ponedjeljak, 8. kolovoza 2016.

Značaj povrća u svakodnevnoj ishrani

Povrće se koristi u ishrani, i kao lijek, od najstarijih vremena.

Za jelo se koriste različiti biljni organi: korijen (mrkva,peršun, cvekla, rotkva), list (špinat, salata, blitva), stablo (keleraba),cvast (karfiol), plod (paradajz, paprika, krastavci, bamija) i sjeme (grašak).Povrće sadrži kalorične materije najčešće u manjim količinama i to: ugljenohidrate, bjelančevine i masti. Dakle, kalorična vrijednost većine povrtlarskih biljaka je mala.Značaj povrća u ishrani je u sadržaju znatne količine vitamina i mineralnih materija. Povrće je bogat izvor skoro svih vitamina, a najviše provitamina A (mrkva, tikva — pečenka, paprika,list celera), vitamina' C (paprika, list peršuna, špinat, karfiol,kupus) i vitamina B (bijeli luk, kupus, karfiol).

Mineralne materije u povrću imaju značajnu ulogu u ishrani. Povrće sadrži više mineralnih materija nego ostale namirnice, i, što je najvažnije, lako su svarljive.Povrće sadrži organske kiseline koje utiču na apetit i bolje probavljanje hrane. One povrću daju osvježavajući ukus. Najviše su zastupljene oksalna (špinat, salata, karfiol) limunska (salata) i mliječna kiselina (paprika, kiseli kupus). Karakteristični ukus i miris povrća potiče od prisustva eteričnih ulja (bijeli i crveni luk, rotkva,hren, mrkva) i dr.Pored toga što se povrće koristi kao hrana, od davnina je poznato i njegovo korišćenje u ljekovite svrhe. U nekim vrstama povrća nalaze se tzv. fitocidne materije (bijeli i crveni luk, hren i dr.).

Čovjek treba da u ishrani svaki dan konzumira 400—500 g povrća.

Proizvodnja hrane, pa, prema tome i proizvodnja povrća ima značajno mjesto u privredi naše zemlje, te se u posljednje vrijeme ovoj proizvodnji posvećuje veća pažnja. Potrošnja povrća u nas je u porastu, te iznosi godišnje, po stanovniku, oko 95 kg i oko 65 kg krompira. U posljednje vrijeme se površine pod povrćem povećavaju kao i prosječan prinos kod gotovo svih vrsta, ali, prosječno, prinosi su još uvijek niski, te se mogu znatno povećati boljom organizacijom proizvodnje, koncentracijom proizvodnje u područjima gdje su prirodni uslovi najpovoljniji, te uvođenjem novih sorata povrća i najnovije tehnologije.

Nema komentara:

Objavi komentar