Ona sadrže makroelemente (azot, fosfor, kalij um, magnezi- jum) i mikroelemente (bor, cink, malibden). Ponekad se ovim đubrivima dodaju i pesticidi (hemijska sredstva za uništenje štetnih insekata u zemljištu, zatim korova, biljnih bolesti). Zemljište nekada može da sadrži i dovoljne količine pojedinih elemenata, odnosno hraniva, ali biljke ne mogu da ih koriste jer se nalaze u za njih nepristupačnom obliku. To je obično slučaj sa mikroelementima koji kod nekih kultura imaju veliki značaj u ishrani, a zbog njihove nepristupačnosti biljaka ne može da ih koristi iz zemljišta. Zato se ovi elementi dodaju mineralnim đubrivima u takvom obliku da ih biljka može odmah koristiti. Prema sadržaju pojedinih elemenata, odnosno hraniva, mineralna đubriva dijelimo na pojedinačna i složena. Pojedinačna mogu biti azotna, fosforna, kalijeva, magnezijeva, dok se kod složenih đubriva nalaze dva ili tri elementa zajedno.
Složena đubriva mogu biti miješana (fizička smjesa pojedinačnih đubriva) i kompleksna.
Danas se najviše primjenjuju kompleksna đubriva, koja sadrže uglavnom sva tri biljna hraniva: azot (N), fosfor (P) i kali- jum (K). Primjera radi navodimo kompleksna đubriva NPK 10:10:10. Brojevi označavaju zastupljenost pojedinih hraniva u % aktivne materije, a to znači da u gornjem primjeru u 100 kg ovog đubriva ima 10 kg čistog azota (N), 10 kg čistog fosfora (P2O5) i 10 kg čistog kalijuma (K2O). Iz ovog primjera vidi se da, pored hraniva, đubriva sadrže i materijal koji služi kao »nosač« hraniva i nema nikakvog uticaja u ishrani biljaka. Drugim riječima, kompleksno đubrivo 1(1 10:10 sadrži samo 30 kg aktivne materije, a ostalo je interni materijal, tzv. nosač. U trgovini nalazimo složena đubriva raznih kombinacija, mm na jednakim omjerom NPK hraniva (10:10:10, 12:12:12, 14:14: M 1 f>: 15:15) i ona sa različitim omjerom (7:14:21, 8:16:22, 0:20:30, 10 ,'10:20, 20:10:10). Kombinacije đubriva u kojima je odnos NPK I I I ili u kojima preovlađuje azot koriste se uglavnom za predsjetveno unošenje (tzv. startno unošenje) za sve poljoprivredne kulture, pa i za povrće, kao i za prihranjivanje.
Đubriva sa većim omjerom fosfora i kalijuma ili samo PK đubriva koriste se u osnovnoj pripremi zemljišta.
Treba imati u vidu da su fosfor i kalijum veoma slabo pokretni u zemljištu. I zato ih treba unositi i u osnovnoj obradi i u pripremi zemljišta za sjetvu ili sadnju kako bi tokom cijele vegetacije bili podjednako pristupačni biljkama. Azot je, naprotiv, veoma pokretan u zemljištu i lako se vodom ispire u dublje slojeve, te se zato i unosi u zemljište u više navrata (prihranjivanje). Danas se od pojedinačnih đubriva najviše proizvode azotna, koja dolaze u trgovinu kao KAN (kalcijev amonijev nitrat), urea i dr. Koriste se uglavnom za prihranjivanje. Pored ovih đubriva, danas se proizvode, a i mnogo upotrebljavaju tzv. folijarna đubriva (đubriva koja se dodaju biljkama prskanjem preko lista). Pored azota, fosfora i kalijuma sadrže i mikroelemente (željezo, mangan, bor, bakar, cink, molibden i dr.), kao i stimulatore porasta i vitamine.
Dodaju se više puta u toku vegetacije, a naročito u prvoj fazi rasta i razvoja biljaka.
Povećavaju prinos a i poboljšavaju kvalitet plodova, te otklanjaju hlorozu (žućenje) kod biljaka. Mogu se miješati sa većinom sredstava za zaštitu bilja. U svakom slučaju, prije upotrebe ovih đubriva treba pročitati uputstvo, u kojem, pored ostalog, naznačeno i sa kojim sredstvima za zaštitu bilja mogu da se miješaju. U trgovinu folijama đubriva dolaze pod raznim imenima, kao što su vuksal, folifertil, fertigal, i dr. Koriste se u malim koncentracijama 0,075—0,20%, zavisno o kojem se đubrivu radi i u kojoj se proizvodnji primjenjuje (klijalištima i staklenicima doze su niže od 0,075%).
Nema komentara:
Objavi komentar