Uljana rotkva

Uljana rotkva koristi se u ishrani stoke ili za zelenu gnojidbu. Ove se vrste odlikuju vrlo brzim porastom što znači da brzo pokrivaju tlo i na taj način sprječavaju razvoj i rast korova. Za korištenje dospijevaju već 50 - 60 dana nakon sjetve. Zelena gnojidba ima povoljan utjecaj na teškim, ali i na pjeskovitim tlima, a naročito je preporučljiva onim poljoprivrednim proizvođačima koji svoje površine gnoje samo mineralnim gnojivima već dulji niz godina.Duboko razvijen korijen i širom razgranata korjenova mreža omogućava produbljenje mekoće, popravljanje strukture tla, vodnog režima i stvaranje organskih tvari u samom tlu. Uljana rotkva je krstašica zeljaste, razgranate stabljike čija se visina kreće 90 - 100 cm, a u povoljnim uslovima može narasti i do 180 cm. Listovi su naborani i na rubu nazubljeni. Cvijetovi su bijelo-crvenkaste do ljubičaste boje. Plod je mahuna. Zrno je svijetlo smeđe boje, nepravilnog oblika. Ima vretenast korijen koji prodire u tlo 30 - 40 cm, a u povoljnim uslovima i znatno dublje.Otporna je na niske temperature (-5 °C). Dužina vegetacije u redovnom uzgoju iznosi 13 - 150 dana. Odlikuje se dobrom prilagodljivošću na različitim tlima.

Uopšteno o rogaču

Rogač je zimzelena biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae), čija je pradomovina područje Mediterana.

Samo stablo je vrlo razgranato, širokog debla, grube smeđe kore, krošnja je gusta s brojnim listovima. Plod je u obliku mahune s mesnatim vanjskim dijelom i tvrdim sjemenkama smještenima unutar tzv. mahune. 

Stablo može narasti i preko 10 metara. Ima dubok i jak korijen. Rogač uspijeva na toploj mediteranskoj klimi, iako dobro ne podnosi preveliku količinu vode. 

Općenito o ribizlama

Ribizla je voćna vrsta koja je kod nas veoma slabo zastupljena u proizvodnji i pored činjenice da je veoma laka za uzgajanje.

Idealna područja za njeno uzgajanje su vlažnija planinska područja sa nadmorskom visinom od 600-800 metara, gdje ljeta nijesu mnogo topla i gdje je visoka relativna vlažnost vazduha.Otporna je na niske temperature pa tokom zime može izdržati i mrazeve do -30C, dok cvijet ribizle izdržava i kasne proljećne mrazeve od -6C.

 Za gajenje ribizle najpogodnija su slabo kisjela zemljišta sa ph od 5,5-6,5, bogata sa kalijumom i fosforom. Zemljište takodje treba da je bez korova, naročiti višegodišnjih. Ribizla se najčešće gaji u špalirskom zasadu, bez naslona što svakako pojeftinjuje samo podizanje plantaže. U špaliru biljke se gaje u vidu pojedinačnog žbuna. Optimalna gustina sadnje je 2,5m razmaka između redova,odnosno 1m uredu, žbun od žbuna.Na ovaj način se postiže gustina sadnje od oko 4.000 sadnica po hektaru.

Sadnja ribizle se može obavljati u jesen od opadanja lišća pa sve do kretanja vegetacije ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju. Prilikom podizanja zasada veoma je važno koristiti zdrav, ispitan
sertifikovan sadni materijal. 

Rezidba ribizle je specifična u odnosu na ostale jagodičaste voćne vrste. Najkvalitetniji rod i najveći prinos dobija se n a dvogodišnjim i trogodišnjim granama.Rezidbom se uspostavlja pravilan raspored grana odredjene starosti kako bi se obezbijedila najbolja osunčanost i
provjetrenost zasada. 

Narandža(općenito,sastav)

Narandža ili naranča je drvo iz porodice Rutacea. Može živjeti više od 100 godina. Suptropska biljka. Plod ukusan i sočan. Iz kore se dobija eterIČNo ulje. Narandža je zimzeleno drvo iz jugoistočne Azije, roda Citrusa. Uzgaja se u široko rasprostranjenim regionima sa toplom klimom. Gaji se u zemljama sredozemlja, Južnoj Africi, Kaliforniji.

Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće sa žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem izdijeljenim u kriške. 
Ovo voće ima slatkast, kiselkast sok.

Hranjiva vrijednost po 100g
Energija 192 kJ
Ugljikohidrati 11.54 g
Šećeri 9.14 g
Vlakna 2.4 g
Masnoće 0.21 g
Bjelančevine 0.70 g
Tiamin (Vit. B1) 0.100 mg (8%)
Riboflavin (Vit. B2) 0.040 mg (3%)
Niacin (Vit. B3) 0.400 mg (3%)
Vitamin B5 0.250 mg (5%)
Vitamin B6 0.051 mg (4%)
Folna kiselina (Vit. B9) 17 µg (4%)
Vitamin C 45 mg (75%)
Kalcij 43 mg (4%)
Željezo 0.09 mg (1%)
Magnezij 10 mg (3%)
Fosfor 12 mg (2%)
Kalij 169 mg (4%)
Cink 0.08 mg (1%)

Šipak ili nar

Šipak, mogranj, nar,  grm je ili drvo koje uspijeva u krajevima s toplijom klimom. 

Šipak je polulistopadna biljka, tj. za blažih zima će zadržati dio svojih listova, dok će za oštrijih zima izgubiti sve listove.

 Biljka ima uspravne i razgranate grane, a stanište joj je osunčano s visokim temperaturama, tlo vodopropusno, jer biljka ne voli mnogo vlage. Cvjetovi su zvonoliki a plod veličine jabuke je žućkasto-crvene boje. Kora ploda je kožasta i ne jede se. 

Unutar ploda nalaze se jestive, slatke i sočne sjemenke koje imaju po jednu ovalnu košticu. Koristi se za izradu želea i sokova. Bogat je fosforom, kalijem, kalcijem i željezom, a sadržava i vitamin B3 (niacin), te vitamine B1, B2, B6 i B5 (pantotensku kiselinu).

Mnoge su studije potvrdile, da se radi o jednom od najljekovitijih voća na svijetu, zbog blagotvornog utjecaja na kardiovaskularni, živčani i koštani sustav. Pokazalo se i da dnevna doza ekstrakta nara može pomoći u snižavanju krvnog tlaka i razine kolesterola. 

Znanstvenici smatraju, da smanjuje rizik od srčanih bolesti kod gojaznih osoba za 17 posto. Studije pokazuju, da sadrži bogatstvo antioksidansa, a povećana konzumacija povezana je s poboljšanjem kardiovaskularnog statusa, usporavanjem gubitka hrskavice što bi moglo utjecati na usporavanje artritisa, kao i s povoljnim djelovanjem na prostatu, krvni tlak, Alzheimerovu bolest, plodnost i starenje.

Maslina(uslovi,uzgoj,sastav)

Maslina ime je za suptropsku zimzelenu biljku. Pod imenom mastrinka ili divlja maslina  smatrana je posebnom samoniklom vrstom, što nije prihvaćeno. 

Mastrinka Ima vrlo sitne plodove i daje mali prirod, pa se uglavnom koristi kao oprašivač pitome masline. Raste kao grm, a rjeđe kao stablo.Maslina razvija stablo, koje je nepravilno, kvrgavo i razgranato.

Listovi su kožnati i ovalni, dok je boja listova na naličju tamno zelene boje, dok je donja strana lista bijelkasto - srebrne boje. Kada je u cvatu, maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima, a plod je ovalnog oblika tamnozelene do crne boje.

 Plod je bogat uljem, koji se cijedi korištenjem pritiska kroz razne preše (hladna obrada), ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u prehrani kao dodatak jelu, za prženje, začinjavanje jela, te u medicinske svrhe. Maslinovo drvo, izuzetno je kvalitetno, te je jako skupocjen namještaj izrađen od njega.

Uopšteno o mandarinama

Mandarina ili mandarinka je biljka iz porodice Rutaceae, a pripada rodu Citrusa. 

Mandarine su zimzelene biljke, narastu do oko 3 metra visine, sa širim listovima od ostalih citrusa. Najbolje uspijeva u suptropskim krajevima jer je osjetljiva na hladnoću, posebno na temperature ispod nule. 

Mandarina najbolje uspijeva u dolini Neretve gdje su odlični uslovi za plantažno uzgajanje vrlo kvalitetnih sorti unšiu mandarina koje se uzgajaju od 1934. godine.Sorta unšiu je sortna grupa japanskih mandarina, kojih ima više od 200. 

Zbog otpornosti na hladnoću (može izdržati kraća razdoblja hladnoće i do -10°C) postala je glavna sorta uzgoja kod nas posebno u dolini Neretve. Cvjeta rano s mirisnim bijelim cvjetovima. Plodovi su sočni i slatki, skoro bez sjemenki. Sazrijeva u jesen.

100g mandarine sadrži:

kcal             kJ           voda  masnoće  kalij         kalcij    Magnezij Vitamin C
46-50 195-210 85-87 g 0,3 g 210 mg 33 mg 11 mg 30 mg

Općenito o kokosovom orahu

Kokosov orah je plod kokosove palme koja  je drvenasta biljka iz porodice palmi koja je rasprostranjena u tropskim krajevima, pogotovu na obalama i otocima Tihog i Indijskog oceana.

Ona je višenamjenska - služi i kao hrana, i kao piće, kao odjeća, građevinski materijal i sirovina za mnoge proizvode suvremene industrije.

Tankog je stabla koje strši uvis 25 do 30 metara i na čijem se vrhu nalazi gusta krošnja od tridesetak perasto razdijeljenih listova dugačkih četiri metra. Znanstvenici su kasnije otkrili da je cvast kokosove palme razgranata, u početku obavijena čvrstom ovojnicom i sastavljena od muških i malobrojnih ženskih cvjetova.

 Iz nje nastaje plod koji se sastoji od tankog i nepropusnog vanjskog omotača, egzokarpa, i čvrstog i tvrdog unutrašnjeg sloja, endokarpa. Između se nalazi debeli sloj lakog i rastresitog tkiva, mezokarpa, u čijem je središtu bijelo sjeme s vrlo razvijenim endospermom u obliku kugle, s debelom mesnatom ovojnicom u kojoj je mliječna tekućina.

Visoko stablo u promjeru ima 30 cm, ali je izuzetno čvrsto i odolijeva vjetrovima jer ga za pješčano tlo, u dubini od 8 m, drži oko 800 korijenova, ne debljih od jednog centimetra. Sjeme je nepropusno za morsku vodu u kojoj može plivati i do 4500 kilometara i potom, neoštećeno, isklijati na tlu. 

Poslije sedam godina palma rađa prvi plod, a između petnaeste i pedesete godine života donese od 60 do 80 oraha svake godine. S osamdeset godina prestaje rađati i najčešće umire. Samo malobrojni primjerci dožive i do 150 godina.Plod se može najbolje iskoristiti. Dok je zelen, nezrele jezgre, daje zdrav mliječni napitak bogat kalijem i mineralnim sastojcima, a svaki ga orah sadrži oko litre.

Klementine

U nešto manjem obujmu u nas se uzgajaju i druge sorte kao što su klementine.

Klementina je manje otporna na hladnoću, plodovi su joj slađi i ukusniji od sorte unšiu, bez sjemenki. Manja je od mandarine te je crvenkaste boje, a sazrijeva negdje oko decembra. 

Sorta havana kasno sazrijeva, u januaru ili čak februaru, plod je pun sjemenki, te ga mnogi zbog toga izbjegavaju. Vrlo je mirisan i boljeg okusa od sorte unšiu.

Hurma ili datula

To je drvo srednje visine, visoko 15-25 m. Iz jednog sistema podzemnih korijena često niče nekoliko stabala.

 Grane su igličaste, duge 3-5 m, sa oko 150 listova na svakoj. Listovi su dugi 30 cm, široki 2 cm. Promjer cijele krošnje iznosi od 6-10 m.Plodovi hurme se jedu svježi ili suhi, a mogu biti i punjeni orasima, lješnjacima, marcipanom ili suhim narandžama.

 Od nje se prave razna slatka jela: kompoti, džemovi, sirupi, med (zvani dibs), sirće i vino.

Uopšteno o dudu

Dud je listopadna drvenasta kultura, koja se u ovim prostorima još naziva i murva. Glavne su vrste duda:

-crni dud (Morus nigra)
-crveni dud (Morus rubra)
-bijeli dud (Morus alba).

Dud se može uzgajati na područjima do 300 m nadmorske visine, a zimi uspijeva na temperaturama do -23 °C te je tako otporna na zimske temperature. Kao i većina voćnih vrsta preferira osunčane položaje.

Dud cvate u maju , a dozrijeva u junu. Cvjetovi su sitni i neugledni. Berba plodova obično traje od juna do augusta. Plodovi su vrlo slatki, a veličina im je od 1,5 do 2 cm. Plodovi se mogu jesti u svježem stanju ili sušeni. Prerađeni se koriste za izradu marmelada. Izuzetno je ljekovit čaj od dudovog lišća za liječenje bolesti dišnih organa, probavnih smetnji i dijabetesa.

Borovnica(sastav,uslovi,uzgoj)

Borovnica je maleni višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. 

Naraste od 10-60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su joj od 1-3 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem aprila i početkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra.

Plodovi dozrijevaju od kraja maja  do jula, zavisno o nadmorskoj visini i položaju. Borovnica je ljekovita biljka sa ukusnim plodovima i ima svoju namjenu kako u medicini tako i u kulinarstvu. Plodovi su bogati željezom i vitaminima. Postoji više načina pripreme borovnice u ljekovite i kulinarske svrhe. 

Najčešće se koristi za spravljanje čajeva, sokova i marmelada. Ljekoviti dijelovi biljke su i listovi, plodovi i korijen, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se prikuplaju ljeti i suše se na suncu.

Medicinska upotreba borovnice je za: Insuficijenciju jetre i žuči, dijareju, dizenteriju, dijareju kod djece, aterosklerozu, probleme s cirkulacijom i dijabetes.

Preporučeno je borovnicu koristiti u svježem stanju, u količini koliko se može pojesti bez prejedanja. Svježe iscijeđen sok od borovnice je također vrlo preporučljiv.

Uzgojne američke visokorodne sorte borovnica i same su vrijedno i zdravo voće no ne mogu se niti po sadržaju vitamina, niti po utjecaju na zdravlje uspoređivati s našom domaćom borovnicom.Osim toga u intenzivnom uzgoju spomenute uvelike se koriste pesticidi,što dodatno umanjuje vrijednost njenih plodova.

Uopšteno o bananama

Banana ima zeljastu stabljiku koja postupno prelazi u drvenastu. Visina joj varira od 2 do 9 m (ovisno o vrsti).

Plodovi su joj najčešće duguljasti sa ili bez sjemenja (ovisno o vrsti), najčešće žućkasti kad sazriju, kod nekih vrsta mogu bit i tamno ružičasti i crveni. Rastu u obliku karakterističnih busenova.
Razmnožavaju se ili isključivo iz sjemena ili i iz sjemena i nadzemnih izdanaka , mnoge sorte nastale umjetnom selekcijom daju plodove bez sjemenki koji su bogati vitaminima A, B6 i C. 

Banana sadrži triptofan, aminokiselinu koju tijelo pretvara u serotonin, poznat po tome što opušta, poboljšava raspoloženje i daje osjećaj sreće. Sadrži i veliku količinu kalija, koji je od vitalne važnosti za kontrakciju mišića i pravilan rad živčanog sustava. 

U usporedbi s jabukom, ima čak 4 puta više bjelančevina, 2 puta više ugljikohidrata, 3 puta više fosfora, 5 puta više vitamina A i željeza, i 2 puta više svih ostalih vitamina i minerala.

Ananas(sastav,uslovi,uzgoj)

Porijeklom je iz Amerike, ali se danas uzgaja širom svijeta kao voće, uglavnom u tropskim krajevima. 

Daje krupne, mesnate plodove, koje se koriste svježi ili se konzerviraju.Snažna je izdržljiva biljka. Raste u zemlji, za razliku od mnogih drugih vrsta iz porodice Bromeliaceae koje rastu epifitski. Naraste 1-1,5 m visoka, sa velikim 30-100 cm dugim listovima, koji okružuju debelo stablo.

Hranjiva vrijednost po 100g:

-Energija-202 kJ
-Ugljikohidrati -12.63 g
-Šećeri-9.26 g
-Vlakna-1.4 g
-Masnoće -0.12 g
-Bjelančevine-0.54 g
-Tiamin (Vit. B1)-0.079 mg (6%)
-Riboflavin (Vit. B2)-0.031 mg (2%)
-Niacin (Vit. B3)-0.489 mg (3%)
-Vitamin B5-0.205 mg (4%)
-Vitamin B6-0.110 mg (8%)
-Folna kiselina (Vit. B9) 15 µg (4%)
-Vitamin C-36.2 mg (60%)
-Kalcij-13 mg (1%)
-Željezo-0.28 mg (2%)
-Magnezij-12 mg (3%)
-Fosfor-8 mg (1%)
-Kalij-115 mg (2%)
-Cink-0.10 mg (1%)

Da li je uzgoj jagoda isplativ?

Jagode pripadaju porodici Rosaceae (ruže), koje na dugačkoj peteljci imaju po tri nazupčena lista.

Zanimljivo je spomenuti i da su jagode jedino voće čije sjemenke nisu skrivene unutar ploda, nego se nalaze izvana.Karakteristike koje proizvodnju jagode izdvajaju u odnosu na uzgoj većine drugih vrsta voćaka mogu se svesti na:

-posjeduje širok areal gajenja, budući da nema velike zahtjeve u pogledu zemljišnih i klimatskih
uslova,

-vrlo brzo stupa na rod i uz solidnu njegu daje redovne i visoke prinose,

-omogućuje brz povrat finansijskih sredstava uloženih u zasnivanje proizvodnje,

-rizik u proizvodnji je mali, veoma je rentabilna kultura i omogućuje solidne ekonomske efekte,

-veoma je rentabilna kultura i omogućuje solidne ekonomske efekte,

-tehnologija njenog uzgoja je jednostavna,

-intenzivno je radna kultura i

-tražen je proizvod na tržištu, bilo kao štono voće,ili kao sirovina za preradu i smrzavanje.

Gajenje kupina

Nakon jagode i maline, kupina predstavlja najznačajniju vrstu iz grupe jagodastog voća.

Uzgoj sorti pitome kupine na našim prostorima relativno je novijeg datuma, iako je proizvodnja ovog voća i uz solidan tehnološki pristup, izraženo rentabilna.Karakteristike proizvodnje kupine koje ovoj kulturi vrlo često daju prednost nad uzgojem drugih vrsta voćaka,bile bi slijedeće:

- može se uspješno gajiti na nešto slabijim zemljištima i u manje povoljnim klimatskim uslovima,

- brzo stupa na rod,

- tehnologija uzgoja joj je jednostavna,

- lako se razmnožava, te se i brzo širi na nova područja, - redovno i vrlo obilno rađa (prinosi dostižu i do 20 t/ha)

- pripada grupi intezivno ranih kultura,

- sazrijeva u periodu kada na angažman radne snage poljoprivrednog gazdinstva konkuriše vrlo malo radnih operacija,

- daje plodove izuzetno hranljive vrijednosti koji pored upotrebe u svježem stanju predstavljaju veoma cijenjenu sirovinu za različite vidove prerade,

- tražen je proizvod na tržištu bilo, kao štono voće ili kao sirovina za neki od proizvoda prerađivačke industrije i

- izraženo je akumulativna kultura.

Uopšteno o ogrozdu

Ogrozd  grm je srednjeg rasta s trnovitim granama.


Plodovi su veći od bobica ribiza, zelenkastožute ili ružičaste boje. Kožica bobica pokrivena je finim dlačicama, a ima i sorti s glatkom kožicom. Okus je slatkokiselkast.

Uslovi za uzgoj kestena

Pitomi kesten je voćka toplih krajeva i pripada grupi heliofilnih biljaka kojima je potrebno puno svjetlosti. 

Pitomom kestenu najviše odgovara mediteranska i umjereno-kontinentalna klima sa srednjom godišnjom temperaturom od 11 - 15 °C. Uspješna proizvodnja moguća je na temperaturama do 37 °C i -26 °C jer temperature veće od 37 °C i manje od 26 °C onemogućavaju plodonošenje.

Voda je od izuzetne važnosti u periodu razvijanja cvjetnih pupoljaka, cvjetanja, zametanja plodova i njihovog porasta. Za dobar rast i razvoj cjelokupnog debla potrebno je provođenje navodnjavanja tokom uzgoja. U periodu sađenja, mladicama treba osigurati najmanje 60 l vode raspoređeno na tri dijela po 20 l.

Izbjegava se vapno i vapneni dodaci jer na takvim mjestima kesten slabije uspijeva. Vrlo je važno da tlo bude dobro strukturirano i duboko tako da se u njemu može razvijati kestenov snažan korijen. Najpogodnija su ilovasto-pjeskovita zemljišta u kojima je odnos gline prema pjesku 60:40 i pH vrijednost se kreće od 4,0 do 6,0.

Ekološki uslovi za uzgoj badema

Badem kao tipična mediteranska voćna vrsta zahtijeva dosta topline, izraziti je heliofit.

U stadiju mirovanja podnosi i temperature ispod - 20 °C, a u fazi cvjetanja cvjetovi pozebu na -1,1 °C do – 2 oC - 2,5 °C. Za dobru oplodnju cvjetova važno je da skupi dovoljnu sumu inaktivnih temperatura. Prema količini i vremenu oborina badem ima specifične zahtjeve u pojedinim fenofazama, naročito početkom srpnja, kada se intenzivno nakupljaju lipidi i proteini. Ako u tom razdoblju izostasnu oborine, natapanje bi bilo više nego potrebno. 

Badem kao voćna vrsta najbolje uspijeva na dubokim, laganim, prozračnim, dobro dreniranim tlima s dobrim vododržnim svojstvima, dostatno opskrbljenim s humusom i mineralnim hranjivima. Takva teksturna svojstva imaju pjeskovito-ilovasta ili ilovasta tla, kojih ima dostatno u hrvatskom priobalju, ali isto tako uspijeva na skeletoidnim tlima s dostatno sitnog tla (čestice pijeska, praha i gline) na otocima i uzobalju. 

Budući da se do sada badem uzgajao na sjemenjaku, koji duboko i snažno prodire u tlo, takva tla bila su predispozicija za sadnju badema.Budući da je izraziti heliofit, pogoduju mu južne ekspozicije s blagom do srednjom inklinacijom, a nikako udoline, odnosno potencijalna mrazišta u vrijeme cvatnje.

Uzgoj lješnjaka

Bez obzira koje se sorte odaberu, uvijek treba biti paran broj redova jedne sorte, posebno ako se kombiniraju sorte čiji plodovi dozrijevaju u različito vrijeme. 

Razmak sadnje treba uskladiti s više čimbenika - tlom, bujnošću sorte, osobinama stabla, konfiguracijom terena. Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (obično 4 x 3 m). Na nagnutim terenima razmak je manji. Kod sadnje treba paziti da se ne posadi preduboko jer tako posađena sadnica ne raste i do tri godine.

Tokom uzgoja lijeske obavlja se međuredna obrada tla, okopavanje sadnica prve i druge godine uzgoja te primjena zemljišnih herbicida.Od mjera njege vrlo je važna rezidba kojom se direktno utječe na oblik i produkivnost. Bolje osvjetljene grančice lijeske donose dva do tri puta veći rod od onih u sjeni.

Marelica(uslovi,uzgoj,sadnja)

Ako su prethodno uzgajane drvenaste kulture, najprije je potrebno iskrčiti i ukloniti sve biljne ostatke s površine i iz tla.

 To bi trebalo provesti najmanje dvije godine prije podizanja voćnjaka marelice. Zatim se pristupa rav­nanju, a prema potrebi i melioriranju terena. Na kraju, tlo treba duboko poorati, odnosno rigolati. Dubina rigolanja ovisi o ukupnim osobinama tla i du­bini stvorenoga nepropusnog sloja tla, a u većini slučajeva se ona kreće oko 60 cm. Pri rigolanju treba obvezno provesti meliorativnu gnojidbu ili takozvanu gnojidbu na pričuvu (re­zervu) hraniva.

 Tu se ponajprije misli na unošenje većih količina mineralnih gnojiva, fosfornih i kalijevih, a po mogućnosti i organskih. Rigolanje tere­na treba provoditi tijekom ljetnih mjeseci (juli, august) kako bi ljetne žege i povremene kiše pridonijele usitnjavanju, tj. boljoj strukturi tla.

Priprema tla za sadnju breskve

Prvi posao u pripremi tla za sadnju je ravnanje i planiranje terena.

Na taj način se omogućuje oticanje padavinskih voda zimi i sprječava stagniranje vode u mikrodepresijama, što se nega­tivno odražava na korijenov sistem. Zatim se provodi rigolanje (oranje 60 - 90 cm dubine). Brazda mora biti uska 25 - 35 cm, da bi se lakše postigla odgovara­juća dubina. Rigolanje treba izvesti u ljetnim mjese­cima.

Nakon rigolanja poravnaju se naori i ra­zori i površina se tanjuranjem pripremi za sadnju. Poslije toga slijedi markiranje mjesta za sadnju. Uz marker koji označava mjesto sadnje iskopat će se jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm. Na dno jame treba staviti odgovarajuću količinu NPK mineralnoga gnojiva formulacije za voćarstvo (5-20-30, 7-14-21 i si.).

Kad je sadnica posađena, oko nje se u obliku prstena ot­vori kanal u koji se stavlja zreli stajski gnoj. Sadnice prije sadnje obvezno treba pregledati i za sadnju upotrije­biti samo one koje su dobro razvijene i zdrave.

Uslovi za uzgoj trešnje

Od klimatskih uslova za gajenje trešnje posebno značenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na početku i na kraju vegetacije. 

Raspored padavina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja ćelija i dozrijevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdrži, kraće vrijeme, i do -28 0 C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogućnost pojave kasno procnih mrazeva. Veće količine padavina u fazi dozrijevanja plodova prouzrokuju pucanje plodova i izraženiji napad bolesti i štetočina, naročito trešnjine muhe. Intenzivno gajenje trešnje zahtijeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljišta. 

Trešnja gajenja na divljoj trešnji (podlozi) bolje podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko je zemljište duže vrijeme prekomjerno vlažno (slaba prozračnost), korijen počinje da truli.

Uvjeti za uzgoj višnje

Višnja je posebno osjetljiva na niske temperature u fazi početka vegetacije kada može doći do mraza debla u obliku pucanja kore.

Najosjetljivija je 3 do 4 sedmice prije cvatnje i u cvatnji. U tim fenofazama nastaju znatne štete ako se temperature spuste na -2,2 °C do -2,7 °C. Jasno je da je otvoreni cvijet osjetljiviji od zatvorenog.

Što se tiče navodnjavanja, najbitniji je njihov ravnomjeran raspored tokom vegetacije. Donja granica za uzgoj višnje je 650 mm kiše godišnje.

Duboka, propusna, neutralna i topla tla najviše odgovaraju višnji. To su pjeskovite ilovače te ilovasta i ilovasto-glinasta tla. Na težim tlima obavezna je drenaža. Visoku vlažnost tla najteže podnosi te na takvim tlima često dolazi do asfiksije tj. ugušenja korijena.

O uzgoju mušmula

Mušmula se najčešće proizvodi kalemljenjem na vegetativne podloge dunje. 

Izuzetno se kalemi na sijance oskoruše za pjeskovita i gloga za krečna zemljišta. Samooplodna je i može se gajiti u jednosortnom zasadu.

Zemljište za sadnju se može pripremati cijelom površinom, ili u trake na većim nagibima, a može se zasad podići i na neoranoj površini, kopanjem većih i dubljih jama. Prije sadnje, na osnovu analize zemljišta treba izvršiti popravke zemljišta ili na plodnost ili na pH vrednost, zavisno od rezultata analize. 

Najbolje je sadnju obaviti tokom jeseni. Sadnja se preporučuje na 4 x 4 ili 4 x 3 metra, što zahtijeva 625 odnosno 834 sadnice po hektaru. Počinje sa rađanjem od druge godine po sadnji, u punom rodu daje prinos 12-15 t/ha.

Uopšteno o oskoruši

Oskoruša kod nas je vrlo rijetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi teško razmnožava. 

Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kolutova i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih tegova preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljivanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u hljeb, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa.

Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta; jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi, zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i može nam služiti kao voćno i ukrasno drvo.