Kruška je dugovječna voćka koja u povoljnim ekološkim uslovima može da živi i do 200 godina.
U intenzivnom gajenju vijek joj je kraći. Njena kruna može da dostigne velike razmjere (do 20 m visine). U prirodi se razvija piramidalna ili široko piramidalnu kruna. Kruška proredi poslije 4- 6 godinu. Sto zavisi od podloge,sorte i primjenjene agrotehnike gajenja. Slabo bujna sorta okalemljena na slabo bujnoj podlozi ranije prorodi.Kruška kao višegodišnja drvenasta listopadna cvijetnica sastoji se od vegetativnih i reproduktivnih (fruktifikacionih) organa.Vegetativni organi su korijen, stablo i list. a reproduktivni organi su cvijet. sjeme i plod. Reproduktivni organi služe za opstanak vrste a vegetativni za održavanje jedinke.
Dobro poznavanje morfološko-bioloških osobina olakšava iznalaženje najprikladnije agrotehnike i time postizanje visoke, redovne proizvodnje dobrog kvaliteta.Korijen je osnovni vegetativni organ kruške. Korijen učvršćuje biljku u zemljištu i iz njega usisava u vodi rastvorene mineralne hranljive materije i prenosi ih u stablo.Kruška obrazuje vertikalni i horizontalni korijen. Vertikalni korijen prodire duboko u zemljište i slabo se grana, dok se horizontalni razvija paralelno s površinom,dobro se razgranjava i obiluje korenovim dlačicama. Korijen šumske divlje kruške obično prodire do 2.5 m duboko u zemljište a ponekad do 4 m i više.Prirodna tendencija kruške je da razvija piramidalnu, rede polupinmidalnu i široku krunu. Osnovne grane u većini sorti razvijaju se pod uglorn od 60°. I pored toga, kruška se, kao i jabuka, najlakše prilagođava različitim oblicima krune. Kruna se sastoji od skeletnih (debljih i jačih) i tanjih obrastajućih grana na kojima su pupoljci, lišće i plodovi.
Kruna kruške je različite veličine, strukture i oblika, što u prvom redu zavisi od naslijednih osobina sorte a zatim od podloge, položaja, zemljišta i visine debla.Rodne grančice kod kruške su vite rodne grančice, krute rodne grančice, prstenasti izraštaji. rodni kolači i složeno rodno drvo.Rodno drvo koje nosi rodne grančice sa starošću smanjuje produktivnost.Najproduktivni je rodno drvo je do 8 godina slarosti, mada je taj vijek kod nekih sorti znatno kraći i svodi se na svega 4 godine.Za proizvodnu praksu je od značaja da se poznaju vrste pupoljaka, posebno cvijetni i spavajući pupoljci.Kod kruške se uspavani pupoljci mogu aktivirati i poslije 10 godina.
Za postizanje visokih prinosa značajno je poznavanje fiziologije cvijetnih pupoljaka (vrijeme obrazovanja, broj cvjetova u cvjetnom pupoljku i đr.)Kod većine sorti cvijetni pupoljci počinju da se obrazuju u toku juna i jula. Vrijeme obrazovanja cvijetnih pupoljaka zavisi uglavnom od godine, vremenskih prilika u toku vegetacije i primenjene agrotehnike. Đubrenjc azotnim dubrivima neposredno pred početak obrazovanja cvijetnih pupoljaka doprinosi povećanju proizvodnje plodova u narednoj godini. Broj cvjetova u jednom cvijetnom pupoljku je različit i zavisi od sorte i uslova sredine. Obično u cvijetnom pupoljku ima od 8 - 10 cvjetova.
ponedjeljak, 28. studenoga 2016.
Zadatak i značaj voćarstva
Voćarstvo je primjenjena nauka izrazito agrobiološkog karaktera.
Obuhvata preko dvadeset voćnih vrsta s velikim brojem sorti raznovrsnih po storijskom postanku i biološko-privrednim osobinama, pa otuda i vrlo osjetljive prema uslovima života i gajenja.Voćarstvo ima zadatak da proučava biološke i morfološke osobine pitomih voćaka, ekološke činioce, načine razmnožavanja i njegovanja. Kao takvo, voćarstvo je ogranak arborikulture. koja se bavi proučavanjem uslova i načina gajenja svih drvenastih biljaka (ukrasnog šiblja, šumskog drveća itd.).
Nikada ranije u svojoj mnogovjekovnoj hstoriji voćarstvo nije bilo izloženo velikim revolucionarnim promjenama kao u posljednjih trideset godina.
Brz razvitak voćarstva uslovljen je naučnim i tehničkim progresom.
U prvom planu su intenzifikacija i mehanizacija u voćarstvu, zatim mijenjanje sortimenta i uvođenje u prozvodnju novih kvalitetnijih sorti sa većim biološkim potencijalom, iznalaženje novih i ekonomičnih sistema gajenja i formiranje odgovarajuće krune prilagođene vrsti i sorti i ekološkoj sredini, kao i rezidba. obrada, đubrenje, navodnjavanje i zaštita voćaka od bolesti i štetočina.Za privredu naše zemlje voćarstvo je od vrlo velikog značaja. Voćarska proizvodnja i trgovina po važnosti i vrednosti jednaka je onom u ratarstvu, stočarstvu i povrtarstvu. U našoj zemlji postoje odlični prirodni uslovi za gajenje skoro svih vrsta voćaka.Pod povoljnim klimatskim uslovima voćke veoma dobro uspijevaju i na relativno strmim nagibima.
Dobro njegovane voćke daju velike prinose po jedinici površine (do 5 i više vagona).
Svjcži plodovi voćaka su gotovo nezamjenljiva, zdrava hrana, koja vrlo često ima i ljekovito dejstvo i terapeutsku vrijednost.Vrijednost plodova zasniva se na znatnim količinama šećera (l'ruktoza, glukoza i saharoza) i mineralnih soli. kiselina i vitamina.Svjcži plodovi sadrže obično oko 15% šećera, a kesten i da 35% ugljenih hidrata.Groždani Šećer (glukoza) i voćni šećer (levuloza ili l'ruktoza), iako su istog hemijskog sastava, nisu iste slasti. Ako se slast običnog Šećera označi sa 100 onda grožđani šećer ima slast la a voćni 1 /3.Kod jabuke, breskve. kajsije i banane preovladuje redukovani šećer (glukoza i levuloza-fruktoza) i saharoza u skoro podjednakim količinama. Kod trešnje,višnje, ribizle. maline i plodova drugog sitnog voća preovladuje redukovani šećer,sa malo saharoze. U grožđu i smokvi preovladuje redukovani šećer, dok kod ananasa ima više saharoze.
Od kiselina kod jabuke, kruške, trešnje, višnje, breskve. kajsije i šljive preovladuje jabučna kiselina (SO-90%). Kod grožđa preovladuje vinska kiselina, a onda jabučna i samo malo limunske. Kod ribizle, limuna, pomorandže preovladuje linumska kiselina (oko 4/5 ukupnih kiselina).Plodovi, naročito jabuke sadrže tzv. trpke materije (tanin, neki sastojci koji sačinjavaju boju i drugi sastojci koji su manje poznati).Od mineralnih materija najviše ima kalijuma. Kalijumove soli se apsorbuju
u našim tkivima a prije svega u mišićima. Od jedinjenja kalcijunm najviše ima kalcijum-karbonata (1,5-2,7 g na I kg ploda), zatim kalcijum-fosfata i magnezijumsulfata.Plodovi voća najviše sadrže vitamin C, a onda vitamin A (karotin), B (aneurin).B2 (laktotlavin).U toku razvića plodova odvijaju se razne hemijske promjene uslijed čega se mijenja njihov hemijski sastav, od čega zavisi i kvalitet plodova.
Obuhvata preko dvadeset voćnih vrsta s velikim brojem sorti raznovrsnih po storijskom postanku i biološko-privrednim osobinama, pa otuda i vrlo osjetljive prema uslovima života i gajenja.Voćarstvo ima zadatak da proučava biološke i morfološke osobine pitomih voćaka, ekološke činioce, načine razmnožavanja i njegovanja. Kao takvo, voćarstvo je ogranak arborikulture. koja se bavi proučavanjem uslova i načina gajenja svih drvenastih biljaka (ukrasnog šiblja, šumskog drveća itd.).
Nikada ranije u svojoj mnogovjekovnoj hstoriji voćarstvo nije bilo izloženo velikim revolucionarnim promjenama kao u posljednjih trideset godina.
Brz razvitak voćarstva uslovljen je naučnim i tehničkim progresom.
U prvom planu su intenzifikacija i mehanizacija u voćarstvu, zatim mijenjanje sortimenta i uvođenje u prozvodnju novih kvalitetnijih sorti sa većim biološkim potencijalom, iznalaženje novih i ekonomičnih sistema gajenja i formiranje odgovarajuće krune prilagođene vrsti i sorti i ekološkoj sredini, kao i rezidba. obrada, đubrenje, navodnjavanje i zaštita voćaka od bolesti i štetočina.Za privredu naše zemlje voćarstvo je od vrlo velikog značaja. Voćarska proizvodnja i trgovina po važnosti i vrednosti jednaka je onom u ratarstvu, stočarstvu i povrtarstvu. U našoj zemlji postoje odlični prirodni uslovi za gajenje skoro svih vrsta voćaka.Pod povoljnim klimatskim uslovima voćke veoma dobro uspijevaju i na relativno strmim nagibima.
Dobro njegovane voćke daju velike prinose po jedinici površine (do 5 i više vagona).
Svjcži plodovi voćaka su gotovo nezamjenljiva, zdrava hrana, koja vrlo često ima i ljekovito dejstvo i terapeutsku vrijednost.Vrijednost plodova zasniva se na znatnim količinama šećera (l'ruktoza, glukoza i saharoza) i mineralnih soli. kiselina i vitamina.Svjcži plodovi sadrže obično oko 15% šećera, a kesten i da 35% ugljenih hidrata.Groždani Šećer (glukoza) i voćni šećer (levuloza ili l'ruktoza), iako su istog hemijskog sastava, nisu iste slasti. Ako se slast običnog Šećera označi sa 100 onda grožđani šećer ima slast la a voćni 1 /3.Kod jabuke, breskve. kajsije i banane preovladuje redukovani šećer (glukoza i levuloza-fruktoza) i saharoza u skoro podjednakim količinama. Kod trešnje,višnje, ribizle. maline i plodova drugog sitnog voća preovladuje redukovani šećer,sa malo saharoze. U grožđu i smokvi preovladuje redukovani šećer, dok kod ananasa ima više saharoze.
Od kiselina kod jabuke, kruške, trešnje, višnje, breskve. kajsije i šljive preovladuje jabučna kiselina (SO-90%). Kod grožđa preovladuje vinska kiselina, a onda jabučna i samo malo limunske. Kod ribizle, limuna, pomorandže preovladuje linumska kiselina (oko 4/5 ukupnih kiselina).Plodovi, naročito jabuke sadrže tzv. trpke materije (tanin, neki sastojci koji sačinjavaju boju i drugi sastojci koji su manje poznati).Od mineralnih materija najviše ima kalijuma. Kalijumove soli se apsorbuju
u našim tkivima a prije svega u mišićima. Od jedinjenja kalcijunm najviše ima kalcijum-karbonata (1,5-2,7 g na I kg ploda), zatim kalcijum-fosfata i magnezijumsulfata.Plodovi voća najviše sadrže vitamin C, a onda vitamin A (karotin), B (aneurin).B2 (laktotlavin).U toku razvića plodova odvijaju se razne hemijske promjene uslijed čega se mijenja njihov hemijski sastav, od čega zavisi i kvalitet plodova.
Potrebe koza za vodom
U uzgoju koza, za ostvarivanje visoke proizvodnosti neophodno je osim omogućavanja kvalitetnog i dostatnog obroka, kozama omogućiti dovoljne količine svježe i čiste vode.
Iako se za koze zna kako lakše podnose žeđ od ostalih preživača, te kako primitivnije pasmine mogu čak i preživjeti dobivajući minimalne količine vode iz zelene vegetacije i rose, ipak se ne smije zanemariti njihova potreba za vodom. Jer u proizvodnji se ne radi o preživljavanju, a nedostatak vode izravno utječe ne samo na proizvodnost,nego i na otpornost i zdravstveno stanje životinja u uzgoju.
Potrebna količina vode po jednom grlu ovisi o brojnim faktorima: vrsta obroka, veličina grla, fiziološki stadij grla, temperatura zraka, proizvodni cilj, i dr. Koze unutar normalne temperature zraka i vlažnosti u uvjetima Hercegovine prosječno piju 3,5 l vode po kg pojedene suhe tvari obroka, tj. prosječna dnevna potrošnja vode po grlu iznosi 7-10 litara.
Porastom temperature iznad 30°C povisuje se i potreba za vodom, a padanjem temperature ispod 5°C smanjuje se i potreba za pijenjem vode.
Stoga najsigurnija receptura za nuđenje vode kozama u uzgoju jest da im se omoguće dovoljne količine vode kako bi je životinje uvijek mogle konzumirati po volji.Treba se znati i to kako koze nerado piju toplu vodu, ali se mora pripaziti i da im voda nije prehladna, osobito ako se radi o jarićima i visokogravidnim kozama.Zatim koze su jako osjetljive na higijensku kakvoću vode, te im voda uvijek mora biti čista, nezaražena i ponuđena iz čistih posuda ili pojilica.
Iako se za koze zna kako lakše podnose žeđ od ostalih preživača, te kako primitivnije pasmine mogu čak i preživjeti dobivajući minimalne količine vode iz zelene vegetacije i rose, ipak se ne smije zanemariti njihova potreba za vodom. Jer u proizvodnji se ne radi o preživljavanju, a nedostatak vode izravno utječe ne samo na proizvodnost,nego i na otpornost i zdravstveno stanje životinja u uzgoju.
Potrebna količina vode po jednom grlu ovisi o brojnim faktorima: vrsta obroka, veličina grla, fiziološki stadij grla, temperatura zraka, proizvodni cilj, i dr. Koze unutar normalne temperature zraka i vlažnosti u uvjetima Hercegovine prosječno piju 3,5 l vode po kg pojedene suhe tvari obroka, tj. prosječna dnevna potrošnja vode po grlu iznosi 7-10 litara.
Porastom temperature iznad 30°C povisuje se i potreba za vodom, a padanjem temperature ispod 5°C smanjuje se i potreba za pijenjem vode.
Stoga najsigurnija receptura za nuđenje vode kozama u uzgoju jest da im se omoguće dovoljne količine vode kako bi je životinje uvijek mogle konzumirati po volji.Treba se znati i to kako koze nerado piju toplu vodu, ali se mora pripaziti i da im voda nije prehladna, osobito ako se radi o jarićima i visokogravidnim kozama.Zatim koze su jako osjetljive na higijensku kakvoću vode, te im voda uvijek mora biti čista, nezaražena i ponuđena iz čistih posuda ili pojilica.
četvrtak, 24. studenoga 2016.
Organizacija ishrane goveda
U cilju efikasnije ishrane i podmirivanja potreba u hranljivim materijama u većim stadima krave se mogu podijeliti u grupe.
Životinje u grupi treba da budu ujednačene kako bi obrok sličnog sastava podmirio njihove potrebe. Osnovna podjela može biti na: krave u laktaciji, zasušene krave i prvotelke. Krave u laktaciji se mogu podijeliti prema periodu laktacije u tri podgrupe. To su krave na početku (traje oko 2 meseca), sredini (traje oko 6 meseci) i kraju laktacije (traje oko 2 meseca). Podjela se može obaviti i prema nivou mliječnosti. Obroci se mogu sastavljati za svaku proizvodnu grupu. Ne samo pri slobodnom već i pri vezanom načinu držanja ishrana se može obaviti prema grupama. U tom slučaju na stajalištima (ležištima) biće jedna pored druge krave muzare (prema vremenu teljenja, mlječnosti), bremenite i zasušene.
Kriterijum za podjelu teladi u proizvodne grupe može biti vrsta hrane. Tako se mogu formirati grupe koje se napajaju punomasnim mlijekom, zamjenama za mlijeko i hrane suvom hranom.Junad u tovu se mogu podijeliti prema periodima tova na grupe u pripremnom (120- 220 kg), srednjem (220-350 kg) i završnom periodu (350-420-450 kg).Veći broj proizvodnih grupa priplodnih junica se može formirati prema uzrastu i to: 4-6, 6-9, 9-12, 12-16, 16-24 mjeseca i visokobremenite (2 mjeseca prije teljenja).
U ishrani različitih ali i istih kategorija postoje razlike u broju hranjenja u toku dana. Sledeći primjer pokazuje razlike u broju hranjenja teladi različitog uzrasta. Veoma mlada telad (3-5 dana uzrasta) napajaju se češće (4-5 puta) sa manjim količinama mlijeka (0,5-1,0 I). Poslije se smanjuje broj hranjenja a povećava količina tečne hrane (od 3x2 i na 2x3 I tečne hrane).'Do 45.odnosno 60. dana uzrasta telad se napajaju tečnom hranom a poslije toga ne moraju.
Hranjenje ostalih kategorija se obavlja najčešće 2-3 puta dnevno. Krave muzare se hrane onoliko puta koliko puta se dnevno muzu (2-3 puta). Ishrana kabastom hranom može biti po volji ali se i ona mogu davati 2-3 puta dnevno ali pri svakom hranjenju treba da ostane oko 10% od količine. Ovaj ostatak pokazuje da su goveda konzumirala kabastu hranu ad libitum (po volji). Koncentrovana hrana se može dati kravama u izmuzištu ili više puta u toku dana. Elektronske hranilice omogućavaju da krave određenu količinu koncentrata jedu više puta u toku dana, već prema ješnosti.
Tehnika hranjenja goveda zavisi od vrste hraniva i obroka, pripremljenosti hraniva, načina držanja grla, stepena mehanizacije i automatizacije radnih procesa.Tečna hrana (mlijeko, zamjene za mlijeko) daje se telad ima iz posuda ili pomoću cucli. Postoje rešenja automatskog napajanja teladi mlijekom. Suha kabasta hrana se stavlja u jasle ili na krmni sto a koncentrat u jasle ili automatske hranilice.
Raspodjela hraniva može biti ručna ili mehanizovana sa različitim stepenom automatizacije ali se transport u oba slučaja obavlja mehanizovano. Za transport i raspodjelu kabastih hraniva koriste se samoistovarne prikolice.
Životinje u grupi treba da budu ujednačene kako bi obrok sličnog sastava podmirio njihove potrebe. Osnovna podjela može biti na: krave u laktaciji, zasušene krave i prvotelke. Krave u laktaciji se mogu podijeliti prema periodu laktacije u tri podgrupe. To su krave na početku (traje oko 2 meseca), sredini (traje oko 6 meseci) i kraju laktacije (traje oko 2 meseca). Podjela se može obaviti i prema nivou mliječnosti. Obroci se mogu sastavljati za svaku proizvodnu grupu. Ne samo pri slobodnom već i pri vezanom načinu držanja ishrana se može obaviti prema grupama. U tom slučaju na stajalištima (ležištima) biće jedna pored druge krave muzare (prema vremenu teljenja, mlječnosti), bremenite i zasušene.
Kriterijum za podjelu teladi u proizvodne grupe može biti vrsta hrane. Tako se mogu formirati grupe koje se napajaju punomasnim mlijekom, zamjenama za mlijeko i hrane suvom hranom.Junad u tovu se mogu podijeliti prema periodima tova na grupe u pripremnom (120- 220 kg), srednjem (220-350 kg) i završnom periodu (350-420-450 kg).Veći broj proizvodnih grupa priplodnih junica se može formirati prema uzrastu i to: 4-6, 6-9, 9-12, 12-16, 16-24 mjeseca i visokobremenite (2 mjeseca prije teljenja).
U ishrani različitih ali i istih kategorija postoje razlike u broju hranjenja u toku dana. Sledeći primjer pokazuje razlike u broju hranjenja teladi različitog uzrasta. Veoma mlada telad (3-5 dana uzrasta) napajaju se češće (4-5 puta) sa manjim količinama mlijeka (0,5-1,0 I). Poslije se smanjuje broj hranjenja a povećava količina tečne hrane (od 3x2 i na 2x3 I tečne hrane).'Do 45.odnosno 60. dana uzrasta telad se napajaju tečnom hranom a poslije toga ne moraju.
Hranjenje ostalih kategorija se obavlja najčešće 2-3 puta dnevno. Krave muzare se hrane onoliko puta koliko puta se dnevno muzu (2-3 puta). Ishrana kabastom hranom može biti po volji ali se i ona mogu davati 2-3 puta dnevno ali pri svakom hranjenju treba da ostane oko 10% od količine. Ovaj ostatak pokazuje da su goveda konzumirala kabastu hranu ad libitum (po volji). Koncentrovana hrana se može dati kravama u izmuzištu ili više puta u toku dana. Elektronske hranilice omogućavaju da krave određenu količinu koncentrata jedu više puta u toku dana, već prema ješnosti.
Tehnika hranjenja goveda zavisi od vrste hraniva i obroka, pripremljenosti hraniva, načina držanja grla, stepena mehanizacije i automatizacije radnih procesa.Tečna hrana (mlijeko, zamjene za mlijeko) daje se telad ima iz posuda ili pomoću cucli. Postoje rešenja automatskog napajanja teladi mlijekom. Suha kabasta hrana se stavlja u jasle ili na krmni sto a koncentrat u jasle ili automatske hranilice.
Raspodjela hraniva može biti ručna ili mehanizovana sa različitim stepenom automatizacije ali se transport u oba slučaja obavlja mehanizovano. Za transport i raspodjelu kabastih hraniva koriste se samoistovarne prikolice.
Površinska obrada zemljišta
Oranjem se zemljište obrađuje duboko, ali grubo. Poslije njega površina je neravna, sa mnogo gruda, nedovoljno isitnjena i izmiješana.
Zato se orano zemljište mora prije sjetve ili sadnje još dopunski obraditi da bi se dobio lijepo pripremljen površinski (sjetveni) sloj. Dopunskom obradom se unose i miješaju đubriva ako se rasturaju između oranja i sjetve. Osim toga, često između oranja i sjetve prođe mnogo vremena (za proljetne usjeve obično se ore u jesen), pa se tlo slegne i zbije, niknu korovi, stvori se pokorica ili pukotina u zemlji, pa se te pojave dopunskom obradom otklone.
Površina tla prije sjetve ili sadnje treba da bude odlično pripremljena,bez gruda, sitna, rastresita i ravna. Ako je tlo neravno i grudasto, mašine po njemu teško rade (od sijačice do kombajna), sjeme zapada između gruda, gdje nema vlage za klijanje, ili ispod njih, gdje mu je otežano ili onemogućeno nicanje.Dopunska obrada treba da omogući da se sjeme može pokriti rahlom,sitnom zemljom da bi tako pokriveno imalo dovoljno vlage, da bude zaštićeno od sunca, vjetra i ptica.Dopunska ili površinska obrada ne treba da bude duboka, jer je tu ulogu već obavilo oranje. -Dopunska obrada ne mora uvijek da bude posebna mjera,jer se uz plug mogu vezati različita druga oruđa, pa se ove dvije operacije mogu uraditi odjednom.
I za mjere dopunske obrade vrijedi ono što je rečeno za oranje, tj. da ih treba izvoditi po umjereno vlažnom zemljištu. Po mokrom i suhom tlu teže se primjenjuju, kvalitet rada je lošiji, kvari se struktura tla itd.Za površinsku pripremu tla prim jenjuju se različite m jere polifazne obrade,kao što su blanjanje, tanjiranje, kultiviranje, drljanje, valjanje, kao i monofazna obrada, kao što je upotreba kombinovanih oruđa.
Zato se orano zemljište mora prije sjetve ili sadnje još dopunski obraditi da bi se dobio lijepo pripremljen površinski (sjetveni) sloj. Dopunskom obradom se unose i miješaju đubriva ako se rasturaju između oranja i sjetve. Osim toga, često između oranja i sjetve prođe mnogo vremena (za proljetne usjeve obično se ore u jesen), pa se tlo slegne i zbije, niknu korovi, stvori se pokorica ili pukotina u zemlji, pa se te pojave dopunskom obradom otklone.
Površina tla prije sjetve ili sadnje treba da bude odlično pripremljena,bez gruda, sitna, rastresita i ravna. Ako je tlo neravno i grudasto, mašine po njemu teško rade (od sijačice do kombajna), sjeme zapada između gruda, gdje nema vlage za klijanje, ili ispod njih, gdje mu je otežano ili onemogućeno nicanje.Dopunska obrada treba da omogući da se sjeme može pokriti rahlom,sitnom zemljom da bi tako pokriveno imalo dovoljno vlage, da bude zaštićeno od sunca, vjetra i ptica.Dopunska ili površinska obrada ne treba da bude duboka, jer je tu ulogu već obavilo oranje. -Dopunska obrada ne mora uvijek da bude posebna mjera,jer se uz plug mogu vezati različita druga oruđa, pa se ove dvije operacije mogu uraditi odjednom.
I za mjere dopunske obrade vrijedi ono što je rečeno za oranje, tj. da ih treba izvoditi po umjereno vlažnom zemljištu. Po mokrom i suhom tlu teže se primjenjuju, kvalitet rada je lošiji, kvari se struktura tla itd.Za površinsku pripremu tla prim jenjuju se različite m jere polifazne obrade,kao što su blanjanje, tanjiranje, kultiviranje, drljanje, valjanje, kao i monofazna obrada, kao što je upotreba kombinovanih oruđa.
Đubrenje i navodnjavanje jagodnjaka
Ukoliko je podizanje zasada jagode, polazeći od konstatovanih zemljišnih i klimatskih uslova, a u skladu sa planiranom intenzifikacijom proizvodnje, provedeno uz potreban broj i optimalan nivo agrotehničkih zahvata, utoliko su zahtjevi za ovim intervencijama, u periodu održavanja zasada, svedeni na minimalnu mjeru.
Naime, dobro pripremljeno i pođubreno zemljište neposredno pred sadnju jagode uslovit će intervenciju hranjivima u periodu plodonošenja ove kulture samo na prihranjivanje azotnim đubrivima, i po potrebi doziranje sa fosfornim i kalijevim đubrivima.Primjenu azotnih đubriva u rodnim jagodnjacima potrebno je provesti veoma oprezno. Prevelike doze dodatog neorganskog azota uslovljavaju veliku bujnost bokora jagode,pogoduju razvoju korovskih biljaka, utiču na slabije zametanje i kvalitet plodova, te smanjuju očekivane prinose.
Dodavanje azota najbolje je provoditi preko organskih đubriva, i to u vidu malča, tokom plodonošenja, u količini od 5 - 6 t/ha. Fosforna i kalijeva đubriva koriste se u rodnim jagodnjacima prema potrebi. Vlažniji klimat uslovljava obavezno doziranje fosfornim đubrivima koja će povoljno stimulisati razvoj korijena, formiranje cvjetova I povećanje čvrstoće mezokarpa ploda.Formulacije kompleksnih NPK mineralnih hranjiva koje se preporučuju za đubrenje zasada jagode u periodu održavanja, su: 9 : 6 : 12 i 16 : 12 : 24 , uz često dodavanje i mikroelemenata magnezija i bora, a rjeđe (na krečnim zemljištima) i mangana i željeza. Kompleksna đubriva u cilju prihranjivanja jagodnjaka dodaju se u tri termina: pred kretanje vegetacije, nakon obavljene berbe i u jesen.
Intenzivna proizvodnja jagode podrazumjeva obavezno navodnjavanje zasada ove kulture tokom njegovog eksplotacionog perioda.Navodnjavanje jagodnjaka treba uskladiti sa fazama razvoja bokora i dozirati prema intenzitetu odvijanja tih faza.Ova agromjera u zasadima jagode provodi se u tri navrata:pred cvjetanje, pred zrenje i berbu i nakon berbe plodova.Prema potrebi, navodnjavanje se može obaviti i u nekom drugom terminu, ukoliko uslovi uzgoja nameću potrebu njegovog provođenja.
Najčešće korišteni sistemi navodnjavanja jagodnjaka su:
- u brazde (nagnutiji tereni),
- vještačka kiša (manje ravni tereni) i
- kap po kap (svi tereni).
Navodnjavanje se obično kombinuje sa unošenjem đubriva u zemljište jagodnjaka, a prosječna količina vode loja se dodaje pri svakom natapanju kreće se u intervalu l00000 - 400000 l/ha.
Naime, dobro pripremljeno i pođubreno zemljište neposredno pred sadnju jagode uslovit će intervenciju hranjivima u periodu plodonošenja ove kulture samo na prihranjivanje azotnim đubrivima, i po potrebi doziranje sa fosfornim i kalijevim đubrivima.Primjenu azotnih đubriva u rodnim jagodnjacima potrebno je provesti veoma oprezno. Prevelike doze dodatog neorganskog azota uslovljavaju veliku bujnost bokora jagode,pogoduju razvoju korovskih biljaka, utiču na slabije zametanje i kvalitet plodova, te smanjuju očekivane prinose.
Dodavanje azota najbolje je provoditi preko organskih đubriva, i to u vidu malča, tokom plodonošenja, u količini od 5 - 6 t/ha. Fosforna i kalijeva đubriva koriste se u rodnim jagodnjacima prema potrebi. Vlažniji klimat uslovljava obavezno doziranje fosfornim đubrivima koja će povoljno stimulisati razvoj korijena, formiranje cvjetova I povećanje čvrstoće mezokarpa ploda.Formulacije kompleksnih NPK mineralnih hranjiva koje se preporučuju za đubrenje zasada jagode u periodu održavanja, su: 9 : 6 : 12 i 16 : 12 : 24 , uz često dodavanje i mikroelemenata magnezija i bora, a rjeđe (na krečnim zemljištima) i mangana i željeza. Kompleksna đubriva u cilju prihranjivanja jagodnjaka dodaju se u tri termina: pred kretanje vegetacije, nakon obavljene berbe i u jesen.
Intenzivna proizvodnja jagode podrazumjeva obavezno navodnjavanje zasada ove kulture tokom njegovog eksplotacionog perioda.Navodnjavanje jagodnjaka treba uskladiti sa fazama razvoja bokora i dozirati prema intenzitetu odvijanja tih faza.Ova agromjera u zasadima jagode provodi se u tri navrata:pred cvjetanje, pred zrenje i berbu i nakon berbe plodova.Prema potrebi, navodnjavanje se može obaviti i u nekom drugom terminu, ukoliko uslovi uzgoja nameću potrebu njegovog provođenja.
Najčešće korišteni sistemi navodnjavanja jagodnjaka su:
- u brazde (nagnutiji tereni),
- vještačka kiša (manje ravni tereni) i
- kap po kap (svi tereni).
Navodnjavanje se obično kombinuje sa unošenjem đubriva u zemljište jagodnjaka, a prosječna količina vode loja se dodaje pri svakom natapanju kreće se u intervalu l00000 - 400000 l/ha.
Pojenje ovaca
Ovce zahtijevaju relativno malo vode, pogotovo ako se u ishrani redovno nalazi hrana sa velikim sadržajem vlage (sočna hrana), kao što je u toku ispaše, zatim korišćenje zelene košene hrane ili silaže.
Ipak, voda ima značajnu ulogu u proizvodnosti ovaca. Ako se voda ovcama stavlja na slobodno raspolaganje, onda se povećava sposobnost uzimanja hrane, što je svakako važno kod proizvodnje mlijeka i kod tova ovaca. Kod ovaca se takođe koriste automatske pojilice. One su slične kao i za goveda, ali se uspješno koriste samo ako je pritisak vode mali. Naime, ovce sporo piju vodu, pa kod većeg pritiska dolazi do povećanog rasipanja vode. To se dešava bez obzira da li su pojilice u vidu šolja ili sisaljki.
Iz navedenih razloga najpogodniji način napajanja ovaca vodom je korišćenjem sudova tipa korita ili valova, koji su povezani sistemom spojnih sudova. Pojilice za napajanje ovaca se lako prljaju. Stoga ih treba postavljati dovoljno visoko, a pored njih postavljati po jednu stepenicu, koja omogućava nesmetano uzimanje vode, a spriječava zagađivanje ili rasipanje. Za zimski period u tzv. hladnim objektima pojilice treba zaštititi od smrzavanja. To se najjednostavnije postiže pomoću
električnih grijača.
Jedna automatska pojilica je dovoljna za 100 ovaca, ako je voda uvek dostupna. Međutim, ako se voda daje povremeno, odnosno ako je napajanje samo tri - četiri puta dnevno, onda na jednu pojilicu može da dođe samo oko 20 grla.
Ipak, voda ima značajnu ulogu u proizvodnosti ovaca. Ako se voda ovcama stavlja na slobodno raspolaganje, onda se povećava sposobnost uzimanja hrane, što je svakako važno kod proizvodnje mlijeka i kod tova ovaca. Kod ovaca se takođe koriste automatske pojilice. One su slične kao i za goveda, ali se uspješno koriste samo ako je pritisak vode mali. Naime, ovce sporo piju vodu, pa kod većeg pritiska dolazi do povećanog rasipanja vode. To se dešava bez obzira da li su pojilice u vidu šolja ili sisaljki.
Iz navedenih razloga najpogodniji način napajanja ovaca vodom je korišćenjem sudova tipa korita ili valova, koji su povezani sistemom spojnih sudova. Pojilice za napajanje ovaca se lako prljaju. Stoga ih treba postavljati dovoljno visoko, a pored njih postavljati po jednu stepenicu, koja omogućava nesmetano uzimanje vode, a spriječava zagađivanje ili rasipanje. Za zimski period u tzv. hladnim objektima pojilice treba zaštititi od smrzavanja. To se najjednostavnije postiže pomoću
električnih grijača.
Jedna automatska pojilica je dovoljna za 100 ovaca, ako je voda uvek dostupna. Međutim, ako se voda daje povremeno, odnosno ako je napajanje samo tri - četiri puta dnevno, onda na jednu pojilicu može da dođe samo oko 20 grla.
petak, 18. studenoga 2016.
Ljekoviti korovi
Mnogi korovi imaju ljekovita svojstva. Među ljekovitim biljkama koje travari prodaju na gradskim tržnicam a, najviše je korova.
U nekim slučajevima jedna biljka može imati ljekovite i otrovne osobine, zavisno od dijela biljke koji se bere, načina spravljanja i upotrebe i količine droge koja se uzima. U ostalom , razlika između
lijeka i otrova često je samo u dozi. Ovdje će se navesti važnije vrste ljekovitih korova i bolesti, odnosno organi, koje oni liječe.
Bokvica — Plan tagolanceolata, P. major. Korijen, sjeme i lišće. Za rane, plućne, stomačne i ženske bolesti, ubod pčela i osa, žuljeve, jetru , groznicu, grlo, proljev.
Broćika — Galium verum . Gornji dio biljke u cvatu. Za epilepsiju,histeriju , jetru , bubrege, disajne organe i kožne bolesti.
Burjan — Sambucus ebulus. Korijen, list, cvijet i plod. Za reumatizam, bubrege, kašalj, promuklost i živce.
Cikorija — Cichorium intybus. List, cvijet i korijen. Za jetru , probavu,žuticu, šećernu bolest, bolest mjehura, slezenu, anemiju,slijepo crijevo.
Crveni naprstak — Digitalis purpurea. Za srce, živce, meningitis.Može biti otrovan.
Čičak — Arctiu mlappa. Mlad korijen, sjeme i list. Za bolesti želuca,usta i kože, rane, osip, vanjske čireve, kamenac, reumu.
Dimnjača — Fumaria officinalis. Nadzemni dio biljke u cvatu. Za šećernu bolest, proljev, arteriosklerozu , dišne organe, jetru,žuč, želudac, crijeva i zatvor.
Divizma — Verbascum spp. List i cvijet. Za plućne bolesti i jetru ,slezenu, šuljeve i žuticu.
Divlja kupina — Rubus fruticosus. Korijen, mladi listovi i plod. Za krajnike, bubrege, probavu , krvotok, kožne bolesti, šuljeve,proljev.
Divlja mrkva — Daucus carota. Korijen. Za proljev , dječije gliste,šećernu bolest.
Divlja ruža (šipurak) — Rosa canina. Plod (sjemenke). Za kamenac u bubregu, crijevni katar,
mokraćne organe, groznicu, hripavac.
Dobričica — Glechom a hederacea. Cijela nadzemna biljka. Za apetit, probavu, proliv, dišne organe, jetru , žuč, slezenu, glavobolje,rane, kamence, za histeriju , grlo, zubobolju i reirau .
Gavez —Symphytum officinale. Korijen, list i cvijet. Za pluća, želudac,grčeve,prelom kostiju, rane i proljev.
Gorocvijet — Adonis vernalis. Cijela biljka. Za srce, krvotok, bubrege,trovanje duhanom .
Iđirot — Acorus calamus. Podanak . Za probavne organe, jetru , bubrege,srce, kašalj, apetit, groznicu, melanholiju.
Imela — Viscum album . Mlade grančice i lišće. Za padavicu, arteriosklerozu,srce, povišen krvni pritisak , živce, nesanicu, krvarenje.
Jagorčevina — Primula officinalis. Korijen, list i cvijet. Za plućno bolesti, srce, nesvjesticu, histeriju , krvotok, nesanicu, migrenu, živce, prehladu , reumu.
Kaćun — Orchis morio. Gomolji za salep. Za crijeva, dišne organe,apetit.
Kadulja — Salvia officinalis. Lišće i mlade grane prije pune cvatnje.Za dišne organe, gripu, krvav proljev, apetit, reumu, želudac,jetru , bubrege, živce, za ispiranje usta i grgljanje.
Kamilica — Matricaria chamomilla. Cvjetne glavice. Za želudac,grlo, usta, grčeve, probavu , bolove, živce, jetru , bubrege, mjehur,šuljeve.
Kantarion — Hypericum perforatum . Gornji dio biljke u cvatu. Za želudac, reumu, proljev, apetit, grčeve, rane, osip, šuljeve, živce,bubrege.
Kopriva — Urtica dioica. Korijen, sjeme, cijela biljka. Za proljev,astmu, šuljeve, žuticu, perut, želudac, pluća, anemiju, malariju i groznicu, krvarenja , reumu, kamenac, krajnike, desni, zubobolju.
I.incura — Gentiana lutea. Korijen. Za želučane i živčane bolesti i groznicu.
Majčina dušica — Thymus serpyllum . Cijela biljka. Za živce, želudac,disajne organe, žuč, bubrege, ženske bolesti, anemiju,anginu, zglobove, nesanicu, glavobolju, proljev, hunjavicu,kašalj.
U nekim slučajevima jedna biljka može imati ljekovite i otrovne osobine, zavisno od dijela biljke koji se bere, načina spravljanja i upotrebe i količine droge koja se uzima. U ostalom , razlika između
lijeka i otrova često je samo u dozi. Ovdje će se navesti važnije vrste ljekovitih korova i bolesti, odnosno organi, koje oni liječe.
Bokvica — Plan tagolanceolata, P. major. Korijen, sjeme i lišće. Za rane, plućne, stomačne i ženske bolesti, ubod pčela i osa, žuljeve, jetru , groznicu, grlo, proljev.
Broćika — Galium verum . Gornji dio biljke u cvatu. Za epilepsiju,histeriju , jetru , bubrege, disajne organe i kožne bolesti.
Burjan — Sambucus ebulus. Korijen, list, cvijet i plod. Za reumatizam, bubrege, kašalj, promuklost i živce.
Cikorija — Cichorium intybus. List, cvijet i korijen. Za jetru , probavu,žuticu, šećernu bolest, bolest mjehura, slezenu, anemiju,slijepo crijevo.
Crveni naprstak — Digitalis purpurea. Za srce, živce, meningitis.Može biti otrovan.
Čičak — Arctiu mlappa. Mlad korijen, sjeme i list. Za bolesti želuca,usta i kože, rane, osip, vanjske čireve, kamenac, reumu.
Dimnjača — Fumaria officinalis. Nadzemni dio biljke u cvatu. Za šećernu bolest, proljev, arteriosklerozu , dišne organe, jetru,žuč, želudac, crijeva i zatvor.
Divizma — Verbascum spp. List i cvijet. Za plućne bolesti i jetru ,slezenu, šuljeve i žuticu.
Divlja kupina — Rubus fruticosus. Korijen, mladi listovi i plod. Za krajnike, bubrege, probavu , krvotok, kožne bolesti, šuljeve,proljev.
Divlja mrkva — Daucus carota. Korijen. Za proljev , dječije gliste,šećernu bolest.
Divlja ruža (šipurak) — Rosa canina. Plod (sjemenke). Za kamenac u bubregu, crijevni katar,
mokraćne organe, groznicu, hripavac.
Dobričica — Glechom a hederacea. Cijela nadzemna biljka. Za apetit, probavu, proliv, dišne organe, jetru , žuč, slezenu, glavobolje,rane, kamence, za histeriju , grlo, zubobolju i reirau .
Gavez —Symphytum officinale. Korijen, list i cvijet. Za pluća, želudac,grčeve,prelom kostiju, rane i proljev.
Gorocvijet — Adonis vernalis. Cijela biljka. Za srce, krvotok, bubrege,trovanje duhanom .
Iđirot — Acorus calamus. Podanak . Za probavne organe, jetru , bubrege,srce, kašalj, apetit, groznicu, melanholiju.
Imela — Viscum album . Mlade grančice i lišće. Za padavicu, arteriosklerozu,srce, povišen krvni pritisak , živce, nesanicu, krvarenje.
Jagorčevina — Primula officinalis. Korijen, list i cvijet. Za plućno bolesti, srce, nesvjesticu, histeriju , krvotok, nesanicu, migrenu, živce, prehladu , reumu.
Kaćun — Orchis morio. Gomolji za salep. Za crijeva, dišne organe,apetit.
Kadulja — Salvia officinalis. Lišće i mlade grane prije pune cvatnje.Za dišne organe, gripu, krvav proljev, apetit, reumu, želudac,jetru , bubrege, živce, za ispiranje usta i grgljanje.
Kamilica — Matricaria chamomilla. Cvjetne glavice. Za želudac,grlo, usta, grčeve, probavu , bolove, živce, jetru , bubrege, mjehur,šuljeve.
Kantarion — Hypericum perforatum . Gornji dio biljke u cvatu. Za želudac, reumu, proljev, apetit, grčeve, rane, osip, šuljeve, živce,bubrege.
Kopriva — Urtica dioica. Korijen, sjeme, cijela biljka. Za proljev,astmu, šuljeve, žuticu, perut, želudac, pluća, anemiju, malariju i groznicu, krvarenja , reumu, kamenac, krajnike, desni, zubobolju.
I.incura — Gentiana lutea. Korijen. Za želučane i živčane bolesti i groznicu.
Majčina dušica — Thymus serpyllum . Cijela biljka. Za živce, želudac,disajne organe, žuč, bubrege, ženske bolesti, anemiju,anginu, zglobove, nesanicu, glavobolju, proljev, hunjavicu,kašalj.
Bolesti cvekle i blitve
Zadnjih godina cvekla se uzgaja na većim površinama za industrijsku preradu. Blitva je povrće u svakodnevnoj domaćoj upotrebi, ali je sve više tražena i kao dijetalna hrana.
Obje povrtne biljke napadaju sljedeći zemljišni paraziti još u toku nicanja: Phytium sp., Sclerotinia sp., Rhizoctonia sp., Sclerotiarum bataticola, Phoma sp., Fusarium sp., Botrytis sp. U nepovoljnim
zemljištima prilikama navedeni patogeni uništavaju klicu i mlade biljčice,tako da se ponekad usjev m ora presijavati. Najčešći uzročnici bolesti lista su Cercospora beticola, Phom a betae, Uromyces betae, Ramularia betae,Erysiphe polygoni i virusi.Gljiva (Fungi imperfecti, Mucedinaceae) zaražava list cvekle i blitve,naročito u kišnim sezonama i uslovima navodnjavanja. Može zaraziti lobodu i špinat, šećernu i stočnu repu, što je znak da ima brojne fiziološke rase prilagođene ovim biljnim vrstama.Simptomi.
Gljiva se pojavljuje na starijem lišću pojedinačnih biljaka i brzo se širi pri povoljnoj temperaturi i vlagi. Na listu nastaju smeđe pjege oivičene ljubičastim rubom, veličine 0,5 do 1 cm (SI. 89). Oboljelo lišće se suši i izbija novo, što izaziva izdužavanje vrata korijena, utičući na
umanjenje prinosa i slab kvalitet. Gljiva prezimljuje u biljnim ostacima, na kojima se održava preko godinu dana na temperaturama do minus 27C. Prenosi se i sjemenom na koje dospijevaju spore prilikom vršidbe ili potiče iz zaraženih biljaka sjemenjača. Razvoj gljive počinje pri temperaturi od 5°C (optimum 20-30°C) i vlažnosti zraka iznad 95%.Mjere zaštite su dezinfekcija sjemena TM TD prašivima, trogodišnji plodored i odstranjivanje prvih zaraženih biljaka iz usjeva. Prskanje se
provodi bakarnim i organskim sredstvima. Ovim tretiranjima se provodi zaštita cikle i blitve i od drugih uzročnika bolesti.
Obje povrtne biljke napadaju sljedeći zemljišni paraziti još u toku nicanja: Phytium sp., Sclerotinia sp., Rhizoctonia sp., Sclerotiarum bataticola, Phoma sp., Fusarium sp., Botrytis sp. U nepovoljnim
zemljištima prilikama navedeni patogeni uništavaju klicu i mlade biljčice,tako da se ponekad usjev m ora presijavati. Najčešći uzročnici bolesti lista su Cercospora beticola, Phom a betae, Uromyces betae, Ramularia betae,Erysiphe polygoni i virusi.Gljiva (Fungi imperfecti, Mucedinaceae) zaražava list cvekle i blitve,naročito u kišnim sezonama i uslovima navodnjavanja. Može zaraziti lobodu i špinat, šećernu i stočnu repu, što je znak da ima brojne fiziološke rase prilagođene ovim biljnim vrstama.Simptomi.
Gljiva se pojavljuje na starijem lišću pojedinačnih biljaka i brzo se širi pri povoljnoj temperaturi i vlagi. Na listu nastaju smeđe pjege oivičene ljubičastim rubom, veličine 0,5 do 1 cm (SI. 89). Oboljelo lišće se suši i izbija novo, što izaziva izdužavanje vrata korijena, utičući na
umanjenje prinosa i slab kvalitet. Gljiva prezimljuje u biljnim ostacima, na kojima se održava preko godinu dana na temperaturama do minus 27C. Prenosi se i sjemenom na koje dospijevaju spore prilikom vršidbe ili potiče iz zaraženih biljaka sjemenjača. Razvoj gljive počinje pri temperaturi od 5°C (optimum 20-30°C) i vlažnosti zraka iznad 95%.Mjere zaštite su dezinfekcija sjemena TM TD prašivima, trogodišnji plodored i odstranjivanje prvih zaraženih biljaka iz usjeva. Prskanje se
provodi bakarnim i organskim sredstvima. Ovim tretiranjima se provodi zaštita cikle i blitve i od drugih uzročnika bolesti.
Rase ovaca za proizvodnju mesa i mlijeka
Rase za proizvodnju mesa su krupne i srednje krupne životinje. Trup je sa izraženim širinama i odlično popunjen muskulaturom.
Životinje proizvode velike količine mesa. To su uglavnom engleske tovne rase nastale ukrštanjem, strogom selekcijom pri određenim klimatskim i uslovima ishrane. Postoje rase sa dugom i kratkom vunom.Tip ovaca za proizvodnju mesa duge vune je krupan (tjelesna masa ovaca 70-120 a ovnova 100.-160 kg). Grla su izrazite tovnosti i mesnatosti. Randman zaklanih grla je 55-65%, što zavisi od uzrasta i utovljenosti grla. Ovce prosječno godišnje proizvedu 5-6 a ovnovi 7-10 kg neprane vune. Proizvodnja vune varira između rasa ovog tipa. Prosječna plodnost ovaca različitih rasa je oko 140 procenata.
Mesnate rase ovaca kratke vune su srednje krupne. Tjelesna masa ovaca je 55-85 a ovnova 80-120 kilograma. Grla su dobrih tovnih sposobnosti i visoke proizvodnje kvalitetnog mesa. Godišnja proizvodnja vune B-C sortimenta je 3-4 kg u ovaca i 4-5 u ovnova. Plodnost ovaca varira od 100 do 150 procenata. Proizvodnja mlijeka je manja ali dovoljna za odgoj jagnjadi.
Mliječne rase ovaca su specijalizovane za ovu proizvodnju, ali se teško aklimatizuju. Zadnji dio trupa je razvijeniji od prednjeg. Vime je pravilno građeno sa dobro razvijenim vimenima, što je poželjno za mašinsku mužu.
Istočno-frizijska rasa je dobila ime po pokrajini (Istočna Frizija) na njemačko- holandskoj granici. Zahvaljujući visokoj vlažnosti, obilju bujne vegetacije i bogatim pašnjacima u Istočnoj Friziji, visok genetski potencijal za proizvodnju mlijeka može biti ispoljen.Trup je srednje dug do dug, dubok i širok sa razvijenim zadnjim dijelom.
Vime je odlično razvijeno i pogodno za mašinsku mužu.
Masa odraslih ovaca je 65- 95 a ovnova 100-120 kilograma.Ovce u toku laktacije, koja prosječno traje 200 dana, proizvedu 500-600 kg (2,5-3,0 kg/dan) sa 5-6% masti. Mliječnija grla proizvedu više od 1000 kg. Runo je poluzatvoreno ili zatvoreno. Finoća vunskih vlakana je C-D.Istočno-frizijska rasa ovaca timenta. Godišnji nastrig vune po (reprodukcija) ovci je oko 4 a ovnu oko 5 kilograma. Ovce su ranostasne. Plodnost je visoka, jer ovce prosječno o jagnje 1,8-2,2 jagnjeta (180-220%). Pojedine plotkinje rađaju dva, tri, četiri a neke i pet jagnjadi.
Bez obzira na odličnu mliječnost, ranostasnost i plodnost, rasprostranjenost rase je mala jer se teško (ili ne može) aklimatizuje izvan područja postanka. Vrlo je osjetljiva na niske i visoke temperature. Uvožena je u našu zemlju.Avasi (Awassi) je masnorepa mlečna rasa ovaca koja se gaji u Izraelu, Siriji, Iranu, Iraku i Saudijskoj Arabiji.Odrasle ovce imaju 55-60 kg a ovnovi 80-100. Tijelo je slabo obraslo grubom belorv vunom. Runo je otvoreno. Proizvodnja vune je mala (2 kg u ovaca i 2,2-2,7 kg u ovnova). Ovce u toku laktacije (200-300 dana) proizvedu prosječno 300-350 kg mlijeka, a pojedina grla više od 1000 kilograma. Nagomilan loj u repu, koristi se za ishranu ljudi u arealu gajenja ove rase. Sposobnost aklimatizacije je slaba. Grla su osjetljiva na visoku vlažnost.
Životinje proizvode velike količine mesa. To su uglavnom engleske tovne rase nastale ukrštanjem, strogom selekcijom pri određenim klimatskim i uslovima ishrane. Postoje rase sa dugom i kratkom vunom.Tip ovaca za proizvodnju mesa duge vune je krupan (tjelesna masa ovaca 70-120 a ovnova 100.-160 kg). Grla su izrazite tovnosti i mesnatosti. Randman zaklanih grla je 55-65%, što zavisi od uzrasta i utovljenosti grla. Ovce prosječno godišnje proizvedu 5-6 a ovnovi 7-10 kg neprane vune. Proizvodnja vune varira između rasa ovog tipa. Prosječna plodnost ovaca različitih rasa je oko 140 procenata.
Mesnate rase ovaca kratke vune su srednje krupne. Tjelesna masa ovaca je 55-85 a ovnova 80-120 kilograma. Grla su dobrih tovnih sposobnosti i visoke proizvodnje kvalitetnog mesa. Godišnja proizvodnja vune B-C sortimenta je 3-4 kg u ovaca i 4-5 u ovnova. Plodnost ovaca varira od 100 do 150 procenata. Proizvodnja mlijeka je manja ali dovoljna za odgoj jagnjadi.
Mliječne rase ovaca su specijalizovane za ovu proizvodnju, ali se teško aklimatizuju. Zadnji dio trupa je razvijeniji od prednjeg. Vime je pravilno građeno sa dobro razvijenim vimenima, što je poželjno za mašinsku mužu.
Istočno-frizijska rasa je dobila ime po pokrajini (Istočna Frizija) na njemačko- holandskoj granici. Zahvaljujući visokoj vlažnosti, obilju bujne vegetacije i bogatim pašnjacima u Istočnoj Friziji, visok genetski potencijal za proizvodnju mlijeka može biti ispoljen.Trup je srednje dug do dug, dubok i širok sa razvijenim zadnjim dijelom.
Vime je odlično razvijeno i pogodno za mašinsku mužu.
Masa odraslih ovaca je 65- 95 a ovnova 100-120 kilograma.Ovce u toku laktacije, koja prosječno traje 200 dana, proizvedu 500-600 kg (2,5-3,0 kg/dan) sa 5-6% masti. Mliječnija grla proizvedu više od 1000 kg. Runo je poluzatvoreno ili zatvoreno. Finoća vunskih vlakana je C-D.Istočno-frizijska rasa ovaca timenta. Godišnji nastrig vune po (reprodukcija) ovci je oko 4 a ovnu oko 5 kilograma. Ovce su ranostasne. Plodnost je visoka, jer ovce prosječno o jagnje 1,8-2,2 jagnjeta (180-220%). Pojedine plotkinje rađaju dva, tri, četiri a neke i pet jagnjadi.
Bez obzira na odličnu mliječnost, ranostasnost i plodnost, rasprostranjenost rase je mala jer se teško (ili ne može) aklimatizuje izvan područja postanka. Vrlo je osjetljiva na niske i visoke temperature. Uvožena je u našu zemlju.Avasi (Awassi) je masnorepa mlečna rasa ovaca koja se gaji u Izraelu, Siriji, Iranu, Iraku i Saudijskoj Arabiji.Odrasle ovce imaju 55-60 kg a ovnovi 80-100. Tijelo je slabo obraslo grubom belorv vunom. Runo je otvoreno. Proizvodnja vune je mala (2 kg u ovaca i 2,2-2,7 kg u ovnova). Ovce u toku laktacije (200-300 dana) proizvedu prosječno 300-350 kg mlijeka, a pojedina grla više od 1000 kilograma. Nagomilan loj u repu, koristi se za ishranu ljudi u arealu gajenja ove rase. Sposobnost aklimatizacije je slaba. Grla su osjetljiva na visoku vlažnost.
ponedjeljak, 14. studenoga 2016.
Zemljište za sadnju povrća
Povrtarske biljke imaju različite zahtjeve u pogledu zemljišta.Zemljište za uzgoj povrća treba da je ravno ili sa blagim nagibom (2—3%), uz povoljne fizičke i hemijske osobine.
Za većinu povrtarskih vrsta najpovoljnija su srednje teška odnosno srednje laka zemljišta. To su uglavnom aluvijalna zemljišta u dolini rijeka. Zahtjevi za vrstom zemljišta zavise i od vremena proizvodnje povrća. Za ranu proizvodnju pogodnija su lakša zemljišta,jer se ona u proljeće brže zagriju. Ukoliko ih obilno đubrimo organskim i mineralnim đubrivima, uz navodnjavanje, mogu dati visoke prinose. Lakša zemljišta pogodna su za gajenje korjenastog, lukovičastog povrća, te za industrijsku papriku.
Na lakšim zemljištima nicanje sjemena je bolje, jer ne stvara potkoricu.Na težim zemljištima može se uspješno proizvoditi kasno povrće (kasne kupusnjače).Zemljište na kojima se u BiH proizvodi povrće su različita.U mediteranskom području imamo: duboko aluvijalno zemljište,ilovasto i močvarno (Trebižat, Čapljina, Gabela), smeđe skeletno zemljište (Mostar), crvenice (Ljubuški).
U niskom području imamo gajnjače i pseudoglej (Bijeljina),plitko smeđe zemljište (Banja Luka), pseudoglej (Tuzla), pseudoglej i aluvijalna zemljišta (Brčko).U brdsko-planinskom području su aluvijalna zemljišta (Travnik),kiselo-smeđe i podzolasto zemljište (Rogatica—Sokolac), kiselo-
smeđa zemljišta (Nevesinje, Sarajevsko polje).
Jedna od važnijih karakteristika zemljišta je reakcija zemljišta.Ona može biti neutralna, kisela ili alkalna a označava se sa pH. Većina povrtarskih biljaka najbolje uspijeva na zemljištu neutralne reakcije, uz veću toleranciju ka kiseloj nego ka alkalnoj reakciji. Neutralna reakcija zemljišta ima vrijednost 7, kisela je manja a alkalna veća od pH7.Povrtarske biljke koje se najbolje razvijaju pri kiseloj reakciji zemljišta su paradajz, salata, lubenica, krompir.Druga grupa su povrtarske biljke koje se najbolje razvijaju u uslovima slabo kisele do neutralne reakcije zemljišta: grašak,tikvica, celer i kelj.
U treću grupu spadaju povrtarske biljke koje najbolje uspijevaju na zemljištima slabo alkalne reakcije: glavičasti kupus, grah, karfiol, plavi patlidžan, paprika, luk, špinat i dr. Neke povrtarske biljke su manje osjetljive na PH vrijednost dok druge pri nepovoljnoj reakciji zemljišta znatno smanjuju prinos. Pri proizvodnji povrća treba voditi računa da se i reakcija zemljišta kreće u određenim granicama pH vrijednosti za svaku pojedinu vrstu povrća.
Za većinu povrtarskih vrsta najpovoljnija su srednje teška odnosno srednje laka zemljišta. To su uglavnom aluvijalna zemljišta u dolini rijeka. Zahtjevi za vrstom zemljišta zavise i od vremena proizvodnje povrća. Za ranu proizvodnju pogodnija su lakša zemljišta,jer se ona u proljeće brže zagriju. Ukoliko ih obilno đubrimo organskim i mineralnim đubrivima, uz navodnjavanje, mogu dati visoke prinose. Lakša zemljišta pogodna su za gajenje korjenastog, lukovičastog povrća, te za industrijsku papriku.
Na lakšim zemljištima nicanje sjemena je bolje, jer ne stvara potkoricu.Na težim zemljištima može se uspješno proizvoditi kasno povrće (kasne kupusnjače).Zemljište na kojima se u BiH proizvodi povrće su različita.U mediteranskom području imamo: duboko aluvijalno zemljište,ilovasto i močvarno (Trebižat, Čapljina, Gabela), smeđe skeletno zemljište (Mostar), crvenice (Ljubuški).
U niskom području imamo gajnjače i pseudoglej (Bijeljina),plitko smeđe zemljište (Banja Luka), pseudoglej (Tuzla), pseudoglej i aluvijalna zemljišta (Brčko).U brdsko-planinskom području su aluvijalna zemljišta (Travnik),kiselo-smeđe i podzolasto zemljište (Rogatica—Sokolac), kiselo-
smeđa zemljišta (Nevesinje, Sarajevsko polje).
Jedna od važnijih karakteristika zemljišta je reakcija zemljišta.Ona može biti neutralna, kisela ili alkalna a označava se sa pH. Većina povrtarskih biljaka najbolje uspijeva na zemljištu neutralne reakcije, uz veću toleranciju ka kiseloj nego ka alkalnoj reakciji. Neutralna reakcija zemljišta ima vrijednost 7, kisela je manja a alkalna veća od pH7.Povrtarske biljke koje se najbolje razvijaju pri kiseloj reakciji zemljišta su paradajz, salata, lubenica, krompir.Druga grupa su povrtarske biljke koje se najbolje razvijaju u uslovima slabo kisele do neutralne reakcije zemljišta: grašak,tikvica, celer i kelj.
U treću grupu spadaju povrtarske biljke koje najbolje uspijevaju na zemljištima slabo alkalne reakcije: glavičasti kupus, grah, karfiol, plavi patlidžan, paprika, luk, špinat i dr. Neke povrtarske biljke su manje osjetljive na PH vrijednost dok druge pri nepovoljnoj reakciji zemljišta znatno smanjuju prinos. Pri proizvodnji povrća treba voditi računa da se i reakcija zemljišta kreće u određenim granicama pH vrijednosti za svaku pojedinu vrstu povrća.
Isplativost uzgoja heljde
Stabljika je razgranata, visine oko 150 cm, sazrijevanjem dobija crvenkastu boju. listovi su srcoliki, a zrno je trouglastog oblika.
Oljušteno zrno sadrži oko 80% skroba, 10 – 15% bjelančevina, 1 – 2% vlakana, 2 – 3 % masti i 1 – 2% mineralnih materija; gvožđa, fosfor i joda i povećan sadržaj B1 i B2vitamina. Zrno se nakon ljuštenja može direktno koristiti za supe, heljdinu kašu, a posle mljevenja kao brašno za gibanicu, proju, pogačice, torte i dr. Zato što ne sadrži gluten (kao prave žitarice), mogu je koristiti osobe osetljive i alergične na njega.
Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 – 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti i kao izvor rutina, glikozida, koji se upotrebljavaju u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen pritisak), reumatizam i dijabetes, a čaj od heljde pomaže pri oporavku od zračenja i hemoterapije.
Zbog relativno niskih prinosa (oko 2 t/ha) proizvodnja heljde kao glavne kulture (može se sijati od 1. maja) manje je isplativa, pa se kod nas gotovo isključivo gaji kao postrni usev nakon skidanja ječma ili ozimoga krmnog bilja. S obzirom da prema zemljištu nema velike zahtijeve, odnosno može se gajati i na blago kiselom zemljištima (do ph 5,5), ali zahteva humidniji klimat (s više padavina) jer je dosta osetljiva na sušu i visoke temperature, naročito tokom cvjetanja i nalijevanja zrna. Osnovna obrada zemljišta obavlja se na 20 – 25 cm dubine oranjem u jesen ili proleće, u zavisnosti od predkulture.
Ako je zemljište izrazito siromašno hranivima i nije đubreno, tada se može pre obrade nađubriti sa oko 50-60 kg/ha N, 50-60 kg/ha P2 O5, 60-70 kg/ha K2 O. Heljda je osjetljiva na polijeganje pa je potreban oprez u prihranjivanju azotom.Sjetva se obavlja kada se tlo zagrije na oko 15%. Kod nas sjtva može početi od 1. do 15. maja, kada više nema opasnosti od mraza. U ranijem sjetvenom roku potrebno je oko 80 kg sjemena po ha, a u postrnoj sjetvi potrebno je 80-100 kg sjemena po ha.
Oljušteno zrno sadrži oko 80% skroba, 10 – 15% bjelančevina, 1 – 2% vlakana, 2 – 3 % masti i 1 – 2% mineralnih materija; gvožđa, fosfor i joda i povećan sadržaj B1 i B2vitamina. Zrno se nakon ljuštenja može direktno koristiti za supe, heljdinu kašu, a posle mljevenja kao brašno za gibanicu, proju, pogačice, torte i dr. Zato što ne sadrži gluten (kao prave žitarice), mogu je koristiti osobe osetljive i alergične na njega.
Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 – 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti i kao izvor rutina, glikozida, koji se upotrebljavaju u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen pritisak), reumatizam i dijabetes, a čaj od heljde pomaže pri oporavku od zračenja i hemoterapije.
Zbog relativno niskih prinosa (oko 2 t/ha) proizvodnja heljde kao glavne kulture (može se sijati od 1. maja) manje je isplativa, pa se kod nas gotovo isključivo gaji kao postrni usev nakon skidanja ječma ili ozimoga krmnog bilja. S obzirom da prema zemljištu nema velike zahtijeve, odnosno može se gajati i na blago kiselom zemljištima (do ph 5,5), ali zahteva humidniji klimat (s više padavina) jer je dosta osetljiva na sušu i visoke temperature, naročito tokom cvjetanja i nalijevanja zrna. Osnovna obrada zemljišta obavlja se na 20 – 25 cm dubine oranjem u jesen ili proleće, u zavisnosti od predkulture.
Ako je zemljište izrazito siromašno hranivima i nije đubreno, tada se može pre obrade nađubriti sa oko 50-60 kg/ha N, 50-60 kg/ha P2 O5, 60-70 kg/ha K2 O. Heljda je osjetljiva na polijeganje pa je potreban oprez u prihranjivanju azotom.Sjetva se obavlja kada se tlo zagrije na oko 15%. Kod nas sjtva može početi od 1. do 15. maja, kada više nema opasnosti od mraza. U ranijem sjetvenom roku potrebno je oko 80 kg sjemena po ha, a u postrnoj sjetvi potrebno je 80-100 kg sjemena po ha.
Gnojidba oraha
Gnojidba oraha je vrlo važna agrotehnička mjera, različiti organi oraha troše različite količine hranjivih tvari, lišće troši kalij i magnezij, a plodovi fosfor i dušik.
Gnojidba pomaže u otpornosti prema mrazevima, bolestima i štetnicima, pomaže u ostvarenju bolje kvalitete ploda i dugovječnosti stabla.Bitna je informacija da u mladim nasadima oraha najveće su potrebe za dušikom koji se dodaje prije početka vegetacije i krajem juna i početkom jula, količina čistog dušika potrebna za gnojidbu jednog stabla u prvoj godini iznosi 100 g , a svake sljedeće, zaključno s petom količina se povećava dva puta.Dušik je potreban za zametanje plodova do kraja vegetacije.
Potrebno je voditi računa prilikom gnojidbe tla i paziti na količinu primjene mineralnih gnojiva jer ako se dodaju u prevelikim količinama mogu narušiti strukturu tla, te djelovati štetno na orah, dok je preporučljivo uz organsko gnojivo dodati i mineralno gnojivo, jer organsko ne sadrži dovoljno mineralnih tvari, te da tlo sadrži dovoljno humusavaju redovitu rodnost.
Povoljnost pri proizvodnji i plasmanu oraha predstavlja činjenica da se orasi u ljusci dobro i dugo čuvaju i u priručnim skladištima i to kroz duži vremenski period. Pri tom valja naglasiti da se velika vrijednost u orasima može čuvati na relativno malom (nešto svježijem, zatamljenom i prozračnom) prostoru.Na kraju je dobro znati da, iako orah dobro podnosti širok raspom uzgojnih uvjeta, treba izbjegavati mrazišta, zatvorene terene na kojima se zadržava magla ili pak suvišna voda.
Najpogodniji su tzv. vinogradarski tereni, koji su dobro osunčani, prozračni i ocjediti.Plod oraha je koštunica a za prehranu se u stvari koristi sjemenka tj. jezgra oraha. Ona je skrivena najprije u mesnatom ovoju iz kojeg pri dozrivanju ispada, a zatim i u koštičavoj ljusci veće ili manje tvrdoće. Budući se na tržištu pojavljuje ili u ljusci ili kao očišćena jezgra njihov vizualni utisak je vrlo bitan. Više se cijene i orasi u ljusci i jezgre svijetle boje. Bitna osobina oraha je i veličina ploda. Ona bi trebala prelaziti 10g . Udio jezgre u takvom plodu kod kvalitetnih sorti redovito prelazi 50% (randman). Orah se, nadalje treba lako čistiti, tako da se po mogućnosti čitava jezgra, uz što manje lomljenja, može izvući iz ljuske.
Gnojidba pomaže u otpornosti prema mrazevima, bolestima i štetnicima, pomaže u ostvarenju bolje kvalitete ploda i dugovječnosti stabla.Bitna je informacija da u mladim nasadima oraha najveće su potrebe za dušikom koji se dodaje prije početka vegetacije i krajem juna i početkom jula, količina čistog dušika potrebna za gnojidbu jednog stabla u prvoj godini iznosi 100 g , a svake sljedeće, zaključno s petom količina se povećava dva puta.Dušik je potreban za zametanje plodova do kraja vegetacije.
Potrebno je voditi računa prilikom gnojidbe tla i paziti na količinu primjene mineralnih gnojiva jer ako se dodaju u prevelikim količinama mogu narušiti strukturu tla, te djelovati štetno na orah, dok je preporučljivo uz organsko gnojivo dodati i mineralno gnojivo, jer organsko ne sadrži dovoljno mineralnih tvari, te da tlo sadrži dovoljno humusavaju redovitu rodnost.
Povoljnost pri proizvodnji i plasmanu oraha predstavlja činjenica da se orasi u ljusci dobro i dugo čuvaju i u priručnim skladištima i to kroz duži vremenski period. Pri tom valja naglasiti da se velika vrijednost u orasima može čuvati na relativno malom (nešto svježijem, zatamljenom i prozračnom) prostoru.Na kraju je dobro znati da, iako orah dobro podnosti širok raspom uzgojnih uvjeta, treba izbjegavati mrazišta, zatvorene terene na kojima se zadržava magla ili pak suvišna voda.
Najpogodniji su tzv. vinogradarski tereni, koji su dobro osunčani, prozračni i ocjediti.Plod oraha je koštunica a za prehranu se u stvari koristi sjemenka tj. jezgra oraha. Ona je skrivena najprije u mesnatom ovoju iz kojeg pri dozrivanju ispada, a zatim i u koštičavoj ljusci veće ili manje tvrdoće. Budući se na tržištu pojavljuje ili u ljusci ili kao očišćena jezgra njihov vizualni utisak je vrlo bitan. Više se cijene i orasi u ljusci i jezgre svijetle boje. Bitna osobina oraha je i veličina ploda. Ona bi trebala prelaziti 10g . Udio jezgre u takvom plodu kod kvalitetnih sorti redovito prelazi 50% (randman). Orah se, nadalje treba lako čistiti, tako da se po mogućnosti čitava jezgra, uz što manje lomljenja, može izvući iz ljuske.
9 zanimljivih činjenica o pamuku
Donosimo vam 9 zanimljivih činjenica o pamuku za koje vjerovatno ne znate.
1.Male klice pamuka su mnogo izdržljivije od samog ploda.One zapravo mogu izdržati čat i da budu prenošene hiljadama kilometara a da i dalje budu korisne.
2.Pamuk je blizak srodnik nekim od biljaka kao što su hibiskus,okra,pa čak i nekim močvarnim biljkama.
3.Pamuk se koristio i prije 5000 godina diljem svijeta,a naročito u indiji.Iako je velika udaljenost između farmera pamuka,skoro svi uzgajivači je isto tretiraju u vidu pripreme,obrade,čišćenja...
4.Ime pamuk dolazi od arapske riječi "Qutn" što znači u trendu.Pamuk je prepoznatljiiv i kao povrtrlarska vuna
5.Sve do Industrijske revolucije,pamuk je bio razvrstavan po bojama.Najpoznatije boje su bile smeđa i svijetlo ljubičasta
6.Nesazreli pamukov cijet se još i naziva kocka
7.Razlog zbog kojeg je manjak pamuka u našoj odjeći je zbog toga što se koristi i u izgradnji namještaja,automobilskoj industriji itd.Takođe se nalazi i u plastici,hrani za krave,barutu itd.
8.Pamuk je jedan od ključnih materijala za pravljenje Khadija,Khadi je materijal koji je osnovni u Mahatma Ghandijevom pokretu.Khadi takođe uključuje svilu i vunu,pa je zbog toga hladniji ljeti,a topliji zimi.
9.Skoro svake pantalone su napravljene dijelom od pamuka.Sami izraz je francuski naziv porijeklom iz Genoe,za one koji su nosili odjecu.
1.Male klice pamuka su mnogo izdržljivije od samog ploda.One zapravo mogu izdržati čat i da budu prenošene hiljadama kilometara a da i dalje budu korisne.
2.Pamuk je blizak srodnik nekim od biljaka kao što su hibiskus,okra,pa čak i nekim močvarnim biljkama.
3.Pamuk se koristio i prije 5000 godina diljem svijeta,a naročito u indiji.Iako je velika udaljenost između farmera pamuka,skoro svi uzgajivači je isto tretiraju u vidu pripreme,obrade,čišćenja...
4.Ime pamuk dolazi od arapske riječi "Qutn" što znači u trendu.Pamuk je prepoznatljiiv i kao povrtrlarska vuna
5.Sve do Industrijske revolucije,pamuk je bio razvrstavan po bojama.Najpoznatije boje su bile smeđa i svijetlo ljubičasta
6.Nesazreli pamukov cijet se još i naziva kocka
7.Razlog zbog kojeg je manjak pamuka u našoj odjeći je zbog toga što se koristi i u izgradnji namještaja,automobilskoj industriji itd.Takođe se nalazi i u plastici,hrani za krave,barutu itd.
8.Pamuk je jedan od ključnih materijala za pravljenje Khadija,Khadi je materijal koji je osnovni u Mahatma Ghandijevom pokretu.Khadi takođe uključuje svilu i vunu,pa je zbog toga hladniji ljeti,a topliji zimi.
9.Skoro svake pantalone su napravljene dijelom od pamuka.Sami izraz je francuski naziv porijeklom iz Genoe,za one koji su nosili odjecu.
utorak, 8. studenoga 2016.
Ušteda toplote u staklenicima
Staklenici su izuzetno veliki potrošači energije. Zbog toga je sadašnja energetska kriza ne samo zaustavila izgradnju novih staklenika već je ozbiljno ugrozila poslovanje ranije izgrađenih objekata.
Iz tih razloga sada se u svijetu intenzivno istražuju alternativni, jeftiniji i dostupniji izvori toplote za grijanje staklenika. Drugi isto toliko značajan pravac rješavanja energetskih problema u oblasti stakleničke proizvodnje je smanjenje energetske potrošnje. Postoje mnogi načini da se to ostvari.
Lokacija.
Sa stanovništva štednje energije u nacionalnim srazmjerama veoma je važna geografska lokacija staklenika.Osnovni kriterijum za ocjenu cjelishodnosti izgradnje velikih stakleničkih objekata treba da bude mogućnost da se iskoriste jeftini ili besplatni izvori toplotne energije, u prvom redu pogodnija klima, ili dostupni termički potencijali prirodnog ili industrijskog porijekla.
Za smanjenje utroška goriva veoma je važna i mikrolokacija objekta. U tom pogledu od najvećeg je značaja izloženost jakim vjetrovima. Na vjetrovitom mjestu ne samo što se povećava gubitak toplote već se uslijed silovitih udara vjetra mogu javiti veće ili manje deformacije na konstrukciji staklenika, što smanjuje njegovu zaptivenost i još više povećava gubitak energije. U mnogim slučajevima veoma su efikasni vjetrozaštitni pojasevi i podizanje raznovrsnih ograda.
Agrotehnika.
Visoka agrotehnika omogućuje da se ostvare veći prinosi i ranije stasavanje te se tako efikasnije
valorizuje utrošena energija, tj. smanjuje se udio goriva u cijeni i koštanja proizvoda.Neki tipovi hidroponske kulture, na primer NFT sistem,omogućuju ekonomiju toplote oko 10% u odnosu na zemljišnu kulturu, jer povećavaju ranostasnost i prinos, što je,inače, preimućstvo ove tehnike.
Primjena fitohormona i vibriranje cvjetova ispoljava izuzetnon korisne učinke na ranostasnost i prinos paradajza, a l ime, indirektno, i na ekonomiju goriva.
Sorte.
Visokorodne sorte, kao i agrotehnika, u velikoj mmeri poboljšavaju stepen valorizacije utrošene energije. Od posebnog značaja je uvođenje novih sorti sa manjim potrebama za toplotom, jer se time može uštedjeti mnogo energije, pa se stoga sada tom pravcu oplemenjivanja stakleničkih sorti poklanja izuzetna pažnja.
Zaptivenost staklenika.
Stepen zaptivenosti staklenika značajno utiče na veličinu toplotne potrošnje. Naročito veliki gubici toplote nastaju kada se pokretni ventilacioni sektori na krovnim površinama, uslijed lošeg konstruktivnog rješenja ili kasnijih deformacija, ne priljubljuju uz nepokretni dio krova. Takođe je važno da se ne dopusti nadiranje spoljnog hladnog vazduha na drugim mjestima (polomljena stakla, otpali zaptivni materijal i dr.).
Automatizacija.
Uvođenje sistema automatske kontrole mikroklimatskih uslova u znatnoj mjeri utiče na energetsku
potrošnju staklenika. Sada su već razvijeni kompjuterski uređaji koji veoma precizno podešavaju temperaturni režim zavisno od drugih činilaca rastenja biljaka. Na taj način se potrošnja goriva svodi na najmanju moguću mjeru, u skladu sa stvarnim potrebama biljaka.
Staklo.
Slabe toplotne provodljivosti znatno smanjuje gubitak toplote. Kod plastenika je, takođe, veoma važno da se upotrijebi plastika s boljim termičkim svojstvima.
Iz tih razloga sada se u svijetu intenzivno istražuju alternativni, jeftiniji i dostupniji izvori toplote za grijanje staklenika. Drugi isto toliko značajan pravac rješavanja energetskih problema u oblasti stakleničke proizvodnje je smanjenje energetske potrošnje. Postoje mnogi načini da se to ostvari.
Lokacija.
Sa stanovništva štednje energije u nacionalnim srazmjerama veoma je važna geografska lokacija staklenika.Osnovni kriterijum za ocjenu cjelishodnosti izgradnje velikih stakleničkih objekata treba da bude mogućnost da se iskoriste jeftini ili besplatni izvori toplotne energije, u prvom redu pogodnija klima, ili dostupni termički potencijali prirodnog ili industrijskog porijekla.
Za smanjenje utroška goriva veoma je važna i mikrolokacija objekta. U tom pogledu od najvećeg je značaja izloženost jakim vjetrovima. Na vjetrovitom mjestu ne samo što se povećava gubitak toplote već se uslijed silovitih udara vjetra mogu javiti veće ili manje deformacije na konstrukciji staklenika, što smanjuje njegovu zaptivenost i još više povećava gubitak energije. U mnogim slučajevima veoma su efikasni vjetrozaštitni pojasevi i podizanje raznovrsnih ograda.
Agrotehnika.
Visoka agrotehnika omogućuje da se ostvare veći prinosi i ranije stasavanje te se tako efikasnije
valorizuje utrošena energija, tj. smanjuje se udio goriva u cijeni i koštanja proizvoda.Neki tipovi hidroponske kulture, na primer NFT sistem,omogućuju ekonomiju toplote oko 10% u odnosu na zemljišnu kulturu, jer povećavaju ranostasnost i prinos, što je,inače, preimućstvo ove tehnike.
Primjena fitohormona i vibriranje cvjetova ispoljava izuzetnon korisne učinke na ranostasnost i prinos paradajza, a l ime, indirektno, i na ekonomiju goriva.
Sorte.
Visokorodne sorte, kao i agrotehnika, u velikoj mmeri poboljšavaju stepen valorizacije utrošene energije. Od posebnog značaja je uvođenje novih sorti sa manjim potrebama za toplotom, jer se time može uštedjeti mnogo energije, pa se stoga sada tom pravcu oplemenjivanja stakleničkih sorti poklanja izuzetna pažnja.
Zaptivenost staklenika.
Stepen zaptivenosti staklenika značajno utiče na veličinu toplotne potrošnje. Naročito veliki gubici toplote nastaju kada se pokretni ventilacioni sektori na krovnim površinama, uslijed lošeg konstruktivnog rješenja ili kasnijih deformacija, ne priljubljuju uz nepokretni dio krova. Takođe je važno da se ne dopusti nadiranje spoljnog hladnog vazduha na drugim mjestima (polomljena stakla, otpali zaptivni materijal i dr.).
Automatizacija.
Uvođenje sistema automatske kontrole mikroklimatskih uslova u znatnoj mjeri utiče na energetsku
potrošnju staklenika. Sada su već razvijeni kompjuterski uređaji koji veoma precizno podešavaju temperaturni režim zavisno od drugih činilaca rastenja biljaka. Na taj način se potrošnja goriva svodi na najmanju moguću mjeru, u skladu sa stvarnim potrebama biljaka.
Staklo.
Slabe toplotne provodljivosti znatno smanjuje gubitak toplote. Kod plastenika je, takođe, veoma važno da se upotrijebi plastika s boljim termičkim svojstvima.
Dezinfekcija i higijena ribnjaka
Agrotehničke mjere obuhvataju niz posebnih mjera prije proizvodnje u rasplodnim bazenima, tovilištima i mrijestilištima.
Pored agrotehničkih mjera preduzimaju se mjere dezinfekcije uzgojnog bazena. Jedna od agrotehničkih mjera odnosi se na melioraciju zemljišta, čime se održava potreban struktura tla.
Melioracija se primjenjuje i rad i manje mogućnosti pojave gasovitih supstanci u vodi uzgajališta (S i CO2).
Ukoliko se ipak u vodi pojave gasovi, njihova koncentracija mora biti minimalna ili u tragovima, ali takva da ne remeti potreban kvalitet vode.
Jedna od značajnijih agrotehničkih mjera jeste da se uzgojni bazeni jedno vrijeme ostave na suvom. Na taj način postiže se bolja mineralizacija tla i istovremeno se obezbjeđuju minerali za rast ribe.
Pored toga na bolju proizvodnju može uticati sitnjenje mulja (na taj način se pospješuju biohemijski procesi).
U uzgajalištima provode se i dezinfikacione mjere i to najčešće upotrebom kreča (dehidratizovani kreč). Osnovno zakrečavaje vrši se na taj način da se teačno odredi ukupna količina dehidratizovanog kreča (300-400 kg/ha). Ukoliko je voda u uzgajalištu jako zamućena, količina tog dezinfekcionog kreča je i do 1000 kg/ha.
U uzgajalištima može da se pojavi tzv. divlja riba (zela - ukrija ili klen). To su tzv. kompeticijske vrste prema šaran jer ugrožavaju njegov uzgoj u pogledu ishrane i nekih drugih ekoloških faktora, tako da uzgojne vrste mogu dobiti manje hrane od predviđenih količina.Poslije izlova šarana i ostalih uzgojni vrsta (polikultura), potrebno je još jednom nakon ispusta vode zakrečiti mjesta gdje se pojavljuje divlja riba. Pored dehidratizovano kreča u svrhu dezinfekcije može da se koristi i hlorni kreč, ali u nešto manjim količinama.
Pored ovih mjera (agrotehnoloških i dezinfikacionih) uzgajališta se i đubre jer je na taj način obezbjeđena prirodna hrana ribama u uzgoju odnosno obezbjeđen je razvoj akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija.Đubrenje se provodi organskim i mineralnim đubrivom, ali se više upotrebljava organsko (stajsko đubrivo). Najefikasniji način đubrenja je način ako se u tu svrhu upotrebljava stajnjak živine. Upotrebljava se 300-400 kg/ha. Ovo je ukupna količina đubriva i od te količine, uzgajališta se đubre u odnosu na temperaturu vode tokom uzgojne sezone.
Pored agrotehničkih mjera preduzimaju se mjere dezinfekcije uzgojnog bazena. Jedna od agrotehničkih mjera odnosi se na melioraciju zemljišta, čime se održava potreban struktura tla.
Melioracija se primjenjuje i rad i manje mogućnosti pojave gasovitih supstanci u vodi uzgajališta (S i CO2).
Ukoliko se ipak u vodi pojave gasovi, njihova koncentracija mora biti minimalna ili u tragovima, ali takva da ne remeti potreban kvalitet vode.
Jedna od značajnijih agrotehničkih mjera jeste da se uzgojni bazeni jedno vrijeme ostave na suvom. Na taj način postiže se bolja mineralizacija tla i istovremeno se obezbjeđuju minerali za rast ribe.
Pored toga na bolju proizvodnju može uticati sitnjenje mulja (na taj način se pospješuju biohemijski procesi).
U uzgajalištima provode se i dezinfikacione mjere i to najčešće upotrebom kreča (dehidratizovani kreč). Osnovno zakrečavaje vrši se na taj način da se teačno odredi ukupna količina dehidratizovanog kreča (300-400 kg/ha). Ukoliko je voda u uzgajalištu jako zamućena, količina tog dezinfekcionog kreča je i do 1000 kg/ha.
U uzgajalištima može da se pojavi tzv. divlja riba (zela - ukrija ili klen). To su tzv. kompeticijske vrste prema šaran jer ugrožavaju njegov uzgoj u pogledu ishrane i nekih drugih ekoloških faktora, tako da uzgojne vrste mogu dobiti manje hrane od predviđenih količina.Poslije izlova šarana i ostalih uzgojni vrsta (polikultura), potrebno je još jednom nakon ispusta vode zakrečiti mjesta gdje se pojavljuje divlja riba. Pored dehidratizovano kreča u svrhu dezinfekcije može da se koristi i hlorni kreč, ali u nešto manjim količinama.
Pored ovih mjera (agrotehnoloških i dezinfikacionih) uzgajališta se i đubre jer je na taj način obezbjeđena prirodna hrana ribama u uzgoju odnosno obezbjeđen je razvoj akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija.Đubrenje se provodi organskim i mineralnim đubrivom, ali se više upotrebljava organsko (stajsko đubrivo). Najefikasniji način đubrenja je način ako se u tu svrhu upotrebljava stajnjak živine. Upotrebljava se 300-400 kg/ha. Ovo je ukupna količina đubriva i od te količine, uzgajališta se đubre u odnosu na temperaturu vode tokom uzgojne sezone.
Uzgoj zaštićenih pasmina u BiH
Pozivaju se klijenti, uzgajivači izvornih zaštićenih pasmina životinja (bosanski brdski konj, domaća buša, domaći magarac i pas tornjak), da izvrše prijavu uzgoja navedenih izvornih zaštićenih pasmina životinja (samo za reproduktivna grla i podmladak) na Prijavnom obrascu - P koji je sastavni dio ove Obavijesti.
Pored navedenog Obrasca, klijent dostavlja i sljedeću dokumentaciju:
a) potvrdu o upisu u RPG i RK,
b) dokaz da životinja pripada nekoj od navedenih izvornih zaštićenih pasmina životinja:
- potvrdu od Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo ili Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar da je životinja u tipu neke od izvornih pasmina (za bosansko-brdskog konja, domaću bušu, domaćeg magarca, psa tornjaka), ili
- potvrdu o porijeklu životinje za uzgoj u čistoj krvi (pedigre) izdat od uzgojne organizacije za izvorne zaštićene pasmine životinja, ili
- drugi dokaz o pripadnosti tipu neke od navedenih autohtonih pasmina životinja (ukoliko klijent smatra da životinja pripada nekom od tipova autohtonih pasmina), uz koji obavezno prilaže fotografiju životinje.
Ministarstvo će u saradnji sa drugim nadležnim institucijama i organizacijama na osnovu prispjelih prijava napraviti listu životinja, po vrstama i pripadnosti pasmini, što će se u narednom periodu koristiti za uspostavu evidencije/registra autohtonih pasmina, te osigurati podršku za održiv uzgoj ovih životinja.
NAPOMENA:Tekst je preuzet sa fmpvs.gov.ba a u cilju dizanja svijesti o važnosti zaštićenih pasmina u BiH
Pored navedenog Obrasca, klijent dostavlja i sljedeću dokumentaciju:
a) potvrdu o upisu u RPG i RK,
b) dokaz da životinja pripada nekoj od navedenih izvornih zaštićenih pasmina životinja:
- potvrdu od Federalnog zavoda za poljoprivredu Sarajevo ili Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar da je životinja u tipu neke od izvornih pasmina (za bosansko-brdskog konja, domaću bušu, domaćeg magarca, psa tornjaka), ili
- potvrdu o porijeklu životinje za uzgoj u čistoj krvi (pedigre) izdat od uzgojne organizacije za izvorne zaštićene pasmine životinja, ili
- drugi dokaz o pripadnosti tipu neke od navedenih autohtonih pasmina životinja (ukoliko klijent smatra da životinja pripada nekom od tipova autohtonih pasmina), uz koji obavezno prilaže fotografiju životinje.
Ministarstvo će u saradnji sa drugim nadležnim institucijama i organizacijama na osnovu prispjelih prijava napraviti listu životinja, po vrstama i pripadnosti pasmini, što će se u narednom periodu koristiti za uspostavu evidencije/registra autohtonih pasmina, te osigurati podršku za održiv uzgoj ovih životinja.
NAPOMENA:Tekst je preuzet sa fmpvs.gov.ba a u cilju dizanja svijesti o važnosti zaštićenih pasmina u BiH
Poticaji za 2016.
Vlada Federacije BiH donijela je Odluku o usvajanju Programa utroška sredstava sa kriterijima raspodjele sredstava "Subvencija privatnim preduzećima i preduzetnicima - Poticaj za poljoprivredu" utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2016. godinu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (Službene novine Federacije BiH br. 23/16) u iznosu od 65.800.000 KM.
Jedan od ciljeva Programa je povećanje ponude domaćih poljoprivrednih proizvoda uz poboljšanje njihovog kvaliteta, zdravstvene i higijenske ispravnosti proizvoda, u skladu sa zahtjevima potrošača. Također, riječ je o unapređenju poljoprivredne proizvodnje i povećanju obima korištenja poljoprivrednog zemljišta radi jačanja konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu, zatim o osiguranju stabilnog poljoprivrednog dohotka i omogućavanju adekvatnog životnog standarda poljoprivrednih proizvođača, te o postepenoj harmonizaciji i integraciji sektora poljoprivrede u EU i globalno tržište. Obzirom na naslijeđena dugovanja iz 2014. godine koja su, jednim dijelom, smanjena kroz naknadne kontrole, a dijelom izmirena iz Programa za 2015. godinu, u ovogodišnjem Programu planirano je izmirenje dijela duga tako da ne dođe do značajnijeg smanjenja podrške po jedinici mjere.
Od ukupno Programom predviđenih sredstava, za poticanje biljne proizvodnje namijenjeno je 10.300.000 KM, a animalne 50.000.000 KM. Dalja 2.000.000 KM planirana su za regresiranje kamata na kredite za kapitalna ulaganja u poljoprivredi, dok je 3.400.000 KM predviđeno za ostale vrste podrški, među kojima je i sufinansiranje izvozno orijentisanih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Izvor:fmpvs.gov.ba
Jedan od ciljeva Programa je povećanje ponude domaćih poljoprivrednih proizvoda uz poboljšanje njihovog kvaliteta, zdravstvene i higijenske ispravnosti proizvoda, u skladu sa zahtjevima potrošača. Također, riječ je o unapređenju poljoprivredne proizvodnje i povećanju obima korištenja poljoprivrednog zemljišta radi jačanja konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu, zatim o osiguranju stabilnog poljoprivrednog dohotka i omogućavanju adekvatnog životnog standarda poljoprivrednih proizvođača, te o postepenoj harmonizaciji i integraciji sektora poljoprivrede u EU i globalno tržište. Obzirom na naslijeđena dugovanja iz 2014. godine koja su, jednim dijelom, smanjena kroz naknadne kontrole, a dijelom izmirena iz Programa za 2015. godinu, u ovogodišnjem Programu planirano je izmirenje dijela duga tako da ne dođe do značajnijeg smanjenja podrške po jedinici mjere.
Od ukupno Programom predviđenih sredstava, za poticanje biljne proizvodnje namijenjeno je 10.300.000 KM, a animalne 50.000.000 KM. Dalja 2.000.000 KM planirana su za regresiranje kamata na kredite za kapitalna ulaganja u poljoprivredi, dok je 3.400.000 KM predviđeno za ostale vrste podrški, među kojima je i sufinansiranje izvozno orijentisanih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Izvor:fmpvs.gov.ba
Važne informacije zbog sjetve žitarica
Poljoprivredni proizvođači koji se bave uzgojem pšenice zbog smanjene otkupne cijene ove godine nalaze se pred velikim izazovom.
Na koji način smanjiti troškove proizvodnje, a da pri tome smanjena ulaganja nemaju prevelikog negativnog utjecaja na prinos i kvalitetu zrna.Najvažnija među odlukama je izbor sortimenta koji će se zasijati. Prinos i kvaliteta su najčešće u negativnoj korelaciji što znači da sorta koja ostvaruje visok prinos sadrži manji postotak proteina u zrnu i obrnuto. Također, u godinama kad je ostvareni prinos visok, sadržaj proteina je nizak.
Izbor sortimenta za sjetvu trebao bi biti prilagođen uzgojnom području (zbog vremenskih prilika), tipu i stanju tla (opskrbljenosti osnovnim elementima i humusom). Ukoliko je tlo dobro opskrbljeno organskom tvari, troškove proizvodnje možemo smanjiti primjenom reducirane obrade tla ili direktne sjetve. Međutim, kod ovakvih sustava obrade tla poljoprivredni proizvođači moraju dobro poznavati svoje tlo. Ušteda se ostvaruje, osim na oranju, i na vremenu potrebnom za obradu jer se nakon oranja tlo mora slegnuti. Gnojidbu je potrebno provoditi prema provedenoj analizi tla jer tada točno znamo koje hranjivo nedostaje kod uzgoja pšenice te provodimo ciljanu gnojidbu za određeni prinos. Ovogodišnji proizvodni pokus proveden na području Međimurja, uz provedene sve potrebne agrotehničke mjere u optimalnom vremenu, u kojem je zasijana 41 sorta pšenice potvrdio je smanjenje prihoda u proizvodnji ove žitarice.
Prosjek prinosa svih sorata u pokusu iznosio je 9007 kg/ha s prosječnim sadržajem proteina u zrnu od 11,13%. Obzirom na postignutu kakvoću, pšenica je sukladno Kodeksu zaprimljena pri otkupu kao III. klasa, čija je cijena na tržištu iznosila 0,90 kn/kg. Uz sva ulaganja u proizvodnom pokusu (visoka agrotehnika), bez obračunatih potpora po jedinici površine, ostvaren je prihod od 498,77 kn/ha. Vidljivo je da proizvođači pšenice, ali i ostalih ratarskih kultura, trebaju obratiti pozornost na ukupna ulaganja kako u konačnici, proizvodnja nakon žetve/berbe ne bi završila ostvarenim gubitkom po jedinici površine.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)