Priprema zemljišta za sadnju paradajza počinje poslije skidanja prethodnog usjeva.
U intenzivnom korištenju plastenika ciklus proizvodnje je neprekidan, jedna kultura zamjenjuje drugu. To zahtijeva primjenu pune zaštite radi sprječavanja širenja bolesti i štetočina, uz uklanjanje ostataka prethodne kulture, dezinfekciju dijelova plastenika i oruđa, kao i uz dobru pripremu zemljišta. Sve mjere pripreme su iste kao pri proizvodnji u stakleniku.
Zemljište za proizvodnju paradajza treba da je bogato organskom materijom. Zato se spravlja smješa od komposta ili zgorelog stajnjaka, zemlje i treseta u odnosu 3:2:1 i unosi u sloju 25— 30 cm, ili se zemljište u plasteniku đubri organskim đubrivom (stajnjak, kompost) u količini 4— 8 kg/m2. Poslije đubrenja izvrši se obrada zemljišta(fotofreza) kako bi se đubrivo dobro izmiješalo sa zemljištem na dubini 25—30 cm. Neposredno prije sadnje unosi se 30 40 g NPK đubriva odnosa 1:1:2 na m2 i izvrši se površinska priprema zemljišta. Uz to se zemljište mora istretirati insek ticidima i fungicidima, odnosno sterilisati.
Za dezinfekciju zemljišta može se koristiti basamid (40,70 g/m2), terabol (50 g/m2), a za dezinsekciju basudin G-10 (10 g/m2), volaton G-5 (10 g/m2). Međutim, svake 2. do 3. godine neophodna je sterilizacija zemljišta. Osim hemijske sterilizacije najbolja je sterilizacija vodenom parom. Pri tome se vodena para iz kotlova razvodnim cijevima (agregati su različitog oblika) dovodi u zemljište na dubinu od 40 cm.
srijeda, 12. listopada 2016.
utorak, 11. listopada 2016.
Uslovi uspijevanja krastavca
Krastavac je toploljubiva i na našim prostorima vrlo popularna kultura.
Normalan razvoj u vanjskom uzgoju odvija se kod srednjih dnevnih temperatura viših od 15°C,a optimalna je 25—27°C. Temperature od 3—10° izazivaju zastoj u rastu, smanjuju produktivnost, a ako dulje traju, mogu uzrokovati i ugibanje. Cvatnja počinje kod 15—17°C, a optimalna za oprašivanje je 18—21°C, odnosno 30—40 dana, nakon nicanja,a zametnuti plod razvija se do tehnološke zrelosti za 6—12 dana.
Brzina rasta pojedinih plodova ovisi o broju plodova na biljci.Period plodonošenja traje 1,5—2 mjeseca. Gaji se na svakom plodnom zemljištu. Teška, zabarena i jako kisela zemlja su nepogodna.Za svoj rast i razvoj traži dosta vlage kako u zemljištu tako i u vazduhu.
Relativna vlažnost vazduha treba da je 85—90%
To je teško postići u vanjskim uslovima.Kako se glavna masa korijena nalazi u površinskom dijelu zemljišta (do 35 cm), to prilikom navodnjavanja nije potrebno vlažiti sloj zemlje dublje od 30—35 mm.U početku su zalijevanja rjeđa i sa manjim količinama vode, a kasnije,naročito u vrijeme plodonošenja i berbi, krastavac traži zalijevanje svakih 4—5 dana.Krastavac je dobra predkultura za ostalo povrće; poslije njega dobro uspijevaju paradajz, kupus i paprika. Sam krastavac daje dobre prinose ako dolazi na zemljište koje je prethodno bilo pod travama i leguminozama.
Zemljište treba početi pripremati u jesen, obaveznim dubokim oranjem uz unošenje stajnjaka. U proljeće, vrši se površinska priprema za sjetvu ili sadnju, uz unošenje mineralnih đubriva.
Normalan razvoj u vanjskom uzgoju odvija se kod srednjih dnevnih temperatura viših od 15°C,a optimalna je 25—27°C. Temperature od 3—10° izazivaju zastoj u rastu, smanjuju produktivnost, a ako dulje traju, mogu uzrokovati i ugibanje. Cvatnja počinje kod 15—17°C, a optimalna za oprašivanje je 18—21°C, odnosno 30—40 dana, nakon nicanja,a zametnuti plod razvija se do tehnološke zrelosti za 6—12 dana.
Brzina rasta pojedinih plodova ovisi o broju plodova na biljci.Period plodonošenja traje 1,5—2 mjeseca. Gaji se na svakom plodnom zemljištu. Teška, zabarena i jako kisela zemlja su nepogodna.Za svoj rast i razvoj traži dosta vlage kako u zemljištu tako i u vazduhu.
Relativna vlažnost vazduha treba da je 85—90%
To je teško postići u vanjskim uslovima.Kako se glavna masa korijena nalazi u površinskom dijelu zemljišta (do 35 cm), to prilikom navodnjavanja nije potrebno vlažiti sloj zemlje dublje od 30—35 mm.U početku su zalijevanja rjeđa i sa manjim količinama vode, a kasnije,naročito u vrijeme plodonošenja i berbi, krastavac traži zalijevanje svakih 4—5 dana.Krastavac je dobra predkultura za ostalo povrće; poslije njega dobro uspijevaju paradajz, kupus i paprika. Sam krastavac daje dobre prinose ako dolazi na zemljište koje je prethodno bilo pod travama i leguminozama.
Zemljište treba početi pripremati u jesen, obaveznim dubokim oranjem uz unošenje stajnjaka. U proljeće, vrši se površinska priprema za sjetvu ili sadnju, uz unošenje mineralnih đubriva.
ponedjeljak, 10. listopada 2016.
Grupe reducirane obrade tla
Razni vidovi reducirane obrade primjenjuju se u svijetu već 2-3 decenije na milionima hektara. Reducirana obrada može se svrstati u sljedeće grupe:
1.Smanjenje dubine oranja.
Prije dvadesetak godina, naročito sa uvođenjem u proizvodnju italijanskih sorata pšenice, uveli smo u praksu i vrlo duboko oranje (30-40 cm ,J više). Kasnije se došlo do zaključka da duboko oranje u mnogim slučajevima nije opravdano, pa se ono posljednjih godina smanjivalo i svelo na racionalnu dubinu, prosječno 20-30 cm.
2.Smanjenje broja obrađivanja.
Umjesto prakse da se posebno ore (nekad i 2-3 puta), tanjira (takođe nekada 2-3 puta) i drlja, a nekad i valja i ravna, ili se izvode i druge višekratne mjere obrade, danas se više operacija obrade povezuje u jednu ili najviše dvije tri. Tako se sva obrada obično sastoji od oranja i od predsjetvene površinske pripreme tla. Ova površinska obrada se izvodi uglavnom u jednom potezu (kombinovanim oruđima). Cesto se oruđa za predsjetvenu pripremu tla vežu za plug, pa se sva obrada obavi u jednom potezu. Danas industrija mašina proizvodi mnogo različitih oruđa koja se mogu kombinovati na ovaj način, a postoje i mašine koje u jednom potezu odmah obrađuju tlo (plug-freza, rotovator, superkultivator i si.).
Takođe se uz ovako smanjen broj operacija obrade veže i đubrenje, pa i sjetve i prskan je herbicidom,tako da se i ove m jere kombinuju sa obrado.m i čitava agrotehnika svodi na najmanju mjeru. U ovu grupu oruđa može se svrstati i rotosider. koji obrađuje tlo i sije u jednom potezu. N jegov rotovator (freza) obrađuje zemljište i unosi i miješa žetvene ostatke i đubrivo, a ujedno i sije. Uz ovo oruđe može se vezati i drljača. Na tlima koja su poslije oranja ostala veoma suha, sa tvrdim plasticama i grudama, gdje se samo jednim prolazom sjetvospremača teško može dobro isitniti i poravnati, može se sjetvospremač vezati za tešku tanjiraču
i sva dopunska obrada obaviti u jednom -potezu, umjesto u više prohoda.Ne treba ni govoriti koliko se tako uštedi na vremenu, troškovima, gaženju tla itd.
3.Obrada bez oranja.
Ima pokušaja da se plug izbaci iz obrade i da se zamijeni samo taniranjem.Ovo se i ranije praktikovalo sa puno opravdanja,kada se zemljište obrađivalo poslije vađenja krompira i repe, pa i poslije nekih drugih okopavina, koje su ostavljale tlo u rastresitom stanju. Međutim, nova
tendencija se odnosi na tanjiranje bez oranja, poslije stm jina i drugih kultura.Neka ispitivanja u
Vojvodini (Kosovac, 1970) pokazuju da se i ovako usjevi mogu uspješno proizvoditi, bar za neko vrijeme. Za ovo je potrebno sa njive iznijeti slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta i si.
4.Obrada zemljišta samo u trake.
U Americi je vrlo raširen »til-plant« sistem u proizvodnji kukuruza a i još nekih širokorednih usjeva. Mašina til-plantee obrađuje samo traku široku oko 25 cm u koju se sije sjeme u strnište ili drugo prethodno neobrađeno zemljište. Ova kombinovana mašina (si. 65), osim radnih tijela za obradu traka u koje se sije, ima na sebi i plastične sanduke za sjeme, đubrivo, insekticid i granulirani herbicid, tako da u jednom potezu.
Prije dvadesetak godina, naročito sa uvođenjem u proizvodnju italijanskih sorata pšenice, uveli smo u praksu i vrlo duboko oranje (30-40 cm ,J više). Kasnije se došlo do zaključka da duboko oranje u mnogim slučajevima nije opravdano, pa se ono posljednjih godina smanjivalo i svelo na racionalnu dubinu, prosječno 20-30 cm.
2.Smanjenje broja obrađivanja.
Umjesto prakse da se posebno ore (nekad i 2-3 puta), tanjira (takođe nekada 2-3 puta) i drlja, a nekad i valja i ravna, ili se izvode i druge višekratne mjere obrade, danas se više operacija obrade povezuje u jednu ili najviše dvije tri. Tako se sva obrada obično sastoji od oranja i od predsjetvene površinske pripreme tla. Ova površinska obrada se izvodi uglavnom u jednom potezu (kombinovanim oruđima). Cesto se oruđa za predsjetvenu pripremu tla vežu za plug, pa se sva obrada obavi u jednom potezu. Danas industrija mašina proizvodi mnogo različitih oruđa koja se mogu kombinovati na ovaj način, a postoje i mašine koje u jednom potezu odmah obrađuju tlo (plug-freza, rotovator, superkultivator i si.).
Takođe se uz ovako smanjen broj operacija obrade veže i đubrenje, pa i sjetve i prskan je herbicidom,tako da se i ove m jere kombinuju sa obrado.m i čitava agrotehnika svodi na najmanju mjeru. U ovu grupu oruđa može se svrstati i rotosider. koji obrađuje tlo i sije u jednom potezu. N jegov rotovator (freza) obrađuje zemljište i unosi i miješa žetvene ostatke i đubrivo, a ujedno i sije. Uz ovo oruđe može se vezati i drljača. Na tlima koja su poslije oranja ostala veoma suha, sa tvrdim plasticama i grudama, gdje se samo jednim prolazom sjetvospremača teško može dobro isitniti i poravnati, može se sjetvospremač vezati za tešku tanjiraču
i sva dopunska obrada obaviti u jednom -potezu, umjesto u više prohoda.Ne treba ni govoriti koliko se tako uštedi na vremenu, troškovima, gaženju tla itd.
3.Obrada bez oranja.
Ima pokušaja da se plug izbaci iz obrade i da se zamijeni samo taniranjem.Ovo se i ranije praktikovalo sa puno opravdanja,kada se zemljište obrađivalo poslije vađenja krompira i repe, pa i poslije nekih drugih okopavina, koje su ostavljale tlo u rastresitom stanju. Međutim, nova
tendencija se odnosi na tanjiranje bez oranja, poslije stm jina i drugih kultura.Neka ispitivanja u
Vojvodini (Kosovac, 1970) pokazuju da se i ovako usjevi mogu uspješno proizvoditi, bar za neko vrijeme. Za ovo je potrebno sa njive iznijeti slamu, kukuruzovinu, stabljike suncokreta i si.
4.Obrada zemljišta samo u trake.
U Americi je vrlo raširen »til-plant« sistem u proizvodnji kukuruza a i još nekih širokorednih usjeva. Mašina til-plantee obrađuje samo traku široku oko 25 cm u koju se sije sjeme u strnište ili drugo prethodno neobrađeno zemljište. Ova kombinovana mašina (si. 65), osim radnih tijela za obradu traka u koje se sije, ima na sebi i plastične sanduke za sjeme, đubrivo, insekticid i granulirani herbicid, tako da u jednom potezu.
nedjelja, 9. listopada 2016.
Ugroženost potočne pastrmke u Europi
Potočna pastrmka predstavlja jednu od najbolje proučenih slatkovodnih vrsta riba.
Dosadašnje analize pokazuju da je veliki dio intraspecijske varijabilnosti potočne pastrmke izgubljen, a da je preostali dio veoma ugrožen,veliki broj populacija potočne pastrmke ugrožen je različitim tipovima ljudskih aktivnosti, koje mogu biti podijeljene u tri opšte kategorije: degradacija staništa, ribolov i poribljavanje.Degradacija staništa može biti direktna i indirektna. Direktna degradacija podrazumjeva fizičke promjene staništa, na primjer, podizanje hidroelektrana koje mogu spriječavati migracije pri mrijestu, ili pak regulacija riječnog korita. Indirektna degradacija podrazumijeva promjenu hemijskih svojstava vode kroz razne vidove zagađenja (kisele kiše, ispuštanje hemijskih materija u vodotokove i dr.).
Degradacija staništa takođe uključuje i promjenu sastava ribljih zajednica (introdukcija egzotičnih ribljih vrsta ili istrebljenje postojećih vrsta sa kojima je potočna pastrmka prirodno koegzistirala).Ribolov, kako komercijalni tako i sportski, dovodi do smanjenja brojnosti, do opadanja intrapopulacionog genetičkog diverziteta, a samim tim i do opadanja vijabilnosti populacija.poribljavanje materijalom iz vještačkog mrijesta ili prenošenje jedinki sa drugih lokaliteta sve je češća praksa upravljanja vodama.
Do poribljavanja najčešće dolazi zbog smanjenja brojnosti autohtonih populacija, što je uglavnom rezultat prevelikog ribolovnog opterećenja. Poribljavanje predstavlja naročito ozbiljnu prijetnju otkako se posmatra kao blagotvoran način da se pomogne autohtonim populacijama, ali u stvarnosti veoma često dovodi do izumiranja lokalnih autohtonih genskih fondova.Glavni ugrožavajući faktori po populacije potočne pastrmske u BiH su: preveliko ribolovno opterećenje, degradacija staništa i poribljavanje.
Najznačajniji ugrožavajući faktor predstavlja preveliko ribolovno opterećenje,koje uključuje ne samo legalan ribolov, već na prvom mjestu krivolov. Glavni razlog izuzetno velikog ribolovnog pritiska je nedovoljno i neprofesionalno sprovođenje ribolovne kontrole do 2003 godine, kao i neprimjenjivanje legislativno regulisanih zaštitnih mijera u ribarstvu.
Dosadašnje analize pokazuju da je veliki dio intraspecijske varijabilnosti potočne pastrmke izgubljen, a da je preostali dio veoma ugrožen,veliki broj populacija potočne pastrmke ugrožen je različitim tipovima ljudskih aktivnosti, koje mogu biti podijeljene u tri opšte kategorije: degradacija staništa, ribolov i poribljavanje.Degradacija staništa može biti direktna i indirektna. Direktna degradacija podrazumjeva fizičke promjene staništa, na primjer, podizanje hidroelektrana koje mogu spriječavati migracije pri mrijestu, ili pak regulacija riječnog korita. Indirektna degradacija podrazumijeva promjenu hemijskih svojstava vode kroz razne vidove zagađenja (kisele kiše, ispuštanje hemijskih materija u vodotokove i dr.).
Degradacija staništa takođe uključuje i promjenu sastava ribljih zajednica (introdukcija egzotičnih ribljih vrsta ili istrebljenje postojećih vrsta sa kojima je potočna pastrmka prirodno koegzistirala).Ribolov, kako komercijalni tako i sportski, dovodi do smanjenja brojnosti, do opadanja intrapopulacionog genetičkog diverziteta, a samim tim i do opadanja vijabilnosti populacija.poribljavanje materijalom iz vještačkog mrijesta ili prenošenje jedinki sa drugih lokaliteta sve je češća praksa upravljanja vodama.
Do poribljavanja najčešće dolazi zbog smanjenja brojnosti autohtonih populacija, što je uglavnom rezultat prevelikog ribolovnog opterećenja. Poribljavanje predstavlja naročito ozbiljnu prijetnju otkako se posmatra kao blagotvoran način da se pomogne autohtonim populacijama, ali u stvarnosti veoma često dovodi do izumiranja lokalnih autohtonih genskih fondova.Glavni ugrožavajući faktori po populacije potočne pastrmske u BiH su: preveliko ribolovno opterećenje, degradacija staništa i poribljavanje.
Najznačajniji ugrožavajući faktor predstavlja preveliko ribolovno opterećenje,koje uključuje ne samo legalan ribolov, već na prvom mjestu krivolov. Glavni razlog izuzetno velikog ribolovnog pritiska je nedovoljno i neprofesionalno sprovođenje ribolovne kontrole do 2003 godine, kao i neprimjenjivanje legislativno regulisanih zaštitnih mijera u ribarstvu.
Privredni značaj graha
Sjeme graha sadrži 23— 30% kvalitetnih bjelančevina.
U njihovom aminokiselinskom sastavu su zastupljene aminokiseline koje su veoma značajne za ljudski organizam (kao tirozin,triptofan, lizin, arganin, cistin, metionin) uslijed čega grah ima veći značaj u ishrani od nekih drugih zrnenih mahunjača, koje sadrže više bjelančevina.Bjelančevine graha su lako svarljive a ljudski organizam ih dobro iskorištava. Hranljiva vrijednost graha proističe i iz okolnosti da njegovo sjeme sadrži prosječno oko 55% škroba.
Sadržaj celuloze u sjemenu je dosta mali (3,8% samo''neznatno veći nego u sočiva) što se pozitivno odražava na svarljivost. Po sadržaju mineralnih materija u sjemenu (5,2%) među zrnenim mahunjačama grah dolazi na treće mesto (poslije soje i graška).Sjeme graha se prvenstveno, a u nas skoro isključivo koristi za ishranu stanovništva. On predstavlja za nas najvažniju bjelančevinastu hranu biljnog porijekla.
Koristi se kao varivo za spravljanje raznih jela. U konzervnoj industriji koristi se za proizvodnju gotovih jela.Ponegdje se njegovo brašno dodaje brašnu žita radi obogaćivanja hljeba bjelančevinama. Kao varivo koristi se i zrno graha u toku voštane zrelosti. U ishrani koristi se kao povrće (boranija), mlade nedozrele mahune onih odlika graha u kojih su one sočne mesnate i bez grubog vezivnog tkiva.Zrno graha predstavlja i odličnu koncentrovanu, a njegova zelena masa odličnu kabastu stočnu hranu. Slama graha, a naročito mahune mogu se koristiti za ishranu preživara — najbolje ovaca, ali je hranljiva vrijednost i svarljivost dosta mala.
U savremenoj ratarskoj proizvodnji slama graha se zaorava.Grah, kao i ostale zrnene mahunjače ima i veliki agrotehnički značaj. Pošto obogaćuje zemljište azotom, odličan je predusev za skoro sve njivske biljke. U našoj proizvodnji ima poseban značaj kao predusjev ozimim strninama, a naročito ozimoj pšenici. Naime, grah dosta rano stasava, tako da poslije žetve ima dovoljno vremena za kvalitetnu obradu i predsetvenu pripremu zemljišta.
U njihovom aminokiselinskom sastavu su zastupljene aminokiseline koje su veoma značajne za ljudski organizam (kao tirozin,triptofan, lizin, arganin, cistin, metionin) uslijed čega grah ima veći značaj u ishrani od nekih drugih zrnenih mahunjača, koje sadrže više bjelančevina.Bjelančevine graha su lako svarljive a ljudski organizam ih dobro iskorištava. Hranljiva vrijednost graha proističe i iz okolnosti da njegovo sjeme sadrži prosječno oko 55% škroba.
Sadržaj celuloze u sjemenu je dosta mali (3,8% samo''neznatno veći nego u sočiva) što se pozitivno odražava na svarljivost. Po sadržaju mineralnih materija u sjemenu (5,2%) među zrnenim mahunjačama grah dolazi na treće mesto (poslije soje i graška).Sjeme graha se prvenstveno, a u nas skoro isključivo koristi za ishranu stanovništva. On predstavlja za nas najvažniju bjelančevinastu hranu biljnog porijekla.
Koristi se kao varivo za spravljanje raznih jela. U konzervnoj industriji koristi se za proizvodnju gotovih jela.Ponegdje se njegovo brašno dodaje brašnu žita radi obogaćivanja hljeba bjelančevinama. Kao varivo koristi se i zrno graha u toku voštane zrelosti. U ishrani koristi se kao povrće (boranija), mlade nedozrele mahune onih odlika graha u kojih su one sočne mesnate i bez grubog vezivnog tkiva.Zrno graha predstavlja i odličnu koncentrovanu, a njegova zelena masa odličnu kabastu stočnu hranu. Slama graha, a naročito mahune mogu se koristiti za ishranu preživara — najbolje ovaca, ali je hranljiva vrijednost i svarljivost dosta mala.
U savremenoj ratarskoj proizvodnji slama graha se zaorava.Grah, kao i ostale zrnene mahunjače ima i veliki agrotehnički značaj. Pošto obogaćuje zemljište azotom, odličan je predusev za skoro sve njivske biljke. U našoj proizvodnji ima poseban značaj kao predusjev ozimim strninama, a naročito ozimoj pšenici. Naime, grah dosta rano stasava, tako da poslije žetve ima dovoljno vremena za kvalitetnu obradu i predsetvenu pripremu zemljišta.
Otpornost prema mrazu i kaljenje biljke pšenice
Tumanov je razradio teoriju kaljenja žita prema niskim temperaturama,pri čemu je utvrdio dvije faze kaljenja — odnosno pripreme kulturnih biljaka za zimske uslove života.
Priprema biljaka da bi preživjele niske temperature počinje još u jesen, kada se u noćnim časovima postepeno snižava temperatura vazduha. Proces kaljenja u tom periodu odlikuje se znatnim povećanjem sadržaja šećera u listovima,a naročito u čvoru bokorenja ozime pšenice. Mehanizam ove pojave sastoji se u tome što u toku jeseni, u vreme sunčanih dana, pšenica pri pozitivnim temperaturama može relativno intenzivno da vrši proces fotosinteze, dok u večernjim, noćnim i jutarnjim časovima, pri niskim temperaturama, u biljkama se usporavaju procesi disanja i rasta,što dovodi do nakupljanja šećera.
U zimskom periodu pod snježnim pokrivačem biljke koriste šećer, ne samo kao zaštitnu materiju radi snižavanja tačke mržnjenja ćelijskog -soka, već i kao energetski materijal koji obezbeđuje proces disanja. U ozime pšenice se nakupljaju prvenstveno disaharidi (saharoza) i monosaharidi (glukoza). U procesu kaljenja protiče hidroliza disaharida, što omogućava povećanje osmotskog pritiska ćelija, te, prema tome, i povećanje otpornosti biljaka prema mrazu. Posle završetka procesa nakupljanja rezervnih materija pri prelazu na temperature ispod 0°C, koje određuju stepen tzv.prve faze kaljenja, biljaka, pšenica relativno lako izdržava temperaturu od — 10 do — 12°C.Procesi kaljenja se produžavaju poslije prve faze (poslije prolaska temperature od 0°C), i nastupa druga faza kaljenja, pri temperaturi od — 2°C do — 7°C. Pri ovom protiču složeni fizičko-hemijski procesi vezani sa znatnim obezvođnjanjem ćelija. U vrijeme druge faze kaljenja otpornost na mraz se znatno povećava.
Neke sorte ozime pšenice su pri tome sposobne da izdrže, bez uginjavanja, temperaturu od -—15 do —20C, a u pojedinim godinama do — 23°C i- — 25°C, U procesu proticanja druge faze kaljenja znatno se smanjuje sadržaj vode u listovima i čvoru bokorenja ozime pšenice, a istovremeno se povećava sadržaj suhe materije.Savremena teorija otpornosti prema mrazu može se formulisati na sljedeći način: izdržljivost biljaka prema hladnoći rezultat je kako historijskog (filogenetskog), tako i individualnog (ontogenetskog) razvića biljaka u određenim uslovima spoljašne sredine. Izdržljivost prema mrazu ostvaruje se u rezultatu složenih, ali potpuno zakonomemih smena etapa razvića biljaka. Otpornost prema mrazu je vrlo dinamična, i u toku zime nije postojana veličina, te u produženom zimsko-proljetnom periodu može potpuno iščeznuti i nanovo se stvoriti na osnovu ponovnog proticanja druge faze kaljenja. Samo za takvo fiziološko pripremanje treba vremena, dovoljno ugljenih hidrata i mogućnosti postepenog prelaska na niske temperature.
U toku zime u vezi sa potrošnjom ugljenih hidrata i organskih kiselina na disanje, otpornost na mraz kaljenje biljaka se smanjuje, a povratak proljetnih hladnoća sto predstavlja uzrok uginuća biljaka ozime pšenice, čak i pri relativno slabim mrazevima.Biljni organi pšenice često imaju različit stepen otpornosti prema mrazu.Najotporniji organ je čvor bokorenja, u to vrijeme najvažniji dio biljke.Zapaženo je da čak 1,0 do 1,5 cm dubine površinskog sloja zemjljišta može ispuniti neku »utopijavajuću« ulogu za čvor bokorenja. Povećavanje sigurnosti za prezimljavanje može se regulisati dubinom sjetve do izvjesne granice; zatim — dovoljnom količinom NPK hraniva naročito PK).
Priprema biljaka da bi preživjele niske temperature počinje još u jesen, kada se u noćnim časovima postepeno snižava temperatura vazduha. Proces kaljenja u tom periodu odlikuje se znatnim povećanjem sadržaja šećera u listovima,a naročito u čvoru bokorenja ozime pšenice. Mehanizam ove pojave sastoji se u tome što u toku jeseni, u vreme sunčanih dana, pšenica pri pozitivnim temperaturama može relativno intenzivno da vrši proces fotosinteze, dok u večernjim, noćnim i jutarnjim časovima, pri niskim temperaturama, u biljkama se usporavaju procesi disanja i rasta,što dovodi do nakupljanja šećera.
U zimskom periodu pod snježnim pokrivačem biljke koriste šećer, ne samo kao zaštitnu materiju radi snižavanja tačke mržnjenja ćelijskog -soka, već i kao energetski materijal koji obezbeđuje proces disanja. U ozime pšenice se nakupljaju prvenstveno disaharidi (saharoza) i monosaharidi (glukoza). U procesu kaljenja protiče hidroliza disaharida, što omogućava povećanje osmotskog pritiska ćelija, te, prema tome, i povećanje otpornosti biljaka prema mrazu. Posle završetka procesa nakupljanja rezervnih materija pri prelazu na temperature ispod 0°C, koje određuju stepen tzv.prve faze kaljenja, biljaka, pšenica relativno lako izdržava temperaturu od — 10 do — 12°C.Procesi kaljenja se produžavaju poslije prve faze (poslije prolaska temperature od 0°C), i nastupa druga faza kaljenja, pri temperaturi od — 2°C do — 7°C. Pri ovom protiču složeni fizičko-hemijski procesi vezani sa znatnim obezvođnjanjem ćelija. U vrijeme druge faze kaljenja otpornost na mraz se znatno povećava.
Neke sorte ozime pšenice su pri tome sposobne da izdrže, bez uginjavanja, temperaturu od -—15 do —20C, a u pojedinim godinama do — 23°C i- — 25°C, U procesu proticanja druge faze kaljenja znatno se smanjuje sadržaj vode u listovima i čvoru bokorenja ozime pšenice, a istovremeno se povećava sadržaj suhe materije.Savremena teorija otpornosti prema mrazu može se formulisati na sljedeći način: izdržljivost biljaka prema hladnoći rezultat je kako historijskog (filogenetskog), tako i individualnog (ontogenetskog) razvića biljaka u određenim uslovima spoljašne sredine. Izdržljivost prema mrazu ostvaruje se u rezultatu složenih, ali potpuno zakonomemih smena etapa razvića biljaka. Otpornost prema mrazu je vrlo dinamična, i u toku zime nije postojana veličina, te u produženom zimsko-proljetnom periodu može potpuno iščeznuti i nanovo se stvoriti na osnovu ponovnog proticanja druge faze kaljenja. Samo za takvo fiziološko pripremanje treba vremena, dovoljno ugljenih hidrata i mogućnosti postepenog prelaska na niske temperature.
U toku zime u vezi sa potrošnjom ugljenih hidrata i organskih kiselina na disanje, otpornost na mraz kaljenje biljaka se smanjuje, a povratak proljetnih hladnoća sto predstavlja uzrok uginuća biljaka ozime pšenice, čak i pri relativno slabim mrazevima.Biljni organi pšenice često imaju različit stepen otpornosti prema mrazu.Najotporniji organ je čvor bokorenja, u to vrijeme najvažniji dio biljke.Zapaženo je da čak 1,0 do 1,5 cm dubine površinskog sloja zemjljišta može ispuniti neku »utopijavajuću« ulogu za čvor bokorenja. Povećavanje sigurnosti za prezimljavanje može se regulisati dubinom sjetve do izvjesne granice; zatim — dovoljnom količinom NPK hraniva naročito PK).
subota, 8. listopada 2016.
Reducirana obrada tla
Uobičajena intenzivna agrotehnika omogućila je dobijanje veoma visokih prinosa u ratarstvu.
Međutim, ta agrotehnika sastojala se od velikog broja radnih operacija koje su zahtijevale mnogo vremena i energije i jako poskupljivale proizvodnju. To se naročito odnosi na obradu tla, koja se u nekim sistemima agrotehnike sastojala i od desetak radnih operacija (a sa đubrenjem i 15-20). To je ne samo povećalo troškove proizvodnje nego je imalo i negativnih posljedica na zemljištu: zbog mnogih prohoda mašina, tlo se zbijalo, struktura kvarila, a česta i duboka obrada je pojačavala gubitak humusa, koji je važan faktor plodnosti tla (a naša ga zemljišta uglavnom imaju malo), pojačavala se erozija tla itd.
Prema ispitivanjima u Holandiji (Boekel, 1982), uzrok kvarenja strukture zemljišta nije upotreba hemikalija ni izmijenjen plodored, nego najviše zbijanje tla zbog upotrebe teške mehanizacije i nedovoljne obnove strukture obradom.Zbog ovih razloga, odavno se. pokušavaju naći jednostavniji načini obrade tla. To je naročito slučaj posljednjih godina kada sve više dolazi do izražaja ekonomičnost proizvodnje. Nakon velikog broja ispitivanja, došlo se do zaključka da se obrada tla može smanjiti i pojednostaviti bez negativnog uticaja na prinos usjeva i plodnost tla. Ima različitih vidova reducirane obrade, zavisno od usjeva, uslova klime, tla i drugih faktora.Obrada se može reducirati u pogledu broja prohoda (radnih operacija) i dubine sloja koji se obrađuje.
Ekstremni vid je izostavljanje svake obrade u uzgoju usjeva.Energetska kriza, naročito veliko poskupljenje goriva posljednjih godina,a nekada i njegov nedostatak, povećali su interesovanje za smanjenje obrade.
U sljedećem članku čitajte o grupama reducirane obrade tla.
Međutim, ta agrotehnika sastojala se od velikog broja radnih operacija koje su zahtijevale mnogo vremena i energije i jako poskupljivale proizvodnju. To se naročito odnosi na obradu tla, koja se u nekim sistemima agrotehnike sastojala i od desetak radnih operacija (a sa đubrenjem i 15-20). To je ne samo povećalo troškove proizvodnje nego je imalo i negativnih posljedica na zemljištu: zbog mnogih prohoda mašina, tlo se zbijalo, struktura kvarila, a česta i duboka obrada je pojačavala gubitak humusa, koji je važan faktor plodnosti tla (a naša ga zemljišta uglavnom imaju malo), pojačavala se erozija tla itd.
Prema ispitivanjima u Holandiji (Boekel, 1982), uzrok kvarenja strukture zemljišta nije upotreba hemikalija ni izmijenjen plodored, nego najviše zbijanje tla zbog upotrebe teške mehanizacije i nedovoljne obnove strukture obradom.Zbog ovih razloga, odavno se. pokušavaju naći jednostavniji načini obrade tla. To je naročito slučaj posljednjih godina kada sve više dolazi do izražaja ekonomičnost proizvodnje. Nakon velikog broja ispitivanja, došlo se do zaključka da se obrada tla može smanjiti i pojednostaviti bez negativnog uticaja na prinos usjeva i plodnost tla. Ima različitih vidova reducirane obrade, zavisno od usjeva, uslova klime, tla i drugih faktora.Obrada se može reducirati u pogledu broja prohoda (radnih operacija) i dubine sloja koji se obrađuje.
Ekstremni vid je izostavljanje svake obrade u uzgoju usjeva.Energetska kriza, naročito veliko poskupljenje goriva posljednjih godina,a nekada i njegov nedostatak, povećali su interesovanje za smanjenje obrade.
U sljedećem članku čitajte o grupama reducirane obrade tla.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)