U našim najvažnijim proizvodnim rejonima cvijetni pupoljci trešnje počinju da se formiraju krajem juna i tokom jula, a njihov intenzivni razvoj se nastavlja do početka oktobra u godini koja prethodi cvjetanju.
Trešnja obično cvjeta krajem marta do sredine aprila.Sone trešnje prema vremenu cvjetanja se dijele na: ranocvjetne (na primjer primavera),srednjecvjetne (lionska rana) i poznocvjetne (lambert).Međutim,ako je vrijeme pred cvjetanja i za vrijeme cvjetanje suho i toplo, cvjetanje je bumo i traje svega 4 do 5 dana.Sve sorte su samobesplodne (autosterilne) i medubesplodne (intersterilne).Zato pri raspoređivanju sorata oprašivača pri podizanju zasada treba posvetiti punu pažnju. Da bi se obezbijedilo uredno i obilno plodonošenje, treba gajiti više sorti koje ne pripadaju jednoj već dvoma ili trima grupama. U novije vrijeme stvorena je sorta trešnje koja je samooplodna (stela).Period razvitka plodova (od cvjetanja do sazrijevanja) traje od 28-70 dana, što zavisi od sorte.
Sazrijevanje sorti od najranijih do najkasnijih razlikuje se za oko 45 dana.Trešnju oprašuju isključive insekti (85% medonosne pčele). Pošto su plodovi trešnje relativno sitni ( 3-7 g ) za postizanje prinosa od najmanje dva vagona po hektaru potrebno je da se opraši i oplodi bar 20-30% cvjetova. Za ovakvo oprašivanje potrebno je da se za svaki hektar trešanja ili višanja obezbijedi 4 -5 košnica.Sve sorte trešanja su samobesplodne jer se sopstvenim polenom ne mogu oplodili.Da bi se obezbijedila rodnost, potrebno je gajiti najmanje dvije sorte zajedno. Kod sorata trešanja je izražena i medubesplodnost (interinkompatibilnost) grupe sorata pa je neophodno gajiti više sorti koje ne pripadaju medubesplodnoj grupi.
Prema mnogobrojnim ispitivanjima koja su vršena u SAD. Engleskoj, Švajcarskoj,Rusiji, Njemačkoj, kod nas i u drugim zemljama svijeta, utvrđeno je da su sve sorte trešnje samobesplodne (stranooplodne), te se nijedna sorta ne može oploditi svojim sopstvenim polenom. Da bi se obezbijedila obilna i redovna proizvodnja kod trešnje, ne smiju se podizati jednosortni zasadi, već najmanje tri ili više sorti. Međutim, kod trešanja je vrlo čest slučaj da se pojedine sorte međusobno ne mogu oplođavati. Ta se pojava naziva interscerilnost ili medubesplodnost(interkompatihilnost).Od svih voćnih vrsta medusobnost je najviše izražena u sorti trešanja.Prvu interinkompatibilnu grupu sorti trešanja otkrio je Gardner još 1913. godine, a kasnije je otkriveno još nekoliko grupa.
Prikazani su postovi s oznakom Koštunjavo. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Koštunjavo. Prikaži sve postove
četvrtak, 1. prosinca 2016.
nedjelja, 31. srpnja 2016.
Ispravna sadnja trešanja
U periodu pune rodnosti treba svake jeseni đubriti sa 800 do 1.200 kg/ha, ili 2 do 2,5 kg po stablu kompleksnim mineralnim đubrivima NPK, čiji je odnos 10:12:26, poslije čega zemljište treba zaorati.
Rano u proljeće, ipak treba višnje pođubriti sa KAN-om sa 2 kg po stablu. Između redova stvara se sponatana korovska flora, koja se tanjiračom zaorava i unosi u zemljište.Razmak sadnje izmedu reda i u redu zavisi od sorte, podloge, sistema gajenja, plodnosti zemljišta i načina berbe (ručno ili mašinski- trešenjem). Za naše prilike razmak između redova je 5 metara a u redu 4 metra. U ovakvom sklopu višnjika (5x4 m) moguće je berbu obaviti i mašinski-trešenjem. Ako se radi o plodu višnje za industrijsku preradu, onda se podrazumijeva da se berba plodova obavlja mašinski- trešenjem (90-120 otresenih stabala u jednom satu).
Znači, na jednom hektaru površine potrebno je oko 500 sadnica višnje. Razmaci sadnje takođe mogu biti od 6x5 do 4x2,5 metara. Na taj način po hektaru se posadi od 333 do hiljadu sadnica. Stručnjaci smatraju da se gajenjem višnje u gustom sklopu može povećati prinos po hektaru u odnosu na prosečne za 2,5 do 3,5 puta. Ulaganja nisu mnogo veća pa se ovakva proizvodnja isplati. Takođe, rezidba i berba su lakše, brže i jeftinije. Iako je prinos najvažniji pokazatelj, uvođenje gustog sklopa opravdava i kvalitet ploda.
Rano u proljeće, ipak treba višnje pođubriti sa KAN-om sa 2 kg po stablu. Između redova stvara se sponatana korovska flora, koja se tanjiračom zaorava i unosi u zemljište.Razmak sadnje izmedu reda i u redu zavisi od sorte, podloge, sistema gajenja, plodnosti zemljišta i načina berbe (ručno ili mašinski- trešenjem). Za naše prilike razmak između redova je 5 metara a u redu 4 metra. U ovakvom sklopu višnjika (5x4 m) moguće je berbu obaviti i mašinski-trešenjem. Ako se radi o plodu višnje za industrijsku preradu, onda se podrazumijeva da se berba plodova obavlja mašinski- trešenjem (90-120 otresenih stabala u jednom satu).
Znači, na jednom hektaru površine potrebno je oko 500 sadnica višnje. Razmaci sadnje takođe mogu biti od 6x5 do 4x2,5 metara. Na taj način po hektaru se posadi od 333 do hiljadu sadnica. Stručnjaci smatraju da se gajenjem višnje u gustom sklopu može povećati prinos po hektaru u odnosu na prosečne za 2,5 do 3,5 puta. Ulaganja nisu mnogo veća pa se ovakva proizvodnja isplati. Takođe, rezidba i berba su lakše, brže i jeftinije. Iako je prinos najvažniji pokazatelj, uvođenje gustog sklopa opravdava i kvalitet ploda.
nedjelja, 3. travnja 2016.
Marelica(uslovi,uzgoj,sadnja)
Ako su prethodno uzgajane drvenaste kulture, najprije je potrebno iskrčiti i ukloniti sve biljne ostatke s površine i iz tla.
To bi trebalo provesti najmanje dvije godine prije podizanja voćnjaka marelice. Zatim se pristupa ravnanju, a prema potrebi i melioriranju terena. Na kraju, tlo treba duboko poorati, odnosno rigolati. Dubina rigolanja ovisi o ukupnim osobinama tla i dubini stvorenoga nepropusnog sloja tla, a u većini slučajeva se ona kreće oko 60 cm. Pri rigolanju treba obvezno provesti meliorativnu gnojidbu ili takozvanu gnojidbu na pričuvu (rezervu) hraniva.
Tu se ponajprije misli na unošenje većih količina mineralnih gnojiva, fosfornih i kalijevih, a po mogućnosti i organskih. Rigolanje terena treba provoditi tijekom ljetnih mjeseci (juli, august) kako bi ljetne žege i povremene kiše pridonijele usitnjavanju, tj. boljoj strukturi tla.
To bi trebalo provesti najmanje dvije godine prije podizanja voćnjaka marelice. Zatim se pristupa ravnanju, a prema potrebi i melioriranju terena. Na kraju, tlo treba duboko poorati, odnosno rigolati. Dubina rigolanja ovisi o ukupnim osobinama tla i dubini stvorenoga nepropusnog sloja tla, a u većini slučajeva se ona kreće oko 60 cm. Pri rigolanju treba obvezno provesti meliorativnu gnojidbu ili takozvanu gnojidbu na pričuvu (rezervu) hraniva.
Tu se ponajprije misli na unošenje većih količina mineralnih gnojiva, fosfornih i kalijevih, a po mogućnosti i organskih. Rigolanje terena treba provoditi tijekom ljetnih mjeseci (juli, august) kako bi ljetne žege i povremene kiše pridonijele usitnjavanju, tj. boljoj strukturi tla.
Priprema tla za sadnju breskve
Prvi posao u pripremi tla za sadnju je ravnanje i planiranje terena.
Na taj način se omogućuje oticanje padavinskih voda zimi i sprječava stagniranje vode u mikrodepresijama, što se negativno odražava na korijenov sistem. Zatim se provodi rigolanje (oranje 60 - 90 cm dubine). Brazda mora biti uska 25 - 35 cm, da bi se lakše postigla odgovarajuća dubina. Rigolanje treba izvesti u ljetnim mjesecima.
Nakon rigolanja poravnaju se naori i razori i površina se tanjuranjem pripremi za sadnju. Poslije toga slijedi markiranje mjesta za sadnju. Uz marker koji označava mjesto sadnje iskopat će se jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm. Na dno jame treba staviti odgovarajuću količinu NPK mineralnoga gnojiva formulacije za voćarstvo (5-20-30, 7-14-21 i si.).
Kad je sadnica posađena, oko nje se u obliku prstena otvori kanal u koji se stavlja zreli stajski gnoj. Sadnice prije sadnje obvezno treba pregledati i za sadnju upotrijebiti samo one koje su dobro razvijene i zdrave.
Na taj način se omogućuje oticanje padavinskih voda zimi i sprječava stagniranje vode u mikrodepresijama, što se negativno odražava na korijenov sistem. Zatim se provodi rigolanje (oranje 60 - 90 cm dubine). Brazda mora biti uska 25 - 35 cm, da bi se lakše postigla odgovarajuća dubina. Rigolanje treba izvesti u ljetnim mjesecima.
Nakon rigolanja poravnaju se naori i razori i površina se tanjuranjem pripremi za sadnju. Poslije toga slijedi markiranje mjesta za sadnju. Uz marker koji označava mjesto sadnje iskopat će se jama dimenzija 50 x 50 x 50 cm. Na dno jame treba staviti odgovarajuću količinu NPK mineralnoga gnojiva formulacije za voćarstvo (5-20-30, 7-14-21 i si.).
Kad je sadnica posađena, oko nje se u obliku prstena otvori kanal u koji se stavlja zreli stajski gnoj. Sadnice prije sadnje obvezno treba pregledati i za sadnju upotrijebiti samo one koje su dobro razvijene i zdrave.
Uslovi za uzgoj trešnje
Od klimatskih uslova za gajenje trešnje posebno značenje ima temperatura, i to u prvom redu apsolutne minimalne tokom zimskog mirovanja, na početku i na kraju vegetacije.
Raspored padavina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja ćelija i dozrijevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdrži, kraće vrijeme, i do -28 0 C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogućnost pojave kasno procnih mrazeva. Veće količine padavina u fazi dozrijevanja plodova prouzrokuju pucanje plodova i izraženiji napad bolesti i štetočina, naročito trešnjine muhe. Intenzivno gajenje trešnje zahtijeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljišta.
Trešnja gajenja na divljoj trešnji (podlozi) bolje podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko je zemljište duže vrijeme prekomjerno vlažno (slaba prozračnost), korijen počinje da truli.
Raspored padavina tokom vegetacije je vrlo bitan u fazi rasta ploda, a posebno u fazi bubrenja ćelija i dozrijevanja. Dosta je otporna na niske temperature, tokom zime izdrži, kraće vrijeme, i do -28 0 C. Prilikom odabira parcele za podizanje zasada treba imati u vidu mogućnost pojave kasno procnih mrazeva. Veće količine padavina u fazi dozrijevanja plodova prouzrokuju pucanje plodova i izraženiji napad bolesti i štetočina, naročito trešnjine muhe. Intenzivno gajenje trešnje zahtijeva duboka, dobro drenirana i plodna zemljišta.
Trešnja gajenja na divljoj trešnji (podlozi) bolje podnosi nešto teža zemljišta ilovastoglinaste teksture. Nasuprot tome, ne podnosi teža zbijena zemljišta. Ukoliko je zemljište duže vrijeme prekomjerno vlažno (slaba prozračnost), korijen počinje da truli.
Uvjeti za uzgoj višnje
Višnja je posebno osjetljiva na niske temperature u fazi početka vegetacije kada može doći do mraza debla u obliku pucanja kore.
Najosjetljivija je 3 do 4 sedmice prije cvatnje i u cvatnji. U tim fenofazama nastaju znatne štete ako se temperature spuste na -2,2 °C do -2,7 °C. Jasno je da je otvoreni cvijet osjetljiviji od zatvorenog.
Što se tiče navodnjavanja, najbitniji je njihov ravnomjeran raspored tokom vegetacije. Donja granica za uzgoj višnje je 650 mm kiše godišnje.
Duboka, propusna, neutralna i topla tla najviše odgovaraju višnji. To su pjeskovite ilovače te ilovasta i ilovasto-glinasta tla. Na težim tlima obavezna je drenaža. Visoku vlažnost tla najteže podnosi te na takvim tlima često dolazi do asfiksije tj. ugušenja korijena.
Najosjetljivija je 3 do 4 sedmice prije cvatnje i u cvatnji. U tim fenofazama nastaju znatne štete ako se temperature spuste na -2,2 °C do -2,7 °C. Jasno je da je otvoreni cvijet osjetljiviji od zatvorenog.
Što se tiče navodnjavanja, najbitniji je njihov ravnomjeran raspored tokom vegetacije. Donja granica za uzgoj višnje je 650 mm kiše godišnje.
Duboka, propusna, neutralna i topla tla najviše odgovaraju višnji. To su pjeskovite ilovače te ilovasta i ilovasto-glinasta tla. Na težim tlima obavezna je drenaža. Visoku vlažnost tla najteže podnosi te na takvim tlima često dolazi do asfiksije tj. ugušenja korijena.
petak, 12. veljače 2016.
Uzgoj šljiva
Uzgoj šljiva
Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujna rasta. Pojedine sorte zahtijevaju strane oprašivače, dok se neke oplođuju same. Šljive donose plodove na dvogodišnjim ili trogodišnjim granama. Vrijeme cvjetanja je u aprilu, prije listanja, a plodovi sazrijevaju u augustu, septembru i oktobru, ovisno o sorti. Ne zahtijevaju redovito i obilno obrezivanje. Šljive su bogate vitaminima A i C. Spadaju u niskokalorično voće tako da se preporučuju u ishrani.
Za uzgoj šljive vrlo su značajne ukupne godišnje količine padavina i njihov raspored tokom godine. Većina sorata najbolje uspijeva u krajevima čija je godišnja suma padavina između 700 do 1.000 mm i relativnom vlagom zraka 75 do 85%. Kritična granica za uzgoj šljive je 600 mm padavina godišnje. Ako u periodu formiranja koštice (plod veličine lješnjaka, 20 do 30 dana nakon cvatnje) dođe do nedostatka vode dolazi do masovnog otpadanja zametnutih plodova, a oni koji ostanu su sitni i nepravilno se razvijaju.
Voda i vlažnost:Šljiva je zahtjevnija u potrebama za vodom. U zavisnosti od svih uslova godišnje potrebe šljive za vodom su od 700 do 800 mm. U područjima gdje godišnje padne oko 500 mm neophodno je zalijevanje. Ukoliko to nije moguće intenzivnim agrotehničkim mjerama uticati da se zemljišna vlaga racionalno čuva i koristi. Optimalna relativna vlažnost zraka za gajenje šljive je u granicama od 75 do 85%. Prevelika vlažnost podstiče razvoj bolesti, a kiša pred berbu pucanje pokožice ploda. Niže vrijednosti depresivno deluju na sve životne funkcije i direktno utiču na prinose i kvalitet plodova.
Vjetar:Vjetroviti položaji su nepovoljni za gajenje šljive. Izrazito su štetni suhi vjetrovi u vrijeme cvjetanja i zametanja plodića. Blagi povjetarci su poželjni jer povoljno utiču na provjetravanje jer pospješuju miješanje zraka i sprječavaju pojavu gljivičnih bolesti i podižu ugljen dioksid u zonu krune, odnosno lišća.
Zemljište-Šljiva zahtijeva duboka, rastresita, plodna , strukturna i za vodu propustljiva zemljišta, blago kisele reakcije. Pjeskovita, suha, plitka, kamenita, krečna, teška i vlažna zemljišta sa visokim levelom podzemne vode nisu pogodna. Najbolje rezultate šljiva daje na černozemu, kultivisanim smonicama, aluvijumu, gajnjačama, i drugim sličnim zemljštima.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)