Nedostatak vode u periodu razvoja ploda imaće za posljedicu sitne plodove. Najbolje bi bilo kada bi voda tokom cijele vegetacije bila ravnomjerno raspoređena. Količina vode koju zahtjeva malina i kupina za svoj rast i razvoj zavisi od vremenskih uslova, stanja biljke, te energije rasta. Međutim, utvrđeno je da se najviše norme vlage koja se upotrijebi od strane ovih kultura kreće 0,5-0,8 cm dnevno.
Malina i kupina mogu da koriste skoro svu vlagu koja se nalazi u površinskom sloju zemljišta, do 60 cm.
Zemljišta se razlikuju po količini vode koju mogu zadržavati u ovoj zoni. Na primjer, dobro drenirana pjeskovita zemljišta mogu zadržavati vodu svega 5 cm, dok ilovače zadržavaju razinu iste i do 10 cm. Generalno se smatra da sa navodnjavanem treba početi kada je 50% raspoložive-dostupne vlage u temljištu iskorišteno. Sa maksimalnom procjenom, ova situacija će se javiti u 5-10 dana, ovisno od tipa zemljišta i padavina.
Kada je u pitanju izbor sistema za navodnjavanje maline i kupine, preporučuje se sistem kap po kap.
Isti posjeduje sljedeće prednosti: potrebna je manja količina vode, kao i snaga iste, omogućuje ujednačen raspored vlage, te ne stvara povoljne uslove za razvijanje truleži ploda. Nedostaci istog podrazumjevaju: potrebu izvora zavidno čiste vode (kako ne bi došlo do začepljenja), periodičnu zamjenu, mogućnost oštećenja sistema tokom kultivacije zemljišta, te podložnost štetama koje mogu nanijeti glodari ili pak čovjek. Postoje dva tipa sistema za navodnjavanje tipa kap po kap, i to:
-klasični sistem za navodnjavanje tipa kap po kap sa perforiranim cijevima koje cijelom svojom dužinom iskapavaju vodu bez pritiska, a isti svoju primjenu posebno nalazi na ravnim parcelama (T-tape),
-sistem sa kapaljkama iz kojih se voda pod pritiskom izlučuje u zemljište blizu biljke, a isti svoju primjenu posebno nalazi na parcelama sa izrazitim nagibom, u cilju što bolje distribucije vode.
U BiH najzastupljeniji je prvi tip sistema za navodnjavanje, odnosno T-tape. Različiti tipovi sistema za navodnjavanje postavljaju se tako što se samo pruže po površini zemljišta, ili se pak zatrpavaju u zemljište, ili postavljaju u visini prve žice. Ukoliko se sistem ukopava u zemljište, kapaljke se postavljaju na dubini 10-20 cm, kako bi se spriječila opasnost oštećenja istih prilikom obrade zemljišta. Potreba za zalijevanjem može se na veoma jednostavan način odrediti sljedećom metodom: uzme se u šaku malo zemlje, te se od iste pokuša formirati grudvica.
Uzorak zemljišta treba uzeti sa maksimalne dubine na kojoj se razvija korijen uzgajanih kultura (oko 15-25 cm).
Ukoliko prilikom stiska šake uzorak zemlje ostane kompaktno zbijen (formira se loptica) sadržaj vlage u zemljištu je zadovoljavajući. Međutim, ukoliko se uzorak zemlje raspe u šaci sadržaj vlage u zemljištu je u padu, te je potrebno početi sa navodnjavanjem. Vrijeme i količina vode koju je potrebno obezbjediti navodnjavanjem mogu biti određeni i putem tenziometra. Naime, potrebno je uroniti dvije male sonde u zemljište, i to toliko da vrh jedne dosegne dubinu 15 cm, a druge 30 cm. Kada se vlaga na 15 cm dubine zemljišta spusti ispod 40-50 % poljskog vodnog kapaciteta vrijeme je početi sa navodnjavanjem. Radi lakše orjentacije ugrubo, malina i kupina zahtjevaju 2,5-3,8 cm vode za sedmicu dana, koju treba obezbjediti bilo kišom ili navodnjavanjem od momenta cvjetanja do kraja berbe. Međutim, veće količine vode od 3,8 cm tokom sedmice su neophodne tokom razvoja plodova (juni).
Uzgoj maline i kupine u zaštićenim prostorima zahtjevat će veće količine vlage, nego kada je u pitanju uzgoj istih na otvorenom polju.
Generalno, ne preporučuje se navodnjavanje dvogodišnjih kultivara maline (Willamette, Mikeer i dr.) u kasno ljeto i jesen, jer isto sprečava izdanke da potpuno dozriju i adekvatno se pripreme za zimu. U razmatranju koliko vode dodati navodnjavanjem, generalno se može reći da je potrebno dodati toliku količinu da se u sloju od 60 cm dubine, od površine zemljišta, vlaga održi 100%. Treba napomenuti da je sistem za navodnjavanje samo oko 75% efektivan, tako bi se 3,3 cm vode moralo pustiti iz natapnog sistema kako bi se obezbjedilo 2,5 cm raspoložive vlage u zemljištu. Takođe, ne preporučuje se vršiti navodnjavanje većom bzinom isteka vode, nego što ista može biti upijena od strane zemljišta.
Prekomjerno zalijevanje je rasipanje, a može biti i štetno, te ga treba izbjegavati.
Ono može rezultirati pojavom nježnih, mekanih plodova, koji su izrazito osjetljivi na dodir, čime se otežava manipulacija istim. Takođe, prekomjerno navodnjavanje ispire hranjiva, posebno azot, iz zone korijenovog sistema, te sprečava aeraciju zemljišta, zatim normalan rast korjena, te pogoduje razvijanju bolesti, trulež korijena.
Nema komentara:
Objavi komentar