Smilje zlato i zaboravljeno blago – Aromatična biljka, koja je u narodu poznata pod imenom smilje raste na sunčanim kamenjarima i padinama, u pukotinama stijena, područjima uz more.
Neke vrste gaje se kao ukrasne biljke, i za suho cvijeće. Često se sade u grupe u sunčane kamenjare ili pojedinačno u saksije i žardinjere. Njihov prijatan miris unosi u eksterijer doma mediteranski osjećaj i miris ljeta.Rod Helichrisum ili smilje kako se u narodu zove sastoji se od oko 300 vrsta, jednogodišnjih, zeljastih višegodišnjih i žbunastih biljaka, i pripada porodici glavočike (Asteraceae). Najviše vrsta potiče iz Afrike. Oko 25 vrsta se može naći u Europi i Mediteranu, a kod nas se javlja samo jedna vrsta. Naziv roda je nastao od grčkih reči helios, što znači Sunce i chrisos, što znači zlato, i vjerovatno je povezan sa žutom bojom cvjetova koju ima većina vrsta ovog roda. Za neke vrste iz ovog roda se koriste sljedeći nazivi: everlast na engleskom jeziku, l’immortelle na francuskom, бессмертник na ruskom jeziku. Ovakva poetična i pomalo misteriozna imena, povezana sa rječju besmrtnik dobila je vjerovatno zato što nikada ne vene, čak ni pošto je ubrana.
Stablo smilja je uspravno i obraslo svilenkastim, gustim dlačicama. Može da poraste u visinu do 60 cm, a neke vrste, i do 90 cm.Listovi smilja su čvrsti, uski i dlakavi, i svojim rubom zavijeni nadole. Svi listovi su na licu zeleni, a srebrnasto dlakavi na naličju. Donji listovi su pri osnovi stabla sakupljeni u rozetu, a ostali naizmenično raspoređeni po stablu.
Smilje obično cvjeta od maja do jula.
Cvjetovi su najčešće jarkožute boje zbijeni u glavice, ali mogu da budu i naranđasti, crveni, ružičasti ili bijeli. Cvjetne glavice se koriste kada cvjetovi počnu da se otvaraju. Pošto se tako isjeku i osuše, cvetovi i stabljike sačuvaju svoju boju i oblik duže vrijeme.Plod smilja je ahenija glatka ili hrapava, dužine do jednog milimetra.Od davnina je smilje poznato kao ljekovita biljka.
Stari Grci su ga koristili kao lijek za rane.
Koren, listovi, stabljike i cvjetovi koristili su se u tradicionalnoj medicini za liječenje i olakšavanje tjelesnih tegoba, kao što su alergije, prehlade, kašalj groznica, glavobolje, hemoroidi, reumatske tegobe, grčevi kod djece. Tako se na primjer za problem sa kožom, koristio svježe ubrani cvijet smilja koji se sušio i miješao sa raznim uljima, a potom nanosio na kožu. U Africi se njegovo lišće kuhalo i jelo. Zbog slatkastog izuzetno parfemskog mirisa i reputacije da može da izbriše tragove vremena na licu smilje je davno našlo primjenu u kozmetici.
U starim narodnim pjesmama smilje se pominje kao najljepši cvijet za kićenje djevojaka i momaka. Tako se u jednoj narodnoj pjesmi kaže: “Nit je smilje niti bosilje, već miriše duša djevojačka.” Postoji vjerovanje da ako žena ne može da rodi, treba joj staviti vijenac od smilja na glavu pa će roditi. Zbog ljepote i mirisa cvijeta ženskoj djeci su davana imena Smilja, Smiljana, a muškoj Smiljan i Smiljko.
Danas se neke vrste smilja koriste u narodnoj medicini, kozmetici, a i kao sredstvo protiv raznih insekata. Koristi se i kao začinska biljka, na primjer kao zamjena za kari koriste se mladi izdanci i listići nekih vrsta.
izvor: artnit.net
Nema komentara:
Objavi komentar