Kod nas raste dvadesetak vrsta bokvice po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, po
šumama i na drugim mjestima.
Ima ih svuda. Nisu otrovne ni škodljive.Prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke domaće vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lijek: ženska, širokolista bokvica.Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima urozeti, a na svakom listu se ističu lučno povijeni nervi koji se pri vrhu lista spajaju; krunica je gola. Cvjetaju od proljeća do zime.Neke se od najdavnijih vremena upotrebljavaju kao lijek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za liječenje mnogih bolesti a i kao profilaktično sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolećna vitaminska kura).
List se bere sve dok biljka cvjeta, a korijen se vadi cijele godine.
Koristi se svjež i suh list, rjeđe cijela biljka i korjen (Plantaginis folium, herba et radix).Hemijski sastav i dejstvo sve tri vrste bokvice gotovo su isti, tako da se za potrebe domaćinstva sve tri mogu koristiti posebno ili pomešane. U narodu se najviše cjeni i najčešće upotrebljava širokolista, krupna ili ženska bokvica. U svim organima biljke ima heterozida aukubozida i enzima invertaze, emulzina, tirozinaze i koagulaze. U listu ima oko 4% tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponozida i fitoncida. U sjemenu ima sluzi, masnog ulja, bjelančevina i šećera.
Upotreba: Bokvica je omiljen narodni lijek. Za nju gotovo svi znaju i mnogi je upotrebljavaju
kao lijek.Svako će vam odmah, bez okolišenja, kazati da je za posjekotine najbolje priviti list bokvice. Dokazana je znatna antibakterijska moć bokvice, jer su u njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). List bokvice deluje protiv raznih upala kože i sluznice,pojačava lučenje tečnosti u plućima i time olakšava iskašljavanje guste suhe sluzi iz organa za disanje; smanjuje učestano mokrenje i povoljno deluje na organe za varenje: proliv,katar, grčevi, čir na dvanaestopalačnom crijevu i na želucu. Koristi se za ublažavanje napada kašlja.
Nema komentara:
Objavi komentar