Niska otkupna cijena plodova, kao rezultat monopolističkog pristupa domaćih prerađivačkih kapaciteta.
U BiH 90% od ukupne proizvodnje,posebno maline, namjenjeno je hladnjačama. Ovakav pristup ogleda se u tome što bosanskohercegovački kupac još uvijek nema u tolikom obimu pristup za kupovinom svježih plodova, s jedne strane, te neadekvatna ambalaža i kvalitet plodova koji se kao svježi nude na tržištu od strane proizvođača, s druge strane, te je i on sam ograničen samo na domaće tržište. Iz ovog razloga većina proizvođača se orjentiše ka domaćim hladnjačama, kojih je u našoj zemlji još uvijek nedovoljan broj, te istim isporučuju robu po prilično niskim cijenama.Ovdje je važno napomenuti da se značajna ekonomska dobit za proizvođača voća može ostvariti, u pravilu, ukoliko se roba koju nudi, proda kao stona.
Nizak tehnološki nivo u proizvodnjiovdje se prije svega, kod maline posebno, misli na veoma siromašan sortiment,obzirom da 95% ukupne proizvodnje u BiH predstavlja sorta Wilamette, a kod kupine, sorta Tornfree.Takođe, nedostatak rasladnih objekata za adekvatno skladištenje plodova do momenta isporuke tržištu, ovom problemu daje posebnu dimenziju. Dakle, prisutnost svježih plodova npr. maline na tržištu samo tokom kraćeg perioda godine u kojem se javi i maksimalna
produkcija drugog voća, uz egzistiranje neadekvatnih uslova čuvanja,dovode farmera ponovo u poziciju da svoju robu plasira hladnjači. Još jedan faktor koji ima bitan uticaj u proizvodnji maline i kupine, koji se inače na isti način odnosi i spram svih ostalih vrsta iz grupe jagodastog voća je usitnjeni posjed, pri čemu su budući proizvođači rijetko u poziciji za donošenje pozitivne odluke u smislu zasnivanja novih zasada na većim površinama.
Iako je proizvodnja maline i kupine obzirom na klimatske i zemljišne uslove koje posjeduje BiH, sigurna i povoljna, te omogućuje zavidne prinose, te prema tome i ekonomske rezultate,obično se novopodignuti zasadi ovih kultura zasnivaju na površinama 12 dunuma. Ovdje je važno napomenuti da je površina novopodignutog zasada od 2 dunuma, generalno donja granica ekonomske isplativosti u proizvodnji jagodastog voća, dok zasadi zasnovani na manjim zemljišnim površinama, u ekonomskom smislu predstavljaju amaterski
pristup.
nedjelja, 29. siječnja 2017.
Općenito o bokvici
Kod nas raste dvadesetak vrsta bokvice po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, po
šumama i na drugim mjestima.
Ima ih svuda. Nisu otrovne ni škodljive.Prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke domaće vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lijek: ženska, širokolista bokvica.Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima urozeti, a na svakom listu se ističu lučno povijeni nervi koji se pri vrhu lista spajaju; krunica je gola. Cvjetaju od proljeća do zime.Neke se od najdavnijih vremena upotrebljavaju kao lijek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za liječenje mnogih bolesti a i kao profilaktično sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolećna vitaminska kura).
List se bere sve dok biljka cvjeta, a korijen se vadi cijele godine.
Koristi se svjež i suh list, rjeđe cijela biljka i korjen (Plantaginis folium, herba et radix).Hemijski sastav i dejstvo sve tri vrste bokvice gotovo su isti, tako da se za potrebe domaćinstva sve tri mogu koristiti posebno ili pomešane. U narodu se najviše cjeni i najčešće upotrebljava širokolista, krupna ili ženska bokvica. U svim organima biljke ima heterozida aukubozida i enzima invertaze, emulzina, tirozinaze i koagulaze. U listu ima oko 4% tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponozida i fitoncida. U sjemenu ima sluzi, masnog ulja, bjelančevina i šećera.
Upotreba: Bokvica je omiljen narodni lijek. Za nju gotovo svi znaju i mnogi je upotrebljavaju
kao lijek.Svako će vam odmah, bez okolišenja, kazati da je za posjekotine najbolje priviti list bokvice. Dokazana je znatna antibakterijska moć bokvice, jer su u njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). List bokvice deluje protiv raznih upala kože i sluznice,pojačava lučenje tečnosti u plućima i time olakšava iskašljavanje guste suhe sluzi iz organa za disanje; smanjuje učestano mokrenje i povoljno deluje na organe za varenje: proliv,katar, grčevi, čir na dvanaestopalačnom crijevu i na želucu. Koristi se za ublažavanje napada kašlja.
šumama i na drugim mjestima.
Ima ih svuda. Nisu otrovne ni škodljive.Prema obliku listova i cvasti razlikuju se među sobom neke domaće vrste koje su najrasprostranjenije i koriste se kao lijek: ženska, širokolista bokvica.Sve tri vrste su trajne zeljaste biljke sa listovima urozeti, a na svakom listu se ističu lučno povijeni nervi koji se pri vrhu lista spajaju; krunica je gola. Cvjetaju od proljeća do zime.Neke se od najdavnijih vremena upotrebljavaju kao lijek, mnogo više u narodu nego u školskoj medicini, za liječenje mnogih bolesti a i kao profilaktično sredstvo (zelen list i sok iz lista kao prolećna vitaminska kura).
List se bere sve dok biljka cvjeta, a korijen se vadi cijele godine.
Koristi se svjež i suh list, rjeđe cijela biljka i korjen (Plantaginis folium, herba et radix).Hemijski sastav i dejstvo sve tri vrste bokvice gotovo su isti, tako da se za potrebe domaćinstva sve tri mogu koristiti posebno ili pomešane. U narodu se najviše cjeni i najčešće upotrebljava širokolista, krupna ili ženska bokvica. U svim organima biljke ima heterozida aukubozida i enzima invertaze, emulzina, tirozinaze i koagulaze. U listu ima oko 4% tanina, pektina, limunove kiseline, vitamina C, saponozida i fitoncida. U sjemenu ima sluzi, masnog ulja, bjelančevina i šećera.
Upotreba: Bokvica je omiljen narodni lijek. Za nju gotovo svi znaju i mnogi je upotrebljavaju
kao lijek.Svako će vam odmah, bez okolišenja, kazati da je za posjekotine najbolje priviti list bokvice. Dokazana je znatna antibakterijska moć bokvice, jer su u njoj otkriveni fitoncidi (Felklova). List bokvice deluje protiv raznih upala kože i sluznice,pojačava lučenje tečnosti u plućima i time olakšava iskašljavanje guste suhe sluzi iz organa za disanje; smanjuje učestano mokrenje i povoljno deluje na organe za varenje: proliv,katar, grčevi, čir na dvanaestopalačnom crijevu i na želucu. Koristi se za ublažavanje napada kašlja.
Značaj rasadnika
Kvalitetna voćna sadnica je oduvek bila važan činilac zasnivanja voćnjaka.
Intenzifikacijom voćarske proizvodnje, sadnica postaje još značajniji činilac. Za podizanje savremenih voćnjaka moraju se poštovati sljedeći zahtjevi: rano stupanje u plodonošenje, visoka rodnost, dobar kvalitet ploda, kontrola bujnosti i dr. Ove zahtjeve može da ispuni samo visokokvalitetna sadnica. Ukoliko je sadni materijal nekvalitetan,postavljeni zahtjevi intenzivne voćarske proizvodnje neće moći da se ostvare pa zato proizvodnji sadnog materijala treba posvetiti posebnu pažnju. To podrazumijeva kontrolu ishodnog materijala, kako podloga tako i plemki.
Obezbeđivanjem kvalitetnog repromaterijala omogućena je proizvodnja sadnica koje će u zasadima dati očekivane rezultate.
Zahtjeve savremene rasadničke proizvodnje mogu da obezbijede samo dobro opremljeni rasadnici, koji imaju specijalizovan stručni kadar za proizvodnju sadnog materijala, odgovarajuću opremu i mehanizaciju kao i komercijalnu službu. Posljednje decenije je uvedena sertifikovana proizvodnja sadnog materijala koju su usvojili mnogi rasadnici. Sertifikovana proizvodnja sadnog materijala garantuje visoke standarde u rasadničkoj proizvodnji.Proizvodnja voćnog sadnog materijala regulisana je Zakonom o sjemenu i sadnom materijalu koji predviđa da preduzeće, odnosno drugo pravno ili fizičko lice i preduzetnik koji se bavi proizvodnjom sadnog materijala mora da obezbijedi:
-zemljište pogodno za proizvodnju sadnog materijala,
-opremu za proizvodnju sadnog materijala,
-prostorije za kalemljenje,
-stratifikovanje,
-smeštaj,
-pakovanje,
-deklarisanje i dr.
Proizvođač je, na osnovu ovog Zakona, dužan da obezbijedi stručno rukovođenje poslovima proizvodnje sadnog materijala tako što će angažovati diplomiranog inženjera poljoprivrede za voćarstvo i vinogradarstvo ili diplomiranog inženjera agronomije. Ukoliko proizvođač sadnog materijala nema zaposleno stručno lice prema ovim zahtjevima, dužan je da stručno rukovođenje ovim poslovima povjeri preduzeću, odnosno drugom pravnom licu ili preduzetniku koji je registrovan za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi i šumarstvu.
Intenzifikacijom voćarske proizvodnje, sadnica postaje još značajniji činilac. Za podizanje savremenih voćnjaka moraju se poštovati sljedeći zahtjevi: rano stupanje u plodonošenje, visoka rodnost, dobar kvalitet ploda, kontrola bujnosti i dr. Ove zahtjeve može da ispuni samo visokokvalitetna sadnica. Ukoliko je sadni materijal nekvalitetan,postavljeni zahtjevi intenzivne voćarske proizvodnje neće moći da se ostvare pa zato proizvodnji sadnog materijala treba posvetiti posebnu pažnju. To podrazumijeva kontrolu ishodnog materijala, kako podloga tako i plemki.
Obezbeđivanjem kvalitetnog repromaterijala omogućena je proizvodnja sadnica koje će u zasadima dati očekivane rezultate.
Zahtjeve savremene rasadničke proizvodnje mogu da obezbijede samo dobro opremljeni rasadnici, koji imaju specijalizovan stručni kadar za proizvodnju sadnog materijala, odgovarajuću opremu i mehanizaciju kao i komercijalnu službu. Posljednje decenije je uvedena sertifikovana proizvodnja sadnog materijala koju su usvojili mnogi rasadnici. Sertifikovana proizvodnja sadnog materijala garantuje visoke standarde u rasadničkoj proizvodnji.Proizvodnja voćnog sadnog materijala regulisana je Zakonom o sjemenu i sadnom materijalu koji predviđa da preduzeće, odnosno drugo pravno ili fizičko lice i preduzetnik koji se bavi proizvodnjom sadnog materijala mora da obezbijedi:
-zemljište pogodno za proizvodnju sadnog materijala,
-opremu za proizvodnju sadnog materijala,
-prostorije za kalemljenje,
-stratifikovanje,
-smeštaj,
-pakovanje,
-deklarisanje i dr.
Proizvođač je, na osnovu ovog Zakona, dužan da obezbijedi stručno rukovođenje poslovima proizvodnje sadnog materijala tako što će angažovati diplomiranog inženjera poljoprivrede za voćarstvo i vinogradarstvo ili diplomiranog inženjera agronomije. Ukoliko proizvođač sadnog materijala nema zaposleno stručno lice prema ovim zahtjevima, dužan je da stručno rukovođenje ovim poslovima povjeri preduzeću, odnosno drugom pravnom licu ili preduzetniku koji je registrovan za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi i šumarstvu.
O proizvodnji sadnog materijala
Proizvodnja voćnog sadnog materijala predstavlja osnovu voćarske proizvodnje.
Sa razvojem voćarstva, intenziviranjem voćarske proizvodnje, podizanjem voćnjaka sa 3.000 i više sadnica po hektaru, uvođenjem organske proizvodnje, javili su se novi zahtjevi u pogledu proizvodnje sadnica.Voćke, kao i sve biljke, mogu da se razmnožavaju i generativno i vegetativno.Ljudi od davnina izbjegavaju generativno razmnožavanje voćaka, jer se ovim načinom ne prenose vjerno nasljedne osobine majke-biljke. Razmnožavanje vegetativnim putem omogućava vjerno prenošenje nasljednih osobina. Postoji više načina vegetativnog razmnožavanja koji se koriste u proizvodnji voćnog sadnog materijala. Takođe, za svaku voćnu vrstu postoji najbolji način vegetativnog razmnožavanja čiji je cilj dobijanje kvalitetne sadnice. Kalemljenje je sigurno jedan od načina koji se najviše primjenjuje kod većine voćnih vrsta.
Ovaj vegetativni način razmnožavanja omogućio je korišćenje različitih voćnih podloga.Prvi zapisi o kalemljenju, a samim tim i o podlogama, potiču još iz Mesopotamije,Starog Egipta, Grčke, Rimskog carstva i dr. Tada je potreba za podlogama za cilj imala razmnožavanje selekcionisanih spontanih hibrida iz prirodne populacije pojedinih voćnih vrsta.Tek u 17. vijeku javljaju se prvi zapisi o raznim voćnim podlogama. Preporučuju se paradiz i dusen kao podloge za jabuku, a dunja za krušku (Le Gendre, 1662. - prema Mišiću, 1984). Jedan od prvih zahtjeva za savremenu podlogu bio je efikasna kontrola bujnosti, pomoću koje se može redukovatibujnost stabla, a samim tim i povećati gustina sadnje. Pored ovoga, potrebno je bilo stvoriti podloge koje imaju dobru kompatibilnost sa kalemljenim sortama, da se lako razmnožavaju, dobro se prilagođavaju nepovoljnim zemljišnim (siromašna zemljišta,visok sadržaj CaCO2, suvišak vlage u zemljištu i sl.) i klimatskim uslovima. Sljedeći zahtjevi za stvaranje savremenih podloga bili su otpornost na prouzrokovače bolesti i štetočine i mogućnost ponovne sadnje na zemljištima na kojima je prethodno bio voćnjak.
Proizvodnja kvalitetnog i zdravog sadnog materijala je odgovoran posao bez koga se ne može zamisliti visokoproduktivan voćnjak. Zbog toga je cjelokupna proizvodnja sadnica regulisana zakonskom regulativom. Ovako odgovorna proizvodnja mora da koristi naučne rezultate i da bude pod budnim okom stručnjaka. Zadatak nauke o rasadničkoj proizvodnji je da pruži teorijske i praktične osnove za razradu tehnologije proizvodnje kvalitetnog sadnog materijala u različitim uslovima i zahtjevima proizvodnje.
Sa razvojem voćarstva, intenziviranjem voćarske proizvodnje, podizanjem voćnjaka sa 3.000 i više sadnica po hektaru, uvođenjem organske proizvodnje, javili su se novi zahtjevi u pogledu proizvodnje sadnica.Voćke, kao i sve biljke, mogu da se razmnožavaju i generativno i vegetativno.Ljudi od davnina izbjegavaju generativno razmnožavanje voćaka, jer se ovim načinom ne prenose vjerno nasljedne osobine majke-biljke. Razmnožavanje vegetativnim putem omogućava vjerno prenošenje nasljednih osobina. Postoji više načina vegetativnog razmnožavanja koji se koriste u proizvodnji voćnog sadnog materijala. Takođe, za svaku voćnu vrstu postoji najbolji način vegetativnog razmnožavanja čiji je cilj dobijanje kvalitetne sadnice. Kalemljenje je sigurno jedan od načina koji se najviše primjenjuje kod većine voćnih vrsta.
Ovaj vegetativni način razmnožavanja omogućio je korišćenje različitih voćnih podloga.Prvi zapisi o kalemljenju, a samim tim i o podlogama, potiču još iz Mesopotamije,Starog Egipta, Grčke, Rimskog carstva i dr. Tada je potreba za podlogama za cilj imala razmnožavanje selekcionisanih spontanih hibrida iz prirodne populacije pojedinih voćnih vrsta.Tek u 17. vijeku javljaju se prvi zapisi o raznim voćnim podlogama. Preporučuju se paradiz i dusen kao podloge za jabuku, a dunja za krušku (Le Gendre, 1662. - prema Mišiću, 1984). Jedan od prvih zahtjeva za savremenu podlogu bio je efikasna kontrola bujnosti, pomoću koje se može redukovatibujnost stabla, a samim tim i povećati gustina sadnje. Pored ovoga, potrebno je bilo stvoriti podloge koje imaju dobru kompatibilnost sa kalemljenim sortama, da se lako razmnožavaju, dobro se prilagođavaju nepovoljnim zemljišnim (siromašna zemljišta,visok sadržaj CaCO2, suvišak vlage u zemljištu i sl.) i klimatskim uslovima. Sljedeći zahtjevi za stvaranje savremenih podloga bili su otpornost na prouzrokovače bolesti i štetočine i mogućnost ponovne sadnje na zemljištima na kojima je prethodno bio voćnjak.
Proizvodnja kvalitetnog i zdravog sadnog materijala je odgovoran posao bez koga se ne može zamisliti visokoproduktivan voćnjak. Zbog toga je cjelokupna proizvodnja sadnica regulisana zakonskom regulativom. Ovako odgovorna proizvodnja mora da koristi naučne rezultate i da bude pod budnim okom stručnjaka. Zadatak nauke o rasadničkoj proizvodnji je da pruži teorijske i praktične osnove za razradu tehnologije proizvodnje kvalitetnog sadnog materijala u različitim uslovima i zahtjevima proizvodnje.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)