno je zalijevajte tokom sušnih mjeseci. Ipak, pripazite da ne pretjerate jer prevelike količine vode mogu uzrokovati bujanje listova što će smanjiti urod. Ne preporučuje se uzgoj u hladnijim područjima zbog slabog uroda.
Što se tiče uzgoja u hladnijim klimama, ona se može saditi prvo u plitice ili u lonce te kasnije u proljeće presaditi. Bitno je da presadite ojačalu biljku i da tlo bude toplo bez mraza. Zemlja u loncima neka bude uvijek dobro zalivena i umjereno pognojena.
Rupe moraju biti duboke do 3 cm-a, a sadnice na udaljenosti od 30 cm-a jedna od druge, do pola metra između redova. Uspijeva u raznim uvjetima, ali potrebno ju je zaštititi od mraza. Voli topla i sunčana područja. Pogodno tlo za leću je ocijeđeno, ali dovoljno vlažno.
Najbolje uspijeva na pjeskovitom tlu uz dodatak organskih tvari. Obvezno je zalijevajte tokom sušnih mjeseci. Ipak, pripazite da ne pretjerate jer prevelike količine vode mogu uzrokovati bujanje listova što će smanjiti urod. Ne preporučuje se uzgoj u hladnijim područjima zbog slabog uroda.
Što se tiče uzgoja u hladnijim klimama, ona se može saditi prvo u plitice ili u lonce te kasnije u proljeće presaditi. Bitno je da presadite ojačalu biljku i da tlo bude toplo bez mraza. Zemlja u loncima neka bude uvijek dobro zalivena i umjereno pognojena.
Općenito o uzgoju boba
Uzgoj boba seže daleko u prošlost, a radi se o povrću koje se uzgaja radi stabljika s listovima, sjemenki i cijelih mahuna.
Vjeruje se da je autohtono područje boba na Mediteranu, a prvi put se pojavio još 6500 godina prije nove ere.
Bob je otporna jednogodišnja biljka pa se može sijati cijelu jesen. Dobro će klijati u hladnijim uvjetima te tako može prezimiti na otvorenom. Očekujte prvi urod oko mjeseca aprila. Pokušajte tempirati sadnju tako da sadnice budu visoke oko 3 cm-a kada stigne hladnije vrijeme. U kasnu zimu kada je moguće obraditi tlo, siju se sve tri sedmice sve do početka ljeta kako bi imali non stop berbu.
Sjeme se sije u dubinu zemlje do 5 cm-a, a udaljenost bi trebala biti oko 30 cm-a u svim smjerovima biljke. Na krajeve redova možete bob posijati i gušće jer će vam trebati biljke za presađivanje.
Vjeruje se da je autohtono područje boba na Mediteranu, a prvi put se pojavio još 6500 godina prije nove ere.
Bob je otporna jednogodišnja biljka pa se može sijati cijelu jesen. Dobro će klijati u hladnijim uvjetima te tako može prezimiti na otvorenom. Očekujte prvi urod oko mjeseca aprila. Pokušajte tempirati sadnju tako da sadnice budu visoke oko 3 cm-a kada stigne hladnije vrijeme. U kasnu zimu kada je moguće obraditi tlo, siju se sve tri sedmice sve do početka ljeta kako bi imali non stop berbu.
Sjeme se sije u dubinu zemlje do 5 cm-a, a udaljenost bi trebala biti oko 30 cm-a u svim smjerovima biljke. Na krajeve redova možete bob posijati i gušće jer će vam trebati biljke za presađivanje.
Grah(sadnja,upotreba)
Grah upotrebljavamo kao varivo i za salatu.
Na zemlju nije osjetljiv ako prilikom sadnje dodamo nešto komposta da se bolje razvija. Gnojenje rastljinom u početku je također vrlo korisno. Visoke i srednje vrste graha sadimo već od aprila u 14-dnevnim razmacima u brazde od 50 cm razmaka.
Razmak između sjemenki neka bude 3 do 5 cm, udubina sjetve oko 3 cm. Grmolike niske sorte treba poduprijeti granama ili mrežom. Poslije berbe ostavljamo korijenje u zemlji jer je vrlo bogato bakterijama koje zemlju obogaćuju dušikom.
Provjerene sorte su: (okrugle) majniški (80 cm), uberreich (80cm) i petit provancal (uglate) gloriosa (50cm) i exlebenz (za zamrzavanje) rani niski slatki.
Na zemlju nije osjetljiv ako prilikom sadnje dodamo nešto komposta da se bolje razvija. Gnojenje rastljinom u početku je također vrlo korisno. Visoke i srednje vrste graha sadimo već od aprila u 14-dnevnim razmacima u brazde od 50 cm razmaka.
Razmak između sjemenki neka bude 3 do 5 cm, udubina sjetve oko 3 cm. Grmolike niske sorte treba poduprijeti granama ili mrežom. Poslije berbe ostavljamo korijenje u zemlji jer je vrlo bogato bakterijama koje zemlju obogaćuju dušikom.
Provjerene sorte su: (okrugle) majniški (80 cm), uberreich (80cm) i petit provancal (uglate) gloriosa (50cm) i exlebenz (za zamrzavanje) rani niski slatki.
Uopšteno o kukuruzu šećercu
Kukuruz šećerac se koristi za ljudsku ishranu u mliječnoj fazi razvoja endosperma, kada je zrno niježno, sočno i slatko.
Šećerac je jedna od najpopularnijih povrtarskih kultura u zemljama gdje postoji tradicija proizvodnje i potrošnje, a potrošnja se iz godine u godinu povećava u većini zemalja širom svijeta.
Najveći broj komercijalnih hibrida kukuruza šećerca se zasniva na jednom ili više recesivnih alela koji mijenjaju ugljenohidratni sastav endosperma. Tridesetak godina unazad sugary (su) alel gena na hromozomu 4 je služio za definiciju šećerca. Ali homozigotni recesivni gen (sugary, su) ima nedostataka, a osnovni je u tome što je relativno kratak period u toku koga zrno zadržava visok tehnološki kvalitet.
Prepoznavanje dodatnih gena endosperma koji bi uslovili viši nivo šećera, kao i produžen period prihvatljivog kvaliteta zrna je vodio korištenju tih gena (sh2, fl1, fl2, ae, se, i dr.) u razvoju i poboljšanju šećerca.
Šećerac je jedna od najpopularnijih povrtarskih kultura u zemljama gdje postoji tradicija proizvodnje i potrošnje, a potrošnja se iz godine u godinu povećava u većini zemalja širom svijeta.
Najveći broj komercijalnih hibrida kukuruza šećerca se zasniva na jednom ili više recesivnih alela koji mijenjaju ugljenohidratni sastav endosperma. Tridesetak godina unazad sugary (su) alel gena na hromozomu 4 je služio za definiciju šećerca. Ali homozigotni recesivni gen (sugary, su) ima nedostataka, a osnovni je u tome što je relativno kratak period u toku koga zrno zadržava visok tehnološki kvalitet.
Prepoznavanje dodatnih gena endosperma koji bi uslovili viši nivo šećera, kao i produžen period prihvatljivog kvaliteta zrna je vodio korištenju tih gena (sh2, fl1, fl2, ae, se, i dr.) u razvoju i poboljšanju šećerca.
Uzgoj krastavaca
Krastavci se mogu uzgajati direktnom sjetvom na za to predviđenoj površni ili pak se uzgajaju iz presadnica.
Krastavac je osjetljiv čak i na niske pozitivne temperature pa se iz tog razloga direktna sjetva može obaviti tek kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tek nakon što se tlo zagrije na temperaturu od 17 do 18°C. Sjeme u takvim uvijetima niče za 8 - 10 dana a ako su temperature niže produžuje se razdoblje do nicanja a samim time i povećava opasnost od propadanja sjemena uslijed napada saprofitskih mikroorganizama te glodavaca koji se hrane sjemenjem.
U kontinentalnom području mogu se sijati sve do sredine jula (kao drugu usjev) ali se time znatno smanjuje trajanje prinosa.
Krastavac je osjetljiv čak i na niske pozitivne temperature pa se iz tog razloga direktna sjetva može obaviti tek kad prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva i tek nakon što se tlo zagrije na temperaturu od 17 do 18°C. Sjeme u takvim uvijetima niče za 8 - 10 dana a ako su temperature niže produžuje se razdoblje do nicanja a samim time i povećava opasnost od propadanja sjemena uslijed napada saprofitskih mikroorganizama te glodavaca koji se hrane sjemenjem.
U kontinentalnom području mogu se sijati sve do sredine jula (kao drugu usjev) ali se time znatno smanjuje trajanje prinosa.
Cvjetača(temperatura,tlo,uslovi)
Svojom hranjivom vrijednošću cvjetača je na samom vrhu među povrćarskim kulturama.
Dobro će rasti u uvjetima umjerene temperature s dovoljno vlage u tlu i zraku, na dobrom tlu slabokisele reakcije. Najbolja temperatura rasta cvjetače je do 18°C. Ako je temperatura visoka, do 28°C, a vlaga niska, glavice se brzo razvijaju i rahle su i rastresite, a stvara se gruba struktura. Najbolje vrijeme za uzgoj cvjetače je rano proljeće i kasna jesen.
Korijenov sustav slabo je razvijen i zato ona ima veću potrebu za vodom. Nedostatak vlage usporava rast listova, a tad prije dolazi do oblikovanja glavice slabe kakvoće. Najveće zahtjeve za vodom cvjetača ima za vrijeme oblikovanja glavica. Cvjetača treba zalijevanje orošavanjem biljaka i tla. Tlo za uzgoj mora biti bogato humusom i ostalim hranjivim tvarima.
Tlo mora biti duboko obrađeno i propusno za vodu. Cvjetača dobro podnosi stajsko gnojivo i kompost, ali najbolje gnojivo postižemo kombinacijom organskog i mineralnog.
Dobro će rasti u uvjetima umjerene temperature s dovoljno vlage u tlu i zraku, na dobrom tlu slabokisele reakcije. Najbolja temperatura rasta cvjetače je do 18°C. Ako je temperatura visoka, do 28°C, a vlaga niska, glavice se brzo razvijaju i rahle su i rastresite, a stvara se gruba struktura. Najbolje vrijeme za uzgoj cvjetače je rano proljeće i kasna jesen.
Korijenov sustav slabo je razvijen i zato ona ima veću potrebu za vodom. Nedostatak vlage usporava rast listova, a tad prije dolazi do oblikovanja glavice slabe kakvoće. Najveće zahtjeve za vodom cvjetača ima za vrijeme oblikovanja glavica. Cvjetača treba zalijevanje orošavanjem biljaka i tla. Tlo za uzgoj mora biti bogato humusom i ostalim hranjivim tvarima.
Tlo mora biti duboko obrađeno i propusno za vodu. Cvjetača dobro podnosi stajsko gnojivo i kompost, ali najbolje gnojivo postižemo kombinacijom organskog i mineralnog.
O uzgoju artičoka
Artičoka je višegodišnja kultura mediteranskog područja. U kontinentalnom području ne može prezimiti osim u godinama s izuzetno blagom zimom.
Glavna je berba u drugoj i trećoj godini uzgoja. Razmnožava se zelenim reznicama koje se odrežu s djelićem korijena od starije dobro razvijene biljke.Tlo se pripremi kao i za šparogu. Sadi se na razmak od 80-100 cm biljka od biljke rano u proljeće.
Troše se cvatovi dok još nisu otvoreni. Jedna biljka daje 5-6 većih cvatova i desetak manjih. Cvati u aprilu i maju, a ako se svi cvatovi uberu i preko ljeta ima dosta vlage, cvjeta još jednom u septembru.
Podaci o rokovima sjetve i sadnje i dospijevanja odnose se na kontinentalna područja naše zemlje. U mediteranskom području rokovi su sjetve i sadnje za većinu proljetnih kultura za 3-4 tjedna ranije, a za jesenske toliko kasnije.
Glavna je berba u drugoj i trećoj godini uzgoja. Razmnožava se zelenim reznicama koje se odrežu s djelićem korijena od starije dobro razvijene biljke.Tlo se pripremi kao i za šparogu. Sadi se na razmak od 80-100 cm biljka od biljke rano u proljeće.
Troše se cvatovi dok još nisu otvoreni. Jedna biljka daje 5-6 većih cvatova i desetak manjih. Cvati u aprilu i maju, a ako se svi cvatovi uberu i preko ljeta ima dosta vlage, cvjeta još jednom u septembru.
Podaci o rokovima sjetve i sadnje i dospijevanja odnose se na kontinentalna područja naše zemlje. U mediteranskom području rokovi su sjetve i sadnje za većinu proljetnih kultura za 3-4 tjedna ranije, a za jesenske toliko kasnije.
Zaboravljena biljka:Rabarbara
Rabarbara je trajnica koja može doživjeti i 20 godina, iako se za uzgoj koristi uglavnom 7-9 godina.
Može se uzgajati na bilo kojoj vrsti tla ali preferira umjereno teško, humusom bogato tlo i osunčanu poziciju. Tolerira umjerenu sjenu. Mediteranska klima nešto je manje pogodna za uzgoj od kontinentalne.
Iako je moguć i uzgoj iz sjemena (što može dati neuniformo potomstvo ukoliko sjeme nije iz pouzdanog izvora) rabarbara se najčešće razmnožava dijeljenjem podanka dvogodišnjih, trogodišnjih ili starijih biljaka. Presadnice rabarbare mogu se kupiti u boljim vrtnim centrima. Pri tome budite vrlo oprezni i pročitajte deklaraciju, ili inzistirajte kod prodajnog osoblja da vam kažu točan botanički (latinski) naziv.
Naime, postoji veći broj vrsta srodnih biljaka iz porodice rabarbara (Rheum) koje se tamo prodaju, a služe isključivo kao ukrasne biljke, najčešće za sadnju uz vrtna jezerca, i nisu namijenjene za ljudsku prehranu. Obratite pažnju i na sortu: izaberite onu sortu koja će najbolje odgovarati namjeni za koju je uzgajate, za izradu kompota, preradu u džem ili pripremu jela i kolača.
Može se uzgajati na bilo kojoj vrsti tla ali preferira umjereno teško, humusom bogato tlo i osunčanu poziciju. Tolerira umjerenu sjenu. Mediteranska klima nešto je manje pogodna za uzgoj od kontinentalne.
Iako je moguć i uzgoj iz sjemena (što može dati neuniformo potomstvo ukoliko sjeme nije iz pouzdanog izvora) rabarbara se najčešće razmnožava dijeljenjem podanka dvogodišnjih, trogodišnjih ili starijih biljaka. Presadnice rabarbare mogu se kupiti u boljim vrtnim centrima. Pri tome budite vrlo oprezni i pročitajte deklaraciju, ili inzistirajte kod prodajnog osoblja da vam kažu točan botanički (latinski) naziv.
Naime, postoji veći broj vrsta srodnih biljaka iz porodice rabarbara (Rheum) koje se tamo prodaju, a služe isključivo kao ukrasne biljke, najčešće za sadnju uz vrtna jezerca, i nisu namijenjene za ljudsku prehranu. Obratite pažnju i na sortu: izaberite onu sortu koja će najbolje odgovarati namjeni za koju je uzgajate, za izradu kompota, preradu u džem ili pripremu jela i kolača.
Uvjeti za uspješan uzgoj maslačka
Maslačak se uspješno uzgaja i u nizinskim i u planinskim područjima, čak i na visini od 2500 m!
Biljke su otporne na niske temperature i prezimljavaju bez oštećenja. Visoke temperature nepovoljno utječu na maslačak lako da tokom ljeta biljke miruju i ponovo se razvijaju početkom jeseni, odnosno padom temperature i povećanjem vlage.. Najintenzivnije se razvijaju u proljeće. Za uzgoj maslačka najpogodnija su srednje teška tla bogata humusom. Teška glinasta tla treba izbjegavati jer se korijen teško vadi i čisti.
Maslačak treba uzgajati u plodoredu. Najbolji predusjevi su gnojene okopavine koje rano napuštaju tlo. Ovo je važno posebno za jesensku sadnju. Maslačak nije dobra pretkultura za uzgoj drugih kultura jer ostavlja puno sjemena.
Pripremu tla za sadnju maslačka treba obaviti kao i za druge kulture. Osnovnu obradu treba obaviti oranjem na dubinu 30 cm. Predsjetvena priprema obavlja se pred samu sadnju.
Biljke su otporne na niske temperature i prezimljavaju bez oštećenja. Visoke temperature nepovoljno utječu na maslačak lako da tokom ljeta biljke miruju i ponovo se razvijaju početkom jeseni, odnosno padom temperature i povećanjem vlage.. Najintenzivnije se razvijaju u proljeće. Za uzgoj maslačka najpogodnija su srednje teška tla bogata humusom. Teška glinasta tla treba izbjegavati jer se korijen teško vadi i čisti.
Maslačak treba uzgajati u plodoredu. Najbolji predusjevi su gnojene okopavine koje rano napuštaju tlo. Ovo je važno posebno za jesensku sadnju. Maslačak nije dobra pretkultura za uzgoj drugih kultura jer ostavlja puno sjemena.
Pripremu tla za sadnju maslačka treba obaviti kao i za druge kulture. Osnovnu obradu treba obaviti oranjem na dubinu 30 cm. Predsjetvena priprema obavlja se pred samu sadnju.
Sadnja i berba komorača
Zemlja za uzgoj komorača mora biti jako rahla, veoma je dobra malo povišena gredica.
Komorač se sije na dubini od 1 cm razmak, između redova 40 cm, a kod prorjeđivanja 23 cm. Komorač obavezno sijte na stalno mjesto jer kod presađivanja stabljika raste u vrh, a gomoljasti dio se ne stvara. Gomolj kad bubri, na njega se nagrće zemlja do pola visine. Nagrtanje zemlje se nastavlja rastom komorača.
Kod uzgoja komorača morate znati da zemlja mora biti stalno vlažna, a komorač mora rasti brzo. Svaki zastoj u rastu komorača stvara problem i biljka odlazi u sjeme prije nego razvije gomolj.
Berba komorača počinje do tri sedmice nakon nagrtanja. Ako korijen ostavite u zemlji izbit će novi listovi koje možete koristiti za začin ili ukras.
Komorač se sije na dubini od 1 cm razmak, između redova 40 cm, a kod prorjeđivanja 23 cm. Komorač obavezno sijte na stalno mjesto jer kod presađivanja stabljika raste u vrh, a gomoljasti dio se ne stvara. Gomolj kad bubri, na njega se nagrće zemlja do pola visine. Nagrtanje zemlje se nastavlja rastom komorača.
Kod uzgoja komorača morate znati da zemlja mora biti stalno vlažna, a komorač mora rasti brzo. Svaki zastoj u rastu komorača stvara problem i biljka odlazi u sjeme prije nego razvije gomolj.
Berba komorača počinje do tri sedmice nakon nagrtanja. Ako korijen ostavite u zemlji izbit će novi listovi koje možete koristiti za začin ili ukras.
Sadnja i sjetva salate
Da bismo salatu brali početkom 12 mjeseca u zaštićenom prostoru, sjetva se obavlja u novembru a rasađivanje mjesec dana poslije.
Berba se uglavnom obavlja kroz 5-10 dana. U suvremenoj stakleničkoj proizvodnji rasada salate uzgaja se u specijalno pripremljenim presanim tresetnim kockicama veličine 3-4 cm. Sjetva se obavlja piliranim sjemenom pomoću specijalnog stroja koji ulaže jednu po jednu sjemenku u svako konusno udebljenje kockica.
Zasijane kocke treba zaliti i pokriti plastičnom folijom dok sjeme ne počne nicati. Uz optimalne uvjete presadnice su spremne za rasađivanje za 20-ak dana. Da bi se postigao navedeni rok prispjeća sadnica, bitno je da se do nicanja održava temperatura 15-18 ºC, a poslije nicanja 10-12 ºC. Relativna vlažnost zraka održava se između 60-70 %. Rasad se proizvodi i u plastičnim saćama ili u saćama od stiropora i na taj način postiže se ušteda u potrošnji supstrata.
Ako se salata sije na stalno mjesto na gredici, mora se načiniti 1 cm duboki kanalčić. Salata se prorjeđuje u više navrata, tako da se postigne konačni razmak između biljaka 25-30 cm, a razmak redova 30 cm. Razmak ovisi o bujnosti sorte, kakvoći tla i vremenskim uvjetima. Salatu je najbolje sijati u nekoliko navrata, kako ne bi dozrila sva odjednom. Uzgoju iz presadnica svakako se daje prednost, zato što se biljke razvijaju brže i ravnomjerno, a sjemena se troši manje.
Berba se uglavnom obavlja kroz 5-10 dana. U suvremenoj stakleničkoj proizvodnji rasada salate uzgaja se u specijalno pripremljenim presanim tresetnim kockicama veličine 3-4 cm. Sjetva se obavlja piliranim sjemenom pomoću specijalnog stroja koji ulaže jednu po jednu sjemenku u svako konusno udebljenje kockica.
Zasijane kocke treba zaliti i pokriti plastičnom folijom dok sjeme ne počne nicati. Uz optimalne uvjete presadnice su spremne za rasađivanje za 20-ak dana. Da bi se postigao navedeni rok prispjeća sadnica, bitno je da se do nicanja održava temperatura 15-18 ºC, a poslije nicanja 10-12 ºC. Relativna vlažnost zraka održava se između 60-70 %. Rasad se proizvodi i u plastičnim saćama ili u saćama od stiropora i na taj način postiže se ušteda u potrošnji supstrata.
Ako se salata sije na stalno mjesto na gredici, mora se načiniti 1 cm duboki kanalčić. Salata se prorjeđuje u više navrata, tako da se postigne konačni razmak između biljaka 25-30 cm, a razmak redova 30 cm. Razmak ovisi o bujnosti sorte, kakvoći tla i vremenskim uvjetima. Salatu je najbolje sijati u nekoliko navrata, kako ne bi dozrila sva odjednom. Uzgoju iz presadnica svakako se daje prednost, zato što se biljke razvijaju brže i ravnomjerno, a sjemena se troši manje.
Radič(uzgoj,uslovi,sjetva)
Radič ima velik raspon tla i klimatskih uvjeta za rast i razvoj, što ovisi o njegovu tipu, načinu i namjenama uzgoja.
Najpovoljnija su srednje teška tla dobre strukture i dobrog kapaciteta za vodu i zrak, pH od 6 do 7. Vrlo je bitna ravnomjerna opskrba vodom. Na laganim pjeskovitim tlima uspješno se uzgaja uz natapanje, a na težim tlima može uspjeti i bez natapanja. Uzgoj je moguć tijekom cijele godine na sredozemnom području, a na kontinentu samo u proljetnom i jesenskom razdoblju.
Kao lisnato povrće uzgaja se nakon kultura obilno gnojenih organskim gnojivima, ali je i sam dobra predkultura. Na istu površinu trebao bi ići svake 3 do 4 godine. Potreba za hranjivima u potpunosti je ovisna o tipu radiča koji se uzgaja kao i o količini hranjiva u tlu na kojem ga uzgajamo.
Prije same sjetve radiča potrebno je dobro pripremiti tlo uz obradu od 20 do 40 cm dubine, a da površinski sjetveni sloj bude fine mrvičaste stukture. Kod uzgoja za berbu mladih listova sije se na gredice razmaka redova 10 - 15 cm ili širom 3 - 10 g sjemena/m2. Sije se na 0,5 - 1 cm dubine. Berba je moguća za 4 - 6 tjedana od nicanja, kada su listovi rozete 10 - 15 cm visine, no, moguće je i ranije, kada je lišće mlađe, 5 - 7 cm.
Bere se rezanjem lišća, no treba paziti da se ne ošteti vegetacijski vrh. Nakon berbe potrebno je zaliti, a novi listovi spremni su za berbu za mjesec dana. U tijeku ljeta i jeseni berba je moguća više puta, ali se usjev smanjuje.Pri kasnijoj sjetvi nicanje je brže a i listovi su brže spremni za berbu.
Najpovoljnija su srednje teška tla dobre strukture i dobrog kapaciteta za vodu i zrak, pH od 6 do 7. Vrlo je bitna ravnomjerna opskrba vodom. Na laganim pjeskovitim tlima uspješno se uzgaja uz natapanje, a na težim tlima može uspjeti i bez natapanja. Uzgoj je moguć tijekom cijele godine na sredozemnom području, a na kontinentu samo u proljetnom i jesenskom razdoblju.
Kao lisnato povrće uzgaja se nakon kultura obilno gnojenih organskim gnojivima, ali je i sam dobra predkultura. Na istu površinu trebao bi ići svake 3 do 4 godine. Potreba za hranjivima u potpunosti je ovisna o tipu radiča koji se uzgaja kao i o količini hranjiva u tlu na kojem ga uzgajamo.
Prije same sjetve radiča potrebno je dobro pripremiti tlo uz obradu od 20 do 40 cm dubine, a da površinski sjetveni sloj bude fine mrvičaste stukture. Kod uzgoja za berbu mladih listova sije se na gredice razmaka redova 10 - 15 cm ili širom 3 - 10 g sjemena/m2. Sije se na 0,5 - 1 cm dubine. Berba je moguća za 4 - 6 tjedana od nicanja, kada su listovi rozete 10 - 15 cm visine, no, moguće je i ranije, kada je lišće mlađe, 5 - 7 cm.
Bere se rezanjem lišća, no treba paziti da se ne ošteti vegetacijski vrh. Nakon berbe potrebno je zaliti, a novi listovi spremni su za berbu za mjesec dana. U tijeku ljeta i jeseni berba je moguća više puta, ali se usjev smanjuje.Pri kasnijoj sjetvi nicanje je brže a i listovi su brže spremni za berbu.
Uzgoj špinata
Za uzgoj špinata najpogodnija je temperatura od 16 do 18 stepeni.
Pogoduju mu svježiji uvjeti pa će najbolje rasti na takvim temperaturama i na svijetlim mjestima. Ako vam se vrt nalazi na jako vrućem i sušnom mjestu, posadite ga radije u sjenu. Da bi potaknuli klijanje ostavite sjeme namočeno preko noći.
Nakon toga stavite ga u vlažnu krpu i položite ga na hladno mjesto bar pet dana. Tako ćete potaknuti klijanje i sjetva će biti bolja. Pripazite kada ćete ga saditi jer neće rasti na temperaturama iznad 30 stepeni.
Za ljetne usjeve sijte svake tri sedmice tokom svih mjeseci proljeća. Za sjetvu zimi, sijte krajem ljeta. Sjeme potisnite u rupe duboke od 1 do 2 cm-a, a redovi neka budu udaljeni 30 cm-a. Kada biljke malo narastu, prorijedite ih na 20 cm-a. Ako ste u hladnijim dijelovima, posadite ga u lonce ili plitice pa ga naknadno presadite u vrt. Sijte u redove udaljene 10 cm-a.
Pogoduju mu svježiji uvjeti pa će najbolje rasti na takvim temperaturama i na svijetlim mjestima. Ako vam se vrt nalazi na jako vrućem i sušnom mjestu, posadite ga radije u sjenu. Da bi potaknuli klijanje ostavite sjeme namočeno preko noći.
Nakon toga stavite ga u vlažnu krpu i položite ga na hladno mjesto bar pet dana. Tako ćete potaknuti klijanje i sjetva će biti bolja. Pripazite kada ćete ga saditi jer neće rasti na temperaturama iznad 30 stepeni.
Za ljetne usjeve sijte svake tri sedmice tokom svih mjeseci proljeća. Za sjetvu zimi, sijte krajem ljeta. Sjeme potisnite u rupe duboke od 1 do 2 cm-a, a redovi neka budu udaljeni 30 cm-a. Kada biljke malo narastu, prorijedite ih na 20 cm-a. Ako ste u hladnijim dijelovima, posadite ga u lonce ili plitice pa ga naknadno presadite u vrt. Sijte u redove udaljene 10 cm-a.
Uopšteno o prokulicama
Prokulica, uzgoj i njegu koja je nedavno postala vrlo popularna u našoj zemlji, prvi put pojavio u Italiji.
Sjemenke su donijeli u Belgiju. Od tada, povrće se uzgaja u ovoj zemlji u vrlo velikim količinama. Uz to i srodnih imena. U proizvod sadrži kalij, kao i ogromne količine vitamina A i C. Što se tiče drugog, njegova koncentracija je više nego dvostruko više od normalnog stopi sličan kupus. Između ostalog, znanstveno dokazano da u povrće sadrži brojne antitumorski komponente.
Mala količina kalorija dovodi do onoga što nutricionisti često preporučuju da ljudi koji se bore s prekomjernom težinom je proizvod kao i prokulica. Uzgoj i briga za nju kod kuće, jer je danas vrlo čest.
Sjemenke su donijeli u Belgiju. Od tada, povrće se uzgaja u ovoj zemlji u vrlo velikim količinama. Uz to i srodnih imena. U proizvod sadrži kalij, kao i ogromne količine vitamina A i C. Što se tiče drugog, njegova koncentracija je više nego dvostruko više od normalnog stopi sličan kupus. Između ostalog, znanstveno dokazano da u povrće sadrži brojne antitumorski komponente.
Mala količina kalorija dovodi do onoga što nutricionisti često preporučuju da ljudi koji se bore s prekomjernom težinom je proizvod kao i prokulica. Uzgoj i briga za nju kod kuće, jer je danas vrlo čest.
Uopšteno o korabicama
Korabica je dvogodišnja biljka. U prvoj godini nakon četvrtog ili sedmog pravog lista počinje zadebljavanje stabljike, koja do tehnološke zrelosti poprimi kuglast, kuglasto spljošten ili ovalan oblik. Svijetlo zelene je ili ljubičaste boje. Listovi su spiralno raspoređeni na dugim peteljkama, romboidnog oblika i više ili manje urezanog ruba i s voštanom prevlakom. Na vrhu zadebljale stabljike rozeta je lišća.
Ime je dobila od njemačkih riječi Kohl, što znači kupus i Rabi, što znači repa, koje dobro opisuju njezin okus nakon kuhanja. Koraba je vrlo hranjivo, ukusno povrće koje je otpornije na sušu od ostalih kupusnjača te uspijeva na područjima gdje nije moguć uzgoj repe.
Korabica sadrži bjelančevine, biljna ulja, šećere i celuloze. Od vitamina bogata je vitaminom C i B1. Upotrebljavaju se i peteljke i mladi listovi, koji sadrže i više mineralnih tvari od same jabučice. U mladim listovima korabice krije se bogatstvo kalija i fosfora, te beta karotena.
Ime je dobila od njemačkih riječi Kohl, što znači kupus i Rabi, što znači repa, koje dobro opisuju njezin okus nakon kuhanja. Koraba je vrlo hranjivo, ukusno povrće koje je otpornije na sušu od ostalih kupusnjača te uspijeva na područjima gdje nije moguć uzgoj repe.
Korabica sadrži bjelančevine, biljna ulja, šećere i celuloze. Od vitamina bogata je vitaminom C i B1. Upotrebljavaju se i peteljke i mladi listovi, koji sadrže i više mineralnih tvari od same jabučice. U mladim listovima korabice krije se bogatstvo kalija i fosfora, te beta karotena.
Sadnja i uzgoj rotkvice
Najbolje vrijeme za uzgoj rotkvica je mart,april i septembar.
Zahtjevi su tada zadovoljavajući, temperatura od 16°C i visoka vlažnost zraka. Kod rotkvice je jako kratka vegetacija i ako su uvjeti povoljni, za berbu dospijeva nakon 30 dana. Zbog kratke vegetacije, možemo imati čak četiri berbe ako se sjetva obavlja svakih 10 dana. Rotkvica ne podnosi gnojidbu stajskim gnojem, zato je sijte tamo gdje ste imali rajčicu, krastavce i tikvice. Na istoj površini možete je posijati nakon tri godine.
Rotkvica se sije na dobro usitnjeno tlo, u redove razmaka od 14 cm, na dubinu od 1 cm, s razmakom između sjemena 5 cm. Ako su uvjeti povoljni, sjeme će niknuti za pet dana nakon sjetve. Želite li dobiti kvalitetan hipokotil, kod vegetacije rotkvu morate najmanje tri puta navodnjavati. Berba mora biti pravovremena, a bere se prije same upotrebe jer brzo vene.
Zahtjevi su tada zadovoljavajući, temperatura od 16°C i visoka vlažnost zraka. Kod rotkvice je jako kratka vegetacija i ako su uvjeti povoljni, za berbu dospijeva nakon 30 dana. Zbog kratke vegetacije, možemo imati čak četiri berbe ako se sjetva obavlja svakih 10 dana. Rotkvica ne podnosi gnojidbu stajskim gnojem, zato je sijte tamo gdje ste imali rajčicu, krastavce i tikvice. Na istoj površini možete je posijati nakon tri godine.
Rotkvica se sije na dobro usitnjeno tlo, u redove razmaka od 14 cm, na dubinu od 1 cm, s razmakom između sjemena 5 cm. Ako su uvjeti povoljni, sjeme će niknuti za pet dana nakon sjetve. Želite li dobiti kvalitetan hipokotil, kod vegetacije rotkvu morate najmanje tri puta navodnjavati. Berba mora biti pravovremena, a bere se prije same upotrebe jer brzo vene.
Repa(uzgoj,sjetva,uslovi)
Najviše se uzgaja izravnom sjetvom, no moguć je i uzgoj iz presadnica.
Sije se preciznom sijačicom. U Europskim zemljama uzgajaju se rani kultivari sjetvom od marta do maja uz međuredni razmak od 20 - 30 cm, i razmak u redu oko 10 cm, za što je potrebno 1,5 - 2,5 kg/ha sjemena. Za 80 - 60 dana zadebljali korijen postigne promjer od 6 - 10 cm, kad je spreman za berbu.
Ako se planira posijati 15 - 20 biljaka/m2, ona se sije na međuredni razmak od 40 cm i razmak u redu 5 - 10 cm. Ovisno o pretkulturi, može se sijati od kraja juna do sredine jula.Za prosječan prinos od 30 t/ha preporučuje se 120 kg/ha dušika, 80 kg/ha fosfora i 240 kg/ha kalija. Dio dušika obično se aplicira u prihrani, prije međuredne obrade ili uz međurednu obradu.
Uz međurednu obradu prema potrebi se prorjeđuje. Ako je moguće, korisno je navodnjavanje poslije sjetve i tokom jula i augusta.
Sije se preciznom sijačicom. U Europskim zemljama uzgajaju se rani kultivari sjetvom od marta do maja uz međuredni razmak od 20 - 30 cm, i razmak u redu oko 10 cm, za što je potrebno 1,5 - 2,5 kg/ha sjemena. Za 80 - 60 dana zadebljali korijen postigne promjer od 6 - 10 cm, kad je spreman za berbu.
Ako se planira posijati 15 - 20 biljaka/m2, ona se sije na međuredni razmak od 40 cm i razmak u redu 5 - 10 cm. Ovisno o pretkulturi, može se sijati od kraja juna do sredine jula.Za prosječan prinos od 30 t/ha preporučuje se 120 kg/ha dušika, 80 kg/ha fosfora i 240 kg/ha kalija. Dio dušika obično se aplicira u prihrani, prije međuredne obrade ili uz međurednu obradu.
Uz međurednu obradu prema potrebi se prorjeđuje. Ako je moguće, korisno je navodnjavanje poslije sjetve i tokom jula i augusta.
Pastrnjak(uslovi,uzgoj,tlo)
Zbog velikog kapaciteta rodnosti i velike lisne mase pastrnjaku treba osigurati dovoljno hraniva.
Uz gnojidbu s 220 kg dušika, 150 kg fosfora i 300 kg/ha kalija te uz sklop 250 000 biljaka/ha postignu se prinosi od 45 t/ha.
Ne smije se sijati na istu površinu najmanje 4 godine. Zbog duge vegetacije uzgaja se kao glavni usjev, najbolje nakon strnih žitarica što omogućuje dobru pripremu za ranu sjetvu pastrnjaka. Vadi se kasno u jesen, pa nije dobra pretkultura za proljetne usjeve.
Jesensko oranje je potrebno obaviti na 25-30 cm dubine. Prije sjetve tlo se gnoji kompleksnim NPK-gnojivima u omjeru 10:20:30. Po potrebi se dodaje vapno, budući da su biljke uzgajane na kiselom tlu sklone raku. Pastrnjak dobro raste uz grašak i salatu, uz uvjet da nije u sjeni.
Uz gnojidbu s 220 kg dušika, 150 kg fosfora i 300 kg/ha kalija te uz sklop 250 000 biljaka/ha postignu se prinosi od 45 t/ha.
Ne smije se sijati na istu površinu najmanje 4 godine. Zbog duge vegetacije uzgaja se kao glavni usjev, najbolje nakon strnih žitarica što omogućuje dobru pripremu za ranu sjetvu pastrnjaka. Vadi se kasno u jesen, pa nije dobra pretkultura za proljetne usjeve.
Jesensko oranje je potrebno obaviti na 25-30 cm dubine. Prije sjetve tlo se gnoji kompleksnim NPK-gnojivima u omjeru 10:20:30. Po potrebi se dodaje vapno, budući da su biljke uzgajane na kiselom tlu sklone raku. Pastrnjak dobro raste uz grašak i salatu, uz uvjet da nije u sjeni.
Krmna repica(sadnja,sjetva)
Sije se od ranog proljeća pa sve do sredine septembra. Rjeđe se gaji kao redovan usjev, više kao postrni, a naročito ranojesenji.
Sjetva se odvija vrstačno na rastojanju od 15 do 18 cm, a u redu gustoredno na 6-12 cm. Dubina sjetve 1-3 cm. Količina sjemena 12-15 kg/ha.
Nakon sjetve treba povaljati zemljište ako nije previše vlažno. Sjetva se može obaviti i u smjesi sa nekom žitaricom (raž, ovas, ječam) ako se planira siliranje zelene krme.
Brzo niče ako se nađe u vlažnoj sredini. Ukoliko vlage nema dovoljno tokom septembra, kada biljke treba da niknu, onda je neophodno navodnjavanje zemljišta. Kada biljke dobiju par listova, potrebno je prihraniti jednom četvrtinom planiranih količina azotnih đubriva (20-25 kg/ha).
Biljke treba da dobiju odgovarajuću lisnu rozetu se kako bi se valjano pripremile za prezimljavanje, što se odgovarajućom njegom može postići.
U rano proljeće izvodi se drugo prihranjivanje preostalom količinom azotnih đubriva (20-25 kg/ha). Kasnije u proljeće potrebno je obaviti još jedno dodatno prihranjivanje.
Sjetva se odvija vrstačno na rastojanju od 15 do 18 cm, a u redu gustoredno na 6-12 cm. Dubina sjetve 1-3 cm. Količina sjemena 12-15 kg/ha.
Nakon sjetve treba povaljati zemljište ako nije previše vlažno. Sjetva se može obaviti i u smjesi sa nekom žitaricom (raž, ovas, ječam) ako se planira siliranje zelene krme.
Brzo niče ako se nađe u vlažnoj sredini. Ukoliko vlage nema dovoljno tokom septembra, kada biljke treba da niknu, onda je neophodno navodnjavanje zemljišta. Kada biljke dobiju par listova, potrebno je prihraniti jednom četvrtinom planiranih količina azotnih đubriva (20-25 kg/ha).
Biljke treba da dobiju odgovarajuću lisnu rozetu se kako bi se valjano pripremile za prezimljavanje, što se odgovarajućom njegom može postići.
U rano proljeće izvodi se drugo prihranjivanje preostalom količinom azotnih đubriva (20-25 kg/ha). Kasnije u proljeće potrebno je obaviti još jedno dodatno prihranjivanje.
Uljana repica(uzgoj,uslovi,upotreba)
Biljka uspijeva dobro na različitim tipovima zemljišta.
Za dobre prinose važno je da zemljište bude kvalitetno pripremljeno i rastresito,da bi korijen mogao da prodire i da se razvija.Optimalan rok za sjetvu je septembar mjesec.Žetva se obavlja uglavnom u junu mjesecu.Uljanu repicu karakterištu jarko žuti cvjetovi,pa su u proljeće vrlo uočljive parcele pd ovim usijevom.
Ulje repice je podcijenjeno i nepravedno zapostavljeno u ishrani.Ovo ulje je izuzetno hranjivo i prijatno,a boja je intenzivna žuta.U ishrani je pogodno za upotrebu kod pečenja i prženja.
Zagrijavanjem do visokih temperatura,ne gubi svojstva.Nema nekakav poseban miris.Ovo što je veoma zanimljivo,ovo ulje ima mmnogo nezasićenih masnih kiselina,a naročito omega 3.Prema nekim podacima to je čak deset puta više nego maslinovo ulje.Stoga je ovo ulje vrlo preporučljivo u ishrani
Za dobre prinose važno je da zemljište bude kvalitetno pripremljeno i rastresito,da bi korijen mogao da prodire i da se razvija.Optimalan rok za sjetvu je septembar mjesec.Žetva se obavlja uglavnom u junu mjesecu.Uljanu repicu karakterištu jarko žuti cvjetovi,pa su u proljeće vrlo uočljive parcele pd ovim usijevom.
Ulje repice je podcijenjeno i nepravedno zapostavljeno u ishrani.Ovo ulje je izuzetno hranjivo i prijatno,a boja je intenzivna žuta.U ishrani je pogodno za upotrebu kod pečenja i prženja.
Zagrijavanjem do visokih temperatura,ne gubi svojstva.Nema nekakav poseban miris.Ovo što je veoma zanimljivo,ovo ulje ima mmnogo nezasićenih masnih kiselina,a naročito omega 3.Prema nekim podacima to je čak deset puta više nego maslinovo ulje.Stoga je ovo ulje vrlo preporučljivo u ishrani
Koraba(uzgoj,uslovi,tlo)
Uzgaja se kao proljetna i jesenska kultura, jer za ljetnih vrućina brzo odrveni.
Da se produži razdoblje potrošnje, sade se rane i kasne sorte u istim rokovima kao i kupus.
Rane sorte sade se na razmak od 30 x 30 cm, a kasne od 40 x 40 cm. Berba proljetnih korabica dospijeva od maja do konca juna.
Jesenske se sade oko mjesec dana kasnije nego kupus, a beru u drugoj polovini septembra, oktobru i novembru.Za ranu proljetnu proizvodnju presadnice se proizvode u zaštićenom prostoru uz temperature više od 14 °C. U sandučićima ili na gredici može se uz sjetvu 2 g/m2 proizvesti do 500 presadnica golog korijena.
Za najraniju proizvodnju na otvorenom uz pokrivanje agrotekstilom ili perforiranom PE folijom veće presadnice uzgojene u nešto većim lončićima (50 - 60 cm3) omogućuju raniju berbu za oko 2 sedmice.
Da se produži razdoblje potrošnje, sade se rane i kasne sorte u istim rokovima kao i kupus.
Rane sorte sade se na razmak od 30 x 30 cm, a kasne od 40 x 40 cm. Berba proljetnih korabica dospijeva od maja do konca juna.
Jesenske se sade oko mjesec dana kasnije nego kupus, a beru u drugoj polovini septembra, oktobru i novembru.Za ranu proljetnu proizvodnju presadnice se proizvode u zaštićenom prostoru uz temperature više od 14 °C. U sandučićima ili na gredici može se uz sjetvu 2 g/m2 proizvesti do 500 presadnica golog korijena.
Za najraniju proizvodnju na otvorenom uz pokrivanje agrotekstilom ili perforiranom PE folijom veće presadnice uzgojene u nešto većim lončićima (50 - 60 cm3) omogućuju raniju berbu za oko 2 sedmice.
Đubrenje i gajenje rotkve
Đubrenje rotkve usklađuje se prema planiranom prinosu i zalihama hraniva u tlu.
Deset tona tržne rotkve iznosi iz tla 25 kg N, 10 kg P2O5, 50 kg K2O i 5 kg MgO. Azot se primjenjuje u više navrata da se izbjegne prenagli rast koji može dovesti do sunđerastog korjena. Najveće korišćenje azota je u četvrtoj sedmici poslije nicanja, pa se, zato, prva prihrana preporučuje već u trećoj sedmici.
Dobro usklađenim đubrenjem azotom, može se kontrolisati akumulacija (nakupljanje) nitrata, jer kod visokih doza, rotkva može akumulirati nitrate slično kao spanać.Kao i ostale kulture iz ove porodice, rotkva se ne smije sijati na istu površinu 3 do 4 godine, niti joj smije prethoditi druga kupusnjača. Gaji se posle kulture đubrene organskim đubrivom. Bolje je izbjegavati zemljišta gde je bilo kupusne kile, jer je i rotkva osjetljiva na tu bolest.
Lucerna(uzgoj,uslovi)
Za rast i razvoj treba dosta svjetlosti, koju treba osigurati pravilnim sklopovima i dobrim rasporedom biljaka.
Lucerna je najosjetljivija na pomanjkanje vode u prvoj godini uzgoja jer joj korijenov sustav još nije prodro u dublje slojeve tla. U kasnijim godinama otpornost na sušu se povećava jer može koristiti vodu iz dubljih slojeva tla. Dobro reagira na navodnjavanje, no ne podnosi visoke podzemne vode.
Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim pjeskovito-glinastima ili glinasto-pjeskovitim tlima, umjereno vlažnim, slabo kisele, neutralne ili slabo bazične reakcije. Najbolja su tla černozem, s dovoljno vapna i fosfora i aluvijalna tla.
Loša tla potrebno je hidro- i agromelioracijama osposobiti za proizvodnju lucerne. Kiselim tlima treba dodati vapno, magnezij, molibden i bor uz dobru obradu. Manje kisela tla (pH 5,5 - 6,0) treba duboko orati na 40 - 45 cm i jače gnojiti stajskim i većim količinama mineralnih gnojiva.
Lucerna je najosjetljivija na pomanjkanje vode u prvoj godini uzgoja jer joj korijenov sustav još nije prodro u dublje slojeve tla. U kasnijim godinama otpornost na sušu se povećava jer može koristiti vodu iz dubljih slojeva tla. Dobro reagira na navodnjavanje, no ne podnosi visoke podzemne vode.
Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim pjeskovito-glinastima ili glinasto-pjeskovitim tlima, umjereno vlažnim, slabo kisele, neutralne ili slabo bazične reakcije. Najbolja su tla černozem, s dovoljno vapna i fosfora i aluvijalna tla.
Loša tla potrebno je hidro- i agromelioracijama osposobiti za proizvodnju lucerne. Kiselim tlima treba dodati vapno, magnezij, molibden i bor uz dobru obradu. Manje kisela tla (pH 5,5 - 6,0) treba duboko orati na 40 - 45 cm i jače gnojiti stajskim i većim količinama mineralnih gnojiva.
Stočni sirak(obrada tla,uzgoj)
Obrada tla provodi se prema istim načelima i na isti način kao i za kukuruz.
Sije se kasnije od kukuruza, pa postoji veća opasnost od isušivanja tla i od zakorovljenosti. Da bi se to spriječilo, potrebo je tlo kultivirati do sjetve. Stočni sirak ima sitnije sjeme, i usporeni početni razvoj, pa tlo za sjetvu treba fino prirediti da bi se sjetva mogla kvalitetnije obaviti.
Osnovna obrada tla ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba izvesti u jesenskom periodu na dubinu 25 - 30 cm, a zajedno s oranjem, ako je moguće, obaviti i osnovnu gnojidbu. Rano u proljeće treba pristupiti dopunskoj obradi tla, tj. zatvoriti brazdu da bi se spriječio gubitak vode te kvalitetno pripremilo tlo za sjetvu. Pred sjetvu cilj je stvoriti mrvičastu strukturu s posteljicom za zrno. Najpraktičniji alat je plug s dubinom rada do dubine sjetve.
Stočni sirak dobro reagira na gnojidbu organskim i mineralnim gnojivom. Na prosječno plodnim tlima potrebno je osigurati oko 130 - 160 kg/ha dušika, 130 - 150 kg/ha fosfora i 130 kg/ha kalija. U rasporedu gnojidbe valja postupiti isto kao za kukurz.
Sije se kasnije od kukuruza, pa postoji veća opasnost od isušivanja tla i od zakorovljenosti. Da bi se to spriječilo, potrebo je tlo kultivirati do sjetve. Stočni sirak ima sitnije sjeme, i usporeni početni razvoj, pa tlo za sjetvu treba fino prirediti da bi se sjetva mogla kvalitetnije obaviti.
Osnovna obrada tla ovisi o pretkulturi. Osnovno oranje treba izvesti u jesenskom periodu na dubinu 25 - 30 cm, a zajedno s oranjem, ako je moguće, obaviti i osnovnu gnojidbu. Rano u proljeće treba pristupiti dopunskoj obradi tla, tj. zatvoriti brazdu da bi se spriječio gubitak vode te kvalitetno pripremilo tlo za sjetvu. Pred sjetvu cilj je stvoriti mrvičastu strukturu s posteljicom za zrno. Najpraktičniji alat je plug s dubinom rada do dubine sjetve.
Stočni sirak dobro reagira na gnojidbu organskim i mineralnim gnojivom. Na prosječno plodnim tlima potrebno je osigurati oko 130 - 160 kg/ha dušika, 130 - 150 kg/ha fosfora i 130 kg/ha kalija. U rasporedu gnojidbe valja postupiti isto kao za kukurz.
Stočni kelj(uslovi,gnjidba,tlo)
Najviše hraniva treba dati u glavnoj sjetvi, a najmanje u postrnoj.
Preporučuju se različite doze: od vrlo visokih doza (oko 200 kg/ha dušika, 140 kg/ha fosfora i oko 200 kg/ha kalija) do niskih doza (oko 70 kg/ha dušika, 140 kg/ha fosfora i 100 kg/a kalija). Ako je za pretkulturu gnojeno stajskim gnojem, količina hraniva može se smanjiti za oko 25 %. U naknadnoj i postrnoj sjetvi može se polovica svih hraniva dati pred oranje, a druga polovica u pripremi tla za sjetvu.
Ovim postupkom izostavljeno je prihranjivanje jer se koristi urea ili formulacije u kojima je dušik dijelom u amonijskom obliku, pa takva gnojiva mogu osigurati opskrbu biljaka hranivima do kraja vegetacije. No, ako se ide s prihranom, onda se to obavlja u augustu.
Za proizvodnju stočnog kelja kao glavne kulture u jesen ore se na dubinu do 35 cm, a za naknadnu kulturu duboko se oranje izvodi prije zimskog međuusjeva, a nakon njega ore se pliće, na oko 25 cm dubine. Za postrni međuusjev ore se na oko 20 cm dubine.
Preporučuju se različite doze: od vrlo visokih doza (oko 200 kg/ha dušika, 140 kg/ha fosfora i oko 200 kg/ha kalija) do niskih doza (oko 70 kg/ha dušika, 140 kg/ha fosfora i 100 kg/a kalija). Ako je za pretkulturu gnojeno stajskim gnojem, količina hraniva može se smanjiti za oko 25 %. U naknadnoj i postrnoj sjetvi može se polovica svih hraniva dati pred oranje, a druga polovica u pripremi tla za sjetvu.
Ovim postupkom izostavljeno je prihranjivanje jer se koristi urea ili formulacije u kojima je dušik dijelom u amonijskom obliku, pa takva gnojiva mogu osigurati opskrbu biljaka hranivima do kraja vegetacije. No, ako se ide s prihranom, onda se to obavlja u augustu.
Za proizvodnju stočnog kelja kao glavne kulture u jesen ore se na dubinu do 35 cm, a za naknadnu kulturu duboko se oranje izvodi prije zimskog međuusjeva, a nakon njega ore se pliće, na oko 25 cm dubine. Za postrni međuusjev ore se na oko 20 cm dubine.
Stočni grašak(tlo,uzgoj,uslovi)
Stočni grašak kao pretkultura utiče na povećanje prinosa sljedećih kultura koje dolaze na istu površinu, za 10 - 30 %.
Gnoji se s 40 - 80 kg/ha dušika, 70 - 80 kg/ha fosfora i 80 - 120 kg/ha kalija. Fosfor i kalij dodaju se u osnovnoj obradi, a dušik najmanje 2 - 3 sedmice pred sjetvu.Potrebno je sjetvu izvršiti pravovremeno i dobro. Tlo se obrađuje na 25 cm dubine.
Za sjetvu ozimog graška, obradu treba izvršiti tokom ljeta, a za jari, tijekom jeseni. Priprema tla za sjetvu sastoji se od tanjuranja i drljanja radi usitnjavanja i ravnanja površine, a to se obavlja plugom. Kultiviranje tla se vrši pred sjetvu na najviše 8 - 10 cm dubine.
Gnoji se s 40 - 80 kg/ha dušika, 70 - 80 kg/ha fosfora i 80 - 120 kg/ha kalija. Fosfor i kalij dodaju se u osnovnoj obradi, a dušik najmanje 2 - 3 sedmice pred sjetvu.Potrebno je sjetvu izvršiti pravovremeno i dobro. Tlo se obrađuje na 25 cm dubine.
Za sjetvu ozimog graška, obradu treba izvršiti tokom ljeta, a za jari, tijekom jeseni. Priprema tla za sjetvu sastoji se od tanjuranja i drljanja radi usitnjavanja i ravnanja površine, a to se obavlja plugom. Kultiviranje tla se vrši pred sjetvu na najviše 8 - 10 cm dubine.
Stočna repa(uslovi,tlo,uzgoj)
Stočna repa jako dobro reagira na gnojidbu stajskim gnojivom.
Nezreli stajski gnoj može se zaorati u ljetnom oranju, a zreli stajski gnoj dubokim jesenjim oranjem. Tlo se može gnojiti na isti način kao i za šećernu repu, ali s povećanom količinom dušika, jer se tako može povećati prirod i količina bjelančevina u korijenu. Količina dušika može iznositi oko 150 - 200 kg/ha, fosfora 150 kg/ha i kalija oko 250 kg/ha. Tla siromašna borom treba gnojiti formulacijama mineralnih gnojiva s borom, osobito ako se ne gnoje stajskim gnojem.
Nakon ranih pretkultura (strne žitarice, uljana repica, rani krmni usjevi, grašak za zeleno zrno, grah mahunar itd.) obavlja se oranje na 10 cm dubine, zatim ljetno oranje na oko 20 m (s unošenjem stajnjaka i ravnanjem) i duboko jesenje oranje na 30 - 35 dubine. Nakon kasnijih usjeva moguće je provesti dva oranja, a nakon kasnih usjeva samo jedno oranje, a zatim i tanjuranje.
Nezreli stajski gnoj može se zaorati u ljetnom oranju, a zreli stajski gnoj dubokim jesenjim oranjem. Tlo se može gnojiti na isti način kao i za šećernu repu, ali s povećanom količinom dušika, jer se tako može povećati prirod i količina bjelančevina u korijenu. Količina dušika može iznositi oko 150 - 200 kg/ha, fosfora 150 kg/ha i kalija oko 250 kg/ha. Tla siromašna borom treba gnojiti formulacijama mineralnih gnojiva s borom, osobito ako se ne gnoje stajskim gnojem.
Nakon ranih pretkultura (strne žitarice, uljana repica, rani krmni usjevi, grašak za zeleno zrno, grah mahunar itd.) obavlja se oranje na 10 cm dubine, zatim ljetno oranje na oko 20 m (s unošenjem stajnjaka i ravnanjem) i duboko jesenje oranje na 30 - 35 dubine. Nakon kasnijih usjeva moguće je provesti dva oranja, a nakon kasnih usjeva samo jedno oranje, a zatim i tanjuranje.
Kvalitet silaže kukuruza
Kvalitet same silaže u velikoj mjeri zavisi od momenta žetve. Različita zrelost kukuruza u momentu žetve utiče na svarljivost kod životinja.
Obično se počinje sa pripremom silaže kada je ukupna vlaga od 71 do 64% i odnos suhe materije od 33 do 38% u ukupnoj masi silaže. KWS hibridi kukuruza omogućuju proizvođačima da imaju na raspolaganju nekoliko dana (7-10) u okviru datih agroekoloških uslova za realizaciju žetve kukuruza za silažu. U tom periodu KWS hibridi kukuruza zadržavaju povoljan odnos suhe materije koji im obezbjeđuje dobijanje kvalitetne silaže.
Tako da ukoliko proizvođači imaju neke nepredviđene okolnosti (nepovoljni vremenski uslovi, tehnički problemi, itd) i usljed toga kasne sa početkom žetve kukuruza za silažu, neće u potpunosti propustiti povoljan period za žetvu jer im KWS hibridi kukuruza omogućavaju nekoliko dana više za dobijanje kvalitetne silaže.
Obično se počinje sa pripremom silaže kada je ukupna vlaga od 71 do 64% i odnos suhe materije od 33 do 38% u ukupnoj masi silaže. KWS hibridi kukuruza omogućuju proizvođačima da imaju na raspolaganju nekoliko dana (7-10) u okviru datih agroekoloških uslova za realizaciju žetve kukuruza za silažu. U tom periodu KWS hibridi kukuruza zadržavaju povoljan odnos suhe materije koji im obezbjeđuje dobijanje kvalitetne silaže.
Tako da ukoliko proizvođači imaju neke nepredviđene okolnosti (nepovoljni vremenski uslovi, tehnički problemi, itd) i usljed toga kasne sa početkom žetve kukuruza za silažu, neće u potpunosti propustiti povoljan period za žetvu jer im KWS hibridi kukuruza omogućavaju nekoliko dana više za dobijanje kvalitetne silaže.
Kozje meso,idealna zamjena za govedinu!
Kozje meso je zdravija alternativa govedini i piletini jer sadrži manje kalorija, masti i kolesterola.
Kozje meso ili kozletinu konzumira oko 70% ljudi u svijetu. Glavni je izvor proteina prvenstveno u arapskim zemljama koje ne konzumiraju svinjetinu dok se u zapadnom svijetu kozje meso predstavlja kao zdravija alternativa goveđem mesu.
Danas se za konzumiranje kozjeg mesa koriste različite pasmine, a najviše križanci domaće koze i plemenitih pasmina.
Gurmani odavno posebno cijene jaretinu ili meso jaradi u dobi od tri sedmice do šest mjeseci čija je ukupna masa četiri do dvanaest kilograma. Svijetloružičaste je boje i djelomično prekriveno masnim tkivom, dok je meso starijih koza tamnije ružičasto ili svijetlocrveno s više masnoće i drukčijeg okusa.
Kozje meso ili kozletinu konzumira oko 70% ljudi u svijetu. Glavni je izvor proteina prvenstveno u arapskim zemljama koje ne konzumiraju svinjetinu dok se u zapadnom svijetu kozje meso predstavlja kao zdravija alternativa goveđem mesu.
Danas se za konzumiranje kozjeg mesa koriste različite pasmine, a najviše križanci domaće koze i plemenitih pasmina.
Gurmani odavno posebno cijene jaretinu ili meso jaradi u dobi od tri sedmice do šest mjeseci čija je ukupna masa četiri do dvanaest kilograma. Svijetloružičaste je boje i djelomično prekriveno masnim tkivom, dok je meso starijih koza tamnije ružičasto ili svijetlocrveno s više masnoće i drukčijeg okusa.
Laktacija koza
Laktacija započinje jarenjem, a završava zasušenjem. Dužina laktacije je pasminska osobina koja u značajnoj mjeri utječe na godišnju proizvodnju mlijeka.
Vrlo je varijabilna (od 230-280 dana), ovisna o brojnim čimbenicima, osobito paragenetskim. Prema rezultatima kontrola mliječnosti u Francuskoj (La Chevre , 1997.), dužina laktacije sanskih koza iznosila je 277 dana, a alpina koza 272 dana. U našim proizvodnim uvjetima, tokom pet laktacija, Antuna c(1994.) je ustanovio prosječnu dužinu laktacija alpina koza 256 dana a sanskih 260 dana (P>0,05).
Kompa n i sur., (1998.) navode prosječnu dužinu laktacije alpina koza 258 dana a sanskih 275 dana. Gali (1981.) navodi da laktacija u koza traje između 200 i 300 dana, a taj široki raspon pripisuje više ekološkim (hranidbenim) nego genetskim čimbenicima. Tokom laktacije, smanjenje mliječnosti od mjeseca do mjeseca ne bi smjelo biti veće od 10% od ukupne količine proizvedenog mlijeka u prethodnom mjesecu.
Vrlo je varijabilna (od 230-280 dana), ovisna o brojnim čimbenicima, osobito paragenetskim. Prema rezultatima kontrola mliječnosti u Francuskoj (La Chevre , 1997.), dužina laktacije sanskih koza iznosila je 277 dana, a alpina koza 272 dana. U našim proizvodnim uvjetima, tokom pet laktacija, Antuna c(1994.) je ustanovio prosječnu dužinu laktacija alpina koza 256 dana a sanskih 260 dana (P>0,05).
Kompa n i sur., (1998.) navode prosječnu dužinu laktacije alpina koza 258 dana a sanskih 275 dana. Gali (1981.) navodi da laktacija u koza traje između 200 i 300 dana, a taj široki raspon pripisuje više ekološkim (hranidbenim) nego genetskim čimbenicima. Tokom laktacije, smanjenje mliječnosti od mjeseca do mjeseca ne bi smjelo biti veće od 10% od ukupne količine proizvedenog mlijeka u prethodnom mjesecu.
petak, 25. ožujka 2016.
Poticaji za uzgoj bikova
Što se tiče konkretno naše zemlje,premija, odnosno poticaj za uzgoj bikova po grlu jest 300 KM po grlu.
Važno je naglasiti da pratite kada će biti objavljen Naputak/Uputstvo za ostvarivanje poticaja čija je izrada u toku.
Naputkom/Uputstvom se propisuju opći i posebni uvjeti koji se moraju ispuniti za ostvarenje prava na poticaje, uruđuje postupak za njihovo ostvarenje, propisuje potrebna dokumentacija i obrasci, način isplate, te obveze koje korisnik mora ispuniti prije ili nakon ostvarenja potpore. Svi korisnici imaju jednaka prava i mogućnosti sudjelovanja u ostvarenju potpora, što podrazumijeva jednak tretman u pristupu, ispunjenju uvjeta i korištenju raspoloživih sredstava u svim predloženim mjerama.
Uputstvo/Naputak će biti objavljeno i na web stranici www.fmpvs.gov.ba .
Važno je naglasiti da pratite kada će biti objavljen Naputak/Uputstvo za ostvarivanje poticaja čija je izrada u toku.
Naputkom/Uputstvom se propisuju opći i posebni uvjeti koji se moraju ispuniti za ostvarenje prava na poticaje, uruđuje postupak za njihovo ostvarenje, propisuje potrebna dokumentacija i obrasci, način isplate, te obveze koje korisnik mora ispuniti prije ili nakon ostvarenja potpore. Svi korisnici imaju jednaka prava i mogućnosti sudjelovanja u ostvarenju potpora, što podrazumijeva jednak tretman u pristupu, ispunjenju uvjeta i korištenju raspoloživih sredstava u svim predloženim mjerama.
Uputstvo/Naputak će biti objavljeno i na web stranici www.fmpvs.gov.ba .
Profesionalni uzgoj prepelica
Za početak uzgoja je potrebna dobro izolovana prostorija, kavezi, inkubator i kvalitetno matično jato.
Ovaj posao se po riječima mnogih isplati za oko šest mjeseci, što naravno zavisi i od broja ptica.
Prepelice se gaje u kavezima u jatu od 2 mužjaka i 5 ženki, koje su veoma plodne i počinju da nose jaja 45-og dana života ako su hrana, temperatura i higijena dobri. Nose svaki dan godinu dana konstantno, posle čega nosivost opada. Kada dodje do toga iskoristi se njihovo meso. Đubrivo koje se takođe dobija, izuzetnog je kvaliteta i koristi se u hortikulturi.
Interes za gajenje prepelica sve više raste, za sada kao alternativna nekonvencionalna proizvodnja, ali u skoroj budućnosti sigurno će se i u našoj zemlji pojaviti i odredjen broj farmera kojima će to biti osnovna proizvodnja.
Ovaj posao se po riječima mnogih isplati za oko šest mjeseci, što naravno zavisi i od broja ptica.
Prepelice se gaje u kavezima u jatu od 2 mužjaka i 5 ženki, koje su veoma plodne i počinju da nose jaja 45-og dana života ako su hrana, temperatura i higijena dobri. Nose svaki dan godinu dana konstantno, posle čega nosivost opada. Kada dodje do toga iskoristi se njihovo meso. Đubrivo koje se takođe dobija, izuzetnog je kvaliteta i koristi se u hortikulturi.
Interes za gajenje prepelica sve više raste, za sada kao alternativna nekonvencionalna proizvodnja, ali u skoroj budućnosti sigurno će se i u našoj zemlji pojaviti i odredjen broj farmera kojima će to biti osnovna proizvodnja.
Patke(uzgoj,uslovi,prehrana)
U prvoj fazi odgoja od 0 do 21 dana starosti, pačići se isključivo hrane starterom (poželjno je davati peletiranu hranu).
Prilikom prijema jednodnevnih pačića, hrana mora biti odmah u krugovima. Najčešće se koriste hranilice u obliku tacne i cjevaste hranilice. Izrađuju se od metala i plastike. Za 100 pačića dovoljna je jedna hranilica. Nakon 15 dana starosti, postojeće hranilice mogu se zamijeniti onima u obliku valova. Jedna hranilica u obliku valova, dužine od 2 m sa prilazom hrani sa jedne i druge strane, obezbjeđuje ishranu za 500 komada pataka do završetka tova.
Da bi pačići mogli konzumirati dovoljnu količinu hrane za svoj porast, mora im se obezbijediti svetlo i to u prva tri dana starosti 24 sata, a nakon trećeg dana pa do kraja tova 23 sata. Prekid svetla od 1 sata obavlja se isključivo radi privikavanja pačića na mrak u slučaju nestanka struje, jer u protivnom, kod nestanka svetla dolazi do velike uznemirenosti pačića, grupisanja i ugušenja. Jačina svetla u prvim danima života je veća, a nakon tri dana se smanjuje.
Jačina svetla može dvojako djelovati na pačiće: ako je intenzitet svjetla izuzetno jak, dolazi do uznemirenosti pačića i može dovesti do kanibalizma, međutim ako je svjetlo slabo, pačići će mirovati i neće konzumirati dovoljnu količinu hrane za svoj prirast i neće dostići željene težine.
Prilikom prijema jednodnevnih pačića, hrana mora biti odmah u krugovima. Najčešće se koriste hranilice u obliku tacne i cjevaste hranilice. Izrađuju se od metala i plastike. Za 100 pačića dovoljna je jedna hranilica. Nakon 15 dana starosti, postojeće hranilice mogu se zamijeniti onima u obliku valova. Jedna hranilica u obliku valova, dužine od 2 m sa prilazom hrani sa jedne i druge strane, obezbjeđuje ishranu za 500 komada pataka do završetka tova.
Da bi pačići mogli konzumirati dovoljnu količinu hrane za svoj porast, mora im se obezbijediti svetlo i to u prva tri dana starosti 24 sata, a nakon trećeg dana pa do kraja tova 23 sata. Prekid svetla od 1 sata obavlja se isključivo radi privikavanja pačića na mrak u slučaju nestanka struje, jer u protivnom, kod nestanka svetla dolazi do velike uznemirenosti pačića, grupisanja i ugušenja. Jačina svetla u prvim danima života je veća, a nakon tri dana se smanjuje.
Jačina svetla može dvojako djelovati na pačiće: ako je intenzitet svjetla izuzetno jak, dolazi do uznemirenosti pačića i može dovesti do kanibalizma, međutim ako je svjetlo slabo, pačići će mirovati i neće konzumirati dovoljnu količinu hrane za svoj prirast i neće dostići željene težine.
Paunovi(stanište,ishrana)
Mladi paunovi su zahtjevni za uzgoj.Osjetljivi su kad su mladi, ne smiju pokisnuti i ne smiju izlaziti na rosu.
Mladi paunovi, ako pokisnu do trećeg mjeseca starosti, uginu! Osnovne dvije stvari za uzgoj su: puno mjesta i puno tolerancije. Zašto? Paun se drži prvenstveno zbog prekrasnog izgleda, ukras je travnjaka, vrta, dvorišta. Mora imati lijep, dugi rep i šepuriti se njime. Zbog nedostatka prostora, oštećuje si pera i kompletni dojam je loš. Zato, držite paunove jedino ako imate lijep, velik prostor za paunovu šetnju i na mjestima gdje njihovo glasanje i stalna znatiželja neće nervirati susjede.
Paun ne treba nikakvu specijalnu hranu. U prirodi se hrane sjemenkama biljaka (zrnje) i različitim voćem, crvima i insektima, a u Indiji i malim zmijama kobrama. U blizini moraju imati izvor vode, gdje rano jutrom idu na pojilo. U vrijeme najveće dnevne žege i vrućine, povlače se u duboku sjenu. Vid i sluh im je jako razvijen, pa burno reagiraju na opasnost. Često se može čuti zvuk upozorenja i noću, kada pauni spavaju negdje visoko na drveću.
Mladi paunovi, ako pokisnu do trećeg mjeseca starosti, uginu! Osnovne dvije stvari za uzgoj su: puno mjesta i puno tolerancije. Zašto? Paun se drži prvenstveno zbog prekrasnog izgleda, ukras je travnjaka, vrta, dvorišta. Mora imati lijep, dugi rep i šepuriti se njime. Zbog nedostatka prostora, oštećuje si pera i kompletni dojam je loš. Zato, držite paunove jedino ako imate lijep, velik prostor za paunovu šetnju i na mjestima gdje njihovo glasanje i stalna znatiželja neće nervirati susjede.
Paun ne treba nikakvu specijalnu hranu. U prirodi se hrane sjemenkama biljaka (zrnje) i različitim voćem, crvima i insektima, a u Indiji i malim zmijama kobrama. U blizini moraju imati izvor vode, gdje rano jutrom idu na pojilo. U vrijeme najveće dnevne žege i vrućine, povlače se u duboku sjenu. Vid i sluh im je jako razvijen, pa burno reagiraju na opasnost. Često se može čuti zvuk upozorenja i noću, kada pauni spavaju negdje visoko na drveću.
Uzgoj fazana za vlastito lovište
Uzgoj fazana za vlastito lovište ili za vlastite potrebe za lov i dresuru pasa, uz manju investiciju koja je dugoročna, može svake godine omogućiti velik broj kljunova ove atraktivne lovne divljači za malo novca.
U prosijeku je potrebno 12 kubnih metara za jednog fazana i osam fazanskih koka. Uzme li se u obzir da većina društava uglavnom nabavlja svega stotinjak fazana koje najčešće bez ispusta direktno pušta"pred pušku", izradom kao na primjer 4 ispusta jedan pored drugoga ranije navedenih dimenzija, može se držati 32 koke i 4 fazana. Cijena izrade takvog prihvatilišta okvirno iznosi oko 400 KM te ostaje za trajno korištenje više narednih decenija.
Svaka fazanska koka u prosijeku nese od 30-40 jaja, a broj snešenih jaja ovisi o tome hoćete li uložiti nešto više novca u smjesu za nesilice ili ćete ih hraniti isključivo kukuruzom i pšenicom, u svakom slučaju i jedno i drugo je dobra kombinacija.
U prosijeku je potrebno 12 kubnih metara za jednog fazana i osam fazanskih koka. Uzme li se u obzir da većina društava uglavnom nabavlja svega stotinjak fazana koje najčešće bez ispusta direktno pušta"pred pušku", izradom kao na primjer 4 ispusta jedan pored drugoga ranije navedenih dimenzija, može se držati 32 koke i 4 fazana. Cijena izrade takvog prihvatilišta okvirno iznosi oko 400 KM te ostaje za trajno korištenje više narednih decenija.
Svaka fazanska koka u prosijeku nese od 30-40 jaja, a broj snešenih jaja ovisi o tome hoćete li uložiti nešto više novca u smjesu za nesilice ili ćete ih hraniti isključivo kukuruzom i pšenicom, u svakom slučaju i jedno i drugo je dobra kombinacija.
Guske(uzgoj,prehrana,uslovi)
Guske se često hrane kao i patke, ali pošto guske brzo dobiju na tjelesnoj težini tokom prve 4 sedmice, one zahtijevaju više proteina. Teške rase gusaka obično imaju tjelesnu težinu od 85 do 100 gr prvog dana, a za 4 sedmice već mogu da dostignu težinu od 1,6 kg.
Ukoliko im obezbijedite dovoljne količine zelene hrane, guskice mogu da počnu da pasu već nakon nekoliko sedmica.
• Tjelesna težina gusaka će porasti za skoro 50% tokom prva dva mjeseca života.
• Guskice rastu brže kada su zatvorene i kada se hrane spremljenom i dobro izbalansiranom ishranom. Kad dostignu 10 sedmica starosti, guskice odgajane u kavezu će težiti do 20% više od onih kojima je dozvoljeno kretanje. Telesna težina prvog dana života i brzina rasta tokom prvog meseca života imaju dosta uticaja na težinu gusaka na kraju 10 sedmica starosti.
• Ishrana za startere koja sadrži 20% proteina se preporučuje u prve 4 sedmice, u kombinaciji sa dobrom ispašom. Poslije 4 sedmice hranite guske kombinacijom koja sadrži 16% proteina.
Ukoliko im obezbijedite dovoljne količine zelene hrane, guskice mogu da počnu da pasu već nakon nekoliko sedmica.
• Tjelesna težina gusaka će porasti za skoro 50% tokom prva dva mjeseca života.
• Guskice rastu brže kada su zatvorene i kada se hrane spremljenom i dobro izbalansiranom ishranom. Kad dostignu 10 sedmica starosti, guskice odgajane u kavezu će težiti do 20% više od onih kojima je dozvoljeno kretanje. Telesna težina prvog dana života i brzina rasta tokom prvog meseca života imaju dosta uticaja na težinu gusaka na kraju 10 sedmica starosti.
• Ishrana za startere koja sadrži 20% proteina se preporučuje u prve 4 sedmice, u kombinaciji sa dobrom ispašom. Poslije 4 sedmice hranite guske kombinacijom koja sadrži 16% proteina.
Prihranjivanje jagnjadi
Prihranjivanje jagnjadi počinje poslije druge sedmice po jagnjenju.
Jagnjad poslije ovog perioda ne mogu da podmire svoje potrebe majčinim mlijekom a pogotovo blizanci, tako da im se mora omogućiti dodatna hrana. Prihranjivanje se vrši sijenom i koncentratom. Za ishranu jagnjadi najbolje je sjeno lucerke, djeteline i otava, a od koncentrata najbolja je prekrupa zobi i smjese žitarica sa dodatkom uljanih sačmi, odnosno gotova koncentratna smjesa za jagnjad.
Koncentrat se daje po volji. Jagnjad u početku prihranjivanja troše 10-20 grama dnevno, a kasnije količina koncentrata se sve više povećava i to postepeno, tako da do kraja drugog mjeseca dostiže 200-300 grama po grlu.Poslje ovoga, količina koncentrata se više ne povećava, već se potrebe jagnjadi podmiruju konzumiranjem većih količina sjena i paše.Mjesec i po dana po rođenju jagnjad odlaze na pašu zajedno sa svojim majkama ukoliko je vrijeme lijepo, suho i toplo.Zelena trava i kretanje na čistom vazduhu, jako povoljno utiče na rast i razvoj jagnjadi.Ukoliko nema mogućnosti za napasanje jagnjadi, onda im se sa 2,5 mjeseca daje kvalitetna silaža kao sočna hrana.
Količina mlijeka ovaca osjetno se smanjuje od trećeg mjeseca laktacije,tako da se mora voditi računa o količini i kvalitetu koncentrata, sjena i paše, jer nedostatak bjelančevinastih materija, mineralnih sastojaka (kalcijuma, fosfora, natrijuma, hlora i magnezijuma) i vitamina (A i D), treba da se podmiri iz dodatnih hraniva. Usljed nedostatka kalcijuma i ostalih mineralnih materija jagnjad često ližu zid, jedu zemlju, čupaju vunu, što izaziva poremećaje u organima za varenje pa čak i uginuće.
Jagnjad poslije ovog perioda ne mogu da podmire svoje potrebe majčinim mlijekom a pogotovo blizanci, tako da im se mora omogućiti dodatna hrana. Prihranjivanje se vrši sijenom i koncentratom. Za ishranu jagnjadi najbolje je sjeno lucerke, djeteline i otava, a od koncentrata najbolja je prekrupa zobi i smjese žitarica sa dodatkom uljanih sačmi, odnosno gotova koncentratna smjesa za jagnjad.
Koncentrat se daje po volji. Jagnjad u početku prihranjivanja troše 10-20 grama dnevno, a kasnije količina koncentrata se sve više povećava i to postepeno, tako da do kraja drugog mjeseca dostiže 200-300 grama po grlu.Poslje ovoga, količina koncentrata se više ne povećava, već se potrebe jagnjadi podmiruju konzumiranjem većih količina sjena i paše.Mjesec i po dana po rođenju jagnjad odlaze na pašu zajedno sa svojim majkama ukoliko je vrijeme lijepo, suho i toplo.Zelena trava i kretanje na čistom vazduhu, jako povoljno utiče na rast i razvoj jagnjadi.Ukoliko nema mogućnosti za napasanje jagnjadi, onda im se sa 2,5 mjeseca daje kvalitetna silaža kao sočna hrana.
Količina mlijeka ovaca osjetno se smanjuje od trećeg mjeseca laktacije,tako da se mora voditi računa o količini i kvalitetu koncentrata, sjena i paše, jer nedostatak bjelančevinastih materija, mineralnih sastojaka (kalcijuma, fosfora, natrijuma, hlora i magnezijuma) i vitamina (A i D), treba da se podmiri iz dodatnih hraniva. Usljed nedostatka kalcijuma i ostalih mineralnih materija jagnjad često ližu zid, jedu zemlju, čupaju vunu, što izaziva poremećaje u organima za varenje pa čak i uginuće.
Raštika(uslovi,uzgoj,upotreba)
Raštika je kupusnjača kod koje se za ishranu koristi lišće.
Proizvodnja raštike posebno je raširena na području Hercegovine,gdje se gaji tokom cijele godine. Raštika je vrsta otporna na niske temperature. U uslovima toplije klime (južna Hercegovina) može prezimiti na otvorenom polju. Biljka izložena djelovanju mora ima lišće sa većim sadržajem šećera i ukusnije. Dobro podnosi i visoke temperature, a može se uzgajati i na slabijim zemljištima.Kao i ostale kupusnjače, najčešće se proizvodi iz-rasada.
Sjetva se obavlja krajem juna, a sadnja u avgustu. U uslovima južne Hercegovine ova se raštika, kao i'zimski kupus, može brati krajem jeseni i u toku cijele zime. Njega usjeva je kao i za druge kupusnjače, uz obavezno-navodnjavanje u početnim fazama rasta.Prinos lišća po 1 ha je 20 t.
Proizvodnja raštike posebno je raširena na području Hercegovine,gdje se gaji tokom cijele godine. Raštika je vrsta otporna na niske temperature. U uslovima toplije klime (južna Hercegovina) može prezimiti na otvorenom polju. Biljka izložena djelovanju mora ima lišće sa većim sadržajem šećera i ukusnije. Dobro podnosi i visoke temperature, a može se uzgajati i na slabijim zemljištima.Kao i ostale kupusnjače, najčešće se proizvodi iz-rasada.
Sjetva se obavlja krajem juna, a sadnja u avgustu. U uslovima južne Hercegovine ova se raštika, kao i'zimski kupus, može brati krajem jeseni i u toku cijele zime. Njega usjeva je kao i za druge kupusnjače, uz obavezno-navodnjavanje u početnim fazama rasta.Prinos lišća po 1 ha je 20 t.
srijeda, 23. ožujka 2016.
Gajenje jagnjadi do zalučenja
Normalan porast i razviće jagnjadi zavisi od pravilne ishrane i njege naročito prvih 6 mjeseci starosti.
Jagnjad se poslje rođenja drže u odvojenim boksevima zajedno sa majkama, ukoliko je moguće do 10 dana, a najmanje 2-3 dana. Poslje toga ovce se grupišu prema datumima jagnjenja i starosti jagnjadi. Drže se u manjim grupama (10-20 ovaca sa jagnjadima) do deset dana po jagnjenju. Zatim se grupe povećavaju, tako da se za mesec dana sastavljaju, 150 do 200 ovaca, sa jagnjadima.
Ovce sa blizancima drže se po pravilu odvojeno. Isto tako, bolesne ovce sa jagnjadima drže se odvojeno.Objekti za gajenje ovaca sa jagnjadima moraju biti prostrani (površina poda iznosi 1,5 m2 za ovcu sa jednim i 1,75 m2 za ovcu sa 2 jagnjeta) svjetli, suhi i čisti, sa dosta svježeg vazduha. Potrebno je predvidjeti prostirku od slame- po jednoj ovci sa jagnjetom 1,5 kg, a ukoliko su temperature niske do 3 kg.
Poslije jagnjenja nastoji se da se jagnjad što prije zadoje i da posisaju kolostralno mlijeko. Prve dvije sedmice jagnjad sisaju 20-24 puta za 24 časa.Majčino mlijeko je u to vrijeeme jedina hrana jagnjadima.U prvom mjesecu po jagnjenju nastavlja se razvoj i dozrijevanje sekundarnih vunenih folikula.
Sazrijevanje vunenih folikula, završava se pri dobroj ishrani u prvih 6 mjeseci starosti. U ovom periodu jagnjad postižu 2/3 svoje mase u odnosu na masu,koja se postiže sa 12 mjeseci, odnosno za godinu dana.
Jagnjad se poslje rođenja drže u odvojenim boksevima zajedno sa majkama, ukoliko je moguće do 10 dana, a najmanje 2-3 dana. Poslje toga ovce se grupišu prema datumima jagnjenja i starosti jagnjadi. Drže se u manjim grupama (10-20 ovaca sa jagnjadima) do deset dana po jagnjenju. Zatim se grupe povećavaju, tako da se za mesec dana sastavljaju, 150 do 200 ovaca, sa jagnjadima.
Ovce sa blizancima drže se po pravilu odvojeno. Isto tako, bolesne ovce sa jagnjadima drže se odvojeno.Objekti za gajenje ovaca sa jagnjadima moraju biti prostrani (površina poda iznosi 1,5 m2 za ovcu sa jednim i 1,75 m2 za ovcu sa 2 jagnjeta) svjetli, suhi i čisti, sa dosta svježeg vazduha. Potrebno je predvidjeti prostirku od slame- po jednoj ovci sa jagnjetom 1,5 kg, a ukoliko su temperature niske do 3 kg.
Poslije jagnjenja nastoji se da se jagnjad što prije zadoje i da posisaju kolostralno mlijeko. Prve dvije sedmice jagnjad sisaju 20-24 puta za 24 časa.Majčino mlijeko je u to vrijeeme jedina hrana jagnjadima.U prvom mjesecu po jagnjenju nastavlja se razvoj i dozrijevanje sekundarnih vunenih folikula.
Sazrijevanje vunenih folikula, završava se pri dobroj ishrani u prvih 6 mjeseci starosti. U ovom periodu jagnjad postižu 2/3 svoje mase u odnosu na masu,koja se postiže sa 12 mjeseci, odnosno za godinu dana.
Dužina i stadij laktacije
Prosječna dužina laktacije iznosi od 150 do 210 dana ovisno o pasmini, mliječnosti ovaca i ostalim uslovimima.
Mlječnije pasmine imaju dužu laktaciju i obrnuto. Stadij laktacije izrazito utieče na količinu proizvedenog mlijeka. Količina mlijeka u pojedinim fazama laktacije je različita. Prosječna dnevna količina mlijeka je najveća u prva 2 mjeseca.Maksimalne količine (vrh) su od 3. do 4.sedmice laktacije. Nakon postignutog vrha laktaciona krivulja više ih manje opada zavisno o pasmini, genotipu i individualnim osobinama ovaca.
Stadij laktacije jako utieče i na sastav ovčjeg mlijeka. Količina mliječne masti, bjelančevina i mliječnog pepela niža je u početku nego na kraju laktacije, pa se tako količina masti povećava od 4,1-10 %; bjelančevina od 4,86-7,61 % i mliječnog pepela od 0,94-1,08 %
Mlječnije pasmine imaju dužu laktaciju i obrnuto. Stadij laktacije izrazito utieče na količinu proizvedenog mlijeka. Količina mlijeka u pojedinim fazama laktacije je različita. Prosječna dnevna količina mlijeka je najveća u prva 2 mjeseca.Maksimalne količine (vrh) su od 3. do 4.sedmice laktacije. Nakon postignutog vrha laktaciona krivulja više ih manje opada zavisno o pasmini, genotipu i individualnim osobinama ovaca.
Stadij laktacije jako utieče i na sastav ovčjeg mlijeka. Količina mliječne masti, bjelančevina i mliječnog pepela niža je u početku nego na kraju laktacije, pa se tako količina masti povećava od 4,1-10 %; bjelančevina od 4,86-7,61 % i mliječnog pepela od 0,94-1,08 %
ponedjeljak, 21. ožujka 2016.
Pasmine i uticaj na proizvodnju mlijeka
Pasmina u znatnoj mjeri utječe na proizvodnju i sastav mlijeka a samim tim i na kvalitetu mliječnih proizvoda.
Sastav mlijeka unutar pasmine varira iz dana u dan a ovisi o već spomenutim čimbenicima.Selekcija ovaca za proizvodnju mlijeka dovodi do stvaranja mliječnih pasmina koje proizvode više mlijeka od pasmina koje proizvode meso ih vunu.
Budući da se ovčje mlijeko uglavnom prerađuje u sir, prerađivačka industrija je prije svega zainteresirana za količinu masti i bjelančevina, pa se i selekcija ovaca mora bazirati na njihovoj količini u mlijeku.
Sastav mlijeka unutar pasmine varira iz dana u dan a ovisi o već spomenutim čimbenicima.Selekcija ovaca za proizvodnju mlijeka dovodi do stvaranja mliječnih pasmina koje proizvode više mlijeka od pasmina koje proizvode meso ih vunu.
Budući da se ovčje mlijeko uglavnom prerađuje u sir, prerađivačka industrija je prije svega zainteresirana za količinu masti i bjelančevina, pa se i selekcija ovaca mora bazirati na njihovoj količini u mlijeku.
Proizvodnja ovčijeg mlijeka
Proizvodnja ovčjeg i kozjeg mlijeka u svijetu procjenjuje se na 20,6 milijuna tona, od toga na ovčje mlijeko otpada 8,3 milijuna tona.
Najveći proizvođači ovčjeg mlijeka u svijetu su: Azija, Europa i Afrika.Ovce se uzgajaju u prvom redu radi mesa ali i radi mlijeka koje se prerađuje u sireve. Razlika u mliječnosti pojedinih sojeva i pasmina ovaca može se objasniti različitim načinom držanja i uvjetima uzgoja u pojedinim područjima. Proizvodnja ovčjeg mlijeka je sezonska. Sezonske promjene sastava mlijeka povezane su sa stadijem laktacije.Na količinu i kvalitetu mlijeka utječu brojni unutarnji i vanjski čimbenici. Unutarnji su genetski: vrsta, pasmina, individualnost i paragenetski: laktacija, dob. Vanjski čimbenici: zootehnički i tehnološki uvjeti, te uvjeti vanjske sredine.
Najveći proizvođači ovčjeg mlijeka u svijetu su: Azija, Europa i Afrika.Ovce se uzgajaju u prvom redu radi mesa ali i radi mlijeka koje se prerađuje u sireve. Razlika u mliječnosti pojedinih sojeva i pasmina ovaca može se objasniti različitim načinom držanja i uvjetima uzgoja u pojedinim područjima. Proizvodnja ovčjeg mlijeka je sezonska. Sezonske promjene sastava mlijeka povezane su sa stadijem laktacije.Na količinu i kvalitetu mlijeka utječu brojni unutarnji i vanjski čimbenici. Unutarnji su genetski: vrsta, pasmina, individualnost i paragenetski: laktacija, dob. Vanjski čimbenici: zootehnički i tehnološki uvjeti, te uvjeti vanjske sredine.
Slatki krompir(uslovi,uzgoj,proizvodnja)
Slatki krompir se gaji radi krtola koje se koriste u ishrani u kuhanom,pečenom i prženom obliku.
Široko se primjenjuje takođe u konzervnoj proizvodnji. Iz slatkog krompira se pravi brašno za primjesu hljebu i konditorskim proizvodima, škrob, patoka, upotrebljava se u pivarstvu, proizvodnji alkohola, prerađuje se u šećer. Krtole slatkog krompira sadrže u prosjeku: vode — 69%, proteina — 1,8% masti —0,7% , škroba i šećera — 26,1%, celuloze — 1,3% i pepela — 1,1%. Po energetskoj vrijednosti slatki krompir skoro 1,5 put prevazilazi krompir 1 kg krtola ima 5154 džula. Sadržaj škroba u sortama slatkog krompira,gajenih u različitim ekološkim uslovima, kreće se od 10—32%,
a količina šećera dostiže 6% . U tropskim dijelovima u slatkom krompiru više je šećera, a manje škroba.
Široko se primjenjuje takođe u konzervnoj proizvodnji. Iz slatkog krompira se pravi brašno za primjesu hljebu i konditorskim proizvodima, škrob, patoka, upotrebljava se u pivarstvu, proizvodnji alkohola, prerađuje se u šećer. Krtole slatkog krompira sadrže u prosjeku: vode — 69%, proteina — 1,8% masti —0,7% , škroba i šećera — 26,1%, celuloze — 1,3% i pepela — 1,1%. Po energetskoj vrijednosti slatki krompir skoro 1,5 put prevazilazi krompir 1 kg krtola ima 5154 džula. Sadržaj škroba u sortama slatkog krompira,gajenih u različitim ekološkim uslovima, kreće se od 10—32%,
a količina šećera dostiže 6% . U tropskim dijelovima u slatkom krompiru više je šećera, a manje škroba.
četvrtak, 10. ožujka 2016.
Keleraba(uzgoj,uslovi,sadnja)
Keleraba je dvogodišnja povrtarska biljka porijeklom iz primorskih oblasti sjeverne Evrope.
Kod nas je proizvodnja ovoga povrća mala. U ishrani se koristi zadebljalidio stabla (jabuka). Zahtjevi prema uslovima spoljne sredine slični su kao za kupus. Keleraba se đubri kao kupus, ali nešto manjim količinama đubriva.Mineralna đubriva dodaju se pri pripremi zemljišta.Najčešće se proizvodi iz rasada, ali se može proizvoditi i direktno iz sjemena.
Za ranu proizvodnju sjetva se obavlja u toplim lijehama u januaru i početkom februara — u mediteranskom području, i u februaru i martu u kontinentalnim uslovima. Da bi dospijevanje bilo u dužem vremenskom periodu, može se sijati u više navrata, u razmaku deset dana. Za 1 m kvadratni lijehe treba 3—-5g sjemena. Rasad se njeguje kao i kod ostalih kupusnjača.
Za kasnu proizvodnju rasad se proizvodi kao i rasad kupusa. Sadnja keleraba, je u rokovima kad se sadi i kupus, a rastojanje sadnje je 25x25 cm ili 40x20 čm. Sadi se na istu dubinu na kojoj je rasad rastao u lijehi. Njega usjeva je kao i za kupus. Bere se dok je jabuka mlada, prečnika 5—10 cm.
Kod nas je proizvodnja ovoga povrća mala. U ishrani se koristi zadebljalidio stabla (jabuka). Zahtjevi prema uslovima spoljne sredine slični su kao za kupus. Keleraba se đubri kao kupus, ali nešto manjim količinama đubriva.Mineralna đubriva dodaju se pri pripremi zemljišta.Najčešće se proizvodi iz rasada, ali se može proizvoditi i direktno iz sjemena.
Za ranu proizvodnju sjetva se obavlja u toplim lijehama u januaru i početkom februara — u mediteranskom području, i u februaru i martu u kontinentalnim uslovima. Da bi dospijevanje bilo u dužem vremenskom periodu, može se sijati u više navrata, u razmaku deset dana. Za 1 m kvadratni lijehe treba 3—-5g sjemena. Rasad se njeguje kao i kod ostalih kupusnjača.
Za kasnu proizvodnju rasad se proizvodi kao i rasad kupusa. Sadnja keleraba, je u rokovima kad se sadi i kupus, a rastojanje sadnje je 25x25 cm ili 40x20 čm. Sadi se na istu dubinu na kojoj je rasad rastao u lijehi. Njega usjeva je kao i za kupus. Bere se dok je jabuka mlada, prečnika 5—10 cm.
Kupus(značaj,uslovi,uzgoj)
Kupus ima izuzetan značaj u ishrani naših ljudi. Upotrebljava se u toku godine, svjež ili ukiseljen.
Sadrži u prosjeku 6—10% suhe materije, 4—6% ugljenih hidrata,1—2% bjelančevina, te 3—50 mg% C vitamina, po čemu ima izuzetan značaj u ishrani tokom zimskih mjeseci.
Glavni rejoni uzgoja kupusa u BiH su područje Semberije, Posavine,Lijevče polje te doline rijeka Bosne, Vrbasa, Drine i slični tereni.To su područja gdje se kupus gaji kao srednje kasni i kasni usjev.
Područje južne Hercegovine veoma je pogodno za uzgoj ranog i zimskog kupusa.
Kupus je kultura koja najbolje uspijeva u prohladnom i vlažnom podneblju. Optimalna temperatura za rast je 15—18°C, i na toj temperaturi sjeme klija i niče za 3—4 dana. Visoke temperature (iznad 25°C) štetno utiču na rast i razvoj glavice, naročito ako su praćene zemljišnom i vazdušnom sušom. U fazi rozete izdržava temperaturu od —3 do —5°C a neke sorte čak i —8°C.Starije biljke bolje podnose niske temperature, bez štetnih posljedica mogu izdržati od —12°C, pa i niže temperature.
Prema svjetlosti ima umjerene zahtjeve, ali ne podnosi jako zasjenjivanje,naročito u fazi presađivanja, te zavijanja i porasta glavice. S obzirom na klimatske uslove, kod nas se kupus obavezno navodnjava.Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim zemljištima slabo kisele do neutralne reakcije. Za ranu proizvodnju najviše odgovaraju laka, topla, pjeskovita zemljišta, a za kasnu — teža i plodnija zemljišta koja bolje drže vlagu.
Sadrži u prosjeku 6—10% suhe materije, 4—6% ugljenih hidrata,1—2% bjelančevina, te 3—50 mg% C vitamina, po čemu ima izuzetan značaj u ishrani tokom zimskih mjeseci.
Glavni rejoni uzgoja kupusa u BiH su područje Semberije, Posavine,Lijevče polje te doline rijeka Bosne, Vrbasa, Drine i slični tereni.To su područja gdje se kupus gaji kao srednje kasni i kasni usjev.
Područje južne Hercegovine veoma je pogodno za uzgoj ranog i zimskog kupusa.
Kupus je kultura koja najbolje uspijeva u prohladnom i vlažnom podneblju. Optimalna temperatura za rast je 15—18°C, i na toj temperaturi sjeme klija i niče za 3—4 dana. Visoke temperature (iznad 25°C) štetno utiču na rast i razvoj glavice, naročito ako su praćene zemljišnom i vazdušnom sušom. U fazi rozete izdržava temperaturu od —3 do —5°C a neke sorte čak i —8°C.Starije biljke bolje podnose niske temperature, bez štetnih posljedica mogu izdržati od —12°C, pa i niže temperature.
Prema svjetlosti ima umjerene zahtjeve, ali ne podnosi jako zasjenjivanje,naročito u fazi presađivanja, te zavijanja i porasta glavice. S obzirom na klimatske uslove, kod nas se kupus obavezno navodnjava.Najbolje uspijeva na dubokim, plodnim i strukturnim zemljištima slabo kisele do neutralne reakcije. Za ranu proizvodnju najviše odgovaraju laka, topla, pjeskovita zemljišta, a za kasnu — teža i plodnija zemljišta koja bolje drže vlagu.
Tikvica(uzgoj,temperatura,uslovi)
Od više različitih vrsta i formi tikava, tikvice predstavljaju grupu vrsta i sorti u rodu tikava koje se uglavnom gaje kao povrće i na razne načine služe u ishrani ljudi.
Odlikuju se kratkim ili dugim vriježama, duguljastim okruglim plodovima, svjetložute do bijele boje ili svjetlozelene sa tamnim prugama,i tamnozelene.Kod nas se najviše traže bijele i svijetložute tikvice.Tikvica predstavlja dijetetsku namirnicu,bogatu šećerima, škrobom,celulozom, mineralima i vitaminima A, C i K. Sjeme sadrži veće količine ulja.Za rast i razvoj traži toplije vrijeme, jer sjeme niče na temperaturi iznad 14°C.
Ako poslije sjetve dolazi do sniženja temperature ispod 12°, sjeme može da propadne. Optimalna temperatura rasta i razvoja je od 22—28°C, uz obezbjeđenje dovoljno vlage.Kako razvija dosta listova velike asimilacione površine, to teže podnosi vazdušnu sušu i nedostatak vlage u zemljištu, iako joj korijen ide duboko preko 1 m.Glavna masa korijena je na dubini od 40—50 cm.
Zbog te osobine zahtijeva duboka, plodna zemljišta, koja nisu suviše vlažna.Na mlade biljke jači uticaj imaju jači kasni mrazevi. U slučaju da predstoje jači mrazevi, na manjim parcelama biljke treba prekriti novinama, širokim lišćem ili, u krajnjem slučaju, grudvicama zemlje.Na većim površinama sjetvu ili sadnju treba vršiti kasnije, zbog mogućnosti pojave kasnih mrazeva.
Uticaj vjetra na tikvu može biti i koristan i štetan. Hladno i vjetrovito vrijeme kako u periodu nicanja tako i u vrijeme cvatnje djeluje štetno. Nicanje kasni, a rad pčela i drugih insekata koji vrše oplodnju otežan je. Jak vjetar oštećuje biljku, povećava isparavanje. Uticaj jakih vjetrova može se ublažiti sijanjem kultura visokog rasta (kukuruz, sirak) sa one strane parcele odakle najčešće duvaju.
Kao okopavina, ostavlja zemljište u dobrom stanju, dosta čisto od korova i pogodno za uzgoj svih kultura.Najbolji pred usjevi su jednogodišnje mahunjače i travno-djetelinske smjese, zatim lucerka i sl.
Odlikuju se kratkim ili dugim vriježama, duguljastim okruglim plodovima, svjetložute do bijele boje ili svjetlozelene sa tamnim prugama,i tamnozelene.Kod nas se najviše traže bijele i svijetložute tikvice.Tikvica predstavlja dijetetsku namirnicu,bogatu šećerima, škrobom,celulozom, mineralima i vitaminima A, C i K. Sjeme sadrži veće količine ulja.Za rast i razvoj traži toplije vrijeme, jer sjeme niče na temperaturi iznad 14°C.
Ako poslije sjetve dolazi do sniženja temperature ispod 12°, sjeme može da propadne. Optimalna temperatura rasta i razvoja je od 22—28°C, uz obezbjeđenje dovoljno vlage.Kako razvija dosta listova velike asimilacione površine, to teže podnosi vazdušnu sušu i nedostatak vlage u zemljištu, iako joj korijen ide duboko preko 1 m.Glavna masa korijena je na dubini od 40—50 cm.
Zbog te osobine zahtijeva duboka, plodna zemljišta, koja nisu suviše vlažna.Na mlade biljke jači uticaj imaju jači kasni mrazevi. U slučaju da predstoje jači mrazevi, na manjim parcelama biljke treba prekriti novinama, širokim lišćem ili, u krajnjem slučaju, grudvicama zemlje.Na većim površinama sjetvu ili sadnju treba vršiti kasnije, zbog mogućnosti pojave kasnih mrazeva.
Uticaj vjetra na tikvu može biti i koristan i štetan. Hladno i vjetrovito vrijeme kako u periodu nicanja tako i u vrijeme cvatnje djeluje štetno. Nicanje kasni, a rad pčela i drugih insekata koji vrše oplodnju otežan je. Jak vjetar oštećuje biljku, povećava isparavanje. Uticaj jakih vjetrova može se ublažiti sijanjem kultura visokog rasta (kukuruz, sirak) sa one strane parcele odakle najčešće duvaju.
Kao okopavina, ostavlja zemljište u dobrom stanju, dosta čisto od korova i pogodno za uzgoj svih kultura.Najbolji pred usjevi su jednogodišnje mahunjače i travno-djetelinske smjese, zatim lucerka i sl.
nedjelja, 6. ožujka 2016.
Zaštita paradajza,paprike i patlidžana od parazita
Crna pjegavost lišća i plodova (Alternaria solani) kod nas je veoma čest parazit paradajza, paprike i plavog patlidžana, te krompira.
Prvi znaci bolesti uočavaju se na donjem lišću u vidu okruglastih ili uglastih pjega, smeđe do tamnosmeđe boje, koje se jasno uočavaju. Površine pjega se postepeno povećavaju i šire,tako da zahvataju gotovo cijeli list, izuzev vršnog dijela. U daljem napredovanju bolest zahvata stablo i plodove, i oni postepeno trule (»crna trulež«).
Najčešće se javlja u toplim i sušnim godinama.Kod paprike, simptomi se uočavaju najčešće sredinom jula,u obliku koncentričnih krugova sa jasno istaknutim zonama širenja.Početkom zrenja dolazi do jačeg napada na plodove. Na njima se pojavljuju svijetlokestenjaste pjege okruglastog oblika. Oboljeli plod se smežura i suši se a unutar oboljelog tkiva pojavljuje se crna boja. Bolest se prenosi zaraženim biljnim ostacima i preko sjemena.
Prvi znaci bolesti uočavaju se na donjem lišću u vidu okruglastih ili uglastih pjega, smeđe do tamnosmeđe boje, koje se jasno uočavaju. Površine pjega se postepeno povećavaju i šire,tako da zahvataju gotovo cijeli list, izuzev vršnog dijela. U daljem napredovanju bolest zahvata stablo i plodove, i oni postepeno trule (»crna trulež«).
Najčešće se javlja u toplim i sušnim godinama.Kod paprike, simptomi se uočavaju najčešće sredinom jula,u obliku koncentričnih krugova sa jasno istaknutim zonama širenja.Početkom zrenja dolazi do jačeg napada na plodove. Na njima se pojavljuju svijetlokestenjaste pjege okruglastog oblika. Oboljeli plod se smežura i suši se a unutar oboljelog tkiva pojavljuje se crna boja. Bolest se prenosi zaraženim biljnim ostacima i preko sjemena.
subota, 5. ožujka 2016.
Paprika(uzgoj,temperatura,tlo)
U našoj zemlji, po veličini površina na kojima je zasijana paprika dolazi na četvrto mjesto, a po vrijednosti proizvodnje, zajedno sa paradajzom zauzima prvo mjesto.
Najviše se proizvodi u kontinentalnoj zoni.Veoma je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C vitamin), zatim šećera, bjelančevina,mineralnih soli i dr.Koristi se tokom cijele godine,u svježem stanju,i u prerađenom stanju (konzervirana i smrznuta).Za svoj rast i razvoj paprika traži više toplote nego paradajz.
Ispod 15°C prestaje da se razvija, kao i iznad 36°C. Sjeme počinje da niče na temperaturama iznad 13°C, a optimalna temperatura za u rast i razvoj je 25°C. Temperature od —0,3 do —2,5°C dovode do ugibanja biljke. Najbolje se razvija na temperaturi od 12- 25°C.Pored toplote zemljišta 20°G traži i dosta svjetlosti, te je ne treba gajiti na zasjenjenim mjestima.
Veliki je potrošač vode, a potrebe se kreću do 900 mm, što se obezbjeđuje padavinama i navodnjavanjem. Zbog slabe usisne moći korijena, traži češće navodnjavanje.
Najviše se proizvodi u kontinentalnoj zoni.Veoma je cijenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C vitamin), zatim šećera, bjelančevina,mineralnih soli i dr.Koristi se tokom cijele godine,u svježem stanju,i u prerađenom stanju (konzervirana i smrznuta).Za svoj rast i razvoj paprika traži više toplote nego paradajz.
Ispod 15°C prestaje da se razvija, kao i iznad 36°C. Sjeme počinje da niče na temperaturama iznad 13°C, a optimalna temperatura za u rast i razvoj je 25°C. Temperature od —0,3 do —2,5°C dovode do ugibanja biljke. Najbolje se razvija na temperaturi od 12- 25°C.Pored toplote zemljišta 20°G traži i dosta svjetlosti, te je ne treba gajiti na zasjenjenim mjestima.
Veliki je potrošač vode, a potrebe se kreću do 900 mm, što se obezbjeđuje padavinama i navodnjavanjem. Zbog slabe usisne moći korijena, traži češće navodnjavanje.
srijeda, 2. ožujka 2016.
Ishrana junica nakon teljenja
Na 6 do 8 nedelja prije očekivanog teljenja treba početi s promjenom tipa obroka junica.
Postepeno se povećava količina koncentrata, tako da se na desetak dana prije partusa postigne konzumiranje od približno 4 kg. Povećanje količine koncentrata, međutim, u dobroj mjeri, biće određeno i stanjem vimena, te u slučaju njegovog edema neophodno je da se za neko vrijeme odgodi, a nakon toga da se dodaje veoma oprezno.
Potrebno je, takođe, da se uvode hraniva koja će se koristiti na početku laktacije, jer se time omogućuje populaciji buražnih mikroorganizama razvoj u proporcijama za efikasno metabolisanje visoko energetskih obroka muznih krava.Za optimalan rast junica potrebna je i odgovarajuća količina proteina u obroku. Njihov nedostatak usporava rast tkiva. Dobar obrok podrazumjeva zadovoljenje potreba junica i mineralnim materijama, posebno u Ca i P.
U vezi s ishranom junica, neophodno je razmotriti i fenomen kompenzacionog porasta. Poznato je, naime, da ako se mlade životinje u jednom periodu podvrgnu pothranjenosti, njihov rast biće usporen.
Ali kada se, nakon toga, stave na optimalan režim ishrane, rastu brže nego one koje su normalno hranjene.To nazivamo kompenzacionim porast, kojim se nadoknađuje zaostajanje rasta u prethodnom periodu. Međutim, potrebno je da se naglasi da goveda imaju mali kapacitet za kompenzaciju zaostalog porasta i ta nadoknada nikad nije potpuna.
Zbog toga, junice treba hraniti u čitavom periodu gajenja prema normativima koji omogućuju njihov adekvatan rast i uvođenje u proizvodnju mlijeka u uzrastu od 24-26 mjeseci.
Postepeno se povećava količina koncentrata, tako da se na desetak dana prije partusa postigne konzumiranje od približno 4 kg. Povećanje količine koncentrata, međutim, u dobroj mjeri, biće određeno i stanjem vimena, te u slučaju njegovog edema neophodno je da se za neko vrijeme odgodi, a nakon toga da se dodaje veoma oprezno.
Potrebno je, takođe, da se uvode hraniva koja će se koristiti na početku laktacije, jer se time omogućuje populaciji buražnih mikroorganizama razvoj u proporcijama za efikasno metabolisanje visoko energetskih obroka muznih krava.Za optimalan rast junica potrebna je i odgovarajuća količina proteina u obroku. Njihov nedostatak usporava rast tkiva. Dobar obrok podrazumjeva zadovoljenje potreba junica i mineralnim materijama, posebno u Ca i P.
U vezi s ishranom junica, neophodno je razmotriti i fenomen kompenzacionog porasta. Poznato je, naime, da ako se mlade životinje u jednom periodu podvrgnu pothranjenosti, njihov rast biće usporen.
Ali kada se, nakon toga, stave na optimalan režim ishrane, rastu brže nego one koje su normalno hranjene.To nazivamo kompenzacionim porast, kojim se nadoknađuje zaostajanje rasta u prethodnom periodu. Međutim, potrebno je da se naglasi da goveda imaju mali kapacitet za kompenzaciju zaostalog porasta i ta nadoknada nikad nije potpuna.
Zbog toga, junice treba hraniti u čitavom periodu gajenja prema normativima koji omogućuju njihov adekvatan rast i uvođenje u proizvodnju mlijeka u uzrastu od 24-26 mjeseci.
Predivni lan
Stablo visine od 60— 175 cm, razgranjava se samo u vršnom djelu.Plodova (čahura) malo (pri gustom usjevu 2—3 čahure, u prosjeku (6— 10).
Gaji se uglavnom za dobijanje vlakna.Produktivni (tehnički) dio stabla smatra se njegov dio koji počinje od mjesta položaja kotiledona do prve grane cvasti. Iz tog dijela dobija se najviše vrijednog lanenog vlakna (26—31%). Lan za vlakno se gaji u rejonima umjereno tople, vlažne i blage klime. Glavni cilj gajenja lana za vlakno je dobijanje likinih vlakana iz njegovog stabla.
Ova vlakna su smještena u parenhimskom tkivu kore stabla u vidu vlaknastih ili likinih snopića koji se sastoje iz velikog broja odvojenih ćelija,zvanih elementarna vlakanca.Ta vlakanca su zapravo ćelije sa zaoštrenim krajevima dužine od 15-40 mm.Vlakanca su čvrsto sljepljena pektinom u snopić.Snopići sjedinjeni jedan s drugim obrazuju traku tehničkog vlakna.Na poprečnom presjeku stabla lana razlikuju se:
a) pokožica ili epidermis sa kutikulom,
b) primarna kora ili kožica (sa hlorofilom),
c) sekundama kora sa snopićima likinih vlakana,
d) kambijum,
e) drvenasti dio,
f) srž,
g) šupljina.
List lana je sjedeći, prost, uzan i lancetast,na vrhu zaoštren, po površini sa slabom voštanom prevlakom. Od debljine voštane prevlake zavisi i nijansa boje lista
(zelena, sivozelena, tamnozelena, tamnoplava).
Listovi su na stablu naizmjenično poredani.Oni postupno opadaju sa približavanjem biljke zrenju.
Cvjetovi dvopolni, sastavljeni od 5 čašičnih,5 kruničnih listića plave boje, 5 prašnika, petodjelnog tučka sa 5 stubića, koji postepeno ka vrhu zadebljavaju prelazeći u žigove.
Gaji se uglavnom za dobijanje vlakna.Produktivni (tehnički) dio stabla smatra se njegov dio koji počinje od mjesta položaja kotiledona do prve grane cvasti. Iz tog dijela dobija se najviše vrijednog lanenog vlakna (26—31%). Lan za vlakno se gaji u rejonima umjereno tople, vlažne i blage klime. Glavni cilj gajenja lana za vlakno je dobijanje likinih vlakana iz njegovog stabla.
Ova vlakna su smještena u parenhimskom tkivu kore stabla u vidu vlaknastih ili likinih snopića koji se sastoje iz velikog broja odvojenih ćelija,zvanih elementarna vlakanca.Ta vlakanca su zapravo ćelije sa zaoštrenim krajevima dužine od 15-40 mm.Vlakanca su čvrsto sljepljena pektinom u snopić.Snopići sjedinjeni jedan s drugim obrazuju traku tehničkog vlakna.Na poprečnom presjeku stabla lana razlikuju se:
a) pokožica ili epidermis sa kutikulom,
b) primarna kora ili kožica (sa hlorofilom),
c) sekundama kora sa snopićima likinih vlakana,
d) kambijum,
e) drvenasti dio,
f) srž,
g) šupljina.
List lana je sjedeći, prost, uzan i lancetast,na vrhu zaoštren, po površini sa slabom voštanom prevlakom. Od debljine voštane prevlake zavisi i nijansa boje lista
(zelena, sivozelena, tamnozelena, tamnoplava).
Listovi su na stablu naizmjenično poredani.Oni postupno opadaju sa približavanjem biljke zrenju.
Cvjetovi dvopolni, sastavljeni od 5 čašičnih,5 kruničnih listića plave boje, 5 prašnika, petodjelnog tučka sa 5 stubića, koji postepeno ka vrhu zadebljavaju prelazeći u žigove.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)