Kako ispravno zaštititi saće?

Postoji mnogo jednostavniji način za čuvanje zaležanog saća, koji uz malo napora ne zahtijeva posebna ulaganja.

Da bi se voskov moljac mogao razvijati potrebni su mu toplota, mrak i vlažnost. Slaganjem nastavaka po vertikali, svi nabrojani uslovi su izbjegnuti. Višegodišnja praksa primjene ovakvog načina čuvanja saća pokazala je potpunu efikasnost. Voskov moljac nije napadao saće čak ni u najtoplijim ljetnim danima.

Jedini uslov čuvanja saća koji treba zadovoljiti je da naslagani nastavci budu pod nadstrešnicom, kako bi se izbjegla neposredna sunčeva svjetlost i kiša.Budući da je terasa prometno mesto, neće biti problema sa miševima i drugim štetočinama. Razgranata džanarika u dvorištu takođe je predstavljala dobru zaštitu od sunca i kiše za naslagane nastavke. Mačka je odradila ostale poslove.

Problem može predstavljati prisustvo meda u ramovima. Tada će pčela, a i ose, odneti sav med. Ukoliko su pčele sa vlastitog pčelinjaka, to može predstavljati uslugu. U protivnom, komšije pčelari biće nam zahvalni.

Zašto je kupus važan u ishrani?

Kupus je od davnina bio jedna od osnovnih namirnica u ishrani ljudi.

Kasnije, sa otkrićem Amerike, pridružili su mu se krompir i grah.Kao i većina drugih vrsta povrća, ima malu kaloričnu , energetsku vrijednost (24-28 kalorija na sto grama). Međutim, sadrži dosta vitamina i minerala.Sto grama svježeg kupusa ima 70-100 mg vitamina C, tako da dvjesto grama takvog kupusa podmiruje dnevne potrebe čovjeka u tom vitaminu.

Drugih vitamina ima manje : A( 600IJ), B1 (0.09 mg), B2 (0.15 mg), PP (0.30 mg) onda B6, B12, P, K i novi, prvi put nađen kod kupusa, vitamin JU (U). Ovaj vitamin sprječava pojavu čira na želucu. Naziva se brasicin.Što se tiče minerala, u kupusu ima dosta kalijuma (294 mg), fosfora (67 mg), kalcijuma (65 mg), gvožđa (2.05) magnezijuma (12mg), joda (0.0022 mg), bakra (0.13 mg), i, što je veoma važno, sumpora – 90 mg na sto grama.Kupus sadrži oko 90% vode. Pored minerala i vitamina, u ostatku ima dosta šecćera i drugih ugljenih hidrata (4.2%), bjelančevina (1.3%), malo masti (0.16%) i eteričnih ulja.

Bjelančevine kupusa su lahko svarljive i veoma kvalitetne. Bogate su esencijalnim amino kiselinama kao što su arginin, histidin, metionin, triptofan, lizin itd. Proteini kupusa imaju veliku hranljivu vrijednost – sličnu onim a iz namirnica životinjskog porijekla – mesa, mlijeka, jaja, ribe. Ugljeni hidrati kupusa su veoma pristupačna hrana. Sačinjavaju ih niz šecera, skrob, pentozani, celuloza, hemiceluloza, pektini. Otuda kupus igra veliku ulogu i ishrani jer stvara osjećaj sitosti i pomaže varenju.

Kako pravilno sijati kukuruz?

Kukuruz se sije na dubinu od 5-7cm i najčešće je tako.

Međutim, često na ivicama parcele ili uvratinama, kako se kaže, zbog sabijenosti zemljišta, sjeme bude položeno i znatno pliće, čak nekada ostane po neko sjeme i na površini. Sve to donekle bude u redu ako nakon sjetve padne kiša, ali ako zasuši tada nastaju problemi.

Sjeme u uslovima nedovoljne vlage ne može da nabubri, klija i niče i stoji kao u vreći ili ukoliko suša nije tako drastična, sjeme upije raspoloživu vlagu, krene da bubri, nestane vlage i klica vene, znači krene i stane i to je gubitak biljke.Zbog svega toga bitno je da dubina setve ne samo u dubini parcele nego i na uvratinama bude između 5 i 7cm.

Broj biljaka po jedinici površine je najvažnija komponenta prinosa. Broj biljaka po jedinici površine rezultat je gustine setve, a nakon nicanja uobičajeno je da se kaže “sklop”.Gustinu sjetve, odnosno budući broj biljaka po jedinici površine opredeljuje rastojanje biljaka u redu, pošto se kukuruz kod nas sije na međuredni razmak od 70 cm. Gustina sjetve treba da bude primerena potencijalu godine, nivou agrotehnike, potencijalu njive i hibrida koji se sije:

- U godinama sa malo zimskih padavina i u uslovima gdje je najveća količina azotnih hranjiva u proljeće u površinskom sloju, i ukoliko je njiva slabih mogućnosti, gustinu treba umanjiti, odnosno primjeniti onu donju gustinu iz preporuke za dati hibrid.

- Ukoliko je ipak bilo puno zimskih padavina, ukoliko se azot nalazi dublje u sloju od 60-90 cm, ukoliko je njiva velikih mogućnosti, ukoliko je visok nivo agrotehnike, tada treba sijati gušće, odnosno primjeniti onu najveću preporučenu gustinu za dati hibrid.

Razni načini razmnožavanja jagoda

Razmnožavanje jagode sjemenom nema direktan praktičan značaj. Ovaj vid razmnožavanja koristi se uglavnom u oplemenjivačke svrhe, u cilju stvaranja novih sorti jagode.

Jagoda se može razmnožavati na više načina, i to:

- sjemenom,

- dijeljenjem bokora,

- kalemljenjem,

- živićima i

- mikrorazmnožavanjem.

Razmnožavanje djeljenjem bokora, takođe vrlo rijetko se koristi. Ono nalazi primjenu pri razmnožavanju nekih divljih vrsta i remontantnih sorti jagode, obzirom da one ne obrazuju stolone ili ih formiraju u vrlo malom broju. Prilikom dijeljenja bokora , odvojena biljka mora imati najmanje 5 - lo primarnih korjenčiča i 2 - 3 razvijena lista, a broj odvojenih biljaka od dobro razvijenog bokora kreće se od 5 do 20.Razmnožavanje kalemljenjem primjenjuju uglavnom naučno-istraživačke institucije pri testiranju matičnih bokora 12 na prisustvo virusa. Testiranje se izvodi tako što se
novoizbiii vrhovi bokora kaleme na sjemenjake šumske jagode (Fragaria vesca) koji su najbolji indikatori prisustva viroza.

Razmnožavanje živićima koje se ostvaruje zahvaljujući obrazovanju stolona najvažniji je, najlakši i najrašireniji tip razmnožavanja jagode u proizvodnoj praksi.Proizvodnju živica koji će poslužiti kao sadni materijal za podizanje proizvodnih jagodnjaka, u cilju obezbjeđenja kvalitetnog I zdravog sadnog materijala, potrebno je organizovati jedino u matičnjacima specijalizovanim samo za ovu namjenu. U rodnim jagodnjacima ne preporučuje se ostavljanje stolona sa ciljem produkcije živica, jer niti prinos niti broj sadnica u takvim slučajevima nemogu biti optimalni.Poznavajući navedene konstatacije jasno je da je u rodnim zasadima jagode neminovno odstranjivati stolone, u cilju izbjegavanja formiranja živica, a u matičnjacima cvjetove, u cilju izbjegavanja plodonošenja. Razmaci sadnje u matičnjacima najčešće iznose, u redu 3o cm., a između redova I m. Vađenje živica u matičnjacima moguće je obaviti odmah po njihovom obrazovanju, od jula do kraja vegetacije ili u nekim slučajevima, naredne godine, rano u proljeće.

Ukoliko se vađenje obavi u ljetnom periodu uzimaju se samo najrazvijeniji živici sa prvog I drugog nodusa stolona, a ukoliko se isto obavi na kraju vegetacije broj uzetih živica po stolonu može biti znatno veći.Mikrorazmnožavanje jagode predstavlja relativno noviji način razmnožavanja ove kulture koji podrazumjeva produkciju novih jedinki iz meristematskog tkiva matične biljke, u laboratorijskim, odnosno potpuno kontrolisanim uslovima (u pogledu sortne čistoće i zdravstvenog stanja).Ovaj način razmnožavanja obezbjeđuje neuporedivo veću i sigurniju produkciju novih jedinki nego bilo koji drugi vid razmnožavanja jagode.

Priprema sadnica za uzgoj kruške

Prvo i ono što je najbitnije za samu sadnju je odabir i priprema parcele, odnosno zemljišta, na kom će se podići zasad.

Kruška najbolje uspijeva na dubokom i rastresitom zemljištu. Suviše krečna zemljišta sa više od 3% kreča nisu pogodna jer se javlja hloroza. Voli osunčana područja bez previsokih temperatura, a dobar dio sorti se može uspješno gajiti i na visini do 800 metara.

Na izbor položaja podizanja zasada utiču: reljef, ekspozicija položaja, nagib, izloženost vjetrovima itd. Čišćenje, planiranje terena, analiza zemljišta su bitne stvari, a pomoću analize se određuju bitna hemijska, fizička i pedološka svojstva zemljišta.Kad se ovi uslovi ispune i odrede, na red dolazi duboko oranje zemljišta 65/70 cm, i najbolje ga je obaviti krajem ljeta ili početkom jeseni. Poslije oranja zemlju treba usitniti i iskopati jame,dubine 35 cm.

Zatim na red dolazi sadni materijal, na koji odlazi značajan dio novčanih sredstava, i preporučuje se da sadni materijal bude sertifikovan, ili u narodu poznatiji kao “plava etiketa”. Voćari bi trebalo isključivo da svoj sadni matrijal nabavljaju u ozbiljnim, registrovanim rasadnicima, koji posjeduju kompletnu dokumentaciju o zdravstvenom stanju sadnog materijala kao i sertifikat! Kada se dobije,zdrav i kvalitetan jednogodišnji sadni materijal, korjen sadnice obraditi (ukloniti sve oštećene dijelove) sadnicu staviti u iskopanu zemlju, navući zemlju na nju i ogrnuti je, i dobro nagaziti! Takođe ukoliko uslovi to omogućavaju, trebalo bi da svaka posađena sadnica dobije od 1.0 litara do 1.5 litara vode.

Savjeti za sadnju jabuka

Za intenzivne nasade rigolanje ili duboko rahljenje tla je najbolji način pripreme tla za sadnju.

Voćke se tada sade u brazdu.Kopanje jama za sadnju voćaka manje je prikladan način pripreme tla. Primjenjuje se: u starijim voćnjacima kod popune praznih mjesta, na rubovima njiva, na okućnicama ili na strmim terenima.Iskopa se jama za sadnicu. 

Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od kolca.Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 - 8 cm koji se dobro nagazi te 20 - 30 kg zrelog stajskog gnoja. Na stajski se gnoj opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanja vode.Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno je mjesto barem 10 cm iznad razine tla.

Još jedna pojava na koju je bitno upozoriti prilikom podizanja zasada jeste da kod jabuke postoje sorte koje su međusobno nekompatibilne, jer je u stvaranju sorte učestvovala druga sorta. Npr.
Jonagold nastao ukrštanjem Jonatana i Golden delišesa, a još je i triploidna sorta, ne može oploditi nikog, a zlatni ne može nju jer je otac,kao i Jonatan koji je majka.Pored navedenih odnosa oprašivanja treba obratiti pažnju da se unutar sortne kompozicije (sorte u zasadu) poklope fenofaze punog cvjetanja.

Optimalnim odnosom rasporeda glavnih sorata i oprašivača smatra se 3:1:1:3 ili 4:2:2:4, ili 3:1:3:1, 4:2:4:2, to znači tri reda glavne sorte jedan oprašivača, i to pod uslovom da imaju dvije sorte koje se
međusobno mogu oprašiti.Može se i unutar reda na svako deseto stablo staviti jedan oprašivač. 

Ljekovita upotreba ruzmarina

Historija nas uči, a savremena nauka potvrđuje, da ruzmarin u hrani povoljno djeluje na metabolizam, posebno na žuč, pa teška i masna jela čini lakše probavljivima. 

Usput otklanja i nadimanje. Zato ga gotovo svi gastronomi rado koriste i jedu.Flavoni i karnezolna kiselina te antioksidansi koje ruzmarin sadrži prirodni su konzervansi pa se primjenjuju i u pripremi slane zimnice. Vitamin C, vitamin A, piridoksi, pantotenska kiselina, folna kiselina i drugi ljekoviti sastojci svrstavaju ruzmarin na sam vrh liste bilja koje može pomoći u prevenciji i liječenju raka, naročito raka kože.

Lončanica ruzmarina na radnom stolu može dobro djelovati na poboljšanje koncentracije. Naime ruzmarin prema brojnim istraživanjima jača mentalnu budnost, olakšava disanje i osnažuje pamćenje.

Kupka od ove mirisne mediteranske biljke odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Par kapi eteričnog ulja ruzmarina pomiješanih sa krupnom morskom soli odličan su dodatak za kupanje. Takve kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izlučivanje tekućine iz organizma, jačaju izmjenu tvari u tkivima te tako ublažavaju bolove u mišićima i zglobovima.

Čaj od ruzmarina vrlo je cijenjen među potrošačima ekoloških proizvoda. Čašicu jogurta napuniti svježim grančicama ružmarina i ubaciti u tri litre proključale vode. Pustiti tri do deset minuta da kuha. U međuvremenu usitniti dvije jabuke i uz prstohvat soli prepeći ih uz dodatak meda. Pomiješati s čajem, procijedite, dodati malo limuna i ohladite.

Zanimljive činjenice o paradajzu

Paradajz je zapravo,voće koje potiče iz predjela Južne Amerike oko Andi na prostoru današnjeg Perua i otkrili su ga Asteci iz Južnog Meksika.

-Na hladnijim područjima paradajz se može uzgajati i u većini slučajeva se uzgaja u plastenicima.

-Otprilike sve vrste paradajza su crvene iako postoji 7500 vrsta,ali se može pojaviti i u zelenoj,žutoj,narandžastoj i bijeloj boji.

-Paradajz se može konzumirati na razne načine,sirovo kao voće,kao sastojak u raznim jelima,sosovima,salsama,salatama.Najviše je korišten za proizvodnju popularnog kečapa i paradajz supe.

-Najveća borba paradajzom se organizuje svake godine u malom spanskom gradiću Bunjolu.Festival se zove La Tomatina,i uključuje preko 40.000 ljudi koji se gađaju sa preko 100 tona paradajza.

-Ginisov rekord za najviše ubranih paradajza sa jedne biljke u toku jedne godine drži naučni program Disney kompanije u Floridi,SAD,i iznosi preko 522.464 kg,ili 32.194 paradajza ubrana u periodu od maja 2005 do aprila 2006.

-Od 2013 godine Ginisov rekord za najteži paradajz drži G.Graham iz Oklahome,Sad.On je ubrao paradajz 1986 godine koji je težio oko 4 kg.

-Kina je najveći proizvođač paradajza.Smatra se da sadrži jednu četvrtinu svjetske proizvodnje.SAD i Indija su drugi i treći na ovoj tabeli,prema statistici iz 2009.

Smilje,lijek za kožu i novčanik

Terapeutske osobine smilja u njezi kože su borba protiv alergija,opekotina i strija.

Smilje potiče obnavljanje kožnih ćelija i posjeduje dobre antioksidantne kvalitete.Ulje od smilja je jedno od najskupljih ulja na svijetu,čiji litar košta i do 1800 eura.Ulje od smilja je žute i blago crvene boje.Najviše sadrži vode,ali su najkorisniji sastojci acetat,nerol,linalol,koji i potiče zacijelivanje rana i obnavljanje kože.

Smilje se najviše koristi za vanjsku upotrebu kao terapeutsko sredstvo za regeneraciju kože,rast i razvoj novih kožnih ćelija,i usporavanje starenja kože.Pored svoje nevjerovatne mogućnosti regenerisanja i njegovanja kože,ulje takođe osvježava tijelo,ubrzava imuni sistem i pomaže u svim alergijama.Ovo ulje posjeduje mogućnost zacjelivanja rana,uklanjanja akni i raznih drugih nedostataka kože.

U našoj zemlji ova ljekovita biljka nije popularna,unatoč tome što je izuzetno isplativa.Podaci raznih istraživanja na našim prostorima navode da na jedan hektar zemlje,smilje može donijeti zaradu,po završetku sezone i do 8000 KM.Za naše uslove ovakvi brojevi su odlični,za one koji imaju dovoljno zemljišta,i dovoljno želje.

Ukrštanje u proizvodnji ovčijeg mesa

U našem ekstezivnom ovčarstvu pri organizaciji odgajivačko selekcijskog rada i postupaka u proizvodnji mesa neophodno je primjeniti melioracijsko ukrštanje domaćih populacija sa priplodnjacima plemenitih rasa.

Ovaj način ukrštanja smatra se kao najbrži i najefikasniji način za povećanje mesnatosti. On se zasniva na naučnim saznanjima da se pri ukrštanju dvije ili više rasa ovaca kod meleza prve (F1) generacije javlja heterozis efekat (heterozis označava pojavu boljeg ispoljavanja nekih kvantitativnih osobina kao što su plodnost, prirast, konverzija hrane itd.meleza (F1) generacije u odnosu na roditelje). 

Uzimajući u obzir heterozis,programom se između ostalog može predvideti ukrštanje odabranih plodkinja domaće populacije ovaca u tipu sjeničke pramenke sa priplodnjacima rase virtemberg radi dobijanja meleza F1 generacije, od koje se po navedenim selekcijskim metodama odabiraju najbolji primjerci radi daljeg odgajivanja ukrštanjem inter se. Ovaj program organizuje se u dvije faze:

1. Selekcionisanje najboljih plotkinja i ukrštanje sa virtemberg ovnovima radi dobijanja meleza F1 generacije. Odabiranje najboljih muških potomaka F1 generacije i odgajivanje za priplod. Istovremeno odabiranje najboljih ženskih potomaka i ukrštanje inter se u prvoj vazi programa. Ova
faza ide do F1 generacije, izuzetno do F2 povratne generacije sa virtemberg priplodnjacima i ne dalje.

2. Ukoliko se kroz više generacija steknu uslovi ishrane, smještaja i njege, i znanja odgajivača poboljšaju a postave se zahtjevi za još boljim prirastom i kvalitetom mesa, onda se izabrane plodkinje iz ovako formiranog stada ukrštaju sa ovnovima il d’ frans rase opet samo do F1 generacije a onda se odabiraju najbolji potomci radi ukrštanja inter se da bi se učvrstile stečene osobine.

Klimatski uslovi za uzgoj malina

U prirodnim populacijama malina se najčšće može naći u brdskim područjima i to, i u uslovima svijetla, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i nešto niže ljetne temperature.

Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama od 2000 m, proizvodna područja koja se
preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od l000 m, a za stalnorađajuće sorte 700 - 800 m.Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime, sa nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. 

Takođe, za dobro projektovan malinjak preporučuju se sjeveroistočne ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10 %.Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost izmrzavanja kao posljedicu ranih proljetnih mrazeva. Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima.Dobro sazreli prirasti maline uspješno odoljevaju dejstvu niskim zimskim temperaturama. 

Kod osjetljivijih sorti nekih godina se ipak mogu pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utiču na osjetljivost na niske zimske temperature i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu pažnju su:

- Nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao
njena biološka odlika,

- Loša zdrvenjenost i pripremljenost prirasta za zimu ,
koja može biti posljedica prekomjernog đubrenja azotnim
đubrivima na kraju vegetacije,

- Oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili
biljnih bolesti,

Važnost špinata u ishrani

Špinat je rano povrće, koje ubiremo u proljeće pa do kasne jeseni.

Danas je poznato više vrsta špinata koji se međusobno razlikuju po veličini i obliku listova. Njegovi sočni listovi, izrazito su zelene boje koju im daje velika količina klorofila (0,1-.0,2%), pa se s pravom naziva "kraljem povrća s klorofilom".

Kao i sve vrste lisnatog povrća, i špinat ima vrlo malu energetsku vrijednost: 100 grama jestivog dijela ima svega 22 kcal ili 92 kJ, To potiče od male količine hranjivih sastojaka: bjelančevina 2,2%, masti 0,3%, ugljikohidrata 3,9%. Biološka je vrijednost špinata u bogatstvu mineralnih tvari i vitamina. Ukupna količina mineralnih tvari u 100 grama špinata iznosi 1,4 grama, od čega ima najviše kalija 572 mg, kalcija 88 mg, magnezija 56 mg, natrija 55 mg, fosfora 47 mg, sumpora 40 mg, željeza 3 mg. Potrebno je ukazati na sadržaj magnezija koji se rijetko nalazi u namirnicama u tako velikoj količini.

Nekada se mislilo da je špinat jako bogat željezom te stoga pogodan u prehrani u oporavljanju krvne slike. Čak je stvoren i edukativni crtić s popularnim Popajem, koji u teškim životnim situacijama crpi snagu iz limenke špinata, bogate željezom. Međutim, nakon istraživanja, uočeno je da je bogatstvo špinata u folnoj kiselini koja također ima važnu ulogu kod anemija.

Biološki uzgoj jagoda

Jagoda je višegodišnja kultura čiji je prosječni životni vijek 5 - 6 , a maksimalan 18 godina i čiji nadzemni sistem predstavlja bokor, rastresite ili kompaktne forme i prosječne visine do 35 cm.

Korijenov sistem jagode je žiličast i izrazito razgranat. Najveća masa korijenovog sistema raste u dužinu i do 70 cm., a u širinu do 60 cm. Većina mase korijenovog sistema jagode raste i razvija se u površinskom sloju zemljišta do dubine 20 cm.List jagode čini lisna drška i 3, rijetko 4 ili 5 lisnih
plojki.

Raspored lišća je spiralan, tako da se svaki šesti list nalazi iznad prvog.Cvijetna drška, koja u osnovi predstavlja metamorfozirano stablo razgranata je zahvaljujući prisutnim nodusima na njoj, čiji raspored prvenstveno zavisi od sorte i vanjskih uslova uzgoja. Na svakom nodusu cvjetne drške
prisutna je brakteja u čijem pazuhu se formira pupoljak koji daje cvjetnu granu, na kojoj su ponovo prisutni nodusi i lisni zalisci koji daju naredni poredak razgranjenja.

Tipično razgranjavanje cvjetne drške smatra se ono koje obezbjeđuje jedan primarni, dva sekundarna, četiri tercijarna i osam kvaternih cvjetova. Svaka grana po razgranjenju ima tri internodusa, od kojih su dva, bazni i vršni duži, a srednji kraći. Niže razvijene cvijetne grane imaju razvijenije brakteje i cvjetove, te i daju plodove koji su krupniji i koji nešto ranije sazrijevaju.

5 činjenica o mrkvi koje niste znali

Mrkve imaju malo kalorija,veliku nutritivnu vrijednost,i među najpoznatijim su agrikulturama na našim prostorima.


1. Prve mrkve

Ljudi su na početku uzgajali mrkve za medicinske potrebe,a ne za prehranu.

2. Koliko su stare mrkve?

Mrkve možemo pratiti unazad i do 5000 godina kroz historijske dokumente i umjetnine.Niko ne zna tačno kad su se pojavile,jer su ih mnogi zamjenjivali za neke druge grupe povrća.

3. Nutritivne vrijednosti

Prosječna mrkva sadrži 25 kalorija,6 grama karbohidrata i 2 grama vlakana.Ovo povrće je izvanredan izvor vitamina A,pokrivajući više od 200% vaših dnevnih potreba u samo jednoj mrkvi.Mrkve su pune beta-karotina,prirodnog sastojka kojeg tijelo pretvara u vitamin A.Što je tamnija narandžasta boja mrkve,više beta-karotina ona sadrži.

4. Boje mrkve

Smatramo da su mrkve samo narandžaste,ali njih možemo zateći u raznim drugim bojama kao što su bijela,žuta,crvena i ljubičasta.


5. Mel Blanc

Mel Blanc,glas poznatog glumca iz crtića,Duška Dugouška,je izjavio da uopšte ne podnosi mrkvu

Parazitski uzročnici gljive-Pepelnice

Za razliku od plamenjača, pepelnice su karakteristične po svom razvijanju na površini biljnog tkiva, gdje razvijaju pepeljastu skramu, koja je vrlo upadljiva i po kojoj su dobile ime.

One su bolesti toplih i suhih ljeta, pa su najčešće i najštetnije u toplim krajevima, zatim u staklenicima i plastenicima gdje predstavljaju poseban problem. U kontinentalnom dijelu naše zemlje javljaju se sredinom ljeta pa do kraja vegetacije. Pepelnice pripadaju klasi Ascomycctcac (Erysiphaceae).

Izazivaju nekroze površinskog dijela tkiva (epidermisa), deformaciju biljke i biljnih dijelova. Prezimljuju u formi hifa i trajnih spora koje se održavaju više godina. 

Sistemi za ishranu i podloga u peradarnicima

Sistemi za hranjenje u peradarstvu su:

    -okrugle hranilice
    -podni otvoreni i  zatvoreni konveri
    -tuba sistem
    -podni konveri s okruglim otvorima – manji rasap hrane

Sistemi za hranjenje u peradarstvu moraju biti laki za dezinfekciju i održavanje.Za napajanje pilića do 14 dana starosti se koriste zvonaste plastične pojilice zapremine 4-5 litara. U zvonastim pojilicama se voda ručno izmjenjuje 2 puta dnevno. Za stariju perad se koriste okrugle viseće pojilice, odnosno u kavezima se koriste nipl pojilice.

Podloga u peradnjaku je važna kao toplinski izolator i hidrofilna tvar koja upija vlagu. Zimi je potrebno do 20 cm, a ljeti 5-10 cm podloge. Ponajbolja podloga je smjesa jednakih omjera piljevine, sjeckane slame i treseta. Alternativa može biti piljevina + rižina + suncokretova ljuska. U stelji se odvijaju biokemijski procesi i stvaraju vitamini iz B kompleksa. Ovisno o vlažnosti, podloga može biti prevlažna (>25%vode) presuha (<20%vode) i, dakako, optimalno vlažna (20-25%vode). 

Ukoliko je podloga prevlažna i sadrži 25-30% vode, nerijetko će se razviti kokcidije, plijesni (Aspergilus!). Ukoliko je podloga presuha, odnosno ima manje od 20%vode, imat ćemo problema s prašnim, amonijakom, alergološkim reakcijama.

Nagib zemljišta i materijali za izgradnju smještaja za brojlere

Pri izradi smještaja za brojlere još jedna važna stavka je nagib zemljišta,koji mnogo utječe na prinos i kilažu brojlera

Pod peradnjaka valja biti čvrst, gladak, hidroizoliran. Sastoji se od slojeva:

1. drenaža – šljunak tucanik, 20-30 cm,
2. beton, 5-8 cm ili asfalt
3. hidroizolacija
4. termoizolacija
5. beton

Pri izradi poda peradnjaka valja izraditi kanaliće sa strane za oticanje otpadnih voda.
Zidovi peradnjaka se najčešće grade od ovih materijala:

    -šuplja cigla obostrano izolirana
    -siporeks obostrano izolirana
    -montažne ploče
    -sendvič ploče

Kako graditi smještaj za brojlere?

Prilikom gradnje  peradnjaka potrebno je odabrati građevinske materijale – čvrste i otporne na mehanička oštećenja. 

Pri tome ne smijemo  zaboraviti  cijenu, te termoizolacijska i druga svojstva materijala.
Temelj peradnjaka mora u tlu dopirati ispod zone zamrzavanja. To je u našim slučajevima dubina 80-120 cm. Temelji se uzdižu sve do 20-50 cm iznad površine. Prikladni materijali za izgradnju temelja peradnjaka su armirani beton i kamen. 

U sve ovo se mora uključiti potreba za dobrom vanjskom izolacijom građevine,pri čemu je u ovom slučaju najbolje iskoristiti stiropor.

Ventilacija u peradarnicima

U peradnjacima se u pravilu koristi forsirana ventilacija na podtlak, i to:

    -Vertikalno provjetravanje; dovodni otvori su bočno, a ventilatori su na sljemenu krova.
    -Horizontalna provjetravanje; dovodni otvori i ventilatori su postavljeni na podužne zidove peradnjaka; na jednom zidu su ventilatori, a na drugom dovodni otvori.

Sistemi za grijanje koji se koriste u peradarstvu su:
1.      umjetne kvočke (plinske ili infracrvene) griju samo ispod sebe,
2.      zagrijavanje zraka koji ulazi u peradnjak.

Luk Kozjak(sadnja,uzgoj)

Prije sadnje poravnajte tlo i ugrabljajte gnojivo, oko 110 g/m2, ako sadite lukovice dobra će biti grubo uzorana zemlja, ali sjeme treba finiju strukturu tla.

Zalijevajte tijekom suhog vremena i redovito plijevite, pogotovo dok se oblikuju biljke. Pažljivo se služite motikom jer se oštećene lukovice ne mogu čuvati.Sadi se obično na gredice po 4 do 5 redova, s međurednim razmakom od 30 cm i razmakom u redu od 15 - 20 cm, ovisno o bujnosti ekotipa. 

Kozjak može podnijeti temperature do -8 °C, pa se može saditi u jesen u listopadu ili studenom ili u proljeće čim to vremenske prilike dopuste, na 4 - 5 cm dubine. Lukovice namijenjene za sadnju u proljeće čuvaju se na 8 - 12 °C. Kozjak dozrijeva sredinom ljeta u julu ili početkom augusta, a bere se, dorađuje i skladišti kao i luk iz lučica. Prinosi lukovica mogu biti 20 - 30 t/ha.

Kvalitet i rentabilnost ćuretine

Ćureće meso je jedno od najkvalitetnijih mesa, ono sadrži najmanje holesterola i veoma je proteinski snabdjeveno i jako.

Ćureće meso ima između 37 i 40 posto proteina, te kao jedna nutritivna namirnica za ljudsku ishranu predstavlja hranu koja je visokog kvaliteta. Rentabilnost se ogleda kako u pojedinačnoj proizvodnji unutar same porodice tako i u proizvodnji za dalju prodaju. Važna stvar u ovoj priči je da nije bitno da li je nešto skupo već da li se nešto isplati

U svakom slučaju u ovom poslu računice ima,a potražnja na domaćem tržištu je velika.

Neke činjenice o skušama

Skuša se ubraja u sitnu plavu ribu, iz porodice Skuša, a pojavljuje se u jatima ispod morske površine.

Skuša je riba koja je veoma rasprostranjena.Skuša sadrži omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale važne za zdravlje srca, a vrlo malo štetnih zasićenih masti.Leđna peraja joj je izrazito čvrsta.

Leđa su modro zelenkasta, a prema trbuhu je srebrena. Duž hrpta ukoso je isprugana. Dosiže maksimalnu dužinu od 45 cm i težinu od 1 kg. Hrani se sitnim morskim planktonima i sitnim ribicama. Spolnu zrelost doseže s 2-3 godine starosti, mrijesti se krajem jeseni i početkom zime i tada najviše odabire pjeskovita dna za povoljan mrijest. Prodaje se svježa ili konzervirana na razne načine: soljenjem, sušenjem, dimljenjem ili u ulju.

Postavljanje reznica i rodnost vinove loze

Reznice se postavljaju tako da se u prvu rupu jednog reda stavi reznica s pupom koji se nalazio na najnižem dijelu rozgve, a u zadnju rupu istog reda stavi se reznica s pupom koji je na rozgvi zauzimao najviši položaj.

Kako se od svake sorte uzima po 10 rozgvi, na perforiranoj će ploči svaka od njih u obliku reznica zauzimati svoj red. Perforirana ploča s tako složenim reznicama stavlja se u posudu dimenzija 60 x 60 x 15 cm, napunjenu vodom. 

Voda ne smije prelaziti preko perforirane ploče, ali krajevi reznica moraju biti uronjeni u nju. Ploča se mora dodacima prilagoditi dužini reznica. Posudu s reznicama treba unijeti u toplu (22-24°C) i svijetlu prostoriju, u kojoj će nakon 8-10 dana doći do kretanja pupova. Petnaest dana nakon kretanja pupova razvit će se mladice s cvatovima. Po broju cvatova izračunava se prosječan broj grozdova po pupu, tj. rodnost svakog pupa. 

Općenito o smrčku

Smrčci ponekad dolaze sami, ponekad u skupinama, na raznim staništima.

U šumi preferiraju tvrda listopadna drveća kao što su hrast, brijest, bukva, jasen, ali i platanu i bor. Osim u šumi, nalaze se po starim voćnjacima, degradiranim zemljištima i na površinama na kojima je prethodno izbio požar. 

Rasprostranjeni su po kontinentalnom dijelu,ali se nađu i na moru. Nekad se mislilo da po Americi raste ista vrsta, no DNA analiza koju su proveli američki znanstvenici je to pobila.

Prehrana koka nosilja

Kokama nosiljama je u fazi pronošenja i hladnijim danima potrebno 130 grama hrane dnevno, a kad je stanje redovno daje se 120 grama hrane dnevno. 

Ta količina hrane za kokoške nosilje se dijeli na dva dijela i jedan dio se daje ujutru a drugi uveče. Ovo je okvirno, pošto se treba konsultovati sa stručnjacima za svaki tip hrane o preporučenim dozama.
Kokama nosiljama opada mogućnost nošenja jaja nakon godinu dana i tada se obično vrši zamjena sa novim, mladim kokama.

Za koke nosilje kojima je počela da opada nosivost se obično kaže da su iznošene i uglavnom se prodaju. Međutim može se pokušati da se izvrši prinudno mitarenje (zamjena perja) nakon čega dolazi do porasta broja jaja koje koka nosi. Taj proces se obavlja tako što se ograniči pristup vodi i hrani na par dana, poslije početka mitarenja to se vraća u normalu.

Gajenje koka nosilja

Koke nosilje se uglavnom drže u intenzivnim uslovima gajenja. 

Postoje i pokušaji ekstenzivnog uzgoja, ali su rezultati značajno slabiji u odnosu na intenzivan uzgoj.

Koke nosilje se nabavljaju u više različitih perioda starosti. Prvi je kao jednodnevni pilići, drugi je sa 18 sedmica starosti, treći period je sa 13 mjeseci kada se prodaju kao iznošene koke nosilje.

Da bi se nosivost bila dobra potrebno je obezbijediti stabilno osvjetljenje. Treba biti ili prirodno ili vještačko, a nije preporučeno da se preklapaju. Neodgovarajuće osvjetljenje može dovesti do smanjenja nosivosti i još nekih problema.

Temperatura prostora gdje se drže koke nosilje je takođe veoma bitna. Ne postoji neko univerzalno rješenje po kome bi se moglo pristupiti u svakom slučaju gajenja koka nosilja. Okvirno je preporuka da temperatura u trenutku donošenja bude 35°C, a potom u koracima od po nekoliko dana da se spušta do 20°C. Takođe je bitno voditi računa o vlažnosti zraka i provjetrenosti prostorije gdje se drže koke nosilje.