Zbog osobenosti korjenovog sistema voćaka kao višegodišnjih biljaka njihova ishrana je znatno složenija nego ishrana jednogodišnjih biljaka.
Dugovječnost voćaka, dubina na kojoj se razvija njihov korjen, stadijumi razvića s nejednakim potrebama za pojedinim hranljivim elementima i mnogobrojni drugi činioci čine da đubrenje predstavlja vrlo složen problem. lako se đubrenje primjenjivalo još u starom vijeku, nauka o ishrani voćaka zasnovana na naučnim osnovama, relativno je mlada i naročito se razvila za posljednjih 50 godina. Danas đubrenje predstavlja jednu od najvažnijih agrotehničkih mjera, koja daje osnovno obilježje savremenom voćarstvu i najviše doprinosi intenzivnosti voćarske proizvodnje. Za svoje održavanje i uspijevanje voćke uzimaju iz zemljišta više hranljivih elemenata bez kojih se ne bi mogle normalno razvijati. No, u zemljištu se najčešće javlja nedostatak samo tri elementa, i to azota. fosfora, i kalijuma, rjeđe kalcijuma i mikroelemenata (Gvožđe. Mangan, Magnezijum, Bor, Cink i Molibden).
Živeći često decenijama na istom zemljištu voćke za svoj rast i razvitak troše različite količine hranljivih elemenata.
Različiti organi voćaka troše i različite količine hranljivih elemenata. Plodovi troše dosta fosfora i azota, a lišće više kalijuma i magnezijuma. Ali isto tako, voćke troše nejednake količine hranljivih materija, zavisno od uzrasta i razvijenosti korjenovog sistema. Pravilnim đubrenjem se poboljšava struktura zemljišta, od čega zavisi vodno-vazdušni režim, a povećava se i plodnost zemljišta. Bubrenjem se reguliriše trajanje vegetacije, otpornost prema mrazevima, bolestima i štetočinama, zatim, kvalitet i trajnost plodova, kao i dugovječnost voćaka. Najvažnije je da se pravilnim đubrenjem prinosi znatno povećavaju i uspostavlja ravnoteža između bujnosti i rodnosti voćaka. S obzirom na ciljeve đubrenje može da bude meliorativno (prije sađenja voćaka), prilikom sađenja voćaka, đubrenje mladih voćnjaka (do pune rodnosti) i đubrenje voćnjaka u punoj rodnosti. Po vrstama đubriva mogu biti organska, mineralna i specifična (bakterijska). Organska ili prirodna đubriva sadrže organske materije biljnog i životinjskog porijekla.
U organska đubriva ubrajaju stajnjak, kompost, osoka, fekalije, živinsko dubrivc i dinga đubriva nastala od raznih biljnih i životinjskih otpadaka.
Organsku đubriva u koje spada i zelenišno đubrivo, imaju u izvjesnim slučajevima veliko preimućstvo u odnosu na mineralna, ne samo po tome što su potpuna nego i zbog toga što zemljište obogaćuju humusnim (organskim) materijama i poboljšavaju mu strukturu a time i plodnost. Naročito su korisna za plodasta zemljišta, koja inače mogu dobro da se iskoriste za voćarstvo. Isto tako su neophodna i u suhljim predjelima u kojima površina zemljišta ostaje duže vremena slobodna i tada sprečavaju pogoršanje strukture, u time omogućavaju da se održe povoljni vodni, vazdušni i toplotni režim zemljišta. Organska đubriva popravljaju zemljišnu strukturu i sadrže skoro sve hranljive elemente (u prirodno rastvorljivom stanju) koje voćke lako asimiliraju. Ova đubriva kao proizvod mikrobiološke aktivnosti sadrže i titohormone koji ubrzavaju biohemijske procese i potpomažu rast i razvitak voćaka. Otuda se organska đubriva i nazivaju potpuna ili osnovna đubriva. Obrnuto, mineralna đubriva se nazivaju dopunskim đubrivima, jer sadrže samo određene hranjive sastojke u jačim koncentracijama.
Stajsko đubriva je najbolje organsko đubrivo jer sadrži u vrlo pristupačnom obliku najvažnije hranljive elemente.
Stajsko đubrivo je naročito korisno na zemljištima koja su dugom obradom osiromašena u azotu, fosforu, kalijumu i kalcijumu. Hemijski sastav stajnjaka zavisi od vrste životinja, načina njihove ishrane, od prostirke koja se upotrebljava, kao i od načina negovanja. Prema vrstama domaćih životinja stajnjak može biti: konjski, goveđi, svinjski, ovčji i živinski i svi se razlikuju po sadržaju hranljivih materija i po dejstvu. Konjski i ovčiji stajnjak brzo se razlažu i jako zagrijavaju zemljište, jer sadrže veliku količinu organskih materija, pa su pogodni za đubrenje teškog, hladnog i vlažnog zemjišta. Konjski stajnjak je naročito pogodan za formiranje toplih leja. Za lakša, toplija i rastresiti ja zemljišta pogodniji su goveđi . svinjski stajnjak. koji se sporo razlažu ali imaju duže dejstvo. I praksi se najviše upotrebljava goveđi stajnjak koji, prosječno, sadrži 20% organskih materija.-5 azota. 0.25% fosfora, 0,40% kalijuma i 0,30% kalcijuma.
Živinski stajnjak je najjače đubrivo, dejstvuje brzo i snažno, pa se upotrebljava za najintenzivnij.i proizvodnju.
Kompasi je mješavina raznovrsnih organskih otpadaka najčešće slame, šaše, strugotine i drugih biljnih i životinjskih otpadaka. Ovakvoj mješavini obično se dodaje stajsko đubrivo, osoka. kreč i nešto mineralnih đubriva. Kada se ovako pomješane materije dobro mineralizuju (zgore) upotrebljavaju se za đubrenje voćnjaka. Njegova vrijednost ponekad vrlo malo zaostaje za dobrim stajnjakom. Osoka je tečno đubrivo. To je, ustvari, mokraća koja je prošla kroz čvrst izmet i prostirku i obogatila se hranljivim sastojcima. Osoka sadrži dosta azota i kalijuma a vrlo malo fosforne kiseline i kalcijuma. pa se smatra azotnim i kalijumovim đubrivom, fosfor treba dodavati. Prije upotrebe osoka treba da prođe kroz proces previranja. Da bi se osoka što bolje iskoristila treba graditi betonska dubrišta sa osočarama za skupljanje osoke. Prilikom đubrenja u osoku se dodaje voda da bi se razblažila, a u predjelima sa većim vodenim talozima može se koristiti bez razblaživanja. Fekalije sadrže sve hranljive materije i najviše azota, pa su zato naročito pogodne za dubrenje mladih zasada, ili voćaka koje su iz bilo kojih razloga vegetativno oslabile ili zakržljale, pa im je potreban jači podsticaj za porast.
Đubrivo živine ima veliku hranljivu vrijednost i smatra se začinom u dubrenju voćaka.
S obzirom da ovog dubriva uvijek ima vrlo malo treba ga dodavati onim voćkama koje zaostaju u porastu. Na manjim površinama može se miješati s vodom i dubrenje kombinovati sa zalivanjem.Stajsko dubrivo je postalo rijetko i skupo, pa se nastoji da se zamijeni kompostom ili humificiranim organskim materijama biljnog porijekla. Najbolja materija koja može da zamijeni stajsko đubrivo je slama. Ova vrsta vještačkog stajnjaka pravi se na taj način što se na dubrište stavlja sloj slame debljine oko 0.7 — 100 cm, pa se po njoj pospe solidna količina mineralnog i stajskog dubriva i svakodnevno zalijeva i gazi. Ostavi se 3 -4 mjeseca na đubrištu radi zgorijevanja i nakon toga može se upotrebiti kao stajnjak.
Nema komentara:
Objavi komentar