Stabljika je razgranata, visine oko 150 cm, sazrijevanjem dobija crvenkastu boju. listovi su srcoliki, a zrno je trouglastog oblika.
Oljušteno zrno sadrži oko 80% skroba, 10 – 15% bjelančevina, 1 – 2% vlakana, 2 – 3 % masti i 1 – 2% mineralnih materija; gvožđa, fosfor i joda i povećan sadržaj B1 i B2vitamina. Zrno se nakon ljuštenja može direktno koristiti za supe, heljdinu kašu, a posle mljevenja kao brašno za gibanicu, proju, pogačice, torte i dr. Zato što ne sadrži gluten (kao prave žitarice), mogu je koristiti osobe osetljive i alergične na njega.
Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60 – 75 kg tamnog brašna. Zeleni listovi i cvijet heljde mogu se koristiti i kao izvor rutina, glikozida, koji se upotrebljavaju u medicini kao ljekovito sredstvo za bolesti kao što su hipertenzija (povišen pritisak), reumatizam i dijabetes, a čaj od heljde pomaže pri oporavku od zračenja i hemoterapije.
Zbog relativno niskih prinosa (oko 2 t/ha) proizvodnja heljde kao glavne kulture (može se sijati od 1. maja) manje je isplativa, pa se kod nas gotovo isključivo gaji kao postrni usev nakon skidanja ječma ili ozimoga krmnog bilja. S obzirom da prema zemljištu nema velike zahtijeve, odnosno može se gajati i na blago kiselom zemljištima (do ph 5,5), ali zahteva humidniji klimat (s više padavina) jer je dosta osetljiva na sušu i visoke temperature, naročito tokom cvjetanja i nalijevanja zrna. Osnovna obrada zemljišta obavlja se na 20 – 25 cm dubine oranjem u jesen ili proleće, u zavisnosti od predkulture.
Ako je zemljište izrazito siromašno hranivima i nije đubreno, tada se može pre obrade nađubriti sa oko 50-60 kg/ha N, 50-60 kg/ha P2 O5, 60-70 kg/ha K2 O. Heljda je osjetljiva na polijeganje pa je potreban oprez u prihranjivanju azotom.Sjetva se obavlja kada se tlo zagrije na oko 15%. Kod nas sjtva može početi od 1. do 15. maja, kada više nema opasnosti od mraza. U ranijem sjetvenom roku potrebno je oko 80 kg sjemena po ha, a u postrnoj sjetvi potrebno je 80-100 kg sjemena po ha.
Nema komentara:
Objavi komentar