Općenito o ribarstvu u BiH

Bosna i Hercegovina ima više od stoljeća dugu tradiciju uzgoja salmonidnih i cipirinidnik vrsta.
U Bosni i Hercegovini postoji 41 ribogojilišta slatkovodne i morske ribe registriranih u Uredu za Veterinarstvo BiH.

Postojeći kapaciteti u akvakulturi danas su iskorišteni oko 75%,a jedan broj kralitetnih ribogojilišta,zbog devastiranosti,oskudnih materijalnih sredstava i problema oko imovinskih prava i privatizacije koriste svega 35% kapaciteta.Proizvodi akvakulture u BiH su konkurentni svjestskom tržištu,a izgrađeni prerađivački kapaciteti omogućavaju još kvalitetnije proizvode.Zbog kvalitetnih hidroresursa,proizvodnih objekata,prerađivačkih kapaciteta,dugogodišnje tradicije i educiranosti kadrova,a uz pomoć države,moguće je vrlo uspješno razvijati ovu granu poljiprivrede.

Osim zahtjeva u pogledu zaštite okoliša,postoje i druge zakonske obaveze i ograničenja koji se moraju uzeti u obzir kod predlaganja najboljihg raspoloživih tehnika u sektoru prerade ribe.Svi pogoni moraju udovoljiti zahtjevima u pogledu higijenske ispravnosti proizvoda.Ovo može imati značajan utjecaj na okolišni aspekt,kao što su česta čišćenja,korištenje tople vode i deterdženata.Posebna pažnja je posvećena kako ništa u ovom dokumentu ne bi bilo u suprotnosti sa relevantnom zakonskom regulativom iz oblasti sigurnosti prehrambenih proizvoda.
Ribogojilišta mogu uzrokom zagađivanja ili smanjenja kvalitete vode kojom se opskrbljuju.Sva ribogojilišta u BiH ispoštaju iskorištenu vodu bez bilo kakvog prethodnog tretmana.Mogući uticaji otpadnih voda od uzgoja ribe uključuju kontaminaciju podzemnih voda i površinskih voda usljed ispuštanja efluenata ili veze sa dolaznim vodama iz rezervoara za skladištenje.

Električna energija uglavnom se koristi u svrhu rasvjete,te u pojedinim slučajevima za rad rashladne opreme u kojoj se pohranjuje riblji otpad.Na taj način potrošnja energije je skoro nula po kilogramu ribe.Otpad se prikuplja i stavlja u transportni kontejner koji se prazni prema ugovorenoj obavezi komunalne organizacije.Uklanjanje otpada koji eventualno dospije u vode ribnjake,kanale,nasip,puteve i ostala mjesta koja pripadaju ribnjaku vrše uglavnom zaposlenih koji rade na ribnjaku.

Proizvodnja paprika u staklenicima

Proizvodnja paprike u zaštićenom prostoru u nas je redovno zastupljena, mada u srazmijerno malom obimu.

Proizvode se uglavnom sitne ljute papričice, koje se na našem tržištu zimi i s proljeća dosta traže. Gajenje sorta s krupnim plodovima paprike zasad je sporadično, mada njihova proizvodnja
ima znatno veću perspektivu.

Tražnja svježe paprike u zimsko-proljećnom periodu, kada nema dovoljno svježeg povrća,sve je veća.

 Rastuća tražnja, visoki prinosi i povoljne cijene omogućuju rentabilno gajenje ove kulture u staklenicima.Vrijeme proizvodnje. Staklenička proizvodnja paprike podešava se prema klimatskim uslovima rejona i zahtjevima tržišta.Naročito značajan činilac je tražnja. Veća tražnja svježe paprike u nas počinje tek od februara pa nadalje, tj. kada se iscrpu zalihe konzervisanog povrća.U svojstvu začina ljute papričice se troše tokom cijele zime. S obzirom na vrijeme proizvodnje i dužinu vegetacije, paprika se u staklenicima gaji kao glavni usjev.Optimalne temperature u vrijeme gajenja rasada su u direktnoj vezi sa intenzitetom svjetlosti. U toku sunčanih dana treba održavati temperaturu od 22 do 28°C, a od 18 do 20" ako je vrijeme oblačno. Noćne temperature u stakleniku treba da su niže od dnevnih za 4— 5°.Relativna vlažnost vazduha treba da je 55—60°/e. Ne smije se dozvoliti kondenzovanje vode na staklima, jer kapi povrijeđuju rasad. Vlažnost vazduha regulisati redovnim provjetravanjem.Rasad se zalijeva prema potrebi, mlakom vodom. Čestina zalijevanja i količina vode zavise od vremenskih prilika. Ne treba dozvoliti da biljke oskudjevaju vlagom, niti da budu u suvišnoj vlazi.Priprema zemljišta i đubrenja. Zemljište za papriku treba da je strukturno i bogato hranljivim materijama. Najbolja su duboka, humusna, ocjedna i topla tla neutralne ili slabo alkalne reakcije (pH = 6,5—7,5).

Čišćenje, dezinfekcija, đubrenje i priprema zemljišta za staklenički usjev paprike vrše se gotovo na isti način kao za paradajz. Naročito je značajno obilno đubrenje organskim đubrivima. Paprika iziskuje obilnu ishranu. Fosfor omogućava dobro razviće korjenovog sistema i formiranje generativnih organa,te je neophodno prisustvo dovoljnih količina ovog elementa u lako pristupačnom obliku. Kalijum utiče na aktivnije nagomilavanje ugljenih hidrata i povećava otpornost prema temperaturama. Zajedno sa fosforom ubrzava i stasavanje plodova. Pri đubrenju paprike azotom treba biti obazriv,jer višak azota izaziva preveliku bujnost, opadanje cvjetova i zametaka.

Pozicija,konstrukcija i izgled štale

Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana potpuno otvorena prema ispustu prilagođena okolnim objektima i stanju na terenu.

Ako je okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Južna strana bila bi potpuno otvorena, zagrađena na 1,5 m visine montažnim materijalom radi sprečavanja izlaza ovaca, a do vrha su po potrebi specijalne mreže koje sprečavaju direktan prodor sunčevih zraka i negativan utjecaj vjetrova. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj. Jama bi imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od istočnog pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta..

Štala će biti  veličine 200-500 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: dužina 25 m, širina 20 m, visina do oluka 3 m. Štala će se sastojati od dvije povezane metalne konstrukcije u sredini kojih je žlijeb-samo veće štale. Na južnoj i sjevernoj strani krova također će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio  nagiba 25 %, a štala  pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti  ugrađen otvor za protok zraka, te mora biti natkrit.

Unutrašnjost štale treba biti  podijeljena na dva djela između kojih je valov i krmne jasle. Sa sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa južne strane jasala prostor za smještaj ovaca koji se pregrađuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti  betonirani grubljim betonom.

Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu.

Uz prostor za stoku, u staji se može urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za ovce (ovčarnik) iznimno je važan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se janjenje i odgoj janjadi, tov, mužnja, šišanje, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Ovčarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve ovaca. Budući da ovca ne traži veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima držanja ovaca.

Po ovci je potrebno od 1,2 do 1,5 četvorna metra podne površine, 0,5 po janjetu i od 2 do 4 četvorna metra po ovnu. Ovčarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za janjenje koji se mogu demontirati odmah nakon janjenja. Ovnovi su cijelu godinu s ovcama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od ovaca kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani ovčarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz ovčarnike su predviđeni ispusti za ovce, najčešće na južnoj strani u skladu s terenom i klimom.

Načini razmnožavanja malina

Razmnožavanje malina nije toliko popularno koliko je važno za uspješan prinos.Donosimo vam više informacija o razmnožavanju malina.

Malina može da se razmnožava na više načina:
a) Sjemenom
b) Korijenovim reznicama
c) Ožiljavanjem vrhova izdanaka
d) Razmnožavanje izdancima (zrelim ili zelenim)

a) Razmnožavanje sjemenom se primjenjuje u naučno - istraživačke svrhe sa ciljem stvaranja novih sorata.Ovaj vid razmnožavanja se ne primjenjuje u proizvodnim zasadima, jer dobijene jedinke se razlikuju od izvorne -materinske biljke.

b) Razmnožavanje reznicama korijena ostvaruje ubrzano umnožavanje novostvorenih sorata. Korijenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen pupoljak, a optimalno je 2 - 3 pupoljka. Tako izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene žile sa najmanjim prečnikom oko 3-4 mm.

c) Ožiljavanje vrhova izdanaka se obavlja krajem augusta, tako da se vrhovi povijaju u iskopane jamice i nagrću rastresitom i vlažnom zemljom u visini od 10 cm.Nakon mjesec dana razvijaju se adventivne žile, koje će do jeseni obezbjediti zadovoljavajuće ožiljavanje povijenog vrha izdanka. U jesen iste ili u proljeće naredne godine ovako ožiljeni izdanci se otkopavaju i odvajaju od matične biljke,skraćuju na dužinu od 15 - 20 cm, potom vade i koriste za dalju sadnju.

d) Crvena malina se masovno razmnožava zrelim ili zelenim reznicama. Izdanci se mogu proizvesti u matičnjaku ili u rodnim malinjacima. Najkvalitetniji izdanci se dobiju iz matičnjaka maline koji su podignuti od sortno čistog i zdravog sadnog materijala, u izdvojenom zatvorenom prostoru. Nakon proizvodnje izdanaka u ovakvom matičnjaku, isti se dalje razmnožavaju u polju koje je
prostorno izolovano od drugih matičnjaka najmanje 4oo m.Sadnice proizvedene na ovakav način prestavljaju orginalan sadni materijal koji proizvođači dalje umnožavaju, te nakon dvije godine uzgoja dobijaju sadnice za podizanje proizvodnih zasada.

Tehnike sadnje jagoda

Sadnju jagode moguće je obaviti u znatno većem broju vremenskih termina nego sadnju većine ostalih vrsta voćaka.

U uslovima obezbjeđenja navodnjavanja, sadnju jagode najbolje je obaviti u ljetnom periodu ( u julu ili avgustu), budući da se već u narednoj vegetaciji može očekivati puno plodonošenje. Pored ljetne sadnje, u širokoj praksi vrlo česta je i jesenja sadnja, a nešto rjeđa je proljetna.Jagodu je moguće saditi ručno, ili na većim površinama, mehanizovano. Ona se obavlja kvalitetnim i zdravim živićima koji najbolje rezultate daju ukoliko su tek izvađeni iz matičnjaka, a ukoliko su čuvani, iste je potrebno pred sadnju osvježiti, potapanjem korijenovog sistema u vodu, u trajanju 1 - 24 sata, u zavisnosti od stepena uvenuća.

Neposredno pred sadnju živica, u cilju boljeg prijema,njihov korijenov sistem se skraćuje za 1/4 - 1/2, uranja u rastvor nikotina, a potom potapa u razrjeđenu smjesu ilovače i balege.Sadnja jagode obavlja se poslije dobre i potpune pripreme zemljišta, kada je Isto umjerene vlažnosti, pri oblačnom vremenu i na istoj dubini na kojoj su živici bili u matičnjaku.Mehanizovana sadnja jagode obavlja se mašinama koje se priključuju za traktor, čija je brzina kretanja 4 - 6 km/h i koje su slične uređajima za sadnju kupusnjača.

Ručnu sadnju jagode moguće je obaviti: sadiljkom, u kanaliće ili pomoću ašova. Sve tri tehnike ručne sadnje podrazumjevaju prethodno obilježavanje redova pomoću kanapa ili žice i dubinu sadnih mjesta 5 - 7 cm. Nakon obavljene sadnje, neophodno je obavezno zalijevanje svakog posađenog živica jagode, u cilju njihovog boljeg prijema.

Ukupne dobiti poslovanja farmom

Već je istaknuto da tehnika ukupne dobiti najviše odgovara planiranju i analiziranju prihoda i troškova privatnog poslovanja na farmi bilo kojeg obima.

Ova tehnika je bazirana na tri osnovna principa:
1. Farmom se upravlja kao biznisom , a ulazni i izlazni materijali se finansijski procjenjuju po cijenama na tržištu.
2. Svaka proizvodnja unutar farme se definiše kao određen proizvodni ciklus ili aktivnost. Farma se može sastojati i samo od jedne proizvodnje ili od više različitih proizvodnji, na primjer:ozima pšenica, kukuruz, ovce i svinje. Jedan proizvodni ciklus može koristiti proizvode drugog tipa proizvodnje (npr. ječam sa farme kojim se mogu hraniti krave). Jasno je da u ovom slučaju novac nije uključen, nego kod pripremanja ukupne dobiti ovaj unutrašnji transfer stoke ili usjeva se smatra prodajom za jedan tip proizvodnje i kupovinom za drugi.
3. Svi troškovi u i na farmi se mogu podjeliti u dvije odvojene i različite grupe, a to su: Varijabilni troškovi koji su specifični za određenu vrstu proizvodnje i Fiksni troškovi koji su vezani za
čitavo poslovanje, a ne posebno za određenu proizvodnju.

Varijabilni troškovi su direktno vezani za pojedine proizvodne cikluse. Ovi troškovi se mogu lako smjestiti, i variraju u direktnoj proporciji sa prom jenam a u veličini određene proizvodnje. Oni mogu
biti tačno određeni u novčanim jedinicam a i ako proizvodni ciklus sa kojim su oni povezani prestane da postoji na farmi, onda će varijabilni troškovi te proizvodnje nestati. Primjeri varijabilnih troškova
uključuju sjeme, đubriva, povremenu radnu snagu ili ugovorene poslove, koncentrat za ishranu stoke i troškove navodnjavanja.Na fiksne troškove naravno ne utiču male promjene u veličini i kombinaciji različitih proizvodnih ciklusa na farmi. I pored toga oni se mjenjaju, ali indirektno. Oni postoje bez obzira na veličinu farme ili kombinaciju pojedinih proizvodnji koje čine farmu.

Nije ih lako pridružiti pojedinim proizvodnjam a, ali su neizbježni kod vođenja farme. Fiksni troškovi uključuju stalno zaposlenu radnu snagu, radne troškove mehanizacije, popravke objekata, telefon, troškove osiguranja i plaćanje kamata. (Na primjer; telefonski račun: ako farmer drži krave i uzgaja usjeve, ne bi bilo praktično njegov telefonski račun dijeliti između ove dvije proizvodnje. Slično tome,ako se poveća stado, to ne bi trebalo direktno uticati telefonski račun.)Ukupna dobit proizvodnje se definiše kao Izlazi (sve prodaje uključujući bilo koje sporedne proizvode) minus Varijabilni troško vi.Profit farme je zbir ukupnih dobiti pojedinačnih proizvodnji minus fiksni troškovi poslovanja farme. Analiza ukupne dobiti neće promjeniti profit biznisa od onog što je obračunato drugim metodama.

Profit ostaje isti.

Ipak menadžer je bolje informisan o izvorima profita i relativnim prednostim a različitih djelova poslovanja.I ukupne dobiti i fiksni troškovi se obračunavaju na osnovu 12-to mjesečnog period, koji se poklapa ili ne poklapa sa kalendarskom godinom . Izlaz proizvodnje i pored toga može biti obračunat prilagođavajući se promjenam a koje se dešavaju tokom godine. Za neke proizvodnje na farmi na primjer proizvodnja vrhunskih sorti voća, imamo početni period proizvodnje tokom kojeg se sadi rasad i čeka se prije nego što to uđe u proces proizvodnje. Ovi početni troškovi se mogu akumulirati i postaviti nasuprot prihoda u svakoj godini.Mora se naglasiti da obračun profita farme korištenjem tehnika ukupno njme dobiti i fiksnih troškova ne uključuju bilo koje transakcije
kapitala.

One mogu uključivati prodaju ili kupovinu mehanizacije i opreme, novi zajam ili otplatu postojećih zajm ova, kupovinu zemljišta ili investiranje u objekte. Jedini pokazatelj kapitala uloženog u poslovanje koje je uključeno u obračun profita farme a pored kamate na zajmove koji se dižu radi sticanja osnovnog kapitala, je godišnji trošak amortizacije za mehanizaciju i objekte.Da bi se omogućilo da se efikasnost svake proizvodnje odražava na finansijski račun, prihodi koji pokrivaju vrijednost proizvoda ili koristi koje uživaju farmer i njegova porodica i za koje ne primaju novac, trebaju se jasno odrediti u Ukupnim dobitima. Lična potražnja farmera i njegove porodice se isključuju, sve dok se ne plaćaju na stalnim osnovam a, kao na primjer, stalno zaposleni na farmama.

Važne činjenice o smilju

Smilje zlato i zaboravljeno blago – Aromatična biljka, koja je u narodu poznata pod imenom smilje raste na sunčanim kamenjarima i padinama, u pukotinama stijena, područjima uz more.

Neke vrste gaje se kao ukrasne biljke, i za suho cvijeće. Često se sade u grupe u sunčane kamenjare ili pojedinačno u saksije i žardinjere. Njihov prijatan miris unosi u eksterijer doma mediteranski osjećaj i miris ljeta.Rod Helichrisum ili smilje kako se u narodu zove sastoji se od oko 300 vrsta, jednogodišnjih, zeljastih višegodišnjih i žbunastih biljaka, i pripada porodici glavočike (Asteraceae). Najviše vrsta potiče iz Afrike. Oko 25 vrsta se može naći u Europi i Mediteranu, a kod nas se javlja samo jedna vrsta. Naziv roda je nastao od grčkih reči helios, što znači Sunce i chrisos, što znači zlato, i vjerovatno je povezan sa žutom bojom cvjetova koju ima većina vrsta ovog roda. Za neke vrste iz ovog roda se koriste sljedeći nazivi: everlast na engleskom jeziku, l’immortelle na francuskom, бессмертник na ruskom jeziku. Ovakva poetična i pomalo misteriozna imena, povezana sa rječju besmrtnik dobila je vjerovatno zato što nikada ne vene, čak ni pošto je ubrana.

Stablo smilja je uspravno i obraslo svilenkastim, gustim dlačicama. Može da poraste u visinu do 60 cm, a neke vrste, i do 90 cm.Listovi smilja su čvrsti, uski i dlakavi, i svojim rubom zavijeni nadole. Svi listovi su na licu zeleni, a srebrnasto dlakavi na naličju. Donji listovi su pri osnovi stabla sakupljeni u rozetu, a ostali naizmenično raspoređeni po stablu.

Smilje obično cvjeta od maja do jula. 

Cvjetovi su najčešće jarkožute boje zbijeni u glavice, ali mogu da budu i naranđasti, crveni, ružičasti ili bijeli. Cvjetne glavice se koriste kada cvjetovi počnu da se otvaraju. Pošto se tako isjeku i osuše, cvetovi i stabljike sačuvaju svoju boju i oblik duže vrijeme.Plod smilja je ahenija glatka ili hrapava, dužine do jednog milimetra.Od davnina je smilje poznato kao ljekovita biljka. 

Stari Grci su ga koristili kao lijek za rane.

Koren, listovi, stabljike i cvjetovi koristili su se u tradicionalnoj medicini za liječenje i olakšavanje tjelesnih tegoba, kao što su alergije, prehlade, kašalj groznica, glavobolje, hemoroidi, reumatske tegobe, grčevi kod djece. Tako se na primjer za problem sa kožom, koristio svježe ubrani cvijet smilja koji se sušio i miješao sa raznim uljima, a potom nanosio na kožu. U Africi se njegovo lišće kuhalo i jelo. Zbog slatkastog izuzetno parfemskog mirisa i reputacije da može da izbriše tragove vremena na licu smilje je davno našlo primjenu u kozmetici.

U starim narodnim pjesmama smilje se pominje kao najljepši cvijet za kićenje djevojaka i momaka. Tako se u jednoj narodnoj pjesmi kaže: “Nit je smilje niti bosilje, već miriše duša djevojačka.” Postoji vjerovanje da ako žena ne može da rodi, treba joj staviti vijenac od smilja na glavu pa će roditi. Zbog ljepote i mirisa cvijeta ženskoj djeci su davana imena Smilja, Smiljana, a muškoj Smiljan i Smiljko.
Danas se neke vrste smilja koriste u narodnoj medicini, kozmetici, a i kao sredstvo protiv raznih insekata. Koristi se i kao začinska biljka, na primjer kao zamjena za kari koriste se mladi izdanci i listići nekih vrsta.

izvor: artnit.net

Gnojidba u organskoj sredini

Cilj gnojenja je poboljšanje plodnosti tla i ostvarivanje visokih prinosa.

Pred kraj zime ili u rano proljeće vrijeme je za osnovnu organsku gnojidbu, ako to već niste učinili u jesen.Kako bi se izbjegnuli nepotrebni gubici i zagađenje, što je jedno od načela organske poljoprivrede,potrebno je dodavati optimalne količine gnojiva. Dodavanjem organske materije u tlo održava se aktivnost mikroorganizama, odnosno njegova biološka plodnost što je i osnovni cilj organske proizvodnje. Na plodnom tlu bogatom hranjivim tvarima biljke dobivaju dovoljno hrane i zato su jake i zdrave i otpornije na stresove, kao što su nepovoljni vremenski uvjeti i napadi bolesti i štetnika.

Temeljna načela organske gnojidbe:
može se dodati previše, ali i premalo;
što je različitije organsko gnojivo, ugaranje tla je bolje;
teško i lako tlo imaju različite uvjete gnojidbe,
poželjno je dodavati manje količine u više navrata;
svaki vrtlar mora dobro poznavati tlo i potrebu hranjenja mikroorganizama
u njemu.

U organskoj poljoprivredi postoji više mjera koje se provode s ciljem zaštite od erozije,očuvanja strukture tla i sl., a koje istovremeno indirektno i gnoje tlo. U te mjere prvenstveno spadaju zelena gnojidba i malčiranje.Osim navedenih mjera, kao organsko gnojivo može poslužiti stajsko, govedsko, gnojivo peradi, gnojnica uz poseban način pripreme, kompost, organsko tvorničko gnojivo.
Zajedničko im je da se svi ti organski sastojci rastvaraju pod utjecajem organizama tla i transformiraju u različite organske supstance smeđe do crne boje, koja se naziva humus, a jedna je od najvažnijih komponenti za zdravo i plodno tlo.

9 interesantnih činjenica o vinogradarstvu

U ovom članku vam prilažemo nekoliko zanimljivih činjenica o vinogradarstvu općenito.

1.Europska Unija je najveći proizvođač i izvoznik vina.

2.Vinogradi sa većom površinom uglavnom proizvode vina slabije kvalitete.

3.Vina proizvedena od starijih vinovih loza se bolje prodaju nego bilo koja druga.

4.Najstarije vino ikad proizvedeno je eksponat u Historijskom muzeju der Pfalz u Njemačkom gradu Speyer,i datira jos od 3. stoljeća nove ere.

5.Otprilike kilogram grožđa je potrebno da se proizvede boca vina.

6.Najveći neprijatelj kvaliteti vina je sunčeva svjetlost.

7.Idealno bi trebalo da vino bude cuvano na temperaturi od 10 do 12 stepeni celzijusa na maksimumu od 20 stepeni.Veoma je važno da se izbjegnu nagle promjene u temperaturi.

8.Vinski sektor EU je već doživio pad učešća u globalnom marketu od 18% u prošlim decenijama,zbog jake konkurencije novih svjetskih vinarija.

9.Komandarija vino sa Kipra je prepoznatljivo po tome što je svrstano u Ginisovu knjigu rekorda kao prvo vino koje je dobilo ime.

Greške u zaštiti graha

Grah je tradicionalno vrlo popularna kultura na našim prostorima.

Uzgajaju ga brojna gospodarstva, uglavnom na malim površinama. No, svake godine početkom jula, proizvođači se suočavaju sa propadanjem graha koje se najčešće očituje kao žućenje listova, a kasnije dolazi do sušenja cijele biljke.Proizvođači ovaj problem najčešće nazivaju „plamenjača graha“, a za njegovo suzbijanje upotrebljavaju fungicid Ridomil Gold MZ Pepeite i tu čine nekoliko pogreški.

Kao prvo, navedeni fungicid uopće nema dozvolu za primjenu na grahu, a sredstva za zaštitu bilja moraju se primjenjivati  isključivo u skladu s uputama, upozorenjima i obavijestima na etiketi ili u skladu s rješenjem o registraciji ili rješenjem o dozvoli. Ponekad proizvođači uopće nisu svjesni činjenice da neko sredstvo za zaštitu bilja nije dozvoljeno primjenjivati na grahu ili nekoj drugoj kulturi. U slučaju nedoumice potrebno je ponovno proučiti uputu priloženu uz sredstvo ili potražiti informaciju u Fitosanitarnom informacijskom sustavu (https://fis.mps.hr/trazilicaszb/). Ako nije navedena doza ili koncentracija sredstva za primjenu na grahu te nema propisane karence – sredstvo nije dozvoljeno primjenjivati na grahu!

Do druge pogreške nas dovodi pogrešan naziv bolesti (možda je tačnije reći simptoma) koji se udomaćio među proizvođačima graha. Uzrok žućenju i sušenju graha zapravo nije plamenjača već je to najčešće fuzarijskao venuće (Fusarium solani) te nekroza korjenova vrata (Rhizoctonia solani). Uzročnici obje bolesti žive u tlu i u konačnici dovode do propadanja korijena. Zbog toga biljke zaostaju u razvoju, lišće im najprije požuti, a zatim se osuši. Biljka neko vrijeme životari, a zatim se u potpunosti osuši te grah u eventualnim mahunama prisilno dozrijeva. Do zaraze dolazi kada mlade biljčice rastu u vrlo vlažnom tlu. Optimalna temperatura za Rhizoctoniu solani je 18°C dok Fusarium voli višu temperaturu (22-32°C) i kiselije tlo.

Najvažnija mjera zaštite od navedenih bolesti je plodored. Niti jedna zaštita folijarnom primjenom fungicida neće dati rezultat stoga nema smisla koristiti fungicide. Nažalost, grah se nerijetko i nekoliko godina uzastopno sije na istoj površini.

5 zanimljivih činjenica o jabukama

Svi znamo da jedna jabuka dnevno čuva zdravlje.

Ovo sočno voće vezuje se za brojne zdravstvene i beauty pogodnosti, uključujući gubitak kilograma, te smanjenje rizika od srčanog udara i pojave karcinoma. Saznajte još neke korisne činjenice o jabukama.

1.Alergija na jabuke su alergije na polen

Kada govorimo o alergijama na hranu, najčešća asocijacija su kikiriki ili jaja. No, činjenica je da su i alergije na jabuke česta pojava. Stručnjaci vjeruju kako je za to odgovoran polen breze, koji se nalazi na površini sveže jabuke.

2.Jabuke su dijetna hrana

Velike količine vode i vlakana koje sadrži jabuka znače da vas ovo voće dugo drži sitima, bez obzira na malo kalorija (svaka jabuka ima otprilike 95 kalorija). No, jabuke skrivaju još jednu veliku prednost: ursolična kiselina koja se nalazi u kori pokazala se vrlo učinkovitom u topljenju masnih naslaga i smanjenju rizika od gojaznosti.

3.Jabuke su raznovrsne

Jabuka je najraznovrsnija jestiva biljka na planeti. Prema riječima stručnjaka, za jabuke Rouana Džejkobsena, samo u SAD-u nekada je postojalo više od 16.000 različitih sorti jabuka, a danas ih na području Amerike ima oko 2.450 vrsta.

4.Oko 30 odsto jabuke bacimo

Klasičnim i uobičajenim načinom jedenja jabuke, kružno oko jezgra, baca se i do 30 odsto jabuke (između 20 i 30 kalorija).

5.Jabuke imaju puno vazduha

Iako neke studije tvrde kako jabuke sadrže čak 25 odsto vazduha, prema pisanju Huffington Posta, količina vazduha u ovom popularnom voću iznosi ipak 18 odsto.

Tekst: Life Content
Izvor: Huffington Post,www.lepotaizdravlje,rs

Kako pravilno postupati sa teladi?

Oprezno ophođenje prema životinjama treba da počne od samog rođenja.

Tek otelenja telad tokom prvih dana života doživljavaju mnogo stresa. Mirno i oprezno rukovanje može da smanji, ili čak i spriječi stvaranje psihičkog stresa. Koristite peškir da obrišete i izmasirate tek otelenju telad. Ova procedura donosi nekoliko korisnih efekata: stimuliše cirkulaciju, suši dlaku a time i smanjuje gubitak toplote i stvara kontakt između teleta i čoveka. Ovaj kontakt može da se nastavi tokom hranjenja kolostrumom. 

Pomazite tele i tiho “pričajte” sa njim da bi mu smanjili urođeni strah od čovjeka.

 Ovo nastavite i tokom perioda kada se tele odvikava od sisanja. Telad koja se smiještaju u zasebne prostorije koje im onemogućavaju međusobni kontakt će se manje plašiti čoveka. Nježno ophođenje, takođe, smanjuje pojavu hroničnog stresa koji za rezultat može imati drastično smanjenje imunog sistema. Ovakvo ophođenje treba da se nastavi i kasnije, jer tele ili krava doživljavaju svaku novu situciju kao stres i strah. Sve se to može ublažiti ljudskim i opreznim ophođenjem sa životinjama. Pokušajte da stvorite rutinu ishrane i muže koja će biti ista svakoga dana. Ali, takođe, pokušajte da stvorite i konstantnost iste temperature, zvukova, kao i prisustva istih ljudi koji će da rade sa životinjama. Kada su promene neophodne, gledajte da ih ostvarite postepeno i tokom dužeg perioda, tako da telad mogu da se lakše priviknu na novonastale uslove. Iskoristite šansu da postupate sa teladima nježno na početku života, tako da kasnije kada stasaju reaguju sa manje stresa na neočekivane situacije.

Utovar i istovar teladi zahtijeva posebnu pažnju. Mlada telad nemaju iskustvo sa ponašanjem u krdu i teško se snalaze na rampama i ogradama za utovar. U ovom dobu poželjno je koristiti specijalizovana kolica za utovar teladi ili barem povodac, tako da se telad utovaraju jedno po jedno. Tipično je da telad legnu kada se transportuju, tako da bi im trebalo omogućiti dovoljno prostora za to. Poslije transporta, poželjno je dodati elektrolite u ishranu da bi se brže nadoknadila izgubljena tečnost. Elektroliti pomažu u smanjenju nivoa dehidracije, poboljšavaju unos hrane i potpomažu imuni sistem tokom i posle stresnog procesa kao sto je transport.

Ukoliko vam se neka od ovih mjera čini previše skupa ili pak mislite da vam oduzima previše vremena, sjetite se da stres prouzrokuje usporavanje razvoja teleta, što će vam kasnije zadati značajne finansijske gubitke. Takođe, nježno i strpljivo ophođenje prema teladima kasnije će vam umnogome olakšati kako rad tako i samu mužu.

Uzgoj gljiva u podrumima

Podrumi su veoma pogodni objekti za gajenje gljiva. Zavisno od klimatskih uvjeta u njima i mogućnosti održavanja mikroklime, mogu se podijeliti u tri grupe.

U prvu grupu spadaju podrumi gdje je mikroklima izjednačena, bez obzira na godišnje doba. Oni su najpogodniji za gajenje šampinjona i gljiva uopće. U drugu grupu spadaju podrumi gdje je utjecaj godišnjeg doba izrazit. To su takozvani plići podrumi. U treću grupu spadaju podrumi ispod stambenih zgrada i privrednih objekata. U podrume se mogu svrstati i podzemni objekti koji mogu poslužiti za gajenje gljiva. To su skloništa, zatim napušteni dijelovi rudnika ili hodnici rudnika.
Duboki podrumi su vrlo interesantni za uzgoj šampinjona, jer je u njima temperatura ustaljena i vrlo malo oscilira i zimi i ljeti. Zavisno od dubine, temperatura se kreće između 12 i 16 stupnjeva. Kad se podloga unese u takav podrum, onda se temperatura poveća za koji stupanj, što pojeftinjuje troškove oko dodatnog zagrijavanja do optimalne temperature za razvoj i rast gljiva, odnosno njihovog pravovremenog i dobrog plodonošenja.Naravno, kao i svi drugi podrumi, tako i duboki nisu bez mane.

 U podrumima je teško održavati higijenu. 

Zato se posebna pažnja mora pokloniti dezinfekciji gljivarnika između dva turnusa. Podovi takvih podruma obično su neravni, što doprinosi zadržavanju uzročnika bolesti i štetočina. Zato je poželjno, čak veoma poželjno, da se podna površina dubokih podruma izbetonira ili bar dio po kome se stalno hoda. To ne znači da treba posvetiti manju pažnju higijeni. Naprotiv, obavezna je dezinfekcija, odnosno preventiva od bolesti i štetočina na koje su šampinjoni i sve vrste drugih gljiva vrlo osjetljivi.Kod dubokih podruma nisu isključene teškoće s ventilacijom. Na kraju podruma treba da je ugrađen, i to vertikalno, kanal za ventilaciju. Ako je podrum jako dugačak, onda na svakih 50 do 100 metara treba da postoji vertikalni ventilacioni dimnjak. Pažljivim otvaranjem i zatvaranjem ventilacionog kanala i otvora na njemu može se osigurati dovoljna količina svježeg zraka tako potrebnog u gajenju šampinjona. To je naročito lako učiniti zimi, jer hladan zrak brzo prodire u unutrašnjost objekta. 

Međutim, dovoljna je mala nepažnja da se temperatura naglo spusti ispod željene, što nije dobro.

U ljetnim mjesecima prirodna ventilacija je otežana, jer vanjski topli zrak vrlo teško dopire u podrum. Kod takvih podruma, pri gajenju gljiva na policama, obavezno treba ugraditi ventilatore koji mogu i do deset puta na sat da promijene unutrašnji zrak. Ako se, recimo, šampinjoni gaje na više nivoa, onda je neophodno ugrađivanje dodatnih ventilatora koji će s najviše tačke podruma, preko specijalnih PVC gurati zrak na podnu površinu. Tako će se osiguravati približno ista temperatura po cijeloj visini podruma.U plićim podrumima, zbog utjecaja vanjske temperature, najčešće se prakticira sezonska proizvodnja šampinjona. To se čini samo u najhladnijim mjesecima,nikako u najtoplijim, jer je bez hlađenja praktično nemoguće gajenje gljiva. 

Zimi je neophodno grijanje. 

Zato se obično proizvodi jedan ciklus u proljeće i jedan u jesen. Ovakvi podrumi su, inače, veoma pogodni za gajenje gljiva, kako zbog lakog pristupa u njih, tako i mogućnosti lake umjetne ventilacije i održavanja higijene. Mogu se adaptirati ugradnjom uređaja za grijanje, što omogućuje gajenje i u hladnim mjesecima, čak i zimi.

Podrumi ispod stambenih zgrada ili privrednih objekata su obično polupodrumi sa prozorima ili ventilacionim oknima. Pogodni su za gajenje šampinjona. Temperaturna svojstva su im slična kao kod plićih podruma. Znači, lako se mogu zagrijati ali i ohladiti. Ako su dovoljno veliki, treba ih iskoristiti za gajenje šampinjona. Najčešća im je mana što je ulaz u njih preko stepeništa. Mikroklima se može lako podesiti. To se naročito odnosi na provjetravanje zraka. U takvim objektima treba da postoje dva ventilatora. Jednim se ubacuje svjež zrak, a drugim, manjim, izvlači se ustajao zrak s podne površine. To je ugljen-dioksid, koji je teži dio zraka.

Razlozi i ciljevi obrade tla

Da bi posijano sjeme normalno klijalo i da bi se izniknula biljka normalno razvijala i dala željeni prinos, pored ispunjavanja ostalih neophodnih uslova, i zemljište mora biti u povoljnom stanju.

 Za dovođenje tla u povoljno stanje potrebno ga je, prije svega, obraditi. Obradom se najviše djeluje
na fizička svojstva zemljišta.

Ima više razloga za obrađivanje tla. Neki od razloga važe za sve prilike,dok se neki odnose na specifične uslove. Osnovni ciljevi obrade mogu biti:privođenje zemljišta kulturi (antropogenizacija, stvaranje oranice ili kulturnog tla) i redovno iskorištavanje kulturnog tla. Razlozi i ciljevi obrađivanja
tla su sljedeći:

1) Priprema tla za unošenje sjemena. Velika većina vrsta sjemena se prilikom sjetve unosi u tlo da bi na određenoj dubini našla za klijanje povoljne uslove vlage, temperature i svjetlosti (odnosno tame, koja je nekim vrstama sjemena potrebna) i da bi bila zaštićena od nepovoljnih uslova kojim a je sjeme izloženo kada ostane na površini tla (djelovanja prejake insolacije, vjetra i mraza,isušivanja, napada ptica itd.). Da bi se sjeme moglo unijeti na željenu dubinu,zemljište treba da bude za to pripremljeno, odnosno obrađeno.

2) Lakše prodiranje korijena u dubinu. N ije dovoljno da sjeme klija i biljka nikne. Potrebno je da se njen korijen što bolje razvija i što lakše prodire u dublje slojeve tla. Razvijen korijen, sa žilama u dubljim slojevima, nalazi više vode i hrane, a biljka je čvšće vezana za zemlju. Takve biljke su otpornije prema suši, njihov korijen lakše dolazi do hraniva, a jače ukorijenjene biljke
su otpornije prema polijeganju, čupanju i sličnim mehaničkim povredama (manji je i rizik od oštećenja korijena oruđima prilikom obrade tla i si.). Prema tome, obradom se stvara povoljan ne samo sjetveni nego i korijenski sloj zemljišta.

3) Stvaranje i obnavljanje povoljne strukture tla

4) Podsticanje biološke aktivnosti zemljišta i stvaranje pristupačnih biljnih
hraniva iz nepristupačnih (iz organskih i mineralnih materija u tlu).

5) Brža i veća infiltracija i zadržavanje vode u tlu. Obrađeno tlo može da primi više vode nego neobrađeno i da tako stvori zalihu vlage koja' će biti vrlo značajna u periodima suše.

6)Veća infiltracija zraka i njegova veća razmjena između zemljišta i atmosfere.Veći volumen pora i šupljina tla, stvoren obradom, omogućava veći ulazak zraka, koji je važan za mnoge biohemijske procese u zemljištu. U isto vrijeme, veće izlučivanje CO2 iz tla pospješuje fotosintezu usjeva,

7) Uništavanje korova. Qbradom se korovske biljke direktno uništavaju, a korovsko sjeme unosi u dublje slojeve gdje nema uslova za klijanje i nicanje.(Neke vrste obrade mogu i stimulisati razmnožavanje korova zbog sječe i raznošenja rizoma i korijena i zbog izbacivanja korovskog sjemena iz dubljih u površinske slojeve tla gdje nalazi uslove za klijanje i nicanje.)

8) Unošenje đubriva. Đubriva imaju mnogo veći efekat ako se unose u tlo,U zonu korijenovog sistema biljke, nego ako ostanu na površini. Pored đubriva,u tlo se ponekad unose i zemljišni herbicidi i insekticidi.

9)Unošenje biljnih ostataka. Strnjika, slama, kukuruzovina i ostali ostaci i otpaci od usjeva, tratina livada i pašnjaka, kao i uginuli i živi korovi obradom se unose u zemljište, čime se stimuliše njihovo razlaganje i mineralizacija.Na ovaj način zemljište dobija izvjesnu količinu organske materije.

10) Suzbijanje biljnih bolesti i insekata. Mnogi uzročnici biljnih bolesti i insekti prezimljuju u biljnim ostacima (strnjici, slami, kukuruzovini itd.). Oranjem se ovi biljni ostaci unose duboko u zemlju, čime se prekida životni ciklus navedenih organizama, što uzrokuje njihovo uginuće. Obradom se takođe uništavaju biljke — prenosnici raznih bolesti i insekata, a time i ovi paraziti.

1l) Dreniranje i brže sušenje mokrih tala i smanjenje evaporacije na suhim.Obradom- mokrog zemljišta povećava mu se površina, a time i evaporacija. U suhim tlima, odgovarajućim mjerama obrade, prekida se kapilaritet i zatvaraju pukotine u zemljištu kroz koje se gubi vlaga, te se tako ovaj gubitak smanjuje.

Priprema zemljišta za podizanje kupinjaka

Kupina je poznatija kao divlja voćka,međutim u nekim slučajevima koji i nisu tako zanmarivi ona se sadi i uzgaja.

Obzirom da je kupina višegodišnja kultura, odnosno da zasad ove kulture predstavlja investiciju čija se eksploatacija obavlja duži niz godina, isti je prvenstveno neminovno podići sa maksimalno sigurnim sadnim materijalom i na što pripremljenijem zemljištu.

Priprema zemljišta za zasnivanje zasada kupine najčešće se obavlja na 3 - 4 mjeseca pred samu sadnju kulture. U slučajevima prisustva korova na odabranoj parceli za podizanje kupinjaka, prvo je neophodno, još u ljetnom periodu, po skidanju usjeva izvršiti plitko oranje i poravnavanje zemljišta, potom po površini aplicirati herbicide, a nakon mjesec dana ponovo obnoviti plitko oranje, u cilju povećanja efikasnosti herbicida. Na zemljištima koja nisu zakorovljena herbicide ne treba primjenjivati, već se prije unošenja đubriva vrši samo čišćenje i ravnanje odabrane parcele.

Unošenje organskih i mineralnih đubriva u zemljište tokom njegove pripreme za podizanje kupinjaka podrazumjeva dodavanje 3o - 6o t/ha stajnjaka i 800 - l000 kg/ha kombinovanih mineralnih đubriva (l0 : 12 : 26), što prvenstveno zavisi od tipa, strukture i plodnosti zemljišta tretiranog zasada.Posljednja radna operacija koju podrazumjeva priprema zemljišta za podizanje kupinjaka je duboko oranje.Ono je neminovno obaviti bar jedan mjesec prije sadnje, i to pri umjerenoj vlažnosti i, ukoliko je zemljište boljih fizičkohemijskih osobina, na dubinu 3o cm., a ukoliko se radi o lošijem zemljištu, na dubinu od 40 cm.

Sa 50 košnica možete zaraditi i do 12.000 KM!

Žarko Ilić jedan je od najstarijih pčelara u srbačkom selu Korovi. Prije 40 godina kao poklon za 8. mart ženi kupio košnicu.

Žarko kaže da je ovo četvrta godina za redom kako se njegove kolege bore za preživljavanje pčelinjih društava jer nemaju kvalitetnu ispašu zbog čestih kiša, ekstremno visokih temperatura, a izložene su i napadu raznih parazita i bolesti.

– Najveće stradanje imao sam 2002. godine kada sam otišao na operaciju srca u Beograd. Tada mi je od ukupno 80 pčelinjih društava stradalo 78, ali su samo u dvije košnice pčele preživjele, pa je bilo dovoljno za novi početak i razmnožavanje do brojke 55, koliko sam imao prošle godine – kaže Žarko i dodaje da se osim meda može dobro zaraditi i od prodaje rojeva čija se cijena kreće od 40 do 50 maraka.Žarko tvrdi da se od ovog hobija može pristojno živjeti. Kaže da pčelar sa 50 košnica i sa prosječnim prinosom od oko 20 kilograma po košnici dobija tonu meda čija je vrijednost 12.000 maraka.

– Hvala bogu da se za gajenje pčela interesuju mlađi ljudi, pa i penzioneri, kao što je moj prvi komšija i rođak Drago, austrijski penzioner koji mi redovno nabavlja lijekove u inostranstvu. Njemu sam poklonio tri roja i sada mu dajem savjete onako kako sam ih ja dobijao od Mire Holubeka – kaže Žarko i dodaje da ga raduje što je u Srpcu formirano Udruženje pčelara „Košnica“, koje bi trebalo da se izbori za veće podsticaje od opštine Srbac jer sadašnjih pet maraka po košnici nije dovoljno. (BH PČELAR/ O. Nikičević)

Izvor:www.bhpcelar.com

Tehnika sadnje malina

Sadnja maline obavlja se od oktobra do aprila zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), a u junu zelenim izdancima (ljetna sadnja).

Jesenja sadnja se najčešće koristi, budući da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate.Izdanci maline sade se na istu dubinu na kojoj su bili prije vađenja u matičnjaku ili, ukoliko postoji vjerovatnoća slijeganja zemlje, za 3 - 4 cm. dublje.Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem sadnica osvježiti, prvo skraćivanjem žila za 1/4 njihove ukupne dužine, a potom potapanjem istog u razjedenu smjesu podjednakih dijelova balege i ilovače, u trajanju od najmanje 2 sata.Sama sadnja može se obaviti u brazde ili u pojedinačne rupe dimenzija koje će omogućiti neophodnu dubinu i pravilan raspored žila sadnica maline. Oblačno vrijeme je najpovoljnije za izvođenje sadnje, čija se tehnika provođenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voćaka.

Naime, nakon sloja plodne zemlje kojim se prekrivaju žile sadnice, nanosi se sloj zgogjelog stajnjaka, a potom sadno mjesto, uz lagano gaženje, potpuno prekriva zemljom.Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjerovatnoća izostanka kišnih dana, svaka sadnica se zaljeva sa 3 - 4 I vode.Skraćivanje posađenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ono se obavlja na 3 - 4 pupoljka, odnosno na dužinu oko 2o cm., a u cilju boljeg prijema i stimulisanja veće vegetativne snage rasta budućih prirasta.

Biosigurnost na farmama pilića

Proizvodnja živinskog mesa, tov brojlera, zasnovana je uglavnom na intenzivnoj- tzv. brojlerskoj proizvodnji.

To podrazumjeva intenzivan tov mladih pilića do uzrasta 5-6 sedmica i do završne mase oko 2,5 kg. Za tov se koriste pilići teških linijskih hibrida – na našem tržištu najviše se koriste ROSS-308, COBB 500, Hubbard i drugi.

Za uspješnu brojlersku proizvodnju moraju se poštovati sljedeći principi:

• tov specijalizovanih linijskih hibrida visokog genetskog potencijala;
• primjena svih propisanih veterinarskih i zoohigijenskih mjera;
• držanje živine u savremenim objektima sa kontrolisanom mikroklimom;
• tov brojlera traje 5- 6 nedjelja;
• odmor između turnusa 2-3 nedjelje; minimum 14 dana 5,5 do 7 turnusa godišnje;
•  standardna veličina objekata oko 1000 m2;
•  gustina naseljenosti  33 kg žive mase /m2. Ovaj parametar uslovljen je zakonom o dobrobiti životinja
• završna tjelesna masa sa 6 nedjelja oko 2,5-2,7 kg;
• konverzija hrane 1,7 – 1,8kg hrane za kg prirasta;
•  mortalitet do 5% .

Biosigurnost na farmama je osnovni preduslov za odgoj zdravog i vitalnog jata. To podrazumeva sljedeće mjere kojih se morate striktno pridržavati:

• Farma mora bude ograđena i da se na ulazne kapije postave dezo-barijere. Kolska dezo-barijera mora biti adekvatne širine i dužine, tako da se točak bar dva puta okrene u sredstvu za dezinfekciju. Dezo-barijere na ulaznoj kapiji za ljude podrazumevaju posude sa sunđerom natopljenim dezinfekcionim sredstvom, a potrebno je obezbediti i pribor za dezinfekciju ruku. Dezo barijere treba postaviti i na ulasku u svaki objekat.
• Farma stalno mora biti zaključana!
• Pristup ljudima na farmu neophodno je ograničiti i svesti na minimum. Pristup farmi smije se dozvoliti samo zaposlenima i ovlašćenim licima, koja po ulasku na farmu moraju da se presvuku ili obuku zaštitna odjela. Posebno je opasno kada na farmu dolaze lica koja su u kontaktu sa živinom – bilo da je imaju kod svoje kuće, ili da su prije posjete našoj farmi obišli i neke druge farme.
• Pravilo je da radnici koji rade na odgojnoj farmi ne gaje sopstvenu živinu na okućnici.
• Pristup životinjama na farmu je strogo zabranjen
• Ukoliko unosite opremu sa druge farme, prvo je morate dobro oprati i dezinfikovati, a zatim unijeti u farmu
• Na zemljištu oko farme ne sme biti otpadaka ili neupotrebljene opreme koji bi mogli biti stanište za štetočine
• Što prije očistite svako prosipanje hrane iz silosa ili cijevi jer prosuta hrana privlači štetočine
• Mjere dezinsekcije i deratizacije su neophodne. Glodari se moraju uništavati  jer mogu prenijeti bolesti sa prethodnog jata na novouseljene piliće. Pored prenošenja bolesti glodari nanose štetu jer jedu i uništavaju hranu, tako da je njihovo uništavanje obavezan postupak na farmi. Za to treba koristiti samo dozvoljene preparate ili pozvati stručnu službu da izvrši prskanje i deratizaciju.
• Mora se poštovati princip sve unutra-sve napolje, što znači da se na jednoj farmi mogu držati samo pilići iste starosti. Manji proizvođači često izbegavaju ovo pravilo, pa se odlučuju na to da gaje piliće različite starosti – posebno ako imaju dva ili više objekata. To im omogućava kontinuiranu isporuku  brojlera na tržište, ali je sa higijenskog aspekta potpuno neprihvatljivo. Praksa je pokazala da čak i ako jedan ili dva  turnusa prođu bez problema – problemi će se sigurno pojaviti u nekom od narednih a štete su tada veoma velike.
• Takođe, nije preporučljivo naseljavati piliće koji su porijeklom sa različitih farmi, čak i ako su istog uzrasta. pilići različitog porijekla su različito otporni na pojedine bolesti, te ih nije dobro „mješati“.

Kako toviti odrasle ovce?

Odrasle ovce i ovnovi pregledaju se svake godine za vrijeme striže, kada se po pravilu sastavlja plan pripusta ovaca, i tom prilikom se sva starija i mlada grla koja nisu pokazala zadovoljavajuće rezultate u proizvodnji, izdvajaju i tove.

Formiraju se stada koja se tjeraju na planinske pašnjake, gdje se drže čitavog ljeta sve do oktobra mjeseca, odnosno dokle ima bogate paše, a onda se dotjeruju u klanicu i odmah prodaju za klanje, ili se drže u blizini klanice, na oskudnoj paši, uz prihranjivanje koncentratom.Zelena trava na pašnjacima je najbolja hrana za ovce, jer suha materija mladih trava po svarljivom proteinu i hranljivosti u cjelini bliska je sa koncentratom i značajno ih prevazilazi u pogledu biološke vrijednosti bjelančevina i sadržaju vitamina. Suha materija mladih trava sadrži: 20-25% proteina, 4-5% masti, 30-35% bezazotnih ekstraktivnih materija, 9-11% mineralnih materija i 10-15% celuloze. Trava predstavlja bogat izvor karotina (100-150 mg na 1 kg).

U zelenoj travi se nalaze i estrogene materije, što utiče na plodnost ovaca.

Pri iskorištavanju pašnjak se dijeli na pregone (8-12 jednakih dijelova). Širina pregona za jednu ovcu je 0,5 m, za šilježe 0,4 m,a za jagnjad 0,3 m, razumije se da to zavisi od travne mase po lm2.U toku ljeta ovcama na pašnjacima, jedanput ili dva puta nedeljno daje se so zajedno sa koncentratom. Obično se za ovu svrhu koriste mekinje. Na taj način ovce bolje iskorištavaju planinsku pašu i postižu veću težinu u tovu.Ovce u tovu zahtijevaju manju pažnju u pogledu ishrane i njege nego jagnjad u tovu. Osim toga, ovce u tovu i znatno manje uginjavaju.Tov odraslih ovaca na paši je rentabilan, ako je paša dobra i ako su vremenski uslovi pogodni. Ukoliko je paša slabija, ovce se u jesen dotovljavaju koncentratom i nus proizvodima prehrambene industrije i poljoprivrednih gazdinstava, pri čemu se vodi računa o ekonomskim efektima.Ovce mogu da se tove i kabastom hranom: sijenom, silažom, svježim rezancima šećerne repe, džibrom itd. 

Koncentrat se daje u malim količinama.

Daje se zajedno sa prekrupom kukuruza ili mekinja, isto kao u tovu ovaca na paši.Najbolje je da se hrana za odrasle ovce u tovu normira. Za tov odraslih ovaca preporučuju se sljedeće norme:SLIKA
Utovljene ovce i ovnovi postižu veću masu za 5—10 kg, tako da poboljšavaju randman i kvalitet mesa i predstavljaju veću vrijednost na tržištu.Međutim, tov ovaca u odnosu na tov jagnjadi je znatno skuplji, izuzev kada se izvodi na dobrim pašnjacima i kada se ovce hrane jeftinom voluminoznom
hranom. Grla koja su završila porast u tovu, utrošenu hranu transformišu, uglavnom, u loj, a mlada grla koja rastu, u mišiće. Otuda je kod jagnjadi potrebno manje hrane za 1 kg prirasta nego kod odraslih ovaca.

Savjeti za upravljanje farmom

Farmeri se suočavaju sa istim problemima kao i drugi poslovni ljudi.

Oni moraju planirati unaprijed i donositi svakodnevne odluke o tome kako najbolje iskoristiti postojeće resurse.Poljoprivreda kombinuje primjenu nauke i poslovne organizacije kod upravljanja farmom. Sto su veće farme, to se više naglasak stavlja na finansiranje, planiranje i organizaciju, a manje vrem ena je posvećeno svakodnevnom radu na njivi ili radu sa stokom.Dobro vođenje domaćinstva i tehnička stručnost su uvijek vrlo značajne za uspješno poslovanje ali progres i uspjeh takođe zavise od razumijevanja i mogućnosti primjene mjera za vođenjem farme.

Menadžeri najprije odlučuju o tome šta će se raditi i nakon toga se oni organizuju sa svojim zaposlenim na realizaciji onog što je isplanirano.Farmeri kao menadžeri imaju resurse kao što je zemljište, radna snaga i kapital; oni se razlikuju od farme do farme, moraju se kombinovati i koristiti na način koji je u skladu sa potrebam a farmera. Mora se birati stoka i usjevi koji su najbolji za datu farmu i dalje voditi na način koji će donijeti dovoljan i kontinuiran novčani povrat onim a koji žive od te farme. U osnovi imamo četiri koraka u menadžmentu farme:

• Evidencija fizičkih i finansijskih informacija,
• Analiziranje ovih informacija,
• Planiranje poslovanja na farmi,
• Kontrolisanje plana.

Za uspješnog farmera ovaj četverostepeni proces je kontinuiran.

On stalno vodi zabilješke o tome šta se događa na njegovoj farmi,analizirajući rezultate i prilagođavajući svoje planove.Ovo poglavlje će se koncentrisati na prva dva koraka. Veza između farme i domaćinstva se također istražuje. U mnogim slučajevima,male farme koje su tipične za BiH ne mogu da obezbjede dovoljno gotovinskog prihoda za svoju porodicu. Ipak one su sposobne da u dovoljnim količinam a obezbjede hranu neophodnu za domaćinstvo.U ovim okolnostim a vrlo je bitno da se zna koliki će biti trošak porodice na farmi, i koliko se od toga može proizvesti efikasnim malim poslovanjem na farmi. Stručne informacije i savjeti su jednako korisni ne samo na velikim , nego i na malim farmama.

Priprema zemljišta za sadnju jagoda

Za uspješan prinos i zadovoljavajuće količine jagoda na određenoj površini presudno je zemljište na kojem se jagoda sadi.

Nakon analize zemljišnih i klimatskih uslova,pretkultura, namjene proizvodnje i mogućnosti plasmana,prije neposrednog zasnivanja zasada jagode neminovno je obaviti sljedeće pripremne radnje: odabrati mikrolokaciju budućeg zasada, odlučiti se o njegovoj veličini, izabrati odgovarajući Sortiment, izvršiti organizaciju teritorije i obaviti pripremu zemljišta za podizanje jagodnjaka.

Izbor mikrolokacije važna je predradnja pri zasnivanju zasada jagode, budući da je ista višegodišnja kultura,odnosno da će novo podignuti zasad ove voćne vrste biti eksploatisan u periodu 3 - 5 godina. Najpogodnije lokacije za zasnivanje jagodnjaka su površine na domak okućnice, u blizini solidnog puta i nedaleko od većeg naseljenog mjesta i prerađivačkog kapaciteta.

Veličina jagodnjaka koji se želi zasnovati prvenstveno zavisi od namjene predviđene proizvodnje.

 Ukoliko se želi podići amaterski jagodnjak onda njegova veličina ne prelazi 5oo m2, a ukoliko se želi zasnovati proizvodno-komercijalni zasad onda je ova veličina 5oo m2 - 2 ha. Veći proizvodnokomercijalni zasadi od 2 ha rijeđe se sreću, posebno kod individualnih proizvođača, budući da je jagoda kultura izražene zahtjevnosti u pogledu angažovanosti radne snage,naročito u pojedinim radnim zahvatima tokom njenog uzgoja.Odabir sortimenta za podizanje jagodnjaka prije svega podrazumjeva dobro poznavanje karakteristika aktuelnog sortimenta ove vrste, a izbor genotipova za gajenje mora se podrediti funkciji proizvodnje, odnosno zahtjevima predviđenog tržišta kako po namjeni prinosa,tako i u pogledu njegove visine i kvaliteta.

Organizacija teritorije za podizanje zasada jagode podrazumjeva zasnivanje plodoreda (smjena kultura na parcelama odabrane proizvodne površine), koji u zavisnosti od većeg broja faktora može biti: trodjelni, petodjelni,sedmodjelni i osmodjelni. Uzgoj jagode na jednoj parceli obično traje 3 - 5 godina, a najprikladnije predkulture za ovuvoćnu vrstu su leguminoze i neke povrtarske vrste (boranija,lupina, lubenica i si.), koje pored popravke plodnosti zemljišta ne stimulišu kasnije pri gajenju jagode na tim mjestima pojave bolesti, štetočina i razvoj korova. Kukuruz,jagoda, krompir i paradajz vrste su koje nesmiju predstavljati predkulture za uspješan uzgoj jagode.Priprema zemljišta za podizanje jagodnjaka posljednja je pripremna radnja koja se obavlja neposredno pred sadnju jagode. Ona mora biti usklađena sa intenzifikacijom planirane proizvodnje, a sastoji se iz sljedeća dva dijela: privođenje zemljišta kulturi i popravka fizičko-hemijskih karakteristika zemljišta.Ukoliko je odabrano zemljište na kojem se želi zasnovati jagodnjak krčevina, isto se nemože koristiti u ovu svrhu već se na njemu može planirati uzgoj jagode, kao i skoro svih ostalih vrsta voćaka, tek nakon 3 - 5 godina uzgoja neke od kultura za zelenišno đubrenje ili neke od okopavina.

Takođe, ukoliko je odabrano zemljište zakorovljeno višegodišnjim korovima, iste je neophodno efikasno uništiti kombinacijom obrade (oranje na dubinu lo -15 cm.) i tretiranjem herbicidima (Raundap, Cidocor).Paradajz, grašak, kukuruz i si. nisu poželjne predkulture zauzgoj jagode, budući da su za kasnije posađene živice ove kulture prenosioci niza štetnih bioloških agenasa.

Popravka plodnosti zemljišta odabranog za zasnivanje zasada jagode vrši se organskim i mineralnim đubrivima. 

Za manje plodna zemljišta količina dodatog stajnjaka kreće se u intervalu 15 - 2o t/ha, a za izrazito siromašna 3o - 4o t/ha. Količina mineralnih đubriva kojom se vrši popravka plodnosti zemljišta, za kompleksna đubriva NPK (lo:l2:26 ili 15:15:15), kreće se u intervalu 800 - l2oo kg/ha. Sva količina stajnjaka i 2/3 mineralnih đubriva unose se prije oranja, a ostatak mineralnih đubriva pred tanjiranje i frezanje zemljišta. Oranje zemljišta za jagodnjak vrši se pri umjerenoj zemljišnoj vlažnosti (60% vlage od ukupnog vodnog potencijala), i to na dubinu 3o - 4o cm., koja je obzirom da se podzemni sistem jagode razvija uglavnom do dubine od 15 cm., izvjesno dovoljna. Nakon oranja pristupa se ravnjanju, drljanju i frezanju zemljišta, koje je po potrebi neminovno ponoviti i veći broj puta, kako bi zemljište što bolje bilo pripremljeno za sadnju

Značaj povrća u svakodnevnoj ishrani

Povrće se koristi u ishrani, i kao lijek, od najstarijih vremena.

Za jelo se koriste različiti biljni organi: korijen (mrkva,peršun, cvekla, rotkva), list (špinat, salata, blitva), stablo (keleraba),cvast (karfiol), plod (paradajz, paprika, krastavci, bamija) i sjeme (grašak).Povrće sadrži kalorične materije najčešće u manjim količinama i to: ugljenohidrate, bjelančevine i masti. Dakle, kalorična vrijednost većine povrtlarskih biljaka je mala.Značaj povrća u ishrani je u sadržaju znatne količine vitamina i mineralnih materija. Povrće je bogat izvor skoro svih vitamina, a najviše provitamina A (mrkva, tikva — pečenka, paprika,list celera), vitamina' C (paprika, list peršuna, špinat, karfiol,kupus) i vitamina B (bijeli luk, kupus, karfiol).

Mineralne materije u povrću imaju značajnu ulogu u ishrani. Povrće sadrži više mineralnih materija nego ostale namirnice, i, što je najvažnije, lako su svarljive.Povrće sadrži organske kiseline koje utiču na apetit i bolje probavljanje hrane. One povrću daju osvježavajući ukus. Najviše su zastupljene oksalna (špinat, salata, karfiol) limunska (salata) i mliječna kiselina (paprika, kiseli kupus). Karakteristični ukus i miris povrća potiče od prisustva eteričnih ulja (bijeli i crveni luk, rotkva,hren, mrkva) i dr.Pored toga što se povrće koristi kao hrana, od davnina je poznato i njegovo korišćenje u ljekovite svrhe. U nekim vrstama povrća nalaze se tzv. fitocidne materije (bijeli i crveni luk, hren i dr.).

Čovjek treba da u ishrani svaki dan konzumira 400—500 g povrća.

Proizvodnja hrane, pa, prema tome i proizvodnja povrća ima značajno mjesto u privredi naše zemlje, te se u posljednje vrijeme ovoj proizvodnji posvećuje veća pažnja. Potrošnja povrća u nas je u porastu, te iznosi godišnje, po stanovniku, oko 95 kg i oko 65 kg krompira. U posljednje vrijeme se površine pod povrćem povećavaju kao i prosječan prinos kod gotovo svih vrsta, ali, prosječno, prinosi su još uvijek niski, te se mogu znatno povećati boljom organizacijom proizvodnje, koncentracijom proizvodnje u područjima gdje su prirodni uslovi najpovoljniji, te uvođenjem novih sorata povrća i najnovije tehnologije.

Kako graditi smještaj za koze?

Pri planiranju izgradnje kozarnika, moraju se uzeti u obzir klimatske prilike područja na kome se gradi, sezonske temperaturne oscilacije, padavine i dr.

Tako da gradnju treba planirati na suhoj, ocjeditoj i povišenoj lokaciji, s položajem prema istoku, jugoistoku ili jugu (u hladnijim zonama). Kozarnik se ne smije graditi u dolini s čestim maglama, niti na lokaciji koja je izložena čestim i jakim vjetrovima. Kozarnik mora biti topao, suh, prozračan, dobro osvijetljen, bez propuha, i mora osiguravati dovoljno prostora za životinje.

Pri odabira materijala za izgradnju objekta, obično je presudan čimbenik dostupnost,odnosno cijena. Tako da se najčešće grade od cigle, a drvo se iako je dosta dobar izbor, rijetko koristi zbog relativno visoke cijene i kraće trajnosti. Kameni i betonski zidovi nisu dobri jer su hladni. U svakom slučaju zidove je potrebno ograničiti do visine od 1,5m, a ostatak do krova se ožbuka i oboji. Potrebno je najmanje jednom godišnje okrečiti zidove.Pod u kozarniku najbolje je izvesti od nabijene zemlje, a ukoliko se kozarnik gradi na vodonepropusnom terenu tada ga je potrebno drenirati slojem šljunka. 

Pod može biti i od dasaka, te kamena ili betona. S tim da kameni i betonski nisu najpovoljniji izbor, obzirom da su hladni i zadržavaju vlagu pa mogu pogodovati obolijevanju koza. Poželjno je pod prekriti slojem slame ili nekog drugoga materijala koji dobro upija vlagu, a ako je pod betonski sloj slame treba biti debljine 10 cm.

Pri planiranju visine objekta potrebno je uzeti u obzir planirani broj grla u uzgoju i klimatske prilike područja na kome će biti smješten.

Visina objekta se obično kreće od 2,25 m za hladnija područja, pa do 3,0 – 3,5 m u područjima u kojima su prosječne temperature više.Planirana podna površina kozarnika određena je planiranim brojem životinja, i osim životinja u uzgoju mora se uzeti u obzir i potrebna površina hodnika za hranjenje i izgnojavanje, prostor za mužnju (korištenje za proizvodnju mlijeka) i ostale prateće objekte.

Za odraslu kozu potrebno je planirati od 1,2–1,5 m2 podne površine, i oko 0,35 m2 za jasle. Po jaretu treba omogućiti od 0,2- 0,3m2 , a za jarca minimalno 3m2 podnog prostora.Osiguravanje dovoljne površine poda po pojedinačnom grlu je jako važno, jer prenapučenost objekta rezultira brojnim štetnim posljedicama. Naime, prevelik broj životinja brzo zagadi mikroklimu u kozarniku, a i otežano je provođenje određenih tehnoloških procesa. Teško je provoditi odbiće i posebnu njegu jaradi, a i kontrola zdravstvenog stanja te liječenje su otežani. Osim toga koze su po prirodi jako živahne životinje, pa u skučenom prostoru nemaju dovoljno prostora za kretanje, zbog čega postaju nervozne, osobito jarad.

U izgradnji kozarnika potrebno je osigurati i ispust, koji se gradi pored njegove duže strane, a površina mu treba biti minimalno jednaka površini kozarnika, a idealno bi bilo da površina ispusta bude barem dvostruko veća od površine u kozarniku.

9 trikova da lakše ulovite ribu

Bez obzira da li pecate sami ili sa najboljim ribarima koje znate,ovi savjeti će vas učiniti jednim od boljih ribolovaca bez obzira na iskustvo.

Zbog toga pročitajte ovih deset savjeta koje smo vam pripremili:

1.Označite plastične ribiće

Sa običnim markerom dodajte par crtica na vaš ribić da izgleda što realističnije.Vremenom će se stopiti sa ribićem i imat ćete mnogo efikasniji mamac!

2.Spojite kopče na jedan stožer

Jedan od najvažnijih stvari za pecanje je i najlakše izgubiti u vašoj kutiji.Za bolje čuvanje ovih stvari najbolje ih je spojiti na jedan stožer gdje će se svi čuvati skupa.

3.Podsjecite trokuke

Da biste dobili najviše moguće od trokuke,najbolje je da od nje napravite običnu kuku jednostavnim odsjecanjem vrhova dvije kuke.Kada odsječete dvije kuke ostaje vam jedna na koju hvatate ribu.Trokuka tada biti učinkovitija u vodi a i vi nećete imati problema sa skidanjem ribe sa jedne kuke.
4.Zaboravite čvorove

Užasni čvor nastao uslijed vjetra se može spriječiti veoma lahko.Prije nego zabacite udicu možete jednostavno prebaciti polugu preko obrtnja na vašem štapu.Tik prije nego zabacite udicu ga pustite i on će se automatski osloboditi i nećete imati problema.

5.Kamuflirajte mamce

Bolji ulov lahko možete postići kamuflažom.Vaše kuke u vodi bi trebale biti neprimjetne kada stavite na njih mamac,međutim ribe su oprezne kada im je nešto sumnjivo,zbog toga je bolje napraviti dodatnu kamuflažu na vašim kukama.Jednostavno iznad kuke zakačite trave koje će prikrivati kuku sve do mamca.Ovo neće zbunjivati ribu u količini u kojoj zbunjuje sami metal sa kuke i sigurno će se lakše uhvatiti.

6.Prevarite ribu

Postoji još jedan način za lakše hvatanje riba koje vam većinom skidaju mamac sa kuke.Neke ribe hvataju onaj viseći dio mamce koji viri sa kuke pa postoji način da ih prevarite.Koristite kuke sa dugim tijelom i malim međuprostorom.Navucite mamac preko cijelog tijela tako da veoma malo viri sa njega.Ovo će prevariti ribe koje vam kradu mamac i lakše će postati vaš plijen.

7.Mijenjajte dubinu

Nema sumnje da je pecanje na leptir zabavno,ali ako vam ne ide,promijenite dubinu bez straha.U nekim dijelovima dana riba se primiri u dubinama i ne izlazi,ali riba uvijek može jesti,tako da iskoristite svaku situaciju i prilagodite joj se.

8.Promijenite lokaciju

Ako ste probali sve na jednom mjestu,leptire,ribiće išli dublje i dublje ali bez uspjeha,jednostavno promijenite lokaciju.Otiđite malo dalje od tog mjesta ukoliko želite više ulova.Niko ne garantuje da ćete sigurno uhvatiti ribu,ali ukoliko pokrijete veći prostor,vaše šanse postaju veće.

9.Strpite se

Pecanje je čitav proces i ne brinite ako danas ništa ne ulovite.Pecanje vas uči strpljenju koje je neophodno ne samo ovdje,već i u životu.Nađite vremena da se odmorite uz pecanje jer je to iskustvo koje možete priuštiti u našoj zemlji bogatoj rijekama i jezerima.

Savjeti za organsku sadnju

Kod organskog povrtlarstva tlo se priprema rahljenjem na dubinu 10-20 cm, čime se zaštićuje većina mikroorganizama (posebno gliste) i slojevi tla.

Ukoliko se radi o težem tlu ili koje prije nije služilo za povrtlarsku proizvodnju, možete iznimno prekopati.Gredice mogu biti raznih oblika, a položaj od sjevera prema jugu općenito osigurava
najravnomjerniju raspodjelu sunčevog svjetla. Između gredica planirajte stazice za prolaz.

Tijekom rasta biljaka, tla:
-rahlimo, kako bismo prozračili i spriječili ishlapljivanje vode i uništili korov;
-prekrivamo ili zastiremo pri čemu možemo koristiti ostatke zdravih biljaka, a s ciljem zadržavanja vlage, onemogućavanja rasta korova,zaštite od jakog sunca, vjetra i razarajućeg djelovanja kapljica kiše;
-prema potrebi povremeno dodajemo organska gnojiva.

Sijati možete direktno na otvorenom, ili u zatvorenom za uzgoj presadnica koje presađujete
na otvorenom.Biljke za klijanje i rast trebaju vlagu, toplinu i kvalitetnu zemlju, sitne i rahle strukture,
jednakomjerno vlažnu i pognojenu.Nakon što se tlo u ožujku dobro osuši, može početi sjetva na gredicama. Zapamtite staru vrtlarsku mudrost:

„Dok nam se vrtna zemlja lijepi za čizme, ne diramo je.“

Izaberite biljke prema osobnim potrebama, uzimajući u obzir kulture koje se međusobno podnose te one kojima odgovara tip tla na kojem ćete ih uzgajati. U počecima organskog vrtlarenja, dok tlo još oskudijeva humusom i organizmima, gredice treba sijati prema unaprijed utvrđenom plodoredu, a kada tlo postane biološki aktivno, neke se vrste mogu sijati na istom mjestu i nakon kraćeg vremena.Nakon što ste odlučili koje ćete biljke uzgajati u svom vrtu i na kojoj površini, rasporedite ih na gredicu i označena polja.

Važno je pravodobno i pravilno sijati ovisno o zahtjevu sjemena pojede kulture.Gustoća sjetve ovisi o sijanoj vrsti, a obično se sije gušće u redove, a kasnije se biljčice na odgovarajući način prorjeđuju. Gustoće su uglavnom navedene na vrećicama sa sjemenjem.

Kako ispravno grijati staklenik!?

Staklenici su najsavršeniji oblik zaštićenog prostora, sa znatnim funkcionalnim prednostima u odnosu na tople le¡e.

U njima se mogu ostvariti mnogo povoljniji vegetacioni uslovi. Savremeni staklenici opremljeni su uređajima koji automatski regulišu mikroklimatske uslove.U povrtarstvu se staklenici koriste uglavnom za proizvodnju svježeg povrća u toku zime i proljeća, a u novije vrenici za gajenje rasada.

Grejanje staklenika predstavlja vrlo visoku stavku u troškovima proizvodnje, naročito u novije vrijeme s pojavom energetske krize. Zbog toga je veoma važno da se za zagrijavanje staklenika odabere ekonomski i funkcionalno najpovoljniji toplotni sistem.U današnje vreme za zagrijavanje velikih stakleničkih kompleksa najviše se primjenjuje grijanje vrelom vodom, sa toplanama na mazut, zemni gas ili ugalj.

U manjim staklenicima primjenjuje se toplovodno grijanje s prirodnom cirkulacijom vode, na principu tzv. termosifona, dok se za velike staklenike grade sistemi s prinudnom cirkulacijom pod niskim ili visokim pritiskom. U prvom slučaju voda se zagrijava do temperature 90— 95°C, a drugom do 115°C. Savremene toplotne instalacije grade se tako da u periodima s vrlo niskim temperaturama rade kao zatvoreni sistemi s pregrijanom vodom do 115°C (u odvodnoj cijevi), a u ostalo vrijeme kao otvoreni s temperaturom vode ispod 100°C. Na taj način maksimalni učinak grijanja, u periodima sa kritično niskim temperaturama,postiže se manjom i jeftinijom mrežom cijevnih registara.

Za grijanje staklenika i plastenika neophodna je velika količina toplote.

Zbog toga izgradnja ovakvih objekata mora biti najuže povezana s izvorima jeftine energije i primjenom ekonomičnih sistema grijanja.Kao toplotni izvor za grijanje staklenika i drugih vrsta zaštićenog prostora koristi se u prvom redu sunčeva radijacija,kao i drugi energetski izvori: nafta, zemni gas, ugalj,drvo, otpadni materijali iz poljoprivrede (biomasa), geotermalne vode, električna struja.Značajan izvor jeftine toplote za objekte zaštićenog prostora su otpadne tople vode iz industrije,naročito iz termoelektrana i termonuklearnih centrala.

Važnost zaštite povrća

Jedan od glavnih stručnih problema savremene proizvodnje povrća je zaštita i od parazita, naročito kod uvađanja novih sorti koje su obično vrlo osjetljive.

Ovaj problem je sve kompleksniji zbog stalne pojave sve brojnijih bolesti, štetočina i korova, te primjene novih pesticida kao i otpornosti parazita prema njima.Štete koje nastaju u povrtnoj proizvodnji kod nas su ogromne. Iako ne zauzima površine kao žitarice i voćnjaci, suzbijanje bolesti i štetnika na povrću ima poseban značaj.

Zbog intenzivne proizvodnje, mnogo većih ulaganja po jedinici površine i opasnosti od ostataka pesticida, naročito kod upotrebe u svježem stanju, zaštita povrća je vrlo složena i odgovorna. Povećanjem površina pod povrtnim kulturama javljaju se u jačoj mjeri i njihovi paraziti, ne samo zbog osjetljivosti, već i zbog lakšeg širenja na većim prostranstvima. 

Ovo je naročito izraženo u industrijskoj proizvodnji pojedinih vrsta kao što su:grašak, grah, špinat, paradajz, paprika, mrkva i ostalo.

Planiranje uzgoja muznih krava

Za svaku proizvodnju u stočarstvu važno je na vrijeme osigurati dovoljne količine kvalitetne stočne hrane prema planom predviđenim dnevnim obrocima.

Posebno je to važno u proizvodnji mlijeka.Za uspješnu proizvodnju mlijeka na obiteljskim gospodarstvima osnovne su postavke:

- veće stado krava (20 i više krava);

- osigurati kvalitetnu i jeftinu krmu koja se može jednostavno pripremiti i davati stoci, a istovremeno
osigurava optimalnu proizvodnju.

- obiteljska gospodarstva, posebno ona koja se bave proizvodnjom mlijeka treba specijalizirati.

Pri tome je potrebno znati:

- koliko će se životinja pojedinih kategorija držati na farmi;

- prosječne količine krmiva koje će životinje dobivati dnevno prema proizvodnji;

- trajanje zimskog i ljetnog razdoblja hranidbe.

Hranidbu mliječnih krava i rasplodnih junica treba planirati najmanje godinu dana unaprijed zato što moramo osigurati potrebne zemljišne površine na kojima će se proizvesti planirana stočna hrana, a također i potrebnu količinu hrane koja se treba nabaviti izvan gospodarstva, ako se ne proizvodi na njemu.