Potrebne količine đubriva za voćne zasade

Potrebne količine dubriva pri podizanju voćnih zasada zavise od plodnosti zemljišta, voćne kulture, broja voćaka na jedinici površine i drugih činilaca.

Sadržaj humusa od 1,0% i manje, u sloju od 0—20 cm smatra se za sve voćne kulture nedovoljnim. Zbog toga. takvom zemljištu treba dodati organsko dubrivo (stajnjak) u količini od 15 t/ha. Ukoliko u zemljištu ima 1-3% humusa, smatra se da je ono srednje obezbijeđeno i takvom zemljištu treba dodati 6,0 t/ha organskog đubriva. Zemljište sa više od 3.0% humusa je dovoljno obezbijeđeno sa organskom masom za gajenje svih voćnih kultura i takvom zemljištu ne treba dodavati organsko đubrivo

Količine fosfora i kalijuma, potrebne za meliorativno dubrenje zavise od njihovog sadržaja u zemljištu. 

Smatra se da je za sve voćne kulture, koje se nalaze u mladalačkom periodu razvoja, dovoljna količina fosfora 5-6 mg/100 g suhe zemlje u sloju od 0-40cm. Potrebna količina kalijuma je između 12 i 15 mg/100 suhe zemlje. Prema tome, na osnovu agrohemijskih analiza zemljišta, treba izračunati potrebne količine biogenih elemenata preračunatih u određena mineralna dubriva. Podzolasta zemljišta su siromašna organskim i mineralnim materijama i zbog toga im treba dodati više organskih materija, kao i fosfora i kalijuma. Razlike u potrebnim količinama fosfora i kalijuma, u vidu mineralnih đubriva, zavise i od voćne kulture.

 Za ishranu svih košličavih voćnih kultura potrebno je više kalijuma nego za jabučaste vrste.

Zbog toga, pri određivanju potrebnih količina mineralnih đubriva za određenu površinu, treba uzeti u obzir i voćnu kulturu. Zemljišta koja nisu kultivisana, a nalaze se u blizini industrijskih postrojenja i fabrika, treba prethodno agrohemijski analizirati i utvrditi sadržaj teških metala, jer se u takvom zemljištu vrlo često nalaze relativno velike količine bakra, olova, arsena, koje u većim količinama, mogu nanijeti velike štete voćnom zasadu.

Mjere za uspješno napajanje teladi

Temeljni preduvjeti uspješnog napajanja su besprijekorna čistoća posuda za napajanje i odgovarajuća temperatura mlijeka (38 °C).

Mlijeko u sirištu mora se što prije usiriti da ne bi prolazilo u crijeva i prouzrokovalo proljev. Brzina usirenja mlijeka ovisi o temperaturi mlijeka. Za usirenje mlijeka temperature 35 °C treba samo 5 minuta, a usirenje mlijeka temperature 20 °C traje 34 minute. U prvim danima života teleta mlijeko treba zaobići predželudac i dospjeti u sirište u kojemu se može potpuno probaviti. To je omogućeno zatvaranjem jednjakova žlijcba (suleus oesophagus). 

Najjači poticaj za stvaranje žlijeba jest sisanje. 

Jednjakov žlijeb može se uspostaviti i napajanjem iz kante koja mora imati gumenu dudu. Pri tome glava teleta mora biti podignuta prema gore. Napajanjem iz kante bez dude din mlijeka ulazi u burag i izaziva probavne smetnje. Samo u tom položaju glave teleta sve mlijeko završava u sirištu. Telad se može napajati tekućom hranom stajske temperature (u prvim danima ne nižom od 20°C), najbolje oko 25°C, uz zakiseljavanje kolostruma koncentriranom 85 % mravljom kiselinom razrijeđenom s vodom (u omjeru 1:10) u količini 40 mL po litri ili 30 mL po litri ostale tekuće hrane. Na taj način povećava se kiselost sadržaja sirišta pl I ispod 4,2. Takva kiselost dovoljna je za uništenje patogene mikroflore (E. coli) koja najčešće izaziva pojavu proljeva teladi.

Zakiseljenu tekuću hranu bolje je davati siskom a ne iz kante, jer se tako umanjuje miris mravlje kiseline koji nepovoljno utječe na apetit teladi.

Primjenom odgovarajućih postupaka s teladi nakon poroda, načina držanja i načina hranidbe teladi, uginuća teladi ne bi smjela biti veća od 5 % što je manje od uginuća teladi u naprednim zemljama (Njemačka, Nizozemska itd.), gdje iznose od 10-15%. S obzirom na činjenicu da je uspješan uzgoj teladi temelj ekonomične proizvodnje mlijeka i da se štete nastale u prva 2 mjeseca kasnije ne mogu ispraviti, potrebno je poduzeti sve mjere da se gubitci teladi sto više smanje.