Postoji mnogo jednostavniji način za čuvanje zaležanog saća, koji uz malo napora ne zahtijeva posebna ulaganja.
Da bi se voskov moljac mogao razvijati potrebni su mu toplota, mrak i vlažnost. Slaganjem nastavaka po vertikali, svi nabrojani uslovi su izbjegnuti. Višegodišnja praksa primjene ovakvog načina čuvanja saća pokazala je potpunu efikasnost. Voskov moljac nije napadao saće čak ni u najtoplijim ljetnim danima.
Jedini uslov čuvanja saća koji treba zadovoljiti je da naslagani nastavci budu pod nadstrešnicom, kako bi se izbjegla neposredna sunčeva svjetlost i kiša.Budući da je terasa prometno mesto, neće biti problema sa miševima i drugim štetočinama. Razgranata džanarika u dvorištu takođe je predstavljala dobru zaštitu od sunca i kiše za naslagane nastavke. Mačka je odradila ostale poslove.
Problem može predstavljati prisustvo meda u ramovima. Tada će pčela, a i ose, odneti sav med. Ukoliko su pčele sa vlastitog pčelinjaka, to može predstavljati uslugu. U protivnom, komšije pčelari biće nam zahvalni.
četvrtak, 30. lipnja 2016.
srijeda, 29. lipnja 2016.
Zašto je kupus važan u ishrani?
Kupus je od davnina bio jedna od osnovnih namirnica u ishrani ljudi.
Kasnije, sa otkrićem Amerike, pridružili su mu se krompir i grah.Kao i većina drugih vrsta povrća, ima malu kaloričnu , energetsku vrijednost (24-28 kalorija na sto grama). Međutim, sadrži dosta vitamina i minerala.Sto grama svježeg kupusa ima 70-100 mg vitamina C, tako da dvjesto grama takvog kupusa podmiruje dnevne potrebe čovjeka u tom vitaminu.
Drugih vitamina ima manje : A( 600IJ), B1 (0.09 mg), B2 (0.15 mg), PP (0.30 mg) onda B6, B12, P, K i novi, prvi put nađen kod kupusa, vitamin JU (U). Ovaj vitamin sprječava pojavu čira na želucu. Naziva se brasicin.Što se tiče minerala, u kupusu ima dosta kalijuma (294 mg), fosfora (67 mg), kalcijuma (65 mg), gvožđa (2.05) magnezijuma (12mg), joda (0.0022 mg), bakra (0.13 mg), i, što je veoma važno, sumpora – 90 mg na sto grama.Kupus sadrži oko 90% vode. Pored minerala i vitamina, u ostatku ima dosta šecćera i drugih ugljenih hidrata (4.2%), bjelančevina (1.3%), malo masti (0.16%) i eteričnih ulja.
Bjelančevine kupusa su lahko svarljive i veoma kvalitetne. Bogate su esencijalnim amino kiselinama kao što su arginin, histidin, metionin, triptofan, lizin itd. Proteini kupusa imaju veliku hranljivu vrijednost – sličnu onim a iz namirnica životinjskog porijekla – mesa, mlijeka, jaja, ribe. Ugljeni hidrati kupusa su veoma pristupačna hrana. Sačinjavaju ih niz šecera, skrob, pentozani, celuloza, hemiceluloza, pektini. Otuda kupus igra veliku ulogu i ishrani jer stvara osjećaj sitosti i pomaže varenju.
Kasnije, sa otkrićem Amerike, pridružili su mu se krompir i grah.Kao i većina drugih vrsta povrća, ima malu kaloričnu , energetsku vrijednost (24-28 kalorija na sto grama). Međutim, sadrži dosta vitamina i minerala.Sto grama svježeg kupusa ima 70-100 mg vitamina C, tako da dvjesto grama takvog kupusa podmiruje dnevne potrebe čovjeka u tom vitaminu.
Drugih vitamina ima manje : A( 600IJ), B1 (0.09 mg), B2 (0.15 mg), PP (0.30 mg) onda B6, B12, P, K i novi, prvi put nađen kod kupusa, vitamin JU (U). Ovaj vitamin sprječava pojavu čira na želucu. Naziva se brasicin.Što se tiče minerala, u kupusu ima dosta kalijuma (294 mg), fosfora (67 mg), kalcijuma (65 mg), gvožđa (2.05) magnezijuma (12mg), joda (0.0022 mg), bakra (0.13 mg), i, što je veoma važno, sumpora – 90 mg na sto grama.Kupus sadrži oko 90% vode. Pored minerala i vitamina, u ostatku ima dosta šecćera i drugih ugljenih hidrata (4.2%), bjelančevina (1.3%), malo masti (0.16%) i eteričnih ulja.
Bjelančevine kupusa su lahko svarljive i veoma kvalitetne. Bogate su esencijalnim amino kiselinama kao što su arginin, histidin, metionin, triptofan, lizin itd. Proteini kupusa imaju veliku hranljivu vrijednost – sličnu onim a iz namirnica životinjskog porijekla – mesa, mlijeka, jaja, ribe. Ugljeni hidrati kupusa su veoma pristupačna hrana. Sačinjavaju ih niz šecera, skrob, pentozani, celuloza, hemiceluloza, pektini. Otuda kupus igra veliku ulogu i ishrani jer stvara osjećaj sitosti i pomaže varenju.
utorak, 28. lipnja 2016.
Kako pravilno sijati kukuruz?
Kukuruz se sije na dubinu od 5-7cm i najčešće je tako.
Međutim, često na ivicama parcele ili uvratinama, kako se kaže, zbog sabijenosti zemljišta, sjeme bude položeno i znatno pliće, čak nekada ostane po neko sjeme i na površini. Sve to donekle bude u redu ako nakon sjetve padne kiša, ali ako zasuši tada nastaju problemi.
Sjeme u uslovima nedovoljne vlage ne može da nabubri, klija i niče i stoji kao u vreći ili ukoliko suša nije tako drastična, sjeme upije raspoloživu vlagu, krene da bubri, nestane vlage i klica vene, znači krene i stane i to je gubitak biljke.Zbog svega toga bitno je da dubina setve ne samo u dubini parcele nego i na uvratinama bude između 5 i 7cm.
Broj biljaka po jedinici površine je najvažnija komponenta prinosa. Broj biljaka po jedinici površine rezultat je gustine setve, a nakon nicanja uobičajeno je da se kaže “sklop”.Gustinu sjetve, odnosno budući broj biljaka po jedinici površine opredeljuje rastojanje biljaka u redu, pošto se kukuruz kod nas sije na međuredni razmak od 70 cm. Gustina sjetve treba da bude primerena potencijalu godine, nivou agrotehnike, potencijalu njive i hibrida koji se sije:
- U godinama sa malo zimskih padavina i u uslovima gdje je najveća količina azotnih hranjiva u proljeće u površinskom sloju, i ukoliko je njiva slabih mogućnosti, gustinu treba umanjiti, odnosno primjeniti onu donju gustinu iz preporuke za dati hibrid.
- Ukoliko je ipak bilo puno zimskih padavina, ukoliko se azot nalazi dublje u sloju od 60-90 cm, ukoliko je njiva velikih mogućnosti, ukoliko je visok nivo agrotehnike, tada treba sijati gušće, odnosno primjeniti onu najveću preporučenu gustinu za dati hibrid.
Međutim, često na ivicama parcele ili uvratinama, kako se kaže, zbog sabijenosti zemljišta, sjeme bude položeno i znatno pliće, čak nekada ostane po neko sjeme i na površini. Sve to donekle bude u redu ako nakon sjetve padne kiša, ali ako zasuši tada nastaju problemi.
Sjeme u uslovima nedovoljne vlage ne može da nabubri, klija i niče i stoji kao u vreći ili ukoliko suša nije tako drastična, sjeme upije raspoloživu vlagu, krene da bubri, nestane vlage i klica vene, znači krene i stane i to je gubitak biljke.Zbog svega toga bitno je da dubina setve ne samo u dubini parcele nego i na uvratinama bude između 5 i 7cm.
Broj biljaka po jedinici površine je najvažnija komponenta prinosa. Broj biljaka po jedinici površine rezultat je gustine setve, a nakon nicanja uobičajeno je da se kaže “sklop”.Gustinu sjetve, odnosno budući broj biljaka po jedinici površine opredeljuje rastojanje biljaka u redu, pošto se kukuruz kod nas sije na međuredni razmak od 70 cm. Gustina sjetve treba da bude primerena potencijalu godine, nivou agrotehnike, potencijalu njive i hibrida koji se sije:
- U godinama sa malo zimskih padavina i u uslovima gdje je najveća količina azotnih hranjiva u proljeće u površinskom sloju, i ukoliko je njiva slabih mogućnosti, gustinu treba umanjiti, odnosno primjeniti onu donju gustinu iz preporuke za dati hibrid.
- Ukoliko je ipak bilo puno zimskih padavina, ukoliko se azot nalazi dublje u sloju od 60-90 cm, ukoliko je njiva velikih mogućnosti, ukoliko je visok nivo agrotehnike, tada treba sijati gušće, odnosno primjeniti onu najveću preporučenu gustinu za dati hibrid.
petak, 24. lipnja 2016.
Razni načini razmnožavanja jagoda
Razmnožavanje jagode sjemenom nema direktan praktičan značaj. Ovaj vid razmnožavanja koristi se uglavnom u oplemenjivačke svrhe, u cilju stvaranja novih sorti jagode.
Jagoda se može razmnožavati na više načina, i to:
- sjemenom,
- dijeljenjem bokora,
- kalemljenjem,
- živićima i
- mikrorazmnožavanjem.
Razmnožavanje djeljenjem bokora, takođe vrlo rijetko se koristi. Ono nalazi primjenu pri razmnožavanju nekih divljih vrsta i remontantnih sorti jagode, obzirom da one ne obrazuju stolone ili ih formiraju u vrlo malom broju. Prilikom dijeljenja bokora , odvojena biljka mora imati najmanje 5 - lo primarnih korjenčiča i 2 - 3 razvijena lista, a broj odvojenih biljaka od dobro razvijenog bokora kreće se od 5 do 20.Razmnožavanje kalemljenjem primjenjuju uglavnom naučno-istraživačke institucije pri testiranju matičnih bokora 12 na prisustvo virusa. Testiranje se izvodi tako što se
novoizbiii vrhovi bokora kaleme na sjemenjake šumske jagode (Fragaria vesca) koji su najbolji indikatori prisustva viroza.
Razmnožavanje živićima koje se ostvaruje zahvaljujući obrazovanju stolona najvažniji je, najlakši i najrašireniji tip razmnožavanja jagode u proizvodnoj praksi.Proizvodnju živica koji će poslužiti kao sadni materijal za podizanje proizvodnih jagodnjaka, u cilju obezbjeđenja kvalitetnog I zdravog sadnog materijala, potrebno je organizovati jedino u matičnjacima specijalizovanim samo za ovu namjenu. U rodnim jagodnjacima ne preporučuje se ostavljanje stolona sa ciljem produkcije živica, jer niti prinos niti broj sadnica u takvim slučajevima nemogu biti optimalni.Poznavajući navedene konstatacije jasno je da je u rodnim zasadima jagode neminovno odstranjivati stolone, u cilju izbjegavanja formiranja živica, a u matičnjacima cvjetove, u cilju izbjegavanja plodonošenja. Razmaci sadnje u matičnjacima najčešće iznose, u redu 3o cm., a između redova I m. Vađenje živica u matičnjacima moguće je obaviti odmah po njihovom obrazovanju, od jula do kraja vegetacije ili u nekim slučajevima, naredne godine, rano u proljeće.
Ukoliko se vađenje obavi u ljetnom periodu uzimaju se samo najrazvijeniji živici sa prvog I drugog nodusa stolona, a ukoliko se isto obavi na kraju vegetacije broj uzetih živica po stolonu može biti znatno veći.Mikrorazmnožavanje jagode predstavlja relativno noviji način razmnožavanja ove kulture koji podrazumjeva produkciju novih jedinki iz meristematskog tkiva matične biljke, u laboratorijskim, odnosno potpuno kontrolisanim uslovima (u pogledu sortne čistoće i zdravstvenog stanja).Ovaj način razmnožavanja obezbjeđuje neuporedivo veću i sigurniju produkciju novih jedinki nego bilo koji drugi vid razmnožavanja jagode.
Jagoda se može razmnožavati na više načina, i to:
- sjemenom,
- dijeljenjem bokora,
- kalemljenjem,
- živićima i
- mikrorazmnožavanjem.
Razmnožavanje djeljenjem bokora, takođe vrlo rijetko se koristi. Ono nalazi primjenu pri razmnožavanju nekih divljih vrsta i remontantnih sorti jagode, obzirom da one ne obrazuju stolone ili ih formiraju u vrlo malom broju. Prilikom dijeljenja bokora , odvojena biljka mora imati najmanje 5 - lo primarnih korjenčiča i 2 - 3 razvijena lista, a broj odvojenih biljaka od dobro razvijenog bokora kreće se od 5 do 20.Razmnožavanje kalemljenjem primjenjuju uglavnom naučno-istraživačke institucije pri testiranju matičnih bokora 12 na prisustvo virusa. Testiranje se izvodi tako što se
novoizbiii vrhovi bokora kaleme na sjemenjake šumske jagode (Fragaria vesca) koji su najbolji indikatori prisustva viroza.
Razmnožavanje živićima koje se ostvaruje zahvaljujući obrazovanju stolona najvažniji je, najlakši i najrašireniji tip razmnožavanja jagode u proizvodnoj praksi.Proizvodnju živica koji će poslužiti kao sadni materijal za podizanje proizvodnih jagodnjaka, u cilju obezbjeđenja kvalitetnog I zdravog sadnog materijala, potrebno je organizovati jedino u matičnjacima specijalizovanim samo za ovu namjenu. U rodnim jagodnjacima ne preporučuje se ostavljanje stolona sa ciljem produkcije živica, jer niti prinos niti broj sadnica u takvim slučajevima nemogu biti optimalni.Poznavajući navedene konstatacije jasno je da je u rodnim zasadima jagode neminovno odstranjivati stolone, u cilju izbjegavanja formiranja živica, a u matičnjacima cvjetove, u cilju izbjegavanja plodonošenja. Razmaci sadnje u matičnjacima najčešće iznose, u redu 3o cm., a između redova I m. Vađenje živica u matičnjacima moguće je obaviti odmah po njihovom obrazovanju, od jula do kraja vegetacije ili u nekim slučajevima, naredne godine, rano u proljeće.
Ukoliko se vađenje obavi u ljetnom periodu uzimaju se samo najrazvijeniji živici sa prvog I drugog nodusa stolona, a ukoliko se isto obavi na kraju vegetacije broj uzetih živica po stolonu može biti znatno veći.Mikrorazmnožavanje jagode predstavlja relativno noviji način razmnožavanja ove kulture koji podrazumjeva produkciju novih jedinki iz meristematskog tkiva matične biljke, u laboratorijskim, odnosno potpuno kontrolisanim uslovima (u pogledu sortne čistoće i zdravstvenog stanja).Ovaj način razmnožavanja obezbjeđuje neuporedivo veću i sigurniju produkciju novih jedinki nego bilo koji drugi vid razmnožavanja jagode.
četvrtak, 23. lipnja 2016.
Priprema sadnica za uzgoj kruške
Prvo i ono što je najbitnije za samu sadnju je odabir i priprema parcele, odnosno zemljišta, na kom će se podići zasad.
Kruška najbolje uspijeva na dubokom i rastresitom zemljištu. Suviše krečna zemljišta sa više od 3% kreča nisu pogodna jer se javlja hloroza. Voli osunčana područja bez previsokih temperatura, a dobar dio sorti se može uspješno gajiti i na visini do 800 metara.
Na izbor položaja podizanja zasada utiču: reljef, ekspozicija položaja, nagib, izloženost vjetrovima itd. Čišćenje, planiranje terena, analiza zemljišta su bitne stvari, a pomoću analize se određuju bitna hemijska, fizička i pedološka svojstva zemljišta.Kad se ovi uslovi ispune i odrede, na red dolazi duboko oranje zemljišta 65/70 cm, i najbolje ga je obaviti krajem ljeta ili početkom jeseni. Poslije oranja zemlju treba usitniti i iskopati jame,dubine 35 cm.
Zatim na red dolazi sadni materijal, na koji odlazi značajan dio novčanih sredstava, i preporučuje se da sadni materijal bude sertifikovan, ili u narodu poznatiji kao “plava etiketa”. Voćari bi trebalo isključivo da svoj sadni matrijal nabavljaju u ozbiljnim, registrovanim rasadnicima, koji posjeduju kompletnu dokumentaciju o zdravstvenom stanju sadnog materijala kao i sertifikat! Kada se dobije,zdrav i kvalitetan jednogodišnji sadni materijal, korjen sadnice obraditi (ukloniti sve oštećene dijelove) sadnicu staviti u iskopanu zemlju, navući zemlju na nju i ogrnuti je, i dobro nagaziti! Takođe ukoliko uslovi to omogućavaju, trebalo bi da svaka posađena sadnica dobije od 1.0 litara do 1.5 litara vode.
Kruška najbolje uspijeva na dubokom i rastresitom zemljištu. Suviše krečna zemljišta sa više od 3% kreča nisu pogodna jer se javlja hloroza. Voli osunčana područja bez previsokih temperatura, a dobar dio sorti se može uspješno gajiti i na visini do 800 metara.
Na izbor položaja podizanja zasada utiču: reljef, ekspozicija položaja, nagib, izloženost vjetrovima itd. Čišćenje, planiranje terena, analiza zemljišta su bitne stvari, a pomoću analize se određuju bitna hemijska, fizička i pedološka svojstva zemljišta.Kad se ovi uslovi ispune i odrede, na red dolazi duboko oranje zemljišta 65/70 cm, i najbolje ga je obaviti krajem ljeta ili početkom jeseni. Poslije oranja zemlju treba usitniti i iskopati jame,dubine 35 cm.
Zatim na red dolazi sadni materijal, na koji odlazi značajan dio novčanih sredstava, i preporučuje se da sadni materijal bude sertifikovan, ili u narodu poznatiji kao “plava etiketa”. Voćari bi trebalo isključivo da svoj sadni matrijal nabavljaju u ozbiljnim, registrovanim rasadnicima, koji posjeduju kompletnu dokumentaciju o zdravstvenom stanju sadnog materijala kao i sertifikat! Kada se dobije,zdrav i kvalitetan jednogodišnji sadni materijal, korjen sadnice obraditi (ukloniti sve oštećene dijelove) sadnicu staviti u iskopanu zemlju, navući zemlju na nju i ogrnuti je, i dobro nagaziti! Takođe ukoliko uslovi to omogućavaju, trebalo bi da svaka posađena sadnica dobije od 1.0 litara do 1.5 litara vode.
srijeda, 22. lipnja 2016.
Savjeti za sadnju jabuka
Za intenzivne nasade rigolanje ili duboko rahljenje tla je najbolji način pripreme tla za sadnju.
Voćke se tada sade u brazdu.Kopanje jama za sadnju voćaka manje je prikladan način pripreme tla. Primjenjuje se: u starijim voćnjacima kod popune praznih mjesta, na rubovima njiva, na okućnicama ili na strmim terenima.Iskopa se jama za sadnicu.
Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od kolca.Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 - 8 cm koji se dobro nagazi te 20 - 30 kg zrelog stajskog gnoja. Na stajski se gnoj opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanja vode.Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno je mjesto barem 10 cm iznad razine tla.
Još jedna pojava na koju je bitno upozoriti prilikom podizanja zasada jeste da kod jabuke postoje sorte koje su međusobno nekompatibilne, jer je u stvaranju sorte učestvovala druga sorta. Npr.
Jonagold nastao ukrštanjem Jonatana i Golden delišesa, a još je i triploidna sorta, ne može oploditi nikog, a zlatni ne može nju jer je otac,kao i Jonatan koji je majka.Pored navedenih odnosa oprašivanja treba obratiti pažnju da se unutar sortne kompozicije (sorte u zasadu) poklope fenofaze punog cvjetanja.
Optimalnim odnosom rasporeda glavnih sorata i oprašivača smatra se 3:1:1:3 ili 4:2:2:4, ili 3:1:3:1, 4:2:4:2, to znači tri reda glavne sorte jedan oprašivača, i to pod uslovom da imaju dvije sorte koje se
međusobno mogu oprašiti.Može se i unutar reda na svako deseto stablo staviti jedan oprašivač.
Voćke se tada sade u brazdu.Kopanje jama za sadnju voćaka manje je prikladan način pripreme tla. Primjenjuje se: u starijim voćnjacima kod popune praznih mjesta, na rubovima njiva, na okućnicama ili na strmim terenima.Iskopa se jama za sadnicu.
Sadnicu se postavlja 3-5 cm daleko od kolca.Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje debljine 5 - 8 cm koji se dobro nagazi te 20 - 30 kg zrelog stajskog gnoja. Na stajski se gnoj opet stavlja zemlja te se oko voćke oblikuje zdjelica za bolje zadržavanja vode.Dubina sadnje je kao u rasadniku, tj. spojno je mjesto barem 10 cm iznad razine tla.
Još jedna pojava na koju je bitno upozoriti prilikom podizanja zasada jeste da kod jabuke postoje sorte koje su međusobno nekompatibilne, jer je u stvaranju sorte učestvovala druga sorta. Npr.
Jonagold nastao ukrštanjem Jonatana i Golden delišesa, a još je i triploidna sorta, ne može oploditi nikog, a zlatni ne može nju jer je otac,kao i Jonatan koji je majka.Pored navedenih odnosa oprašivanja treba obratiti pažnju da se unutar sortne kompozicije (sorte u zasadu) poklope fenofaze punog cvjetanja.
Optimalnim odnosom rasporeda glavnih sorata i oprašivača smatra se 3:1:1:3 ili 4:2:2:4, ili 3:1:3:1, 4:2:4:2, to znači tri reda glavne sorte jedan oprašivača, i to pod uslovom da imaju dvije sorte koje se
međusobno mogu oprašiti.Može se i unutar reda na svako deseto stablo staviti jedan oprašivač.
utorak, 21. lipnja 2016.
Ljekovita upotreba ruzmarina
Historija nas uči, a savremena nauka potvrđuje, da ruzmarin u hrani povoljno djeluje na metabolizam, posebno na žuč, pa teška i masna jela čini lakše probavljivima.
Usput otklanja i nadimanje. Zato ga gotovo svi gastronomi rado koriste i jedu.Flavoni i karnezolna kiselina te antioksidansi koje ruzmarin sadrži prirodni su konzervansi pa se primjenjuju i u pripremi slane zimnice. Vitamin C, vitamin A, piridoksi, pantotenska kiselina, folna kiselina i drugi ljekoviti sastojci svrstavaju ruzmarin na sam vrh liste bilja koje može pomoći u prevenciji i liječenju raka, naročito raka kože.
Lončanica ruzmarina na radnom stolu može dobro djelovati na poboljšanje koncentracije. Naime ruzmarin prema brojnim istraživanjima jača mentalnu budnost, olakšava disanje i osnažuje pamćenje.
Kupka od ove mirisne mediteranske biljke odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Par kapi eteričnog ulja ruzmarina pomiješanih sa krupnom morskom soli odličan su dodatak za kupanje. Takve kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izlučivanje tekućine iz organizma, jačaju izmjenu tvari u tkivima te tako ublažavaju bolove u mišićima i zglobovima.
Čaj od ruzmarina vrlo je cijenjen među potrošačima ekoloških proizvoda. Čašicu jogurta napuniti svježim grančicama ružmarina i ubaciti u tri litre proključale vode. Pustiti tri do deset minuta da kuha. U međuvremenu usitniti dvije jabuke i uz prstohvat soli prepeći ih uz dodatak meda. Pomiješati s čajem, procijedite, dodati malo limuna i ohladite.
Usput otklanja i nadimanje. Zato ga gotovo svi gastronomi rado koriste i jedu.Flavoni i karnezolna kiselina te antioksidansi koje ruzmarin sadrži prirodni su konzervansi pa se primjenjuju i u pripremi slane zimnice. Vitamin C, vitamin A, piridoksi, pantotenska kiselina, folna kiselina i drugi ljekoviti sastojci svrstavaju ruzmarin na sam vrh liste bilja koje može pomoći u prevenciji i liječenju raka, naročito raka kože.
Lončanica ruzmarina na radnom stolu može dobro djelovati na poboljšanje koncentracije. Naime ruzmarin prema brojnim istraživanjima jača mentalnu budnost, olakšava disanje i osnažuje pamćenje.
Kupka od ove mirisne mediteranske biljke odlikuje se i antimikrobnim svojstvima. Par kapi eteričnog ulja ruzmarina pomiješanih sa krupnom morskom soli odličan su dodatak za kupanje. Takve kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izlučivanje tekućine iz organizma, jačaju izmjenu tvari u tkivima te tako ublažavaju bolove u mišićima i zglobovima.
Čaj od ruzmarina vrlo je cijenjen među potrošačima ekoloških proizvoda. Čašicu jogurta napuniti svježim grančicama ružmarina i ubaciti u tri litre proključale vode. Pustiti tri do deset minuta da kuha. U međuvremenu usitniti dvije jabuke i uz prstohvat soli prepeći ih uz dodatak meda. Pomiješati s čajem, procijedite, dodati malo limuna i ohladite.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)