Ljekovito bilje-Kokotac

Kokotac je dvogodišnja ili rjeđe jednogodišnja zeljasta biljka visoka i preko 2 m. Stabljika je većinom uspravna ili se izdiže i vrlo razgranata.

Ima listove slične djetelini, samo su po obodu zupčasti, troperi sa drškama, listići su izduženo eliptični, po obodu nazubljeni. Cvjetovi su sitni, žuti, na drškama, po 30-70 sakupljenih u grozdastoj cvasti. Cvjeta od juna do septembra, 10-15 dana prije cvjetanja bijelog kokotca (melilotus albus). I sam latinski naziv biljke u prevodu znači "medena djetelina". Sabiraju se vrhovi grančica biljke u cvijetu. Osušena biljlka prijatno miriše na med, jer prilikom sušenja nastupa fermentacija, hidroliza jednog glikozida i pritom se oslobađa kumarin. Raste u divljini na pjeskovitom zemljištu, pored puteva, rijeka, kanala, nasipa, železničkih pruga i drugih napuštenih mjesta. Zahvaljujući dugom i razgranatom korjenu dobro podnosi sušu.

Gaji se i u kulturi kao stočna hrana, a i kao medonosna i ljekovita biljka.

Razmnožava se sjemenom. Sije se u proljeće. Kokotac je aromatična droga koja nema etarskog ulja, za razliku od ostalih mirisnih biljaka koje imaju spoljni ili unutrašnji sekrecioni aparat s uljem.

Sastav:

Osim kumarina, suha biljka ima i slobodne melilotne kiseline smole, tanina i dr. Ukusa je najprije malo sluzavog, zatim gorkog i pomalo ljutog i oporog. Kumarin je proizvod hidrolize heterozida, aglikon gorkog ukusa, zbog čega se izvjesne kumarinske droge upotrebljavaju i kao gorki tonici i stomahici. 

Upotreba: 

Nekad se droga mnogo više upotrebljavala. Još u starom vijeku služila je kao lijek koji ublažuje bolove, tjera vodu, steže i si. Upotrebljava se kao narodni lijek spolja, u mastima i melemima. Jedno vrijeme važila je kao lijek za oči. U homeopatskoj medicini daju je protiv migrene, grčeva djece itd. Služi za aromatizaciju loših vrsta duhana.

Narodna imena za biljku i kokotac: 

velika djetelina, vodnika, ždralika, žučka, žuti kokotac, konjska djetelina, kumanika, nokata trava, nokatac, noktec, orlov nokat, pšeničica, svinduh.

Sličnog mirisa i ukusa, hemijskog sastava i dejstva su i Melilotus al tissimus Thuill. (žuta ždraljika, veliki žuti kokotac, mala potočna graška) i M. albus (Med.) Desr. (bijela kominika, ždraljika, bijeli kokotac).